Dijete lose prihvaca skolu, losa uciteljica?

[goblena]

Ima netko kakav savjet sto uciniti u slijedecem slucaju:

Moj je necak posao u prvi razred. Isao je u vrtic od svoje trece godine, lako se prilagodio, volio je ici u vrtic i bio omiljen i dobro prihvacen od druge djece, i volio je sudjelovati u svim projektima koje su radili. Mali je klikeras, rano je naucio citati i pisati i racunati (pokazivao veliki interes za to oduvijek), i jedva je cekao poci u skolu i stvarno se veselio. Inace nije neko superdrustveno i superglasno dijete, nego vise osjetljivi tip. Ne jako tih niti povucen, voli drustvo, ali mu je tesko odmah preuzeti inicijativu i to uglavnom prepusta drugima.

Nazalost, dospio je u razred kod rospijetine od uciteljice. Bilo mi je muka cim sam cula tko mu je uciteljica. Babac je pred mirovinom (bila je uciteljica i kad sam ja krenula u istu skolu pred skoro 30 godina, i tada je isto bila rospijetina koje su se klinci bojali). Na prvi dan skole naglasila je klincima i roditeljima kao nesto od vrhovne vaznosti da ocekuje da djeca u skolu dolaze uredna i cista i lijepo obucena, da ona i inace inzistira na urednosti i pristojnosti kao temelju nastave, te je smjesta prionula na treniranje klinaca da sute i sjede, vuku ravne crte, ne prelaze crte u redovima u pisankama i slicno. Zadace hrpetine (usporedjivali smo s kolicinama zadace koju dobivaju drugi prvasici koje znamo). Mali je odmah poceo dolaziti razocaran zbog toga sto je uciteljica iskritizirala njegov crtez jer je neuredan, jer je neuredno obrisao ono sto je krivo pisao, sto je pricao... itd. Vec prije kraja prvog tjedna pocelo je "mrzim skolu," kad treba pisati zadacu kao da ide na stratiste, a odnedavno place prije skole, placuci ulazi u razred, place pod nastavom, place kad mama dodje po njega... mama je pokusala razgovarati s uciteljicom, ova je za to uglavnom nezainteresirana, pred njom se obratila malome "a sto bi ti htio? da te ispisemo iz skole, ha?" (Mama je jednom cekajuci pred vratima kraj nastave slusala kako se uciteljica dernja na jedno dijete: "pa kako ne razumijes, jesi li ti glup?") Otisla je pricati s pedagoginjom, a ova joj kaze da otprije imaju problema s tom uciteljicom i nazalost s uciteljicom prvog razreda u drugoj smjeni, koja je slucajno kcer necakove uciteljice i ide maminim stopama... i savjetovala je da ignoriraju njegov plac i da ce to proci.

Mali se ponasa zastraseno i pedagodinji nije uglavnom nista htio reci osim da mu smeta buka (cesto se zali i doma da mu je u skoli prebucno i da mu to smeta). Na pitanje pedagoginje vice li uciteljica puno, odgovorio je "pa ne bas." Sogorica je zamolila mamu iz razreda da ispipa kod svog djeteta je li mozda uciteljica uzela neko dijete u razredu (mog necaka) posebno na zub i doticna mama je to ucinila i izvijestila da cini se da to nije slucaj - vikanje i kritiziranje je upereno na sve podjednako. U medjuvremenu se malac poceo ponasati zastraseno i u drugim situacijama - ide na tenis vec par godina, prije je to volio i dobro mu je islo, a sad se trenerica pozalila mami da se mali ponasa uplaseno i pretjerano reagira (place) ako ga ona upozori da nesto ne radi dobro.

Moram napomenuti, jer je to vjerojatno dio slike, da se otac tog djecaka psihicki razbolio (depresija) i da je u dosta losem stanju vec godinu i pol... a i da mama to dosta tesko podnosi i da doma nisu stvari bas u najboljem redu, pa je dijete i tu pod stresom.

Ja sam sogorici savjetovala da traze uputnicu za psihologa od svog doca opce prakse (skola nema psihologa) i da odu tamo potraziti savjet.

Mijenjanje razreda ili skole tesko da dolazi u obzir, jer je uciteljica iste generacije u drugoj smjeni kcer te uciteljice i po svim informacijama vrlo slicna u pristupu, skola je jedina u mjestu (malo mjesto), a roditelji oboje rade i ne bi imao tko voziti dijete u skolu u obliznji grad.

Savjete i ideje, molim.