Duhovnost kroz umjetnost i mudroslovlje - Stranica 79

lucca · 12.10.2010., 09:06

Bynw · 12.10.2010., 09:20

P. P. Rubens
The Drums Of Gaugamela (soundtrack)

samting · 12.10.2010., 09:31

SVJESNOST I VOLJA

Sugovornik: Zbog čega je čovjek mehaničan?
Sah: Zbog toga što sve usvaja bez razumijevanja... On tuđe misli, kao lego kockice, slaže u ono što kasnije zove svojim mišljenjem.

S: Jednom ste rekli da je svjesnost "prepoznavanje mehanizma kao mehanizma". Da li je
prepoznavanje dovoljno da bi se zaustavila mehaničnost?
Sah: Tikovi su fizički mehanizmi; netko vrti kosu, dodiruje usnu resicu ili vrh nosa, tupka nogom ili maše rukama. Provjeri sam - da li je svjesnost dovoljna?

S: Ne, potrebna je i volja... Kad prepoznamo reakciju to je svjesnost - volja je kada
mehaničnost ne sprovedemo u djelo. Da li sam u pravu?
Sah: Da, točno tako. Rad sa mehaničnošću - bez obzira da li su mehanizmi fizički,
ponašajni, verbalni, mentalni, emocionalni ili psihološki - zahtjeva sinhroniziran rad
svjesnosti i volje. Da bi svjesnost dostigla kulminaciju, da bi se uopće došlo do samorealizacije, neophodno je "nešto" što stabilizira svjesnost, "nešto" što je produžava, čineći je nezavisnom od unutrašnjih reakcija na vanjske pritiske. To "nešto" je volja, tzv. unutrašnja volja. Kada se bavi životnim situacijama, mijenjajući vanjske okolnosti, snagom odluke volja je povanjštena. Pounutrašnjena je kada prekida suradnju s mehanizmima subjekta. Svijetom vlada slučaj, čovjekom vlada mehaničnost. Ukidanje mehaničnosti vezane za određenu situaciju je zadatak povanjštene volje. To su dvije funkcije volje, ne dvije volje. Volju ne možemo podijeliti na nižu (kad radi s okolinom) i višu (kad radi s centrom), kao što ljudski organizam ne možemo podijeliti na niže tijelo ispod struka i više tijelo iznad struka. Tijelo je jedno, baš kao i volja.
Mehanizam je beskorisna psihološka snaga koja se našom nesvjesnošću obnavlja, tj.
energizira. Ono što somnabulista naziva "sobom" samo je konačan rezultat svih
mehanizama.

S: Tko je "somnabulist"?
Sah: Svatko tko ne zna da ne zna.
Somnabulizam je bolest mjesečarenja. Ljudi spavaju i onda, odjednom, ustanu iz
kreveta, hodaju, pričaju, smiju se ili plaču, ali ne izlaze iz sna. Kada se rasane, mjesečari
se ne mogu sjetiti što su radili, o čemu su pričali ni gdje su bili... Jednostavno, čim se
demehanizira, somnabulist je spreman postati učenik.

S: A da li u radu s mehanizmima učenik treba krenuti od onih najuočljivijih, kao što su
robot-riječi (poštapalice) ili navike, ili je bolje odmah prijeći na osvješćivanje onih najdubljih mehanizama?
Sah: To zavisi od motiviranosti učenika, od njegove spremnosti i razumijevanja, od snage
svjesnosti i volje, ali je u principu bolje kad učenik sa dovoljno razumijevanja se sam krene oslobađati svojih lakše uočljivih mehanizama.
Ako učitelj određuje na kojem mehanizmu se treba raditi, čitava se stvar može lako
da izjaloviti, jer one najdublje mehanizme učenik uopće i ne vidi; pogotovo ih ne vidi kao
mehanizme. Ako učenik nije dovoljno sluhovit, tj. ako mu nedostaje razumijevanje, on slijepo poštuje isključivo vlastite kriterije. Takvi učenici su, aktualno, sami sebi nadriučitelji, a vanjski učitelj služi im samo kao paravan za samozavaravanje. Učitelju je neophodno ogromno strpljenje, mada ga, povremeno, namjerno ne upotrebljava.

S: Mnogi učenici misle da su zreli sami raditi - da li želite reći?
Sah: Rad po sebi i rad na sebi uzajamno se isključuju. Ako ulažeš samostalan napor - bez
učitelja - to je rad po sebi. Rad na sebi je rad sa učiteljem, ali sa učiteljem, ne po sebi.
Ako misliš, iz bilo kojeg razloga, da nešto ne treba da mijenjati, ti onda svim snagama
štitiš dotičnu osobinu, čin, riječ ili naviku. Na kraju, somnabulist samo imitira učenje,
postajući vremenom sve gori i gori. Kada je "rad na sebi" samo puka fraza sročena da se ne bi prepoznala istina, to je pravi san u snu. Nikada nemoj zaboraviti da čak i sredstva oslobođenja te mogu zarobiti. Nema goreg zatvora od privida slobode.

S: Želio bih da mi pojasnite tu povezanost svjesnosti i volje. Često mi se čini da je svjesnost dovoljna da bi se mehaničnost prekinula.
Sah: Uzmimo, na primjer, jedan od najrasprostranjenijih automatizama: "predstavljanje".
Gdje god da se pojaviš, ti pokazuješ samo one dijelove sebe koji su socijalno
prihvatljivi, i poistovjećuješ se isključivo s onim stvarima koje ti mogu koristiti. Svjestan
si da si lažan, ali ostaješ lažan. Nisi svoj. Vidiš, ali i dalje si pokretna izložba koja mami
aplauze.

S: Ali to može biti i obično pitanje prilagodljivosti, zar ne?
Sah: Može, ali i ne mora, i uglavnom nije. Strah od nevoljenosti je mehanizam. Trema je
mehanizam. "Pametovanje“ je mehanizam. Svi zajedno čine automatizam "predstavljanja". Probaj razumijeti razliku između slabićke prilagodljivosti i svjesne adaptibilnosti. I krzno zeca i krzno lava su u savršenom, besprijekornom skladu s okolinom. Ali, tu postoji ogromna razlika. Ako se prilagođuješ iz straha, onda si mehaničan, a ako imaš volju, imaš i neustrašivost. Ako zaista znaš šta si, možeš biti adaptibilan i ne moraš biti adaptibilan, ali to je onda već pitanje tebe samoga, ne trenutnog pritiska; pitanje volje, a ne prisile.

S: Ali zar za našu mehaničnost nije krivo društvo? Mi robujemo pravilima samo zbog
socijalnih okolnosti, zar ne?
Sah: Onaj tko je svjestan okolnosti ne može biti rob istih, a onaj kojem je vanjska
situacija gospodar, nikad u sebi ne nalazi krivca. Automatizam je kombinacija dva, tri ili deset mehanizama.

samting · 12.10.2010., 09:32

S: Kakve se to dubinske promjene događaju čovjeku koji radi na sebi? Šta osjeća čovjek
koji se je već počeo oslobađati?
Sah: Samo jednu stvar: nestvarnu dubinu svog ropstva. Paradoksalno, ali je tako. Ta
činjenica je vrlo, vrlo mučna, i rijetko tko može stoički je podnesti. Kada se rasaniš, tebi
se u prvi mah učini da sanjaš. Sve je toliko nevjerojatno da se bojiš prihvatiti, kao istinu,
ono što sagledavaš.

S: Zašto većina spiritualnih tragatelja ne osjeća to isto?
Sah: Zato što većina "tragatelja" traži ime za novi san, a ne probuđenje. Ako bi duhovnost procijenjivali po psihološkom profilu prosječnog tragatelja, slobodno bi mogli zaključiti da je duhovnost najgluplji, najdosadniji, najbljeđi, najnekreativniji i najbesmisleniji proizvod ljudske rase. Taj uvid mi se obnavlja iskustvom iz dana u dan već petnaest godina. Duhovnost je kao mirisni vrt. Kada u njega uđe pjesnik, plod je pjesma. Kada u vrt uleti medvjed, on pogazi cvijeće i pojede pjesnika... Bilo kako bilo, nije mudro procijenjivati vrt po vrijednosti posjetitelja. Svatko ima pravo da svašta naziva svačim.

S: Vratio bih se na temu... Svjesnost i volja. Da li je mehanizam prvi i posljednji neprijatelj volje?
Sah: Mehaničnost uopće nije neprijatelj - ni svjesnosti, ni volje, ni srca. Stekao si
pogrešnu predstavu.

S: Šta je onda mehaničnost? Nije neprijatelj, nije protivnik, ali što je?
Sah: Mehaničnost nije neprijatelj volje iz prostog razloga što je svaki konflikt između
tebe i bilo kojeg dijela stvarnosti samo mogućnost da nešto vrijedno učiniš sa sobom.
Avion treba uzletiti sa piste. Na prvi pogled, zrak je nevidljiva prepreka -
trenje usporava brzinu. Ali, da nije tog trenja, avion se ne bi ni mogao odvojiti od tla.
Misliti u terminima neprijateljstva je znak nedovoljne svjesnosti. U radu na sebi sve
ti pomaže da rasteš - ako si stvarno odlučio, ali ako je tvoja statičnost maskirana
pričama o promjeni, sve će ti pomoći da ostaneš rob.
Bog naredi svom najmoćnijem anđelu da sa dna pakla izvuče nekog grešnika.
"Dovoljno je patio", reče Bog anđelu, "i sad je, napokon, svjestan do čega ga vlastita
djela mogu dovesti. Idi i reci mu da je slobodan. Samo mu reci - nemoj mu pomagat.
Neka spasenje bude njegovo djelo."
Kada je čuo božansku riječ sa usana anđela, grešnik poskoči od sreće, zahvali se
usrdno i odmah zamoli da ga na krilima izvuče iz vatrene doline.
"Ne mogu sam", požali mu se. "Na dnu jame vrućina je neizdrživa, a ako se počnem još i penjati, biti će mi još gore."
Nakon ovih riječi, anđeo se sam vratio na nebo.

S: Da li je i lijenost mehanizam?
Sah: Lijenost ili mrzovolja, najveći je "kočitelj" za stjecanje volje. Ne mislim samo na fizičku lijenost, već prije na lijenost uma koja vremenom dovodi do psihološke ustajalosti, tj. zatupljivanja. Vanjska lijenost i nije toliko opasna - u odnosu s unutrašnjom. S njom je um umrtvljen, kontaminiran, a što je najgore, vlasnik uma sve to ni ne primjećuje. Pod lijenošću uma podrazumijevam usvajanje bilo čega bez razumijevanja, halapljivo gutanje informacija bez imalo svjesnosti. Pamtiti bez shvaćanja je kao jesti bez žvakanja. Ta navika je veoma pogubna za želudac - još je pogubnija kada se primjenjuje na psihu.
Posljedica "svaštožderstva" je psihički dijabetes. Dijabetes je nazvan "gladovanjem u
izobilju", što je vrlo precizan opis, zar ne?

S: Kako se mehaničnost treba savladati?
Sah: Nije dovoljno svjesnošću percepirati mehanizam - taj usvojeni program - već je
potrebno zaustaviti se u njegovom ponavljanju. Zbog straha i zavisnosti imamo uvjetne reflekse koji uporno produžuju našu statičnost. Taj status quo je neznanje. Da bi se
statičnost razgradila potrebne su godine i godine rada.

S: Još uvijek mi je nejasna međuovisnost volje i svjesnosti.
Sah: Volja bez svjesnosti je slijepi snagator. Svjesnost bez volje je vidoviti slabić. Volja
snaži svjesnost, a zatim svjesnost, u povratku, preciznije upotrebljava volju. Ako je cjeloviti razvoj cilj igre na sebi, onda moramo krenuti od rada na svjesnosti i volji.
Svjesnost je, ipak, osnova rada. Ona je jasnoća. Bez volje, svjesnost nije istinska
snaga; ako je bez srca, nedostaje joj punoća, bujnost, osjećaj razigranosti.
Ako igra na srcu ne podrazumijeva i rad na svjesnosti, rezultat je beskorisni
emocionalizam, entuzijazam bez uzemljenja. Volja bez svjesnosti je maratonac u labirintu. Jednolinijski rad na sebi nas može dovesti do probuđenja, ali takav preobražaj je siromašan, bez one istinske, raskošne ljepote.
Rad na sebi, u svakom slučaju, ne liči na bolest koju razvijaju piloti borbenih
aviona... čini mi se da se zove "opčinjenost metom". Zbog fasciniranosti ciljem, pilot prekasno skrene avion i pogine.
Ovdje je riječ o totalnom razvoju, potpunom obogaćivanju ljudskog bića, a ne o
izdvajanju i favoriziranju jednog jedinog segmenta.

S: U pravoslavnom sustavu se kaže da je dovoljno da čovjek otvori dušu i da će je Bog
ispuniti svim duhovnim slastima i ljepotama. Što vi mislite o tome?
Sah: Ne moram misliti, znam.
Znam da je neophodno ispuniti dva uvjeta da bi se okusilo to transcendentalno vino:
prvi - moramo imati čašu, i drugi - ona mora biti potpuno prazna.

S: Šta se događa kad se čaša isprazni?
Sah: Čovjek se kucne sa stvarnošću. Tek onda ima razloga da napravi pravo slavlje.

Fish 1968 · 12.10.2010., 10:02

The Cure - Love Song

Lilith_Magart · 12.10.2010., 10:20

Quote:

Fish 1968 kaže:

The Cure - Love Song

hjoooj....

House of Love - Shine on

"....I don't know why I dream this way
The sky is purple and things
are right every day
I don't know, it's just this
world's so far away
But I won't fight, and I won't hate
Well not today
In a garden in the house of love
Sitting lonely on a plastic chair
The sun is cruel when he hides away..."