Kad ti prijatelji stagniraju i prijateljstva općenito

[eichhoernchen]

Kako dolazimo u godine koje nas počinju formirat i posao te djelomično oblikuje i upristoji na nekoj razini, plus nisi više taj kapacitet da piješ beskrajne pive do 5 ujutro, pitam se imate li i vi problema takvih da se osjećate da ste nadrasli neke od najbitnijih ljudi koji vas okružuju? Smeta li vam to, kako se nosite s tim? Tipa, oni i dalje vikendom mogu lokati do 5 ujutro, ja jednostavno nisam za to. Ili, idem ranije, pa mi se predbaci "ne pizdi, uvijek radiš" i sl.
Ne razumiju uopće težinu posla koji radim, često mislim da ni ne cijene jer ne razumiju.
Dolazi do nekog jaza. Priznajem da me iskustva kroz posao oblikuju jako u zadnje vrijeme. Mijenjam se ko ljud, mijenjam poglede na život i situacije, ali primjećujem da neki od njih nisu promijenili ni najmanje sitnice poput ej, aj idem sa svojih 28 pokušat ne pušit dok imam bronhitis jer je to logično. Glup primjer, ali recimo introspekcija i pokušavanje poboljšavanja karaktera - 0 bodova. Nimalo osjećaja za to.
Generalno sam osoba koja radi na sebi ako primjećuje neku karakternu manu, ali nije mi jasno kako oni to ne rade.
Je li problem u meni ili u njima?
Inače šta je s tim prijateljstvima, imam 30 godina - imam osjećaj da će za 20 godina u igri bit neki skroz drugi ljudi. Bilo bi kul da netko stariji napiše iskustva s prijateljevanjima. Koliko ljudi vam u dogledno vrijeme ostane dugogodišnji frend?

[Macor]

Sa 28 mislio sam da poznam cijeli grad, imao puno prijatelja. Sad sa 58, ostao je jedan od tih prijatelja a on se jos od svoje 25. kad smo se napili na zabavi nije otrijeznio. Jedini prisutan u dobru i zlu iako nestabilan. Dok god se dobro zarađivalo bilo je prijatelja. Sad nemaju vremena za druženje jer loču kraj dućana. Srećom, pojavili su se neki novi pravi prijatelji. Pomažemo se i uživamo zajedno. Mala ekipa ali prava.

[Lord Byron]

eichhoernchen kaže:

Je li problem u meni ili u njima?

Što bi ti zapravo donijelo saznavanje točnog odgovora? Mijenjao bi sebe? Objasnio bi njima da se trebaju promijeniti?

Vrijeme ide. Ljudi se mijenjaju. "Prijateljstva do groba, uvijek i zauvijek" postoje, ali su ili jako rijetka ili održavana uz puno kompromisa. Ili ćeš naći neku agendu, neki zajednički nazivnik, dio tvojega i njihovih života u kojemu ćeš ostati uz iste ljude, ili ćeš početi mijenjati ljude.

[nyxter]

Jednostavno više nemate iste interese. Životni putevi nas odvedu na različite strane, zapravo je realno i očekivano da ćemo se na tom putu razići s mnogim starim prijateljima i upoznati neke nove.
I meni je 30 godina. Kad pogledam unazad, vidim sličnu priču... ostao sam u kontaktu s nekim ljudima iz kvarta, srednje škole, faksa... ali se jako rijetko vidimo. Ljude s kojima se sada družim upoznao sam preko posla i preko nekih hobija/sportskih aktivnosti. Kad se oženim i dobijem djecu, vjerojatno ću upoznati i neke parove s kojima ima više dodirnih točaka... tko zna što budućnost nosi, kakva nova poznanstva...
Nitko tu nije kriv, jednostavno nemate više ništa zajedničko... vrijeme je za nove ljude u životu. Vjerojatno imaš na poslu kolega s kojima si si dobar, koji te razumiju... probaj s njima ostvariti neki dublji odnos.

[KRIN1]

čovjek ide svojim putem
i rijetko ima pravog prijatelja.
većinom su to usputni obostrani interesi
- dok ti interesi traju.

ako je osoba toga svjesna,
nema problema s time.

[AngerMan]

eichhoernchen kaže:

Je li problem u meni ili u njima?
Inače šta je s tim prijateljstvima, imam 30 godina - imam osjećaj da će za 20 godina u igri bit neki skroz drugi ljudi. Bilo bi kul da netko stariji napiše iskustva s prijateljevanjima. Koliko ljudi vam u dogledno vrijeme ostane dugogodišnji frend?

"Problem" je u svima. Ali to nije problem koji ćeš riješiti popravljanjem/nadograđivanjem sebe ili njih. Zapravo to je više prirodno stanje stvari, nego problem. Sve umire i zamire. Čak i dugogodišnja prijateljstva koliko god da prisna bila. Svatko raste na svoju stranu i stavlja drugačije uloge. Netko ulaže više, netko manje. Nikad to neće biti recipročan odnos. Vrijeme i trud uložen u prijateljske (i ljubavne) veze će uvijek biti nesrazmjeran. Kao što veli KRIN1 svi imaju svoje interese, dok god si kompatibilan s tim interesima imaš nekakav odnos. Ja recimo imam podost ciničan pogled na sve, jer: "Perice, ljudi su svinje." i to. Tako da što se tiče karakternih mana, ama baš ih svi imaju. Ispravit ih sve nećeš, ljudi se ne rastaju od dijela sebe rado. I da, u igri će biti i drugih ljudi.

[isadora w.]

AngerMan kaže:

Nikad to neće biti recipročan odnos.

ne vjerujem u to.
odnosno, ne vjerujem da je to univerzalno i defaultno stanje.

mislim da odnosi koji vrijede uspješno prebrode test vremena i mijenjanja, ovo sad i jesu neke godine kad se razilazimo u životnim stilovima jer nam tako diktiraju poslovi, brakovi, djeca dok s druge strane neki proživljavaju drugi pubertet, a treći se traže. čudnovato je, na trenutke teško, ali u odnosima koji su podjednako važni jednoj i drugoj strani- sve se to na kraju iznivelira.

problem s izlascima vs. ne izlascima i nije strašan, been there, done that. problem s nerazumijevanjem i neprepoznavanjem je već tricky, jer nije uvijek tako lako odrediti je li to samo trenutačna kriza ili razlog za prekid.
ako mi ti ljudi zbilja znače, osobno se ne bih zalijetala u ovo drugo i sačekala bih da vidim kako će se stvari razviti.

[eichhoernchen]

Tnx na savjetima.

Ako neko želi na kavu...

I'm a gal and a good pal. :najlejm ikad:

[Orlandia]

Nije mi jasno zašto se ljudi toliko vezuju za neke prijatelje iz djetinjstva, srednje škole, faksa, boćališta, itd.?
Ako ne ide, ako vam ne leži, ako oni vole piti Žuju pored lokalnog marketa u kvartu, a tebi to ne paše je li tako teško poželjeti im u mislima sve najbolje i sebi potražiti adekvatnije društvo?

[ex anais]

Orlandia kaže:

Nije mi jasno zašto se ljudi toliko vezuju za neke prijatelje iz djetinjstva, srednje škole, faksa, boćališta, itd.?
Ako ne ide, ako vam ne leži, ako oni vole piti Žuju pored lokalnog marketa u kvartu, a tebi to ne paše je li tako teško poželjeti im u mislima sve najbolje i sebi potražiti adekvatnije društvo?

To ni meni nije jasno.
Valjda imaju dojam da su bolje osobe ako uspiju zadržati prijateljstvo s osobom koja je izrasla u lokalnog pijanca i mrzi cijeli svijet. Koliko samo puta čujem gdje se netko žali na nekog frenda iz djetinjstva (žene češće), ali osjećaju obavezu valjda da se druže s tom osobom iako je odavno ne mogu više smisliti.

[SubSV]

eichhoernchen kaže:

Je li problem u meni ili u njima?
Inače šta je s tim prijateljstvima, imam 30 godina - imam osjećaj da će za 20 godina u igri bit neki skroz drugi ljudi. Bilo bi kul da netko stariji napiše iskustva s prijateljevanjima. Koliko ljudi vam u dogledno vrijeme ostane dugogodišnji frend?

Malo je zastrašujuće kad čovjek osvijesti da više nema kaj za reći osobi koja je bila prva s kojom se išlo podijeliti neku dobru vijest, nešto lijepo što se desilo ili samo javiti info o nekoj novoj seriji ili nekoj sličnoj gluposti.
Malo te to zdrma. Zato i pitanje u čemu je stvar, jel problem u njima ili meni?

Prihvatiti da nekog velikog razloga nema ili da se odnos koji je bio bitan jednostavno istrošio nije jednostavno.

Ali realno, sa 10, 15, 20 skoro svi imaju slične probleme i prilično puno slobodnog vremena (ove koji nisu tako sretni život počne šamarati već u toj ranijoj dobi) a onda se život rasplete u 700 različitih smjerova; nezaposlenost, mala plaća, ili obrnuto ganjanje karijere/love, brak, razvod braka, ili suprotno izlasci, ganjanje žena, djeca, putovanja, emigracija, bolesni roditelji, bolest, dobitak na lotu, kredit u svicarcima, ovrha...razlike u načinu na koji vodimo život sve više dolaze do izražaja i širi nam se krug ljudi. Netko otpadne, netko ostane. Pomiriš se s tim da nemaš više puno zajedničkog sa starim prijateljima, ostanu neke lijepe uspomene na zajedničke trenutke i novi doživljaji koje dijeliš s novim ljudima koji ti dođu u život. Slažem se s Lordom, prava prijateljstva za cijeli život su rijetka i ponekad ako se želi održati odnos treba puno kompromisa.

[plavi-safir]

Prijateljstva stare..
Bas kao i ljudi..
Polako se izlizu,tope..
Moze se tome pripisati stotine izgovora no zajljučak je uvjek isti:došla su do kraja..
Nekako sam do 30tih i nekako uspjevala klimati,no sada zaista sve teze,vidim po sebi kako nisam otvorena za nova i kako nemam volju krpati stara..

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[AngerMan]

isadora w. kaže:

ne vjerujem u to.
odnosno, ne vjerujem da je to univerzalno i defaultno stanje.

mislim da odnosi koji vrijede uspješno prebrode test vremena i mijenjanja, ovo sad i jesu neke godine kad se razilazimo u životnim stilovima jer nam tako diktiraju poslovi, brakovi, djeca dok s druge strane neki proživljavaju drugi pubertet, a treći se traže. čudnovato je, na trenutke teško, ali u odnosima koji su podjednako važni jednoj i drugoj strani- sve se to na kraju iznivelira

Nisam toliki idealist. Makar imam dugogodišnje prijateljske veze, od kojih neke sežu sve do prvog razreda srednje. I to su ljudi koji preputuju od grada do grada samo da bi porazgovarali s tobom kad si u kurcu. A nekad dobiješ nakon svog vremena i truda (omjer koji bi čak bio recipročan te uzajaman): 'Prijatelji? Ne, mi to nismo.' Jer nezaobilazno dolazi do promjena u životima, drugačijih životnih prioriteta, svađa, te ostalog što si spomenula. Kad nisi dio te računice čak i ono što vas je vezalo do tada neće biti bitno. Tj. bit ćeš lijepo sjećanje i životno iskustvo recimo. Ne znam, možda imaš i pravo. Možda takvi odnosi nisu opstali jer nisu prebrodili test.

SubSV kaže:

Malo je zastrašujuće kad čovjek osvijesti da više nema kaj za reći osobi koja je bila prva s kojom se išlo podijeliti neku dobru vijest, nešto lijepo što se desilo...

Da, za umrijet pomalo u sebi.

[Oxyn]

Nedavno baš pričao s poznanikom o nekom trećem prijatelju i njegovim promijenama u karakteru...zaključak, brzo je odrastao kaže poznanik. I to je baš to. Posao, žena, djeca, problemi, krediti, ja, ja, ja...što želim reći. Milijun je izgovora kako, zašto i zbog čega nestaju prijateljstva, ali činjenica je da oko tridesetih nekako sve brzinski prestaje. Gotovo preko noći. Žalosno, ali je tako. I to treba gledati tako. Kao nešto prirodno. Stvari nastaju, ali i nestaju. Nekako u zadnje vrijeme to osvještavam, pa kužim kako je hrpa ljudi oko mene koji su razočarani, koji projiciraju svoje probleme na druge, kako istinski nestaje razumijevanja i empatije. Ali što ćeš. Život ide dalje.

[Silent storm]

Oxyn kaže:

Nedavno baš pričao s poznanikom o nekom trećem prijatelju i njegovim promijenama u karakteru...zaključak, brzo je odrastao kaže poznanik. I to je baš to. Posao, žena, djeca, problemi, krediti, ja, ja, ja...što želim reći. Milijun je izgovora kako, zašto i zbog čega nestaju prijateljstva, ali činjenica je da oko tridesetih nekako sve brzinski prestaje. Gotovo preko noći. Žalosno, ali je tako. I to treba gledati tako. Kao nešto prirodno. Stvari nastaju, ali i nestaju. Nekako u zadnje vrijeme to osvještavam, pa kužim kako je hrpa ljudi oko mene koji su razočarani, koji projiciraju svoje probleme na druge, kako istinski nestaje razumijevanja i empatije. Ali što ćeš. Život ide dalje.

Otkad sam završio fakultet ta moja ekipa se polako razvodnila.

Nađemo se mi samo to više nije toliko intenzivno.

I da ljudi su se zatvorili.

[eichhoernchen]

Tušno, što reć

[gg sitna]

Ja sam uvijek za sve I prihvacam ljude koje volim sa svim manama,frendly tip skroz...ali kad dobijem noz u ledja,tipa inf.o sebi koje kazem izidju na neko drugo mjesto,ili postane tema tudjih ogovaranja ili mi se prodaje jedna pricha,a u stvarnosti je skroz druga stvar...ne mogu.
Pokusam ja pronaci neki izmedju status,ali trositi svoje vrijeme na nekoga tko to ne cijeni,paziti sto cu reci,biti napola...odustanem.
I nimalo me ne peche savjest sto sam se od nekih ljudi odaljila,niti sekunde,mada znam sta oni misle...jebe mi se.
Da im treba pomoc,pomogla bi im naravno,to mi je ljudski,ali biti obavezan odrzavati neke kave I druzenja,a osjecati se umjetno...nema smisla.
Tocno onaj feeling kad osjetish da vishe nisi siguran u tom okruzenju,da ti se vaze svaka rijec,da te se gleda rengenskim pogledima...ja se uz osmijeh malo po malo michem...a frajerice nek laju nekome drugome.
P.s. njihova sve gora ogovaranja I zamjeranja svima,svemu I svuda su mi postala hladjenje samo tako.
Jebote jedan zivot,stresa ko u prichi I ja sad da se stresiram bezveze iz njihove gluposti....mosh mislit.

Poslano sa mog KIW-L21 koristeći Tapatalk

[Call me The Breeze]

Promijeniš u životu dvije, tri, četiri garniture "frendova do groba".

I obično su to sve manje skupine. Ovu moju aktualnu čine 3-4 osobe i više su to dobri poznanici nego ti famozni "frendovi do groba", jer jednostavno - prijateljstva ne shvaćaš više kao nekada. Poučen iskustvima, naravno.

[cedevitaxx]

Dugoročna prijateljstva su rijetka, a pod dugoročnim mislim na ona duža od 10 godina. Razlog jest u tome što se ljudi s godinama mijenjaju.
Pomalo zavidim takvim prijateljstva, naravno ukoliko su iskrena.

[tabu82]

Prošao sam sličnu "transformaciju". Od tulumarenja do jutra svaki vikend d nekog mirnijeg i ozbiljnijeg života uvjetovanog poslom i godinama.
Prvi sam počeo raditi od ekipe, i daleko sam najdalje dogurao na poslu.
Oni su nastavili u revijalnom tonu, ja sam ili išao s njima ili se osjećao kao izdajica i imao grižnju savjesti.
Dodatno se visilo kod mene u stanu svako večer, što je moj život svelo na preživljavanje na poslu, sat vremena doma za malo dovesti kuću u red i 5 sati vječno istih druženja u mom dnevnom boravku (što je uzrokovalo onih sat vremena čišćenja idući dan nakon posla).

Počeo sam sve više pokazivati nezadovoljstvo takvim odnosom i životom, nabavio psa, druženja su se prorijedila. Jedan frend je otišao doma, drugi je otišao raditi van, trećeg vidim jednom mjesečno, ako i toliko.
Ništa mi ne fali.
Mislim da sam puno prekasno razjebao taj sustav i da mi je karijera poprilično popušila zbog toga.

Inače, ako se jednom članu ekipe interesi promjene, ostalima vrlo vjerojatno neće. Možete aktivno tražiti druge zajedničke interese, ili se možete razdvojiti.

Meni je žao što smo se tako raspali, sve su to dobri ljudi, ali taj oblik postojanja meni više nije bio podnošljiv.
Te prijatelje sam zamijenio prijateljima s posla. Također jako dobri ljudi.
Nije da mi ne popijemo, ali je to jednom mjesečno, a ne jednom tjedno. I nije do 5 ujutro.
Uglavnom se družimo preko nekih sportskih aktivnosti. I to mi sada odgovara. Kada mi ne bude odgovaralo, pokušat ću reagirati ranije nego prvi put.