Brak i djeca

[Svjetska]

Interesuje me kako vi gledate na brak sa i bez djece. Iz mog licnog iskustva brak bez djece znaci puno vremena koje dvoje ljudi mogu posvetiti jedno drugom. Zajedno provoditi vikende, izlaziti, sjediti satima u restoranu i uzivati, otici na odmore i samo se odmarati, vidjeti nesto zanimljivo, provesti se.

Sa djecom, vremena jedno za drugo sve je manje ili da kazem onako kako je najcesce nemamo vremena jedno za drugo. Djeca uzmu bukvalno svo nase vrijeme i kada napokon zaspu mi smo preumorni za sve.

Kako je kod vas?
Imate li kakve savjete kako zadrzati "ono nesto mladalacko" u braku. Ili se trebamo pozdraviti sa tim? Mozda jednostavno treba prihvatiti da je to tako?

Imam drugaricu koja u petak navece djecu istrese kod bake i pokupi ih u nedjelju poslije podne. Mi to ne mozemo ali isto tako niti zelimo. Pa nisam radala djecu da ih bake odgajaju (niti neko drugi) dovoljno sto radnim danima moraju u vrtic.

Kako vi to gledate?

[M@3X]

Shvatam da ne zelis svaki vikend ostaviti djecu kod bake ili platiti dadilju, ali poneki vikend?

Takvi vikendi bi mogli dobro doci i djeci i vama.
Djecu ce bake razmaziti, a vi cete razmaziti jedno drugo i provesti vrijeme posveceni sebi, biti muz i zena, a ne roditelji.

Ne mora to samo biti vikendom i kad su djeca kod bake.
Mozete se organizovati da svoje obaveze mimo posla odradite do nekog doba navece (20:00 ili 21:00 recimo), te djecu takodje do tog doba stavite na spavanje, a nakon toga 2-3 sata se posvetite sebi. I ne mora to posvecivanje sebi biti nesto ekstra.
Jedno vece mozete se izvaliti i gledati skupa neki film uz grickalice i sokic...drugo vece uz vino slusati muziku i pricati i zezati se...trece vece imati za sebe veceru sa svijecama...cetvrto vece uz pivo i sendvice imati vece maste - gdje bi voljeli biti i sta raditi, da nema djece i da mozete sve sto pozelite ili se prosto prisjecati starih vremena kad ste imali vise vremena za sebe i reci sta vam iz tih vremena nedostaje, a sta ste dolaskom djece dobili u svom zivotu (dakle fine stvari koje ste nekad radili, a vise za njih nemate vremena, ali i fine stvari koje imate sada kao roditelji, a sto prije niste imali)...vece mozete ispuniti bilo cime sto vas kao osobe raduje, bez nepotrebnog stvaranja pritiska da se radi nesto posebno i vau...

[babarej]

Istina da djeca uzimaju puno vremena i nekad i meni padne na pamet kako bi puno lakse bilo ne imati djecu ali bez njih bi nastala ogromna praznina.

Ima ljudi koji ne zele djecu i to mi je takodjer u redu, ja sam osobno puno sretniji sto imam. Dosta sam se provodio i zajebavao u zivotu, sad mogu malo promijjeniti prioritete..

[gven_s]

Svjetska kaže:

Interesuje me kako vi gledate na brak sa i bez djece. Iz mog licnog iskustva brak bez djece znaci puno vremena koje dvoje ljudi mogu posvetiti jedno drugom. Zajedno provoditi vikende, izlaziti, sjediti satima u restoranu i uzivati, otici na odmore i samo se odmarati, vidjeti nesto zanimljivo, provesti se.

Sa djecom, vremena jedno za drugo sve je manje ili da kazem onako kako je najcesce nemamo vremena jedno za drugo. Djeca uzmu bukvalno svo nase vrijeme i kada napokon zaspu mi smo preumorni za sve.

Kako je kod vas?
Imate li kakve savjete kako zadrzati "ono nesto mladalacko" u braku. Ili se trebamo pozdraviti sa tim? Mozda jednostavno treba prihvatiti da je to tako?

Imam drugaricu koja u petak navece djecu istrese kod bake i pokupi ih u nedjelju poslije podne. Mi to ne mozemo ali isto tako niti zelimo. Pa nisam radala djecu da ih bake odgajaju (niti neko drugi) dovoljno sto radnim danima moraju u vrtic.

Kako vi to gledate?

Kakve veze ima zadržati "nešto mldenačko" u braku i imanje djece

Dok su ti na prvom mjestu izlasci i provod nemoj imati djecu,jer naravno da ona ograničavaju izbor zabave.

S druge strane provođenje zajedničkog vremena sa partnerom se ne bi trebalo smanjiti kada dobijete djecu.Dapače,više vremena ćete provoditi zajedno i naravno s djecom.
Osim u slučaju da misliš/te da su briga i podizanje djece isključivo stvar jednog od partnera(obično žene).
Ta djeca su zajednička i tako bi se trebalo postaviti i prema odgoju i provođenju zajedničkog vremena.


Doduše prema načinu pisanja imam osjećaj kako imaš mišljenje da je imanje djece ogroman teret.Dok imaš takav stav nemoj imati djecu

O tome kako drugi odgajaju djecu i na koji način to rješavaju je glupo raspravljati.To su njihova djeca i ti zapravo uopće nemaš pravi uvid koliko kvalitetnog vremena netko drugi provodi sa svojom djecom.Osim ako je u pitanju zlostavljanje ne treba se uplitati u odgoj tuđe djece

[Nebuloza]

Svjetska kaže:

Sa djecom, vremena jedno za drugo sve je manje ili da kazem onako kako je najcesce nemamo vremena jedno za drugo. Djeca uzmu bukvalno svo nase vrijeme i kada napokon zaspu mi smo preumorni za sve.

...nisam radala djecu da ih bake odgajaju (niti neko drugi) dovoljno sto radnim danima moraju u vrtic.

Ne moras utrapiti djecu u baka servis na cijeli vikend.
Ali jedno vece/popodne/sto god vama najvise pase tjedno vam nebi skodilo ako vec imate 'logistiku' koja bi vam to dozvolila.

Izborite se za komadic vremena u tjednu koje cete zajedno provesti kao par a ne kao 'mama i tata' i posvetite se onda jedno drugom.
I nemoj pri tome imati osjecaj krivice. Jer ako ste bas 100 posto zajednickog vremena u ulozi roditelja, kao partneri cete se udaljiti, a to u konacnici ni djeci nece donjeti nista dobrog.

[Latiosa]

Svjetska kaže:

Interesuje me kako vi gledate na brak sa i bez djece. Iz mog licnog iskustva brak bez djece znaci puno vremena koje dvoje ljudi mogu posvetiti jedno drugom. Zajedno provoditi vikende, izlaziti, sjediti satima u restoranu i uzivati, otici na odmore i samo se odmarati, vidjeti nesto zanimljivo, provesti se.

Sa djecom, vremena jedno za drugo sve je manje ili da kazem onako kako je najcesce nemamo vremena jedno za drugo. Djeca uzmu bukvalno svo nase vrijeme i kada napokon zaspu mi smo preumorni za sve.

Kako je kod vas?
Imate li kakve savjete kako zadrzati "ono nesto mladalacko" u braku. Ili se trebamo pozdraviti sa tim? Mozda jednostavno treba prihvatiti da je to tako?

Imam drugaricu koja u petak navece djecu istrese kod bake i pokupi ih u nedjelju poslije podne. Mi to ne mozemo ali isto tako niti zelimo. Pa nisam radala djecu da ih bake odgajaju (niti neko drugi) dovoljno sto radnim danima moraju u vrtic.

Kako vi to gledate?

Meni odgovara oboje. Zapravo odlučuje situacija u kojoj se nalazimo. Mislim da danas ljudi nagle u pitanju djece. Pogotovo ako nemaju dovoljna primanja. A djeci treba priuštiti mnogo toga ,razvoj, mogućnost, ako želimo da nam kasnije ne "jebu mater", što je vrlo često. Često smo sebični po tom pitanju. "Mi bi djecu!" - imaš li mogućnosti? Nije to jednostavno, treba osigurati budućnost. Ne bih htjela da mi se dogodi da ovisim o socijali i dječjem doplatku. Kakav je to život kojem bi djetetu priuštila, bez sigurnosti, i gladovanje?! Najbolji su mi oni sa 12-tero djece i žive od dječjeg, pa se RTL smiluje i nađe im kuću. Kako objasniti djetetu da to ne može i da neće moći?
Sa djecom mnogo toga dobiješ ali i izgubiš, na nekim područjima. To je sigurno. Vjerujem da je predivan osjećaj zagrliti ga, ili kad vidiš kako se razvija.
Mislim da parovi, prije takve odluke, bi se trebali potruditi da uživaju, sami, i da iskoriste svaku priliku, koju sa djecom neće moći. A kasnije...neka vide

[cafelate]

Svjetska kaže:

Kako je kod vas?

Kako vi to gledate?

Nakon dvije godine veze i oko godinu braka, kći je došla kao šlag na tortu. Nešto sasvim drugačije od svega do tad. Nekon te protekle 3 godine, veza je mijenjala oblik i mislim da je roditeljstvo došlo u pravom trenutku. Kao zajednička živa igračka, zanimacija, izazov...

Dijete je kompletiralo zajedništvo i produbilo ga u svim segmentima. Jedno.
Zajednički trenuci nasamo su postali nešto čemu se nesvjesno nasmiješiš kad pomisliš...

Doduše, naši prijatelji koji su odjednom nanizali dvoje i više djece su druga priča...
Braća se vole ali i svađaju, čupaju, natežu....dreka, graja, vječiti nered...
Djeca su od prekrasnih bića, stvorenih za zabavu, učenje, nadogradnju... postala obaveza koja živcira, umara, proizvodi krivnju, predbacivanje ...
Imala sam dojam da jedno samo čeka da ih preuzme onaj drugi. Ili da ih nekamo "gurnu".
Pogotovo ne odobravam ono standardno davljenje djeteta s "čuvanjem mlađeg"... daj ga zabavi, zaigraj...

Na pitanje čemu tako mala razlika, dobila sam nevjerojatan odgovor; desilo se a i sva oprema od malog je još u odličnom stanju. Najbolje se toga riješit odjednom (?!)pa poslije mir.

Taj mir nikad nije došao.

Ni danas mi nije drag prizor žene s jednim u kolicima, drugim za ruku i trećim u trbuhu...
A možda samo ne znam što sam propustila.

[pipi21]

Eo kod mene...
Apsolutnog vremena jedno za drugo smo imali prije djeteta i vise ne žudim za tim. Ne znam što znaći "ono mladenačko", uopće ne razmišljam na taj način. Ne radimo naravno sve što želimo tj. primjerice ne putujemo koliko bi putovali da smo solo ali kad dijete naraste ćemo vise putovati. Izlasci mi ne nedostaju, davno sam prestala izlaziti nakon intenzivnog desetljetnog (i vise) izlaženja.
U stvari, zasigurno premalo viđam dijete a ne muža. Imamo i bake i djede pa nas dvoje lako štipnemo trenutak za sebe, ali muči me što malac raste i svaki dan nauči nešto novo a ja sad vidim da na kraju tjedna ne poznajem svoje vlastito dijete. Jednostavno dan mi je prekratak, previse vremena provodim na poslu i mislim da mi izmiče ono što je bitno.

[venera_veritas]

svoje mišljenje formiram na temelju onog što vidim oko sebe. u ovoj životnoj fazi, smatram da su djeca ubojice romantike, strasti...
djeca su divna, sve to što ide uz te floskule, ali za muško-ženski odnos je to nekakav kraj. ostaju samo trzaji strasti, umor i nedostatak vremena uzima danak.

i tome niitko nije kriv. ni djeca, ni muškarci, ni žene.

nadam se da ću jednog dana, na vlastitom primjeru, promjeniti mišljenje u pozitivnije.

[cafelate]

venera_veritas kaže:

svoje mišljenje formiram na temelju onog što vidim oko sebe. u ovoj životnoj fazi, smatram da su djeca ubojice romantike, strasti...

Ne mora biti. Sve ovisi o tome kako se postaviš prema situaciji i koliko se želiš nečemu posvetiti.

Djeca uopće ne moraju isključiti ništa iz tvog života što se tiče zabave..isključit će se samo po sebi

Naravno , ne u potpunosti ali fokus interesa najčešće prijeđe na dijete.




Odnos s partnerom može postati "puniji" isto toliko koliko se može i zanemariti. Sve je na tebi.

[venera_veritas]

cafelate kaže:

Ne mora biti. Sve ovisi o tome kako se postaviš prema situaciji i koliko se želiš nečemu posvetiti.

Djeca uopće ne moraju isključiti ništa iz tvog života što se tiče zabave..isključit će se samo po sebi

Naravno , ne u potpunosti ali fokus interesa najčešće prijeđe na dijete.




Odnos s partnerom može postati "puniji" isto toliko koliko se može i zanemariti. Sve je na tebi.

i ja sam tako mislila, a onda sam vidjela kako se super odnosi pretvaraju u zgarišta nakon dolaska djece. ok, dobiju novu dimenziju, ali više nema romantike, neobuzdanog jebanja...
ili je to u promilima.

[Sabrina86]

pipi21 kaže:

Eo kod mene...
Apsolutnog vremena jedno za drugo smo imali prije djeteta i vise ne žudim za tim. Ne znam što znaći "ono mladenačko", uopće ne razmišljam na taj način. Ne radimo naravno sve što želimo tj. primjerice ne putujemo koliko bi putovali da smo solo ali kad dijete naraste ćemo vise putovati. Izlasci mi ne nedostaju, davno sam prestala izlaziti nakon intenzivnog desetljetnog (i vise) izlaženja.
U stvari, zasigurno premalo viđam dijete a ne muža. Imamo i bake i djede pa nas dvoje lako štipnemo trenutak za sebe, ali muči me što malac raste i svaki dan nauči nešto novo a ja sad vidim da na kraju tjedna ne poznajem svoje vlastito dijete. Jednostavno dan mi je prekratak, previse vremena provodim na poslu i mislim da mi izmiče ono što je bitno.

Potpisujem ovo, osim ovoga s bakama i djedovima jer smo kilometrima daleko od svojih pa nemamo kome dati dijete na čuvanje, al dobro uz sve to, posao na kojem sam trenutno skoro po cijele dane najgore mi je od svega što ne vidim dijete, odnosno dođem navečer doma okupam je i ona ode spavati, tako da kao što je gore pipi21 napisala više vidim zaručnika nego dijete. I da, još uvijek si nas dvoje posvetimo vrijeme i provodimo ga zajedno koliko uspijemo, sve je to stvar koliko se trudite i želite to.

[cafelate]

venera_veritas kaže:

i ja sam tako mislila, a onda sam vidjela kako se super odnosi pretvaraju u zgarišta nakon dolaska djece. ok, dobiju novu dimenziju, ali više nema romantike, neobuzdanog jebanja...
ili je to u promilima.

Griješiš....po meni, griješiš.

Ponavljam, jedno dijete nakon par godina zajedništva vs više djece nabrzaka...nije ista stvar.

[venera_veritas]

cafelate kaže:

Griješiš....po meni, griješiš.

Ponavljam, jedno dijete nakon par godina zajedništva vs više djece nabrzaka...nije ista stvar.

nadam se da griješim. moj stav je nekako tmuran, ali proizašao je gledajući ljude oko sebe. valjda zato jer su im klinci još jako mali. možda krene na bolje kad odrastu.

[crno-prase]

Svjetska kaže:

Interesuje me kako vi gledate na brak sa i bez djece. Iz mog licnog iskustva brak bez djece znaci puno vremena koje dvoje ljudi mogu posvetiti jedno drugom. Zajedno provoditi vikende, izlaziti, sjediti satima u restoranu i uzivati, otici na odmore i samo se odmarati, vidjeti nesto zanimljivo, provesti se.

Sa djecom, vremena jedno za drugo sve je manje ili da kazem onako kako je najcesce nemamo vremena jedno za drugo. Djeca uzmu bukvalno svo nase vrijeme i kada napokon zaspu mi smo preumorni za sve.

Kako je kod vas?
Imate li kakve savjete kako zadrzati "ono nesto mladalacko" u braku. Ili se trebamo pozdraviti sa tim? Mozda jednostavno treba prihvatiti da je to tako?

Imam drugaricu koja u petak navece djecu istrese kod bake i pokupi ih u nedjelju poslije podne. Mi to ne mozemo ali isto tako niti zelimo. Pa nisam radala djecu da ih bake odgajaju (niti neko drugi) dovoljno sto radnim danima moraju u vrtic.

Kako vi to gledate?

ja na to gledam vrlo jednostavno. brak bez dice nema smisla

ako već odlučiš neimati dicu -što je sasvim legitimno -pa čak i poželjno u ovo današnje vrijeme

onda nema apsolutno nikakve potrebe ulaziti u takvu jednu bezpotrebnu tvorevinu kakav je brak

A oni koji žele dicu bi trebali biti u braku čisto iz praktičnih razloga da dica odrastaju uz oba roditelja

No međutim ako se roditelji ne trpe onda je bolje da se roditelji raziđu i dica
žive malo s jednim malo s drugim

Ali ulaziti u brak s namjerom neimanja dice je suludo. Gubiš sve slobode, a ne dobivaš baš ništa

Zašto bi ja svoj životni prostor, svoje slobodno vrijeme, svoj novac na kraju krajeva -djelio s nekim??? čemu?? robujemo tisućlječima ustaljenim navikama -i nikada ih zapravo ne propitkujemo -čemu one služe zapravo? koja je suština svega toga?

[u...prolazu]

crno-prase kaže:

......Ali ulaziti u brak s namjerom neimanja dice je suludo. Gubiš sve slobode, a ne dobivaš baš ništa

Zašto bi ja svoj životni prostor, svoje slobodno vrijeme, svoj novac na kraju krajeva -djelio s nekim??? čemu?? robujemo tisućlječima ustaljenim navikama -i nikada ih zapravo ne propitkujemo -čemu one služe zapravo? koja je suština svega toga?

Kako to mislis gubis sve slobode?
U braku sam i savrseno sam slobodna zena.

Samo sloboda je opet relativan pojam.
To sta se ljudi uvale u nesto zbog ustaljenih navika koje spominjes i vode isprazan zivot, nema apsoultno veze sa slobodom.

[chocolatecookie]

Djeca mogu odrastat uz oba roditelja i bez da se roditelji vjencaju.
Ljudi dijele zivotni prostor i financije i bez da se vjencaju.
Ne mogu bas rec da sam shvatila post.

[pipi21]

... gubiš sve slobode... veliš
fakat je zanimljivo kaj tu možeš sve pročitati.
nisam izgubila ništa, a dobila sam.
u svom mikrokozmosu nisam prisiljena pristajati na odnose u kojima gubim

[BabyLou]

crno-prase kaže:

ja na to gledam vrlo jednostavno. brak bez dice nema smisla

ako već odlučiš neimati dicu -što je sasvim legitimno -pa čak i poželjno u ovo današnje vrijeme

onda nema apsolutno nikakve potrebe ulaziti u takvu jednu bezpotrebnu tvorevinu kakav je brak

A oni koji žele dicu bi trebali biti u braku čisto iz praktičnih razloga da dica odrastaju uz oba roditelja

No međutim ako se roditelji ne trpe onda je bolje da se roditelji raziđu i dica
žive malo s jednim malo s drugim

Ali ulaziti u brak s namjerom neimanja dice je suludo. Gubiš sve slobode, a ne dobivaš baš ništa

Zašto bi ja svoj životni prostor, svoje slobodno vrijeme, svoj novac na kraju krajeva -djelio s nekim??? čemu?? robujemo tisućlječima ustaljenim navikama -i nikada ih zapravo ne propitkujemo -čemu one služe zapravo? koja je suština svega toga?

Aha, ti pod pojmovima gubitka slobode razumijevaš jebavanje koga i kad želiš?

Postoje razne slobode koje ne ranjavaju partnera, a one u braku bez djece nisu dokinute.

Baš naprotiv, poželjno je imati slobodu za čitanje svojih knjiga, ne žurenje ili pak žurenje na koncert, kavu, putovanje.. veliki je izbor sloboda i djelovanja u kojima se možemo realizirati.

Nisam za imanje djece pod svaku cijenu i mislim da ako postoje sumnje, ako osoba nije na čisto da baš želi djecu, ako je nesigurna i ako se nećka, previše i predugo važa, onda je možda bolje ne imati djecu.

Ako je jedina svrha braka imanje djece onda ne kužim takav brak?
To je više kao neki centar za prokreaciju nego partnerstvo.

[crno-prase]

u...prolazu kaže:

Kako to mislis gubis sve slobode?
U braku sam i savrseno sam slobodna zena.

Samo sloboda je opet relativan pojam.
To sta se ljudi uvale u nesto zbog ustaljenih navika koje spominjes i vode isprazan zivot, nema apsoultno veze sa slobodom.

postavlja se pitanje jeli tvoj suprug slobodan?

i jesi li uistinu tako slobodna kako govoriš?

možeš li sada otići u dučan i kupiti haljinu od 10.000 kuna -a da se nikome nemoraš opravdavati?

može li tvoj muž kupiti novi motor ili novu gitaru -a da se nikome nemora opravdavati?

možemo ići i u krajnost

može li tvoj muž prditi po cjele dane? možeš li ti poć u krevet s kim poželiš? može li tvoj muž poć u krevet s kim poželi?

možeš li uopće igdje poć gdje poželiš?

čisto sumljam.

Svemu tome prethode, razgovori, dogovori i kompromisi -ukratko jedna mučna situacija nkon koje na kraju odustaneš od svega

A sve se to da tako lako izbjeć.