Gubitak ljubimca i nabavljanje drugog

[little~Jeannie]

knutko kaže:

strašno se osjećam i imam potrebu tu silnu tugu podjeliti,dana 15.09.2010 u 12:35 moj najdraži,nepreboljeni pas je stradao pod kotačima zetovog autobusa,neznam toliko se krivim da to nije normalno,stalno si predbacujem što sam ga pustila sa lajne,tamo je jedna velika livada i on je nanjušio trag i jednostavno otišao uzalud je bilo dozivanje i traženje,jednostavno je otišao za tragom i nema ga više,detalje ne želim iznositi jer to ni u najstrašnijim horor filmovima nebiste vidjeli,strašno mi je ne funkcioniram na poslu horor samo mi idu suze,zar je to normalno 5 i pol godina on je bio moj točkasti anđeo a sad ga više nema,želim vjerovati da poslije smrti ima nešto i da roko zna da je bio moj mali točkasti anđeo-suputnik kroz život i ravnopravni član obitelji i da je bio bezuvjetno voljen,i da nam je svima ispunjavao život i u tuzi i u radosti,jer ako nema ničega poslje onda je sve bez veze i mi smo svi samo hrpa mesa koja čega na svoj čas.
oprostite na dugom postu ,ali doma je najgore,samo čekam kad će proviriti iz sobe kad će zalajati kad neko pozvoni na vrata-to toliko boli da nije normalno

Jako mi je žao, strašno je izgubiti ljubimca, a pogotovo na takav način. Sigurno vam je neopisivo teško. Mi volimo naše ljubimce, pazimo na njih, nastojimo napraviti sve da bi bili sretni, ali uvijek postoji ta opasnost da se u trenu dogodi nešto, i to je jednostavno izvan naše kontrole.
Nema smisla da krivite sebe, samo ste željeli da bude sretan i da mu bude lijepo.
Ja sam izgubila ljubimca kojeg sam isto tako voljela. Mogu samo reći da s vremenom ta bol postane manja, ali uspomene ostaju i ljubav ostaje.

Meni je terapija bila početi pomagati drugim životinjama. Kada napravim nešto da pomognem životinji kojoj to treba, osjećam da to radim u spomen na svog ljubimca.

[Smotani2]

Danas je umro moj Tito.

Najbolji pas na svijetu. Najpametniji pas na svijetu. Najljepši pas na svijetu.

Crni labrador.

Izgubio sam najboljeg prijatelja. Tužan sam. Beskrajno sam tužan.

Sve je bilo gotovo u 24 sata - od zdravog veselog psa do smrti.

Nitko mu nije mogao pomoći.

Ako je utjeha, barem se nije dugo mučio.

Nikad više neću imati psa.

[OOOOOOO]

knutko kaže:

strašno se osjećam i imam potrebu tu silnu tugu podjeliti,dana 15.09.2010 u 12:35 moj najdraži,nepreboljeni pas je stradao pod kotačima zetovog autobusa,neznam toliko se krivim da to nije normalno,stalno si predbacujem što sam ga pustila sa lajne,tamo je jedna velika livada i on je nanjušio trag i jednostavno otišao uzalud je bilo dozivanje i traženje,jednostavno je otišao za tragom i nema ga više,detalje ne želim iznositi jer to ni u najstrašnijim horor filmovima nebiste vidjeli,strašno mi je ne funkcioniram na poslu horor samo mi idu suze,zar je to normalno 5 i pol godina on je bio moj točkasti anđeo a sad ga više nema,želim vjerovati da poslije smrti ima nešto i da roko zna da je bio moj mali točkasti anđeo-suputnik kroz život i ravnopravni član obitelji i da je bio bezuvjetno voljen,i da nam je svima ispunjavao život i u tuzi i u radosti,jer ako nema ničega poslje onda je sve bez veze i mi smo svi samo hrpa mesa koja čega na svoj čas.
oprostite na dugom postu ,ali doma je najgore,samo čekam kad će proviriti iz sobe kad će zalajati kad neko pozvoni na vrata-to toliko boli da nije normalno

istu stvar sam ja prosla prije tocno 10 god i dan danas mi je to pred ocima...nesto strasno tako da mogu mislit kako ti je...sta da ti kazem nego drz se!
za sve divne zivotinjice koje su nas napustile

[putnica kroz vrijeme]

knutko kaže:

strašno se osjećam i imam potrebu tu silnu tugu podjeliti,dana 15.09.2010 u 12:35 moj najdraži,nepreboljeni pas je stradao pod kotačima zetovog autobusa,neznam toliko se krivim da to nije normalno,stalno si predbacujem što sam ga pustila sa lajne,tamo je jedna velika livada i on je nanjušio trag i jednostavno otišao uzalud je bilo dozivanje i traženje,jednostavno je otišao za tragom i nema ga više,detalje ne želim iznositi jer to ni u najstrašnijim horor filmovima nebiste vidjeli,strašno mi je ne funkcioniram na poslu horor samo mi idu suze,zar je to normalno 5 i pol godina on je bio moj točkasti anđeo a sad ga više nema,želim vjerovati da poslije smrti ima nešto i da roko zna da je bio moj mali točkasti anđeo-suputnik kroz život i ravnopravni član obitelji i da je bio bezuvjetno voljen,i da nam je svima ispunjavao život i u tuzi i u radosti,jer ako nema ničega poslje onda je sve bez veze i mi smo svi samo hrpa mesa koja čega na svoj čas.
oprostite na dugom postu ,ali doma je najgore,samo čekam kad će proviriti iz sobe kad će zalajati kad neko pozvoni na vrata-to toliko boli da nije normalno

Zao mi je, jako mi je zao. Ne mogu niti zamisliti kako se osjecas iako sam prije nekoliko dana ostala bez svog najboljeg prijatelja. Mogu ti samo reci da razumijem taj osjecaj, mogu razumjeti da na svako zvono ocekujes slatki lavez i znam da ocekujes da ce se pojaviti iza nekog kuta.

Ne predbacuj sebi krivnju (gle tko govori, ja koja sam morala donijeti odluku da "usmrtim" jedinog iskrenog prijatelja). Ali u jedno sam sigurna, imaju i oni svoj raj, svoje vjecno pocivaliste u kojem i dalje nastavljaju sa svojim "nepodopstinama". I sigurna sam da ce u trenutku kada njihova dusa bude spremna posjetiti nas na ovom svijetu i dati nam do znanja da su nam i dalje najvjerniji prijatelji.

Jos jednom, jako mi je zao.

Pozdrav

[putnica kroz vrijeme]

Smotani2 kaže:

Danas je umro moj Tito.

Najbolji pas na svijetu. Najpametniji pas na svijetu. Najljepši pas na svijetu.

Crni labrador.

Izgubio sam najboljeg prijatelja. Tužan sam. Beskrajno sam tužan.

Sve je bilo gotovo u 24 sata - od zdravog veselog psa do smrti.

Nitko mu nije mogao pomoći.

Ako je utjeha, barem se nije dugo mučio.

Nikad više neću imati psa.

Dragi Tito,

pozdravi mi mog Prijatelja.

[Smotani2]

putnica kroz vrijeme kaže:

Dragi Tito,

pozdravi mi mog Prijatelja.

Vjerojatno negdje zajedno skakuću po nekoj psećoj livadi u nekom psećem raju - ako takvo što uopće postoji...

[sugarfree7]

uzela sam macu tri godine nakon smrti moje tada 19-godišnje Popi. Imam je pola godine i moram konstatirati kako prema njoj nemam ni približno onakve osjećaje kakve sam imala prema prethodnoj. još me i grize savjest kad vidim kako se ova smuca po njezinim stvarima. mislim da ta bol neće nikada proći niti je bilo što može umanjiti. ovu macu ću zadržati, ali to jednostavno više nije "to".

[putnica kroz vrijeme]

Smotani2 kaže:

Vjerojatno negdje zajedno skakuću po nekoj psećoj livadi u nekom psećem raju - ako takvo što uopće postoji...

Ne da sam sigurna, vec znam da takvo nesto postoji. Za ziva bica koja su bezuvjetno pruzala svoju ljubav i uvijek bili tu za nas, raj se preskromna rijec. Oni su sada u necem znatno plemenitijem nego sto je obicni raj

[Cruela]

Prica o duginom mostu

Dolina duginog mosta
Postoji jedno mjesto, zvano dolina duginog mosta. U podnožju duginog mosta, koji povezuje zemlju i nebo, skrivena leži ta dolina sreće. Napusti li nas voljeni ljubimac, on dolazi do tog posebnog, predivnog i mirnog mjesta. Tamo postoje zelene livade i brežuljci, za sve naše voljene prijatelje. Tamo se zajedno igraju i luduju. Ima jela i pića na pretek. Sunčano je i ugodno toplo.Sve te bolesne, osakaćene, ozlijeđene i stare životinje na tom su mjestu opet mlade, zdrave i jake, upravo onako kakvih ih se sjećamo u našim snovima o prošlim danima. Sretne su i zadovoljne, ništa im ne fali, samo jedna mala sitnica postoji – svaka životinja čezne za nekim posebnim, tko nije uz nju.

Svi zajedno trče i igraju se. Ali, dođe dan kada se jedna životinja nenadano zaustavi, te pogleda u daljinu. Njeno tijelo lagano treperi. Polako se odvoji od grupe i počinje hodati. Njene nožice ili krila nose je sve brže i brže. Tvoj prijatelj je otkrio tebe, i kada se konačno sretnete, opet ste sretno udruženi i nerazdvojni, i nitko vas više nikada neće razdvojiti. Sretni poljupci obasipaju tvoje lice, tvoje ruke ili prsti u nevjerici nježno glade glavu tvog ljubimca. Opet i opet gledaš u oči tvog vjernog prijatelja, koji je toliko dugo bio nestao iz tvog života, ali nikada iz tvog srca.
Zajedno, potpuno mirno i sretno, prelazite dugin most…

[OOOOOOO]

Cruela kaže:

Prica o duginom mostu

Dolina duginog mosta
Postoji jedno mjesto, zvano dolina duginog mosta. U podnožju duginog mosta, koji povezuje zemlju i nebo, skrivena leži ta dolina sreće. Napusti li nas voljeni ljubimac, on dolazi do tog posebnog, predivnog i mirnog mjesta. Tamo postoje zelene livade i brežuljci, za sve naše voljene prijatelje. Tamo se zajedno igraju i luduju. Ima jela i pića na pretek. Sunčano je i ugodno toplo.Sve te bolesne, osakaćene, ozlijeđene i stare životinje na tom su mjestu opet mlade, zdrave i jake, upravo onako kakvih ih se sjećamo u našim snovima o prošlim danima. Sretne su i zadovoljne, ništa im ne fali, samo jedna mala sitnica postoji – svaka životinja čezne za nekim posebnim, tko nije uz nju.

Svi zajedno trče i igraju se. Ali, dođe dan kada se jedna životinja nenadano zaustavi, te pogleda u daljinu. Njeno tijelo lagano treperi. Polako se odvoji od grupe i počinje hodati. Njene nožice ili krila nose je sve brže i brže. Tvoj prijatelj je otkrio tebe, i kada se konačno sretnete, opet ste sretno udruženi i nerazdvojni, i nitko vas više nikada neće razdvojiti. Sretni poljupci obasipaju tvoje lice, tvoje ruke ili prsti u nevjerici nježno glade glavu tvog ljubimca. Opet i opet gledaš u oči tvog vjernog prijatelja, koji je toliko dugo bio nestao iz tvog života, ali nikada iz tvog srca.
Zajedno, potpuno mirno i sretno, prelazite dugin most…

kako tuzno,bas me rastuzilo...

[Smotani2]

Tuuužno...

[putnica kroz vrijeme]

pretuzno.
Al evo nesto za svojevrsnu utjehu:

http://www.petloss.com/cccroatian.htm

[zoro007]

javlja se zacetnica teme nakon dvije godine..
u naš život je ušla jedna mala maca po imenu ruža.
naša kćer joj je dala ime.
prije par mjeseci smo slučajno otišli posjetiti bivšeg susjeda i on nam je rekao da mu je maca skotna. odmah smo rekli da bi uzeli macu..eto, nekako smo bili spremni. osim toga, naša cura je luda za macama..
kad je bivši susjed javio da porod počinje, nitko nije bio uzbuđeniji od mene. novi život (iliti životi) se rađaju, a isti dan kad su tri mačića rođena sam ih došla i vidjeti i odmah se zaljubila - u sve. pa i u brižnu mamu koja ih je čistila i hranila mlijekom.
2-3 tjedna kasnije smo otišli posjetiti porodicu i s našom curom, od tada smo ih redoviti posjećivali.
ruža se preselila kod nas prije pet dana i super se privikla. nakon što je sve ponjušila, otišla se odmah popiškiti u svoj WC . istu noć je spavala podno naših nogu, kao što je naša kćer i htjela
mislim da na nas čeka uzbudljiv zajednički život..hehe

eto, sretni smo..i trebalo nam je očito toliko dugo da prebrodimo gubitak našeg tomislava..

[dorothyzg]

Prije 2 mjeseca i 11 dana otišao je moj voljeni mačak.
Njegove stvari još su u mojoj sobi i bit će još dugo, dugo. Sve njegovo čuvam. Dekica, igračkice. Dekica je u transporteru s još nekim stvarčicama, transporter je podno mog kreveta. Još nemam hrabrosti uzeti dekicu i pomirisati je da osjetim miris svog anđela.. Njegovo malo lišce tu je kraj mene, stalno. Njegov miris... također. Njegovo "mau, mauu" zvoni u mojim ušima. Njegova igračkica svinjica spava kraj mene.
Ne znam kada ću i hoću li ikada odvažiti se i imati drugu životinju.
Ne znam.
Ne mogu, bojim se.
Imala sam razgovor s mamom o tome nedavno i taj je razgovor rezultirao plakanjem od pola 9 navečer do pola 1 u noći.
Toliko mi fali moja mala buhtlica.
Imam osjećaj da, drugu životinjicu ne bih tako voljela i da bi bila zakinuta .. ne želim to ali tako imam osjećaj. I da bih osjećala kao da sam izdala svoje sunašce.

[libera]

Nama se to dogodilo i sa voljenom kujom i sa isto tako voljenim mackom , za psa sam znala da cu odmah ici u potragu jer bez psa ja neznam kako bi zivjela ali za macka nisam bila sigurna jer sam njega slucajno prije 15 godina nasla u portunu prijatelja.

Slucajno ili ne

moja nova kujica je bila pracena od njenog rodenja , imala je ime odmah i ja sam putovala samo da je vidim, jedva je docekala da dode kuci,

novog macka sam nasla na jednom zidicu kraj kuce , jadnog i jedva zivog

Danas , ja sam sretna i mogu ti reci da svaki novi ljubimac koji se nade u tvom zivotu je drugaciji i nema veze sa onim kojeg si nekada voljela.

I ja znam da nisam izdala ni moju Donu ni mojeg Lakia sa nabavkom novih
clanova nase familije.

Moj savjet ti je uzmi i usreci neku novu malu zivotinjicu bez sraha da ces je manje voljeti .

[Spori Lori]

libera kaže:

Moj savjet ti je uzmi i usreci neku novu malu zivotinjicu bez sraha da ces je manje voljeti .

Ne boj se Dorothy, nova životinjica će ti se uvući u srce brzo, nećeš se ni okrenuti, a već ćeš ju voljeti.
Tvog mačka nažalost više nema... ali ima puno ničijih maca koje čekaju nečije krilo i topli dom... Mislim da on ne bi imao ništa protiv toga da usrećiš neku drugu macu kao što si njega dok je bio s tobom

[mopsica]

dorothyzg kaže:

Imam osjećaj da, drugu životinjicu ne bih tako voljela i da bi bila zakinuta .. ne želim to ali tako imam osjećaj. I da bih osjećala kao da sam izdala svoje sunašce.

nemoj tako razmišljati, pogotovo ako udomiš znaš i sama da si jako pomogla
pokušaj drugu vrstu, ako ti je teško zbog mačora

[pikuli]

možda novu životinjicu nećeš voljeti jednako kao što si njega voljela, ali voljet ćeš je više nego što si sada možeš zamisliti i dat ćeš joj više ljubavi nego što će ona trebati. i dobiti nazad još više.

[dorothyzg]

Hvala vam svima na savjetima i što ste se javili.
libera drago mi je da si nakon što si izgubila svoje ljubimce nabavila/pronašla druge. Da, svatko od njih je drugačiji i nema veze s ovim prošlim ali vidiš mene baš to muči Ja zapravo želim samo svoje sunčeko i niti jednog drugog, kako god zvučalo. Znam da mog više nema i sad iz nekakvog protesta (ali protesta prema kome? Mami, jer želi drugog ljubimca?) ne želim drugoga. I svjesna sam da je to krivo i pogrešno razmišljanje i da ne mogu promijeniti stvari ali toliko sam nedokazana da opet tjeram i dalje po svom.
spori lori znam kada bih recimo sad imala ovdje neku drugu životinjicu (mačku npr) da bih je voljela i tu si u pravu ali eto nikako da tu životinjicu ovdje dovedem i pružim priliku i sebi i njoj. I evo već pri samoj pomisli na to da bi neka druga maca ovdje šetkala po mojoj sobi izaziva u meni ljutnju jer to nije moj mišek. Stvarno volim životinje i jako je lijepo kad udomiš kao što sam ja udomila svoga i učiniš tako dobro djelo ali vidi onda što iz svega toga nastane - tuga i eto ja opet čim se sjetim plačem
mopsica - istina, mozda bi mi bilo lakše nekakvog peseka imati, dugu vrstu, da nije mačka. Onda bi to bio prvi pas, a ne drugi mačak. Znam. ...
Ali kako bih se ja snašla s pesekom ...
pikuli - slažem se s tobom u potpunosti. Definitivno bih zavoljela tu novu životinjicu i više nego što mislim..

Prije godinu i pol mojoj frendici je auto pogazio mačku... Jako su je voljeli, kao i mi našega. Oni su nakon mjesec i pol nabavili novoga mačka... U međuvremenu su premišljali bi li nabavili, ne bi, bi li ovako ili onako a ja sam onda bila jako "pametna" i nagovarala frendicu da nabavi novu macu i da neće tako izdati svoju ljubimicu. Sad tek vidim kak mi je bilo lako pametovati kad nisam to doživjela Moram priznati ovo je teže no što sam mislila.
Sad zbog nekakvog protesta i inata, ljutnje, bijesa, tuge ne mogu sama sa sobom na zelenu granu i pri svakom spomenu novog ljubimca sve to završi suzama.

[TurbulentFluid]

Karakteristika života je da je prolazan.

Prolazni nisu samo ljubimci, prolazno je sve. I životinje (time i ljudi), i stvari, i mjesta, i životne mjene. Uvijek će na nečijim igračkicama biti nečije tuđe šape, nečiji drugi prsti, na njihovim će foteljama sjediti nečija tuđa dupad, uvijek će se paliti svijeće i uvijek će biti tužnih uzdaha.

Uostalom, jednog dana će nečije tuđe dupe biti i na našim foteljama, nečiji tuđi prsti na našim tastaturama, knjigama, igračkicama, a iz nas će rasti trava...

I što sad?

Suze nisu zlo kad peku, samo kad koče. Možda je meni lakše, jer su moje 4 muce moja 13., 14., 15., i 16. muca... ljute li se ovi "bivši"? Njih više nema, iz njih raste trava. Nekad ove muce leže u toj travi ponad njih i... čini mi se kao da se krug na neki način zatvori, i sve ima smisla.

Uostalom, i ja ću jednog dana biti trava. I htjeti ću da netko leži, u meni.