Posvećujete li se dovoljno svome djetetu?

[Ailour]

U želji da dokučim da li je naš život (općenito ljudski) zaista postao preubrzan ili jednostavno više ne znamo zastati, udahnuti i izdahnuti, odlučujem se registrirati i približiti si odgovore.

Koliko traje vaša igra/posvećenost djetetu?
Vrludate li mislima ili se dajete sasvim u igru?
Uspijevate li u tim trenucima staviti sa strane posao, obaveze i sve ono o čemu možete razmišljati malo kasnije?
Kako uspijevate učiniti i dijete i sebe zadovoljnim?
Nađete li vremena za sebe?
Mislite li da je vaše dijete zaista zadovoljno?

LP

[Kakadu]

još jedna tema za izazivanje grižnje savjesti

[tisi]

Kakadu kaže:

još jedna tema za izazivanje grižnje savjesti

o, da, preskačem

[Ailour]

Zašto nužno grižnja savjesti? Možda poticaj da se nešto sprovede kvalitetnije.

[miss daisy]

nećemo se hvaliti kako smo najbolje?


evo mogu ja: "koliko sam posvećena i jesam li 100% koncentrirana na igru?"

pa ovisi: o igri (koliko mi je zanimljiva, valjda i ja imam pravo da neke preferiram u odnosu na druge ), o tome kakav mi je dan (jel ovulacija ili pms zajebavam, al nije daleko od istine - nekad baš imam volje, nekad mi se uopće ne da; nije isto jel predvečer radnog dana ili je vikend, nije isto jel mi mm digao tlak ili nije, nije isto jesu me na poslu spizdili do sloma živaca ili nisu; itd).


"je li život postao preubrzan"
samo ću istaknuti da ja provodim više vremena sa djetetom nego su moji roditelji prije 30ak godina, pa mi je i to ok.


"je li dijete zadovoljno"
pa ako i nije, trebao bi biti
on se buni da mu je malo vremena za igru popodne nakon posla.
međutim, kako je on ranije doma nego sam ja bila ko predškolsko dijete, a ide kasnije na spavanje (sve smo položili da max iskoristimo dan), te kako sam čula onu "posvetite djetetu bar 15 min svakog dana" - što me šokiralo, jer mi smo "posvećeni" dosta više od toga, zaključak mi je da je istinita ona da čovjeku nikad nije dovoljno i uvijek želi više i više. amen.

[SummerNight]

ja nazalost provodim puno manje vremena s njom nego su moji sa mnom ali sta sad, nema pomoci.
ostalo potpisujem daisy

[nightfall]

SummerNight kaže:

ja nazalost provodim puno manje vremena s njom nego su moji sa mnom ali sta sad, nema pomoci.
ostalo potpisujem daisy

Ja se boldanog baš i ne sjećam , ono, da se baš sjećam da su nekaj posebno samnom radili, išli...ali se sjećam da sam taj dio djetinjstva (i prve godine škole) provela pred zgradom u igri s hrpom djece. I ne, nisu me moji zanemarivali, bili su doma, no bilo je uobičajeno da smo od jutra do mraka vani, svako godišnje doba. Danas vrlo rijetko možemo vidjeti toliku hrpu djece u igri (a da nije ljetna večer).

ja dosta vremena provedem s malom (i muž), no tijekom tjedna bih da dani traju malo duže, a i vikend bi mogao biti duži . Ni ne okreneš se već je radni dan.

[vlovrec]

SummerNight kaže:

ja nazalost provodim puno manje vremena s njom nego su moji sa mnom ali sta sad, nema pomoci.

sad si razmišljam i ja.
od toga šta je tata radio do 14 sati, ok, često je išao na fuš, ali je i bio kod kuće nekad. a mama nije radila dok nismo krenuli u školu. nije bilo potrebe, imali su sasvim dovoljno novaca i za podstanarstvo, i za 2 male djece i za putovanja, i za apsolutno sve što su poželjeli. i još uštedjeli za stan, komplet najmještaj i auto. od tatine plaće u 6 godina.
sve me strah kad počnem raditi, radno vrijeme bajka, česti prekovremeni, već me sad zovu iz firme kako ću organizirati čuvanje bebe. "znaš u jaslicama će ti biti stalno bolestan, morala bi imati nekog tko će ti ga doma paziti, pa ne možeš biti toliko na bolovanju". ali cijela moja mizerna plaća ne bi bila dovoljna za plaću dadilji, gdje sam onda? bake, dede i ostali još rade.
baš u šugavim vremenima živimo, da nam je obitelj prisilno na zadnjem mjestu ako hoćemo jesti.

[SummerNight]

nightfall kaže:

Ja se boldanog baš i ne sjećam , ono, da se baš sjećam da su nekaj posebno samnom radili, išli...ali se sjećam da sam taj dio djetinjstva (i prve godine škole) provela pred zgradom u igri s hrpom djece. I ne, nisu me moji zanemarivali, bili su doma, no bilo je uobičajeno da smo od jutra do mraka vani, svako godišnje doba. Danas vrlo rijetko možemo vidjeti toliku hrpu djece u igri (a da nije ljetna večer).

ja dosta vremena provedem s malom (i muž), no tijekom tjedna bih da dani traju malo duže, a i vikend bi mogao biti duži . Ni ne okreneš se već je radni dan.

moji su ti bili jako cudni za ono vrijeme

bas su se puno bavili sa mnom, igrali se i druzili, cak i s mojim prijateljima
klinci su ih obozavali, sad kad gledam unazad falili su im roditelji sigurno, vidim i ja kad izadjemo s malom u kvartu da se ovi malo stariji skupe oko nas pa pricaju s nama umjesto da se igraju.

mislim, igrala sam se i ja sama na parku ali i s njima sam provodila puno puno vremena. neuobicajeno puno su mi se posvecivali za ono vrijeme.

[shlede]

Ailour kaže:

U želji da dokučim da li je naš život (općenito ljudski) zaista postao preubrzan ili jednostavno više ne znamo zastati, udahnuti i izdahnuti, odlučujem se registrirati i približiti si odgovore.

Koliko traje vaša igra/posvećenost djetetu?
Vrludate li mislima ili se dajete sasvim u igru?
Uspijevate li u tim trenucima staviti sa strane posao, obaveze i sve ono o čemu možete razmišljati malo kasnije?
Kako uspijevate učiniti i dijete i sebe zadovoljnim?
Nađete li vremena za sebe?
Mislite li da je vaše dijete zaista zadovoljno?

LP

Trudim se posvetiti igri sa sinom štro je više moguće i kad god mogu. Mislim da u tome uspijevam, mada njemu nikad nije dovoljno.

Što se posla tiče, srećom mogu ostaviti posao u potpunosti na poslu. Mobitel niti ne vadim iz kaputa kad dođem doma, zna mi se dogoditi da mi cijeli vikend mobitel ostane u hlaćama/kaputu.

Vrijeme za sebe je nešto što imam evenutalno ujutro ako se probudim prije zore, i nakon što sin zaspi ako to nije prekasno (i ako ja ne zaspim prije njega). U zadnje dvije godine bio sam 3 puta u kinu s kumom/prijateljima. Plus išao sam na jedno vjenčanje sam (dva dana). To je jedino vrijeme koje sam proveo odvojeno od djeteta (osim posla naravno). Nedostatak vremena za sebe mi ne predstavlja nikakav problem, možda u početku jest ali zadnjih 6 mjeseci ne mogu reći da mi to fali.

Volio bih da se mogu kvalitetnije igrati sa sinom, ali znam da je još premali (23 mjeseca). No veselim se njegovom napretku svaki dan i znam da će doći dan kad ćemo se moći pikulati u parku (igre moje mladosti koje su izgleda u zagrebu totalno izumrle).

Naravno da mi se dogodi da sam i preumoran i da mi je teško igrati se lovice ili skrivaća ili "sipanja nevidljivog pjeska u kutiju" i ponekad poželim da više spava a manje juri okolo, no tada mi pomogne da samo na trenutak razmislim o tome kako on to sve vidi. I kad shvatiš da su roditelji djetetu (pogotovo malom djetetu) centar svijeta i da to što ti misliš da je ponekad gnjavaža i naporno njima predstavlja jedini naćin na koji uopće mogu funkcionirati onda mi nije nikakav problem zaboraviti na sve i posvetiti se u potpunosti sinu.

[curious_I]

Koliko traje vaša igra/posvećenost djetetu?
ujutro oko pola sata doma dok se spremamo za vrtić i pola sata vani dok hodamo prema vrtiću i onda popodne od pola 4 do kad ide spavat (oko 9).

Vrludate li mislima ili se dajete sasvim u igru?
trudim se sasvim dat tj. obavit sve što trebam prije nego dijete dođe doma tak da se više-manje samo njoj mogu posvetit. tu i tam mrvicu odvrludam ako odgovaram na neki sms.

Uspijevate li u tim trenucima staviti sa strane posao, obaveze i sve ono o čemu možete razmišljati malo kasnije?
kao što sam već gore napisala, više-manje sve odradim dok je ona u vrtiću.

Kako uspijevate učiniti i dijete i sebe zadovoljnim?
trudim se da smo svaki dan negdje gdje je njoj zabavno. prek zime je to knjižnica-igraonica 2x tjedno, pa shopp centar (samo da se vozi u kolicima s auticem, kupimo eventualno čokoladu i da odemo na kolače), pa šetnja po centru, 1x tjedno odemo do bake. tak da doma dođemo većinom tek predvečer, 2 sata prije spavanja. malo igre, pokoji crtić.

Nađete li vremena za sebe?
ne previše, uvijek ima nešto za obavit.

Mislite li da je vaše dijete zaista zadovoljno?
mislim da je iako njoj nikad dosta vremena provedenog s mamom i tatom. ako jedan ode s njom negdje pita zašto ne ide i onaj drugi. a doma nas voli stalno imat bar uklučene u igru ako ne kao aktivne igrače na podu.

[vlovrec]

curious_I kaže:

Koliko traje vaša igra/posvećenost djetetu?
ujutro oko pola sata doma dok se spremamo za vrtić i pola sata vani dok hodamo prema vrtiću i onda popodne od pola 4 do kad ide spavat (oko 9).

Vrludate li mislima ili se dajete sasvim u igru?
trudim se sasvim dat tj. obavit sve što trebam prije nego dijete dođe doma tak da se više-manje samo njoj mogu posvetit. tu i tam mrvicu odvrludam ako odgovaram na neki sms.

Uspijevate li u tim trenucima staviti sa strane posao, obaveze i sve ono o čemu možete razmišljati malo kasnije?
kao što sam već gore napisala, više-manje sve odradim dok je ona u vrtiću.

Kako uspijevate učiniti i dijete i sebe zadovoljnim?
trudim se da smo svaki dan negdje gdje je njoj zabavno. prek zime je to knjižnica-igraonica 2x tjedno, pa shopp centar (samo da se vozi u kolicima s auticem, kupimo eventualno čokoladu i da odemo na kolače), pa šetnja po centru, 1x tjedno odemo do bake. tak da doma dođemo većinom tek predvečer, 2 sata prije spavanja. malo igre, pokoji crtić.

Nađete li vremena za sebe?
ne previše, uvijek ima nešto za obavit.

Mislite li da je vaše dijete zaista zadovoljno?
mislim da je iako njoj nikad dosta vremena provedenog s mamom i tatom. ako jedan ode s njom negdje pita zašto ne ide i onaj drugi. a doma nas voli stalno imat bar uklučene u igru ako ne kao aktivne igrače na podu.

a tko ti obavlja kućanske poslove ako veliš da se njoj posvećuješ od pola 4 (pretpostavljam da do pola 4 radiš) pa dok ne ide spavati?

[vlovrec]

ma zanemari
moje selektivno čitanje
sad sam shvatila da vjerojatno ne radiš pa sve napraviš po kući kad je ona u vrtiću

[SummerNight]

djetetu se vrlo lako posveti i dok se obavljaju kucanski poslovi. posvecivanje djetetu nije samo igranje djecjih igara.
a i kad dodjes doma, za cas se dvoje odraslih razleti i sredi kaj je nuzno pa se ima vremena i za igru bas

[miss daisy]

pa moguće obavlja kad mala ode spavati navečer, ja sam tako dok je bio manji.
došla bih doma oko 4.30, ručali bi, onda bi bila s njim, a kad bih ga stavila na spavanje bi počistila.
naravno da je postepeno na pitanje "koliko se treba čistiti, a da bih bila zadovoljna" odgovor bio sve kraći međutim u to doba dok je bio 1+, pa čak i 2+, ne bih čistila dok je on bio budan (eventualno ono "stavljamo skupa veš na sušenje" i sl što smo mogli skupa).

[curious_I]

vlovrec kaže:

a tko ti obavlja kućanske poslove ako veliš da se njoj posvećuješ od pola 4 (pretpostavljam da do pola 4 radiš) pa dok ne ide spavati?

rano se dižem pa sve obavim u sat i pol (i sebe sredim i stan) dok ona još spava. a neko veće čišćenje (od 2-3 sata) 1x tjedno kad tata ode s njom negdje van.

a zajedno s djetetom samo vješanje veša, spremanje veša, tu i tam pranje suđa. pranje podova i usisavanje ne volim radit dok je ona tu, ne volim da udiše prašinu i deterdžente. al kupaonu i wc prebrišem svaki dan ujutro dok ona još spava.

plus, imam fleksibilno radno vrijeme, a neke dane radim od doma pa tad i sredim stan pomalo.

[OOOOOOO]

nazalost ne onoliko koliko bi trebala jel je takav tempo zivota uzasan da se ne mogu mu posvetit koliko zasluzuje i koliko bih trebala znam da cu jednog dana zalit za tim,lupat se po glavi.ustvari vec sada polako pocinjem

[extreme]

Kupimo ju iz vrtića najčešće do 3, nekad i ranije. Ostatak dana smo doma nas troje. Normalno obavljam sve poslove uz nju. U kuhanju uglavnom sudjeluje. Voli igre koju su meni stravično dosadne pa to odradi tata (u pocetku sam se zderala zbog toga, sad vise ne), a ja i ona se uglavnom zabavljamo po vani... Kazalište, šetnje, bazen, druženje s frendovima itd...
Navečer uvijek čitamo price za laku noć i pretresamo dan, općenito puno pričamo...
Mislim da provodimo dosta vremena s njom, ne uvijek jedan na jedan igra, ali razgovaramo, dostupni smo joj za sve, i osjećamo da je dovoljno dobro pratimo da možemo uočiti sve promjene u ponašanju kod nje, koje bi nam mogle ukazati na neki problem.
I mislim da je ona vrlo zadovoljno i sretno dijete...

[Ailour]

Evo da se i ja oglasim kad sam već otvorila temu

S obzirom da je s njom vrlo lako uspostaviti komunikaciju, dogovoriti se oko bilo čega (4 god ima), volim joj maksimalno dopustiti aktivnosti koje voli i njenu rutinu s npr crtićima prije vrtića. Tad ju i obučem i doručkuje i napomenemo si šta ćemo raditi kad se vratimo doma tako da jedva čekamo doći doma i igrati se. Sad kad je već mrak u 16h (tad dolazim s posla i idem po nju u vrtić) odemo nekad u park poslije vrtića ali inače kad je toplije skoro svaki dan poslije vrtića odemo doma jesti i onda odemo u grad (šetnja, park, kazalište, knjižnica...)

Nerijetko ju obučem dok spava pa ju usput i budim nježno, jer ju volim ostaviti par minuta duže da spava
Tako da ujutro nemamo baš previše vremena jedna za drugu jer žurimo u vrtić/na posao ali nekako si to vrijeme uspijemo oraspoložiti tako da svaka ode s osmijehom na licu (npr peremo si međusobno zube itd)

Kad dođemo doma popodne, presvlačimo se, peremo ruke i ručamo. Ona se nakon ručka odmah baca na igru, a ja obavljam po stanu par sitnica. Nakon nekog vremena sjednem se pored nje i malo odmorim pa ona kaže: "Mama, igraj se". Želim, ali ne mogu...još....Krenem, ali izgubim koncentraciju i volju.
Stalno gledam što još moram obaviti, a nemam više ništa za obaviti. I stalno nešto, misli na sto strana, umorna. A ona je tu. Čeka me. "Mama, igraj se."

Uključujem je što više u aktivnosti po doma (radimo zajedno muffine, pomete pod, nahrani i počešlja zeku....). Ali nikako ne voli spremati svoje igračke i to joj je užasno "teškooo i dosadnooo". Jer joj je tata rekao da to mama radi. Hvala, tata :klap:

Želim joj pružiti više vremena, više sebe....ali ne uspijevam onoliko koliko bih htjela ja, ali i ona pogotovo.
A ona raste, a ja se pitam kada ću ako ne sada.
Radim 6 dana u tjednu (2 puta tjedno je kod tate jer tad radim popodne pa kroz jutro imam vremena "za sebe" iako to iskoristim da sviram gitaru par sati prije posla jer mi je to postao odličan ispušni ventil u zadnjih par mjeseci) i nisam umorna toliko koliko sam dekoncentrirana. Jer ja bih uvijek nešto radila, ali nekako nestanem. Tako da nerijetko uzmem gitaru u ruke i sviram dok se ona igra i sama je shvatila nakon nekog vremena da je ta gitara postala prepreka između nas, tj igre između nas dvije. Ali ta *ebena gitara mi toliko treba u tom trenutku.

Ne želim joj biti pojam koji stalno nešto radi i koji je tu da kupuje, čisti, sprema, kuha. Želim joj biti i onaj dio koji joj je tata cijeli. Bezazlena dječja igra.

Sad mi pada na pamet da se češće igramo nečega što obje baš jako volimo Joj jedva čekam proljeće

[nuklea500]

Pocinjem raditi u ponedjeljak, a bila sam bez posla 4 mjeseca. Ipak, mislim da ona nije osjetila razliku i da je nece ni osjetiti, osim sto ce morati ranije u vrtic kad se vratimo na selo.
Sada nam dan ovako izgleda: Budi se oko 9, pola sata gledamo crtice pa polazak u vrtic. Oko 16h dolazi iz vrtica i do 22h je sva pozornost mog muza i mene na njoj. Doduse, muz dolazi kuci oko 18h.
Dop rije mjesec dana smo sve kucanske poslove radili kad ona uvecer zaspi, ali sad je puno jednostavnije i mozemo puno toga raditi zajedno, ona malo pomaze, malo odmaze i sva je ponosna na sebe.
U igrama s njom uzivam i tu sam sto posto posvecena. Uglavnom se lovimo po stanu ili igramo skrivaca, ponekad se pretvaramo da kuhamo i hranimo igracke, slazemo kockice i citamo.
Kad gledamo crtice na laptopu, ponekad uzivam i komentiram s njom, a ponekad okrenem lagano glavu prema TV-u, ovisi o tome sto gledamo. Ako gledamo, npr. Masu i medveda, totalno se uzivim i stalno nesto komentiram i svaku epizodu mogu pogledati milijun puta, ali ako mi stavi da gledam otvaranje kinder jaja i druge gluposti, odlutam mislima ili buljim u TV.

Moja mama nije radila i bila je od onih mama koju sva djeca vole, igrala se barbikama s mojim prijateljicama i sa mnom, sila nam odjecu za lutke i tako... Tata je isto bio dosta angaziran, iako je radio dva posla. Medjutim, rijetko smo kad negdje isli. Sjecam se da me tata jednom odveo na bazen, bazen nije radio i nikad me vise nije vodio. Nismo isli na djecje predstave, igraonica nije ni bilo i tako... Ali smo se, mi klinci, od jutra do mraka ispred zgrade. Muz i ja, pak, stalno s curom negdje idemo, sanjkanje na planini, zoo vrtovi, igraonice, parkovi, restorani...