Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti

[IVANAP]

Ivanicapeca kaže:

PET/CT je, ako se ne varam, sken na kojem se mpogu utvrditi maligne stanice, tj. kad MR ne registrira tumor, ne znaći da nema ostataka istog, jer se mogu u tijelu nalaziti stanice koje se kroz neko vrijeme podijele i tumor podivlja. Tim skenom je moguće u vrlo ranom razdoblju zamijetiti malignu promjenu i tako omogućiti učinkovitije liječenje.

Dermatolog već po obliku madeža tj. izrasline na koži može odrediti o čemu se radi. Postoje gabariti na temelju izgleda (boja, način rasta) i rok u kojem je narastao, tj. promijenio oblik.
Ne brini, sve je ok ako je rekla da je ok

Hvala ti, ne bih htjela ispasti paničarka ali otkad mi je mama obolila i otkad sam ušla u te vode postala sam kao stara baba. Prije se uopće nisam zamarala boleštinama a sada i za svaku sitnicu odmah pomislim najgore. Sve dok nisam ušla u problematku raka nisam ni znala koliko toga ustvari ima...


Lijepo da si otišla na vikend da uhvatiš malo zraka. Nadam se da si se i odmorila.

[Lecka]

Pozdrav sima, držite se ljudi!
Kod mene je bas krizno, deda će morati na operaciju sa neizvjesnim ishodom. Tumor mu lagano zatvara oba bronha i uskoro bi se ugusio da se nesto ne poduzme. Juče su mu uspjeli sanirati krvarenje, punila su mu se usta krvlju, a on se i dalje zezao govoreći da se povampirio
Druga kriza je moja mama. U protekloj sedmici puno desavanja: blaži infarkt, angina pektoris, ciste na štitnoj žljezdi, ciste u dojkama. Prije mjesec dana joj je umro rođeni bat, pa je pored svega i u depresiji.
Veselo!!
Nekim čudom - još mi je bistro u glavi. Moj dragi super kuha, pa se hranim, malo kriziram sa zaspivanjem, ali topla kupka, lavanda, čaj i par sati prevrtanja po krevetu me na kraju uspavaju.

[ko_ka]

Pozdrav svima.. mamini rezultati su jutros stigli. Bijela i crvena krvna zrnca, hemoglobin su ispod minimuma. Što su HCT i PLT? I oni su ispod minimuma.

Ostatak analize je u okviru zadovoljavajuće sredine vrijednosti. Osim nečeg što ima kraticu ALP-s?! što je to. Kaže da je utvrđena vrijednost kod nje 62 U/L i da je to low.. budući da je ženama >50g predviđena vrijednost od 64-153?

Hvala vam na odgovorima..

kiss

[ko_ka]

još jednom ja.. našla sam sad zahvaljujući Ivanicipeci i njenom postanju na pitanje jednom forumašu izvan našeg podforuma što je to ASP. Nisam sigurna što znači smanjena vrijednost al vjerujem da je to nadoknadivo jer je mali odmak.

[yabasta]

IVANAP kaže:

Ne razumijem!!! Kako se to desilo? Doktori su zeznuli?

kriva procjena doktora. nakon nalaza i svih mogućih pregleda mislili su da će mu organizam izdržati takavu terapiju. jer tata nije gubio kilograme, bio je fizički prilično dobro. a mi smo vjerovali njima/doktorima.

ni na kraju pameti mi nije bio ovakav scenarij razvoja situacije. ali..valjda sudbina.
ne znam šta bih vam pametno rekla. nisam se još od šoka oporavila.

[abuxl]

ko_ka kaže:

Pozdrav svima.. mamini rezultati su jutros stigli. Bijela i crvena krvna zrnca, hemoglobin su ispod minimuma. Što su HCT i PLT? I oni su ispod minimuma.

Ostatak analize je u okviru zadovoljavajuće sredine vrijednosti. Osim nečeg što ima kraticu ALP-s?! što je to. Kaže da je utvrđena vrijednost kod nje 62 U/L i da je to low.. budući da je ženama >50g predviđena vrijednost od 64-153?

Hvala vam na odgovorima..

kiss

hct hematokrit.. udeo eritrocite u krvi
plt platelet trombociti
alp-s alkalna fosfataza? serumska

[ko_ka]

abuxl kaže:

hct hematokrit.. udeo eritrocite u krvi
plt platelet trombociti
alp-s alkalna fosfataza? serumska

Hvala na odgovoru. za ALP-s sam u međuvremenu našla.

[Lecka]

Super pdf. dokument koji sam pronasla, sadrzi opise laboratoriskih pretraga, sa referentnim vrijednostima.
Meni je puno pomogao kada mi nije bilo jasno šta koja pretraga znači i šta je normalno.

:*

[ko_ka]

Lecka kaže:

Super pdf. dokument koji sam pronasla, sadrzi opise laboratoriskih pretraga, sa referentnim vrijednostima.
Meni je puno pomogao kada mi nije bilo jasno šta koja pretraga znači i šta je normalno.

:*

hvala ti! sad sam si ga skinula.. pa ću isprintat tati da zna sam procijeniti. Poslali smo analize jednom doktoru na procijenu al do ponedjeljka smo u neizvjesnosti pa kopam po netu i tražim sama odgovore.

kiss

[smucek]

ko_ka kaže:

. Osim nečeg što ima kraticu ALP-s?! što je to. Kaže da je utvrđena vrijednost kod nje 62 U/L i da je to low.. budući da je ženama >50g predviđena vrijednost od 64-153?

Ne treba se brinuti zbog vrijednost koje su tako blizu graničnima da ih se gotovo može smatrati laboratorijskim odstupanjem.Alp od 62 pri referentnim vrijednostima 64-153 zaista možete smatrati normalnim nalazom.
Kada je došla tako uspješno daleko sada mama treba uz pomoć sviju vas pobijediti strah od onog što je bilo i što će biti.To će joj najbolje činiti.
Držim vam fige !

[Hello!55]

Pozdrav svim istinskim herojima i borcima.Ja sam se tek nedavno uključila na forum i otkrila ovu temu.Prije 3 godine,sa svojih 27 godina operiran mi je karcinom dojke sa metastazama na limfne čvorove u pazuhu.Neću vam objašnjavati kako mi je bilo jer otprilike više-manje znate.Tim gore što sam imala dijete od 3 godine i supruga pomorca koji je tad i veći dio razdoblja mog liječenja bio na drugom kraju svijeta(morao je da bismo mogli plaćati te skupe kemoterapije!).
Nisam još stigla pročitat sva vaša pitanja i odgovore na ovu temu,ali bih jako voljela čut nešto što bi mene jaako ohrabrilo.Naime,jaako puno ljudi sam upoznala,o njima čitala i ovdje i na drugim mjestima,kojima se nakon 3,5 ili 10 godina karcinom vratio,ali jaako malo onih koji su ga imali prije možda 5,7 ili 10 godina,a da se nije vratio,da su sad zdravi.Trenutno sam u velikoj psihičkoj krizi zbog nekih obiteljskih problema,ali i zbog nekih drugih zdravstvenih problema od kojih umirem od straha da nisu povezani s rakom.Svaki put kad me zaboli nešto u trbuhu,u dojci,u nozi,ruci,glavi,da ne nabrajam,strah je jači od mene i samo mislim da se vratio!Jako dobro psihički sam podnijela prve operacije i sve terapije,bila sam jača od svih.Sada mi se čini,nedaj Bože da se vrati,da to više ne bih mogla podnijet.Imam supruga koji je najveći dio godine jako daleko,krasno dijete s kojim sam imala jaako puno problema jer je bilo često bolesno,hvala Bogu ništa preozbiljno,ali dugo to nismo znali,roditelje koji su mi daleko i nikoga drugog da mi pomogne u teškim trenucima...Stresa sam se u svom relativno mladom životu nauživala dovoljno za 3 života.Ne sažaljevam se,samo molim Boga za snagu i hrabrost za dalje jer mi je toga itekako ponestalo.Čak u zadnje vrijeme imam panične napadaje koji mi prave užasan problem i zbog kojih užasno loše funkcioniram...Uglavnom,zaglibila sam do grla.
Zato mi trebaju ljudi koji će mi reć da su i oni nekad davno imali neki strašni karcinom koji su izliječili i sad su zdravi...To je ohrabrenje,za mene pravo...
Sve vas lijepo pozdravljam i svima najiskrenije od srca želim da pobijedite svoje bolesti i budete oni koji će nakon 10 i 20 godina reć da su pobjednici i zdravi ljudi!!!

[nusazvrk]

Hej Hello!55, veliki pozdrav!!! Ja ti necu reci "ma bit ce sve u redu" jer mi se iskreno od te fraze dize kosa na glavi. Taj sklop rijeci mi vise pase kad tipa padnes ispit pa ..ili te sef naljuti..ili tako neki "banalan" problem. No mogu ti reci da znam ljude koji su nastavili svoj zivot nakon karcinoma, koji su ga zasamarali i nastavili dalje a da je ovaj nepovratno pokleknuo. Moj mama je jedan primjer (karcinom maternice), i iskreno svi pa i ona vec jako dugo zivimo a da mi ta dijagnoza padne na pamet samo kad procitam neki takav post kao tvoj. Znaci zaista je taj strah izasao iz svih nas. Znam i dvoje ljudi s karcinomom zeludca (ne jos ne mogu reci da je moj muz jedan od njih jer jeproslo tek godinu dana, ali dvoje znam kojima je proslo preko 10 godina), jedana gospodja s 1/3 zeludca jedan gospodin bez istog. Ima ljudi naravno! Da su imali manje stresa nego oni kod kojih se bio slucaj recidiva, iskreno ne vjerujem. Vec dijagnoza koja ti je postavljen aje dovoljno stresna da cijeli svijet stane, a ne stane, stresa ti je na vrh glave. Pitanje: da li nastaviti zivot ne osvrcuci se na svoju bolest? Jel to uopce moguce? Da li je tako pametnije? Mislim da nitko ne zna taj odgovor. Ono sto svakako jesam naucila iz svega ovoga je da je svaki dan zivota-jedan dan zivota, da svaki svakom moze bit i posljednji a moze bit samo jedan u nizu. Moj smisao zivota je voljeti, obozavati i isto dobiti nazad. Zadnjih 3 godine sto se tice nekih opipljivih stvari u zivotu (tipa ocajanicka zelja da imam kucu, vrt, moj paradajz, moje cvijece i puno zivotinjica) polomila sam kicmu i nekako uspjela bar dijelom ostvariti sve to. Sad mogu djelovati u svim smjerovima koji me vesele, koji vesele moga muza i moliti Boga da nas pocasti s nekim malim kmezavcem :-) na dvi noge ako je moguce. Uzivam u zraku, u bojama, u ljubavi koja je za covjeka neshvatljiva a koje daju mogu dati samo zivotinje, uzivam u cinjenici da se dizem i ljezem kraj mog najdrazeg. Ovo su bogadstva ili bar dio njih koje imam na dnevnoj bazi. Moj zivot je vecinom onakav o kakvom sam sanjala cijeli zivot. Mogu reci da sam neizmjerno sretna. No svako toliko, bilo koja njegova bolna grimasa, umor, promjena boje lice, cudan podrig ili bilo sto, a sve to je svaki dan ja sam prestravljena. Nema dana da mi ne padne na pamet ruzna statistika koja mu neide u prilog. Svako malo je pitanje, sto ako..? Potpuno sam izgubljena. Ostaje samo nada da nece, nema garancije i dalje jedino sto je sigurno je danasnji dan kad smo tu, sad, i mozemo raditi sve ono sto smatramo da zelimo dok smo prisutni na ovoj dimenziji. To je jedino sigurno i treba iskoristiti svaki detalj zivota, neovisno jesmo li bolesni ili jos ne, ovaj dana je stvaran i jedan dan zivota. Sadasnjost! To je ono sto je bitno! A planove za buducnost, nitko nam ne brani raditi, uvijek mozemo uzivati u planiranju i to nam ionako daje smisao za dalje. Samo ti grli svoje dijete, izljubi muza kad god mozes, druzi se, radi svaki dan sve sto te veseli. Nedaj da ti lose financijske konstrukcije oduzmu gusta, samo prilagodi zelje onome sto mozes, ali ih se nemoj odreci! Pici napred kao da si neunistiva, ono sto je sigurno, danas jesti, neunistiva!!!

[ko_ka]

smucek kaže:

Ne treba se brinuti zbog vrijednost koje su tako blizu graničnima da ih se gotovo može smatrati laboratorijskim odstupanjem.Alp od 62 pri referentnim vrijednostima 64-153 zaista možete smatrati normalnim nalazom.
Kada je došla tako uspješno daleko sada mama treba uz pomoć sviju vas pobijediti strah od onog što je bilo i što će biti.To će joj najbolje činiti.
Držim vam fige !

Zaista hvala na ovim iskrenim ali borbenim rečenicama. Ujutro ćemo primiti stručno mišljenje doktora. Strah postoji jedino što će za 5 dana mama opet ležat u bolnici na analizama. No, sigurna sam da ćemo i to prebroditi!

Uz nju smo od 0-24 i pratimo ju, dajemo joj podršku, pomažemo..i tako treba biti. S njom sam nažalost upoznala život i koliko je varljiv izgled. Pred 10 dana, kad sam posljednji put bila kući - djelovala je kao da će se slomiti,ošamućena, umorna. Preko telefona je pokazivala vidljivu odsutnost i strah, nije mogla ni govoriti. Danas je bar psihički jača, trudi se više razgovarati ali je problem što sve manje spominje bol i eventualne probleme. Dok ona strahuje koliko će još morat ovo sve trpiti, naravno da strahujemo : što ona nama prešućuje?! Naša borba se nastavlja ..hvala!

[Hello!55]

Lijep pozdrav Nusazvrk!Hvala ti na potpori,to mi doista puno znači i doista mi treba.Suprug mi je jučer pošao na brod,a mene sad čeka kontrola kod onkologa,vađenje svih nalaza i strah od rezultata.U zadnje se vrijeme ne osjećam najbolje i kad se sve skupa zbroji...
Istina da treba živjeti dan za danom i biti Bogu zahvalan na svakom novom danu kojega nam pokloni,ja to i jesam.Samo ga molim da mi ih pokloni dovoljno da podignem ovo svoje malo koje je potpuno o meni ovisno,na noge.Najvažnije mi je da ona ima svoju mamu koja će bit tu kad joj treba jer sam joj ja njezino sve.Naravno,i tata je tu,ali nažalost prerijetko.Nije on za to kriv,takav mu je posao i daje sve od sebe da bi mogli pristojno živjet.I naravno,nije sve tako crno.Imamo i mi prekrasnih trenutaka i dana,kad smo svi skupa i kad smo svi dobro,svaki je trenutak prekrasan.Za sreću doista ne treba puno,ni skup auto ni velika kuća ni novac,nama je dovoljno da smo svi zajedno i da smo zdravi.A to shvatiš tek kad se suočiš sa problemom s kojim smo se susrele i ti i ja,onda naučiš cijenit život.Od srca ti želim dug i prekrasan život sa svojim suprugom i cijeli čopor malih dvonožnih kmezavaca, da tvoj sadašnji život iz snova postane još potpuniji i sretniji!!!

[IVANAP]

Hello!55 kaže:

Pozdrav svim istinskim herojima i borcima.Ja sam se tek nedavno uključila na forum i otkrila ovu temu.Prije 3 godine,sa svojih 27 godina operiran mi je karcinom dojke sa metastazama na limfne čvorove u pazuhu.Neću vam objašnjavati kako mi je bilo jer otprilike više-manje znate.Tim gore što sam imala dijete od 3 godine i supruga pomorca koji je tad i veći dio razdoblja mog liječenja bio na drugom kraju svijeta(morao je da bismo mogli plaćati te skupe kemoterapije!).
Nisam još stigla pročitat sva vaša pitanja i odgovore na ovu temu,ali bih jako voljela čut nešto što bi mene jaako ohrabrilo.Naime,jaako puno ljudi sam upoznala,o njima čitala i ovdje i na drugim mjestima,kojima se nakon 3,5 ili 10 godina karcinom vratio,ali jaako malo onih koji su ga imali prije možda 5,7 ili 10 godina,a da se nije vratio,da su sad zdravi.Trenutno sam u velikoj psihičkoj krizi zbog nekih obiteljskih problema,ali i zbog nekih drugih zdravstvenih problema od kojih umirem od straha da nisu povezani s rakom.Svaki put kad me zaboli nešto u trbuhu,u dojci,u nozi,ruci,glavi,da ne nabrajam,strah je jači od mene i samo mislim da se vratio!Jako dobro psihički sam podnijela prve operacije i sve terapije,bila sam jača od svih.Sada mi se čini,nedaj Bože da se vrati,da to više ne bih mogla podnijet.Imam supruga koji je najveći dio godine jako daleko,krasno dijete s kojim sam imala jaako puno problema jer je bilo često bolesno,hvala Bogu ništa preozbiljno,ali dugo to nismo znali,roditelje koji su mi daleko i nikoga drugog da mi pomogne u teškim trenucima...Stresa sam se u svom relativno mladom životu nauživala dovoljno za 3 života.Ne sažaljevam se,samo molim Boga za snagu i hrabrost za dalje jer mi je toga itekako ponestalo.Čak u zadnje vrijeme imam panične napadaje koji mi prave užasan problem i zbog kojih užasno loše funkcioniram...Uglavnom,zaglibila sam do grla.
Zato mi trebaju ljudi koji će mi reć da su i oni nekad davno imali neki strašni karcinom koji su izliječili i sad su zdravi...To je ohrabrenje,za mene pravo...
Sve vas lijepo pozdravljam i svima najiskrenije od srca želim da pobijedite svoje bolesti i budete oni koji će nakon 10 i 20 godina reć da su pobjednici i zdravi ljudi!!!

Pozdrav! Također neću ti reći "Ma bit će sve u redu" ali poznajem ljude koji su se isliječili od karcinoma. Moja baka je imala karcinom dojke i uspješno se izlječila, nikada nije dobila recidiv. Moja majka trenutno ima rak dojke i dobro se drži. Znam također jednog gospodina koji je imao rak želuca sa metastazama, pa se izlječio. Znam i ljude kojima se rak vratio pa su se opet izlječili.... Eto, ima svega i svačega. Svaki rak je individualan i ne treba se uspoređivati s drugima. Molim Te, uzivaj u životu, ne uskraćuj si stvari, imaš dijete koje te treba te stoga uzivaj. Moraš misliti pozitivno a naravno imaš pravo i na loša raspoloženja pa kad ti god bude teško javi se na forum!

[Hello!55]

Hvala na potpori,istina da je svaki slučaj zaseban i ne možeš se s nikim uspoređivat,ali malo statistike koja nam ide u prilog dobro dođe.Lijep pozdrav!

[Ved]

Lecka kaže:

Pozdrav sima, držite se ljudi!
Kod mene je bas krizno, deda će morati na operaciju sa neizvjesnim ishodom. Tumor mu lagano zatvara oba bronha i uskoro bi se ugusio da se nesto ne poduzme. Juče su mu uspjeli sanirati krvarenje, punila su mu se usta krvlju, a on se i dalje zezao govoreći da se povampirio
Druga kriza je moja mama. U protekloj sedmici puno desavanja: blaži infarkt, angina pektoris, ciste na štitnoj žljezdi, ciste u dojkama. Prije mjesec dana joj je umro rođeni bat, pa je pored svega i u depresiji.
Veselo!!
Nekim čudom - još mi je bistro u glavi. Moj dragi super kuha, pa se hranim, malo kriziram sa zaspivanjem, ali topla kupka, lavanda, čaj i par sati prevrtanja po krevetu me na kraju uspavaju.

Žao mi je za takav razvoj događaja,Lecka.
To kako se brineš za dedu je fenomenalno. Mi isto imamo bolesnog dedu, maminog tatu, koji je nekako otišao u drugi plan otkad se mama razbolila. Jednostavno NE STIGNEMO i njemu posvećivati toliku pažnju... Mama je vodila brigu o njemu dok je bila zdrava. On je već par godina nepokretan, smješten u domu za stare, preživio je sarkom,tj. prošao je terapiju prije 3 god.i nije se više vratilo. Žao mi je dede,ali nekako me tješi da je on ipak proživio život i da sa svojih 85 god.može mirno otići. Za razliku od mame...

Ivanicapeca,jesi se odmorila? Kako se tata snalazi bez tebe?

[Lecka]

Hvala, Ved :*
Ma ne znam šta bih ti rekla, nekako ne mogu nikoga stavljati u drugi plan, pa sam sva rastrzana. Deda još nije toliko star, tek 70 I dalje ima bezbroj planova, volje da uradi nešto za kuću, za porodicu. Niti ga mogu gledati kako se pati, a ne znam više ni kako bih pomogla. Sad je krenuo sa unutrašnjim zračenjem, to mu je jako mukotrpno, dvije sonde mu guraju kroz nos i to traje oko sat vremena, jer usput se trude bar malo otvoriti dijasne puteve.
A mama mi je briga na kvadrat. Sad radi hormonalne testove, ima hipotireozu, pa joj je najvjerovatnije zbog toga cjelokupan organizam oslabio i strašno je umorna i pod stresom i emocionalno netolerantna. Sve joj je usporilo, i srce i pluća i probava.. A ne prestaje odlaziti na posao, trenutno imaju nekakvu reviziju u firmi, a puno odgovornost je na njoj. Zaboravila je šta znači odmor, opuštanje. Slobodno vrijeme provodi tražeći sebi posla po kući. Uopšte više ne razmišlja o stvarima koje voli, sasvim je zaboravila koja joj je omiljena hrana, piće, ni u čemu ne uživa, sve radi rutinski. Nema šanse da joj nečim udovoljim, jer kad je pitam šta bi posebno voljela da joj skuham, ona se fino zbuni, jer ništa joj ne pada na pamet, ješće bilo šta, piće šta i ostali...

[smucek]

Hello!55 kaže:

Hvala na potpori,istina da je svaki slučaj zaseban i ne možeš se s nikim uspoređivat,ali malo statistike koja nam ide u prilog dobro dođe.Lijep pozdrav!

Imaš od mene pp.

[vivia]

Hello!55 kaže:

Lijep pozdrav Nusazvrk!Hvala ti na potpori,to mi doista puno znači i doista mi treba.Suprug mi je jučer pošao na brod,a mene sad čeka kontrola kod onkologa,vađenje svih nalaza i strah od rezultata.U zadnje se vrijeme ne osjećam najbolje i kad se sve skupa zbroji...
Istina da treba živjeti dan za danom i biti Bogu zahvalan na svakom novom danu kojega nam pokloni,ja to i jesam.Samo ga molim da mi ih pokloni dovoljno da podignem ovo svoje malo koje je potpuno o meni ovisno,na noge.Najvažnije mi je da ona ima svoju mamu koja će bit tu kad joj treba jer sam joj ja njezino sve.Naravno,i tata je tu,ali nažalost prerijetko.Nije on za to kriv,takav mu je posao i daje sve od sebe da bi mogli pristojno živjet.I naravno,nije sve tako crno.Imamo i mi prekrasnih trenutaka i dana,kad smo svi skupa i kad smo svi dobro,svaki je trenutak prekrasan.Za sreću doista ne treba puno,ni skup auto ni velika kuća ni novac,nama je dovoljno da smo svi zajedno i da smo zdravi.A to shvatiš tek kad se suočiš sa problemom s kojim smo se susrele i ti i ja,onda naučiš cijenit život.Od srca ti želim dug i prekrasan život sa svojim suprugom i cijeli čopor malih dvonožnih kmezavaca, da tvoj sadašnji život iz snova postane još potpuniji i sretniji!!!

Pozdrav!
Ne zelim ti pricati bajke da ce sve biti dobro. Reci cu ti da sam lijecena prije sest godina i izlijecena.Nema nikakvih tragova bolesti sem oziljka.Znam zene koje su operisane prije 15,20,30 godina i nema recidiva.Znam i neke koji su vraceni kuci bez nade i sanse za izljecenje, a proslo je evo desetak godina od tada i nema recidiva.Oni su mi vodilja.Znam da je iscekivanje nalaza stresno, ali sama moras vjerovati u dobar ishod. Ja vise ne razmisljam i ne strahujem sta ce biti, imam plan A i plan B.Plan A je ako je sve OK, i dalje zivim punim plucima ne razmisljajuci o bolesti, plan B ako nalazi nisu dobri, moram biti jaka i boriti se.Drugog izlaza nema.Znam zenu koja je primila 36 kemoterapija, deset godina borbe sa metastazama.Takvi borci mi daju snagu i vjeru da mogu. Reci sebi "imam dijete, moram biti tu, zdrava, snazna, sabrana" nema bolje pokretacke snage. Lijep pozdrav!I cuvaj se!