dodjoh ja u vojsku da se umushkarchim malo,
da se zjacham omuzhevnim jer do toga mi je stalo
mislio sam da mi sve to nebu teshko palo, ak je
trening pravi mushki, ma bash sve bi mi se dalo
al je pocelo od prvog dana
sve otishlo van mog plana
nadredjeni mi pitchke ljene
pretvaraju nas sve u zhene
umjesto da pucat uchim
ja se sa ormarom muchim
kazhu da vojnishtvo dosegnem
tek kad
krevet ljepo zategnem
kazhu, bit chu manje muchen
kad budem
dovoljno pristojno obuchen
svi glume neke pederishkaste naciste
i zanovjetaju kad mi
cipele nisu chiste
ochu uchit mlatit, ochu bacat granate,
ochu uchit ratnicki propisanu komunikaciju
al me gamad usrana, vjecno uvjerava da je
ljepo spremljen ormar, jako vazhan za obranit naciju
kad im chujem naredbe, na ustima mi pjena
jer se
moram ljepo obrijat da bi zgledo ko prava zhena
kad bi zemlju branili metlom
urlala bi od smjeha neprijateljska strana
a ovdje uglavnom uchimo
da
bez torbice nesmijemo ni do vojnog restorana
chistim, perem, skupljam smeche
shto mi josh sve zmislit neche
uchim svoj ormarich slagat
a jednog dana cu moch
i u kuhinji pomagat
ma vjerujem ja u podjelu zadataka
i vjerujem ja u zhenska prava
al osho sam u vojsku bit mushko
a ne da mi je zbog uchenja
pospremanja kreveta
noshenja smecha
brijanja
pranja
i slichnih sranja
shto me sad uche
kojima me cjelo vrjeme muche
zbog chistog WC-a, pobrisanog poda
i pazhnje da se za svaku aktivnost
prati taj sat propisana moda
svi sad ochekuju
da me to sve dobro krene
e majke mi, da se ne tushiramo samo utorkom
mislio bi da me neko poslo u aerobik-centar za zhene