Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.08.2006., 11:14   #61
Čini se da su više moći svesti nemoćne spram nižih i opasnih moći
političara‚.To više je uvek krhko, kao ruža; možete je uništiti kamenom.
To ne znači da kamen postane uzvišeniji od ruže; to prosto znači da je
kamen nesvestan onoga što čini
Gomile su nesvesne onoga što čine, a političari pripadaju gomili. To su
njihovi predstavnici. A kad slepci vode druge slepce, skoro je nemoguće
probuditi ih; jer nije samo problem što spavaju - oni su i slepi.

Nema dovoljno vremena da im se izleče oći. Ima dovoljno vremena da se
probude, ali nema dovoljno vremena da im se izleče oći. Zato sam se sada
potpuno ograničio na svoje ljude. To je moj svet, jer znam da oni koji
su sa mnom možda spavaju, ali nisu slepi. Oni mogu biti probuđeni.

U redu, Vimal?

Osho

The Hidden Splendor

Ch#7:Preparing for the last world war
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.

Zadnje uređivanje kakosi : 22.08.2006. at 12:07.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2006., 12:16   #62
linkovi za skidanje Osho-audio i tekst fileova_engleski

Evo audio filova tho hoce i na kraju je i sve u word dokumentu, za one koji ne mogu skinuti audio ybog tehnickih mogucnosti..

To je niz govora o Zen-u,odrzanih u decembru 1974 u Puni,Indiji.

neznam kada cu stici prevesti..ali ako netko zeli pomoci ,dobro dosli..
..........................

Hi,

to all who likes..


Links for download mp3 files, follows at the end.
(ch 1-7, of 10)


for those who cannot download mp3 there is a word file of all 10 chapters in separate link.


Osho_Returning to the source,
talks on zen ,in Buddha Hall,Puna India

December 1974

...now just in short ,beginning of each chapter ...






Returning to the Source
Chapter #1: One Short Note
11 December 1974 am in Buddha Hall


KAKUA WAS THE FIRST JAPANESE TO STUDY ZEN IN CHINA, AND WHILE HE WAS THERE HE ACCEPTED THE TRUE TEACHING.

WHEN HE WAS IN CHINA HE DID NOT TRAVEL. HE LIVED IN A REMOTE PART OF A MOUNTAIN AND MEDITATED CONSTANTLY.
WHENEVER PEOPLE FOUND HIM AND ASKED HIM TO PREACH, HE WOULD SAY A FEW WORDS, AND THEN MOVE TO ANOTHER PART OF THE MOUNTAIN WHERE HE COULD BE FOUND LESS EASILY.

WHEN KAKUA RETURNED TO JAPAN, THE EMPEROR HEARD ABOUT HIM AND ASKED HIM TO COME TO COURT TO PREACH ZEN FOR THE EDIFICATION OF HIMSELF AND HIS SUBJECTS.
KAKUA STOOD BEFORE THE EMPEROR IN SILENCE. HE THEN PRODUCED A FLUTE FROM THE FOLDS OF HIS ROBES, BLEW ONE SHORT NOTE, BOWED POLITELY, AND DISAPPEARED. NO ONE EVER KNEW WHAT BECAME OF HIM.
..............
Chapter #2 : Throw It Out!
12 December 1974 am in Buddha Hall

JOSHU WAS A MASTER WHO STARTED TO STUDY ZEN WHEN HE WAS SIXTY. WHEN HE WAS EIGHTY HE FOUND ENLIGHTENMENT. THEY SAY HE TAUGHT FOR FORTY YEARS AFTER HIS ENLIGHTENMENT.

ONCE A STUDENT ASKED OLD JOSHU: 'YOU TEACH THAT WE SHOULD EMPTY OUR MINDS. I HAVE NOTHING IN MY MIND -- NOW WHAT SHOULD I DO? 'THROW IT OUT,' SAID JOSHU. 'BUT I HAVE NOTHING -- HOW CAN I THROW IT OUT?' JOSHU SAID:' IF YOU CAN'T THROW IT OUT, CARRY IT OUT, DRIVE IT OUT, EMPTY IT OUT -- BUT DON'T STAND THERE IN FRONT OF ME WITH NOTHING IN YOUR MIND !'



Returning to the Source
Chapter #3 : It Is Very Sharp
13 December 1974 am in Buddha Hall

NANSEN, THE FAMOUS CHINESE ZEN MASTER, WAS IN THE WOODS ONE DAY, NEAR THE TEMPLE, CUTTING DOWN TREES WITH A HUGE AXE.

A MONK WHO HAD COME FROM A DISTANCE TO PAY HOMAGE TO THE MASTER, PASSED THROUGH THE WOODS AND CAME CLOSE TO THE WOODCUTTER. 'IS THE ABBOT OF NANSEN AT HOME?' HE ASKED THE WOODCUTTER.
THE WOODCUTTER REPLIED TO THE MONK: I BOUGHT THIS AXE FOR TWO PIECES OF COPPER. AND LIFTING THE AXE ABOVE THE ASTONISHED MONK'S HEAD HE ADDED: IT IS VERY SHARP.

THE MONK FLED IN DISMAY -- TO DISCOVER LATER THAT THE WOODCUTTER WAS NANSEN HIMSELF.
..........................

Returning to the Source
Chapter #4 : Suppose My Hand Were Always Like That?
14 December 1974 am in Buddha Hall

MOKUSEN HIKI WAS LIVING IN A TEMPLE IN THE PROVINCE OF TAMBA. ONE OF HIS ADHERENTS COMPLAINED OF THE STINGINESS OF HIS WIFE.

MOKUSEN VISITED THE ADHERENT'S WIFE AND HELD HIS CLENCHED FIST BEFORE HER FACE.

'WHAT DO YOU MEAN BY THAT?' ASKED THE SURPRISED WOMAN. 'SUPPOSE MY HAND WERE ALWAYS LIKE THAT, WHAT WOULD YOU CALL IT?' 'DEFORMED,' REPLIED THE WOMAN.
THEN HE OPENED HIS HAND FLAT IN HER FACE AND ASKED: SUPPOSE IT WERE ALWAYS LIKE THAT -- WHAT THEN? 'ANOTHER KIND OF DEFORMITY,' SAID THE WIFE.

'IF YOU UNDERSTAND THAT MUCH,' FINISHED MOKUSEN, 'YOU ARE A GOOD WIFE.' THEN HE LEFT.
AFTER HIS VISIT THIS WIFE HELPED HER HUSBAND TO DISTRIBUTE AS WELL AS TO SAVE.
..........................................
Returning to the Source
Chapter #5 : How Does Buddhism Explain Egotism
15 December 1974 am in Buddha Hall

THE PRIME MINISTER, KUO TZU I, OF THE TANG DYNASTY, WAS AN OUTSTANDING STATESMAN, A DISTINGUISHED GENERAL, AND THE MOST ADMIRED NATIONAL HERO OF HIS DAY. BUT FAME, POWER, WEALTH AND SUCCESS COULD NOT DISTRACT HIM FROM HIS KEEN INTEREST AND DEVOTION TO BUDDHISM. REGARDING HIMSELF AS A PLAIN AND HUMBLE DEVOTED BUDDHIST, HE OFTEN VISITED HIS FAVORITE ZEN MASTER TO STUDY UNDER HIM.

HE AND THE ZEN MASTER SEEMED TO GET ALONG VERY WELL. THE FACT THAT HE WAS THE PRIME MINISTER SEEMED TO HAVE NO INFLUENCE ON THEIR ASSOCIATION. THERE WAS NO NOTICEABLE TRACE OF POLITENESS ON THE ZEN MASTER'S PART, OR OF VAIN LOFTINESS ON THE PART OF THE MINISTER; THE ASSOCIATION SEEMED TO BE THE PURELY RELIGIOUS ONE OF A REVERED MASTER AND AN OBEDIENT DISCIPLE.
ONE DAY, HOWEVER, WHEN HE WAS PAYING HIS USUAL VISIT TO THE ZEN MASTER, HE ASKED THE FOLLOWING QUESTION: YOUR REVERENCE, HOW DOES BUDDHISM EXPLAIN EGOTISM? THE ZEN MASTER'S FACE SUDDENLY TURNED BLUE, AND IN AN EXTREMELY HAUGHTY AND CONTEMPTUOUS MANNER HE SAID TO THE PREMIER: WHAT ARE YOU SAYING YOU NUMSKULL? THIS UNREASONABLE AND UNEXPECTED DEFIANCE SO HURT THE FEELINGS OF THE PRIME MINISTER THAT A SLIGHT SULLEN EXPRESSION OF ANGER BEGAN TO SHOW ON HIS FACE.

THE ZEN MASTER THEN SMILED AND SAID: YOUR EXCELLENCY, THIS IS EGOTISM.

..........................................
Returning to the Source
Chapter #6 : Where Can You Go And Not Be Loved
16 December 1974 am in Buddha Hall

WHEN YANG CHU WAS PASSING THROUGH SUNG HE SPENT THE NIGHT AT AN INN.

THE INNKEEPER HAD TWO CONCUBINES -- ONE BEAUTIFUL, AND THE OTHER UGLY.
THE UGLY ONE HE VALUED, AND THE BEAUTIFUL ONE HE NEGLECTED. WHEN YANG CHU ASKED THE REASON, THE FELLOW ANSWERED: THE BEAUTIFUL ONE THINKS HERSELF BEAUTIFUL, AND I DO NOT NOTICE HER BEAUTY; THE UGLY ONE THINKS HERSELF UGLY, AND I DO NOT NOTICE HER UGLINESS.

YANG CHU SAID TO HIS DISCIPLES: REMEMBER THIS -- IF YOU ACT NOBLY AND BANISH FROM YOUR MIND THE THOUGHT THAT YOU ARE NOBLE, WHERE CAN YOU GO AND NOT BE LOVED?
......................................
Returning to the Source
Chapter #7 : Snowflakes As Beautiful As These Don't Fall

FOR NEARLY TWENTY YEARS, HOUN, A LAYMAN DEVOTED TO THE STUDY OF ZEN, LIVED AT YAKUSAN TEMPLE, AND UNDERTOOK DISCIPLINE UNDER MASTER IGEN.

THE DAY CAME WHEN HE DECIDED TO RETURN TO HIS FAMILY. THE MASTER ASKED TEN OF HIS DISCIPLES TO SEE HIM OFF AT THE GATE.
IT WAS SNOWING, AND HOUN, LOOKING UP, SAID: LOVELY, SNOWFLAKES AS BEAUTIFUL AS THESE DON'T FALL ELSEWHERE.

'ELSEWHERE', SAID ONE OF THE TEN, 'WHERE IS THIS ELSEWHERE?' AT THIS HOUN SLAPPED HIS FACE.

'WHY DID YOU DO THAT DEAR LAYMAN?' ASKED THE DISCIPLE, RUBBING HIS CHEEK.

'HOW CAN YOU POSE AS A ZEN-MAN?' HOUN SAID ANGRILY.'YOU'RE DOOMED TO HELL.' 'AND YOU?' THE DISCIPLE CRIED. 'WHAT ABOUT YOURSELF?' HOUN SLAPPED HIM AGAIN.

'YOU'VE EYES, BUT YOU WON'T SEE,' HE SAID OVER HIS SHOULDER AS HE MOVED OFF,'AND YOU HAVE A MOUTH, BUT YOU'RE DUMB.'
...................................
links for download.
you need winrar program to open the files after download.

http://storeandserve.com/download/365838/Osho_returning
_to_the_source_zen_1.rar.html
http://storeandserve.com/download/366032/Osho_returning
_to_the_source_zen_2.rar.html
http://storeandserve.com/download/366090/Osho_returning
_to_the_source_zen_3.rar.html

and word file all 10 chapters

http://storeandserve.com/download/366371/Osho_Returning
_to_the_source_talks_on_zen_all.doc.html

z
with Love,
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 00:08   #63
KNJIGA NAD KNJIGAMA_Sufi knjiga

izvod iz:


The Great Pilgrimage:From Here to Here

pogl. 21: Filozija.. staza mistika

30 septembar 1987. prepodne u Buda dvorani

pitanje 1:


VOLJENI OSHO,

JESAM LI JA FILOZOF?

Milarepa, filozofija nije prava stvar, i biti filozof znaci samo zalutati
Filozofija samo misli, ali nikad ne dozivljava, a ima stvari o kojima se ne moze
misliti: ili ih dozivite ili ih ne dozivite. Kako mozete misliti istinu, nesto
sto ne dozivljavate? Kako slep covek moze misliti o svetlosti i bojama i dugama
i cvecu i leptirima?

---------------------

Postoji jedna velicanstvena sufi knjiga - voleo bih da je nazovem najvecom
knjigom na svetu, jer u njoj nije nista napisano ; ona je apsolutno prazna.
Stara je skoro hiljadudvesta godina, a prvi covek koji ju je kupio bio je
Mevlana Jalaluddin Rumi.

Njegovi ucenici su bili veoma zainteresovani, veoma znatizeljni, jer on nikada
nije citao tu knjigu ni pred kim. Kad nikog nema, on bi zatvorio vrata i izvadio
bi knjigu, koju je obicno drzao pod jastukom, i onda bi je citao. Naravno, to je
stvaralo veliku znatizelju: "Kakva je to tajanstvena knjiga?" Ljudi su
pokusavali na svaki moguci nacin. Ponekad bi se nekoliko ucenika naslo na krovu
pomerajuci crepove i gledajuci ispod kako bi videli sta to cita Jalaluddin Rumi, ali nisu mogli dokuciti.

Na dan kada je Jalaluddin Rumi umro, vise ih je zanimala ta knjiga nego
Jalaluddin Rumi... a voleli su tog coveka. Voleli su ga kao sto sufiji nikad
nisu voleli nijednog drugog Ucitelja. Mevlana znaci voljeni Ucitelj. Ta rec se
koristi samo za Jalaluddina Rumija i ni za kog drugog. I za hiljadudvesta
godina, na svetu nije bilo neznijeg, humanijeg bica od Jalaluddina Rumija.
No, cak su i ucenici zaboravili da je njihov Ucitelj umro. Pozurili su i izvukli
knjigu ispod jastuka i pogledali, i bili su zacudjeni - knjiga je bila apsolutno
prazna! Nije bilo niceg da se procita. Ali oni koji su bili jako bliski i
intimni privrzenici, oni su razumeli znacenje.

Reci se moraju pustiti.

Samo tada mozete imati tisinu.

Celokupno ucenje te knjige je da budete tihi. Prvo neka odu reci, onda zvukovi,
i ostane praznina, nista, samo cist prostor. Ta cistota je celokupan smisao meditacije.
Hiljadudvesta godina knjiga nije bila objavljena, jer nijedan
izdavac nije bio spreman da je objavi. Ocito da je izdavac pitao... nema niceg u
njoj sto bi se objavilo. Konacno, jedan sufi Ucitelj ju je sam objavio. Sada je
dostupna - ali to su samo prazne stranice. Njen naziv je KNJIGA NAD KNJIGAMA.

Krenite od zvuka ka tisini.
.........
osho
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 00:44   #64
Quote:
kakosi kaže:


Krenite od zvuka ka tisini.
.........
osho
hvala ti Kakosi, na tvojoj upornosti...
od prvog susreta s Oshoovim knjigama u meni se javila potreba govoriti o njemu
o njegovim riječima...željela sam da svako biće iskusi to što sam ja iskusila
ali...ubrzo sam shvatila da Osho nije za svakoga..i odustala..
zbog toga se divim tebi
Rany is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 00:47   #65
Draga Kakosi.

Pitala si me o broju 931.
Evo što znam.
Jedan čovjek je nedavno istraživao,ponukan jednom svojom misli"-ako je svaki slikar stavio potpis na svoju sliku,ili autor na svoju knjigu...mora da je i Veličansveni Tvorac Univerzuma stavio svoj potpis na svoje djelo".
Tako je počela njegova potraga.Saznao je da se u svemu što je stvoreno nalazi broj 931 kao Stvoriteljev potpis.Taj broj je pronalazio u raznim molekularnim strukturama ili neznam ti čemu sve ne jer sam tu malu knjigu koju je objavio držao u ruci svega 10 min.Kasnije nikako da je nabavim,a novijeg je datuma jer je to novo otkriće.Kad nabavim knjigu,budem preciznije opisao o čemu se radi.

Što se tiče Rumija,ne zamjeri mi,ali on je zaslužio posebnu temu,ako ništa,mjesto mu je u tekiji.Ovdje kod Oshe,samo površno.
Inače imam dosta njegovih djela,al mi se na da prepisivat,jer forumaško društvo baš ne pokazuje neki interes,a ja se ne želim ničim nikome nametat.
Eto toliko od mene u prvom javljanju.
Derviš is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 01:01   #66
Moje drugo javljanje.

Kakosi,ne vuci vodu na svoj mlin,pusti je neka teče.
Derviš is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 08:35   #67
Quote:
Derviš kaže:
Što se tiče Rumija,ne zamjeri mi,ali on je zaslužio posebnu temu,ako ništa,mjesto mu je u tekiji.Ovdje kod Oshe,samo površno.
Inače imam dosta njegovih djela,al mi se na da prepisivat,jer forumaško društvo baš ne pokazuje neki interes,a ja se ne želim ničim nikome nametat.
Eto toliko od mene u prvom javljanju.
Imas krivi stav.Mene bi isto tako zanimalo da stavis nesto od Rumija, onaj tko ne zeli citati taj niti ne mora, prema tome ti se ne nameces nikome.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 14:09   #68
Quote:
Moje drugo javljanje.

Kakosi,ne vuci vodu na svoj mlin,pusti je neka teče.
hvala na poseti i javljanju, dervise.

da, ljepse je sjesti kraj vode i slusati njen zubor,
i gledati valove kako dolaze i nestaju.
Nekad donesu Rumija, nekad Buddhu, Isusa ili obicne zen majstore i ljude....
zato ostajem ovde .

tko god zeli dobro je dosao.

ponekad potrcim za nekim leptiricem kao 931 i umalo se ne izgubim u 'svemiru' (cyber-net).
ako ga opet vidis pokazi mi ga malo..hvala.

molim te jos jednom onaj link sa relax muzikom, nekud mi je nestao u mom kompjutoru , hvala.
mozemo se zameniti , za neke linkove muzike koje cu ovde ponekad poslati da uzme tko hoce..

evo odmah ..Deepak Chopra i Rumi poezija.

dobila od prijatelja iz ruskog foruma koji sam vec prije ovde spomenula..

http://storeandserve.com/download/11...ART_1.zip.html

http://storeandserve.com/download/11...ART_2.zip.html

__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 15:02   #69
Draga Rany,

hvala sto si tu.
djelomicno tvojom zaslugom i ja sam tu.

podsjetila si me jednim svojim postom da ovde jos ima onih koji cijene Oshove rijeci.To je bilo kad si odgovorila mramesi spomenuvsi dinamicku meditaciju...usred opce graje u onoj majstorskoj skolici..gde sam se ko Don Kihot borila protiv vjetrenjaca

a onda jos i drugi koji su me ostavili bez rijeci koliko im je osho blizak...
i tako svaki korak ukljucivo i moderatorova zatvaranja oshovih topic-a koji su se pretvarali u ego-carke i predstave, vodila me do ovog sad..
-Citati i dijeliti oshove rijeci sa onima koji to zele .
Hvala na drustvu tebi i Oliveru kao i ostalim necujnim posjetiocima

osho je rekao jednom negdje..
koristite sva sredstva da rasirite ove rijeci..

a evo za tebe Rany (ujedno i za mene podsjetnik..)nesto u nastavku..
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 15:16   #70
Beyond Enlightenment
Chapter #21
Chapter title: The watermelon and the knife
23 October 1986 pm in

BELOVED OSHO,
I'M SO GLAD AND HAPPY TO BE WITH YOU. MY BELOVED MASTER, I'M SO GRATEFUL TO YOU BECAUSE YOU ARE STILL AVAILABLE TO ALL OF US WHO WANT TO DRINK FROM YOUR NEVER-ENDING SOURCE. IT'S SUCH A BLESSING TO BE SHOWERED FROM YOUR LOVE AND COMPASSION THAT I'LL NEVER FIND THE WORDS ANYWAY TO SAY THANK YOU FOR EVERYTHING YOU GIVE TO US.
SOON I'LL BE BACK IN THAT CRAZY WORLD OUT THERE, WHERE YOU WILL BE PRESENT ONLY IN MY HEART. SOMETIMES I WONDER IF IT'S STILL WORTH IT TO WORK OUTSIDE TO SPREAD YOUR TEACHINGS; I WONDER IF YOU STILL HAVE A DESIGN, A HOPE TO DO SOMETHING ABOUT THIS CRAZY WORLD, OR IF YOU JUST WISH TO STAY WITH YOUR SANNYASINS.
CAN YOU SAY SOMETHING ABOUT THIS?

The question has many questions in it.
First, the real gratitude can never find words to express itself.
The gratitude that can find words to express itself is just a formality -- because anything heartfelt immediately goes beyond words, concepts, language. You can live it, it can shine from your eyes, it can come as a fragrance from your whole being. It can be a music of your silence, but you cannot say it. The moment you say it, something essential dies immediately.
Words can only carry corpses, not living experiences.
So it is understandable that you find it difficult to express your thankfulness. It is not your difficulty; it is the difficulty of the experience of thankfulness itself.
And blessed are those who have such experiences which are beyond words.
Cursed are those who know nothing except words and language.
Secondly, you are saying that soon you will be going away from me and I will be only in your heart.
If I am in your heart, there is no way to go away from me. You can go away from my physical presence, but my physical presence is no longer significant if you are already feeling my presence in your heart.
You have become aware of my spiritual presence. The physical presence is only a triggering point -- if it can lead you to the spiritual presence, its work is done. Now I will be beating in your heart wherever you are, it does not matter whether you are here or on a faraway planet.
Love is the only phenomenon which destroys space, distance, time.
The chemistry of love has not been understood yet. The physicists are concerned about space and time, and they have not yet come to understand the point that there is something more in existence, where time and space both disappear.
Love is a phenomenon which knows no time, space, distance. Perhaps science will never be able to understand it. Perhaps it is beyond the scope of science. But it is not beyond the scope of poetry, of religion. It is not beyond the scope of meditation.
It is not beyond the scope of every individual who is ready to dissolve himself into love. Science then remains a faraway echo, and love becomes the only reality.
People like Shankara, Bosanquet, Bradley, were not talking nonsense when they said that the world is an illusion. The world consists of time and space -- but these people tried to argue that the world is an illusion. They made a philosophical system propounding the illusoriness of the world. Their very effort confutes them -- if the world is illusory, then what is the need to prove that it is illusory? If something is not, it is not.
But if Shankara had to go out of this room, he would go through the door, not through the wall. The wall is real. If Bradley had to take his lunch, he would not eat stones. Because what difference can there be, when breads are illusory, and stones are also illusory? -- both are illusions.
These people were trying to prove something which they had not experienced in their own beings. It was not the experience of love; it was mere logic. Hence, hundreds of philosophers have been trying to convince the world that all is illusory, but nobody is convinced. Even they themselves are not convinced.
I am reminded of a story.
One Buddhist philosopher was brought to the court of a king. People said that he was one of the greatest logicians they had ever heard about. And he propounded the theory that everything is illusory, all is made of the same stuff that dreams are made of.
But the king was a very pragmatic, practical man. He said, "Wait. Announce that all people should go into their houses and close their doors, shops should be closed, because our mad elephant is going to come out on the road." And this Buddhist philosopher was left standing on the road, and he was crying and weeping and shouting, "Save me! Nothing is illusory -- at least this elephant is not illusory." And the elephant was really mad.
Seeing his condition... the elephant was stopped from attacking him. The philosopher was brought back to the court and asked, "Now what do you say about your philosophy?"
He said, "Everything is illusory."
The king said, "And the elephant?"
He said, "The elephant is illusory, the philosopher who was crying and and weeping is illusory, and the king who has saved him is illusory -- everything is illusory. But please don't put me out there again -- because it is a philosophy. I am ready to argue, but you cannot argue with a mad elephant. If you have any philosophers, you bring them and I will prove that everything is illusory."
These philosophers were saying something which has a piece of truth in it. But they were trying to prove it. That's where they went wrong.
Love cannot be proved.
It can be only be experienced.
And in love, all that consists of space and time appears to be made of the same stuff as dreams are made of. It is not an argument, not a philosophy.
You can sit close to a person, your bodies are touching and yet you can be hundreds of miles away from each other.
And you can be hundreds of miles distant from each other, and yet love can bring you so close that you can melt into each other.
So remember: if you feel me in your heart, then I am coming with you. Wherever you go, I am coming with you -- and without a ticket, because they have not yet found a way to know whether a person is traveling with someone hiding in his heart.Thirdly: the world is certainly crazy. And it is not that it has suddenly become crazy -- it has always been so.
I am not a pessimist; neither am I an optimist. I am simply a realist. I know that it is impossible to change this whole crazy world.
Even if I can change my people, my sannyasins, that is hoping too much.
So I don't want you to become a missionary, making efforts to change the crazy people.
You change yourself, and you help the fellow travelers -- the sannyasins who are on the same path, in the same search -- encourage them, help them in every possible way. There are moments of darkness, there are moments of discouragement, there are moments one feels perhaps he should not have chosen this path because it goes against the whole crazy world.
To be sane in this insane world is bound to be against it.
So help those few people who are moving towards sanity, and never ask for the impossible. This is possible -- to change a few thousand sannyasins around the world. And perhaps if a few thousand sannyasins are changed that may create a certain magnetism, a certain gravitation, such that many more millions of people may be pulled into it.
But you should begin with yourself. If you can change yourself, that is much; and if you can help those who are on the path, it is enough for your compassion and for your love.
In the crazy world also there are many people who don't want to be the way they are, they want to be transformed. And if you find someone who has a deep longing to be transformed, help him. But never impose yourself on anybody, because if somebody wants to remain insane that is his birthright. Don't disturb him; he is already disturbed too much. Just leave him alone, and let him live his insanity. Bless him, that "Live it totally." Perhaps by living insanity totally he may come out of it.
The problem with insane people is that they are always living it partially, they are always repressing, they are always not doing what they want to do. If they are allowed total freedom, perhaps they may come out of their insanity.
At least my people should give everybody freedom to be himself, without any judgment, without any condemnation, without calling him insane, without calling him a sinner, without sending him to hell. Just accept.
A loving person accepts the other as he is, without demanding any change
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 15:56   #71
Osho
Zen: The Special Transmission

Poglavlje 9, 9. jul 1980 prepodne u Buda dvorani, Puna, Indija


PTICA JE ODLETELA

NEKI MONAH RECITOVAO DIJAMANTSKU SUTRU: "... AKO NEKO VIDI DA OBLICI
NISU OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU."
UČITELJ JE PROLAZIO TUDA I I ČUO TO. ON TADA REČE MONAHU: "TI
RECITUJEŠ POGREŠNO. OVAKO IDE: "AKO NEKO VIDI DA SU OBLICI OBLICI, TAJ
ONDA VIDI BUDU."
MONAH UZVIKNU: "ONO ŠTO SI REKAO JE UPRAVO OBRNUTO U ODNOSU NA REČI IZ
SUTRE!"
UČITELJ TADA ODGOVORI: "KAKO SLEP ČOVEK MOŽE ČITATI SUTRU?"

TO JE JEDNA OD NAJBREMENITIJIH ZEN ANEGDOTA. Pristup Zena prema životu
nije pristup saznavanja nego bivanja. Istina nije stvar saznavanja,
ona je stvar bivanja. To nije nešto što možete nakupiti od drugih, iz
svetih spisa, iz tradicija. To nije informacija: to je transformacija.
Morate doći do jednog totalno novog rođenja. Morate umreti onakvi
kakvi jeste i morate se ponovo roditi.
Isus kaže Nikodemu: "Ako se ponovo ne rodiš, ne možeš ući u moje
kraljevstvo Božje." Nikodem je bio rabin, čuveni učenjak, veoma
poštovani profesor religije, teologije, filosofije, mnogo poznatiji od
Isusa. On nije mogao razumeti šta Isus misli: "Ako se ponovo ne
rodiš..." Rekao je: "Znači moram čekati drugi život? To se ne može
dogoditi u ovom životu." Promašio je čitavu poentu. Isus ne kaže da
morate čekati drugi život; on kaže da morate postići drugačije
viđenje, drugačiji način gledanja. To nije pitanje promene objekata,
onog viđenog. Čitava stvar zavisi od promene u vidiocu.
Znalačka osoba nastavlja da svoje pamćenje puni lepim rečima,
teorijama, ideologijama, u nadi da se gomilanjem svih tih blaga
približava istini, Tao-u, Bogu. Zapravo, dešava se upravo ono
suprotno: on se sve više udaljava od istine, jer što je pamćenje
deblje, to znalaštvo postaje više ojačano; biće Kineski zid između
njega i onoga što jeste.
Da bi spoznao ono što jeste, čoveku nije potrebna informacija,
potrebna mu je jasnoća. A inforrmacija uvek stvara zabunu, jer
informacija potiče iz mnogih izvora koji su zbunjujući i protivrečni:
oni moraju biti takvi.
Ovo je jedan od najznačajnijih problema sa kojim se danas čovek
suočava. On nije bio akutniji nego što je to danas, jer svet je postao
malo selo i svi izvori znanja su postali dostupni svakome. Sada svako
zna nešto o judaizmu, đainizmu, budizmu, hinduizmu, hrišćanstvu,
islamu, komunizmu. I svi ti različiti izvori nastavljaju da gomilaju u
vama protivrečnu informaciju. Vi postanete protivrečnost, živa
protivrečnost. Postanete konfuzija. Ne znate gde ste; ne znate šta je
ispravno a šta je pogrešno. Sve što možete učiniti je da otkrijete
unutar te zbrke od vašeg uma nešto što se čini vrednijim,
verovatnijim, više mogućim od drugih informacija. Međutim, to je jako
privremeno, hipotetično. Danas možete odlučiti da je hrišćanstvo
ispravno, zato što više znate o hrišćanstvu nego što znate o budizmu.
Sutra možete saznati više o budizmu, i iznenada, vaše hrišćanstvo
počne da isparava. Ali i taj vaš budizam je takođe u istoj klopci.
Jednog dana možete saznati o đainizmu, i onda vaš bduizam uzmiče. Sve
su to kule od peska. Ne možete živeti u njima.
Zbog toga je moderni čovek postao veoma zbunjen: više znanja, više
konfuzije. Zen insistira na tom pomeranju celokupne svesti sa
saznavanja na bivanje. Nije stvar u tome koliko znate, stvar je u tome
koliko jeste. Stvar nije u vezi vaše memorije već u vezi vašeg
integriteta. Stvar nije u vezi vašeg uma već u vezi vaše svesti, u
vezi vaše budnosti. Čovek može nastaviti da recituje lepe sutre u snu;
to mu nikako ne može pomoći. Zapravo, to će mu pomoći samo da dublje
zaspi zato što će misliti da sada nema potrebe buditi se.
Uvek se setite, posleednji trik uma je da vam pruža iluziu da ste
budni. To je poslednja strategija. Čovek može sanjati u snu da je
budan; tada je gotovo sa svakom mogućnošću buđenja. Nema potrebe
buditi se - već ste budni. To je ono što sanjate. To je ono što se, u
stvari, stalno dešava učenjacima - ponavljaj lepe reči Bude, Isusa,
Zaratustre, Lao Cua.
Ali kad Buda kaže nešto, to ima jedno totalno drugačije značenje, jer
to potiče iz iskustva, to je ukorenjeno u njegovom postojanju. To je
živo! To je ružin cvet koji je još uvek na grmu. Sok i z korenja još
uuvek struji ka cvetu. Kad vi ponovite istu sutru, to je samo veštački
cvet, jer nema iskustva u vašem postojanju da to podrži, da to
potkrepi, da to ispuni, to se samo nameće spolja.
Buda nije ponavljao nijednu drevnu sutru; on je prosto to govorio po
svom sopstvenom autoritetu. I upamtite tu razliku: on nije bio
autoritativan. Sve što kaže je: "To je ono što sam ja doživeo, to je
moje iskustvo. Da li to podržavaju sveti spisi ili ne, sasvim je
nebitno. Čak i ako su svi sveti spisi protiv toga, to nimalo nije
važno. Ipak je to istina, jer ja sam spoznao sebe." To ima u sebi
izvesnu unutrašnju validnost, samo-očevidnost. Reči mogu biti samo
reči, ako ih ponavljate a vi niste izvor njihovog nastanka. One
izgledaju tačno kao Isus, Buda, Mohamed, ali to je samo površina.
Sadržatelj je isti, ali gde je sadržaj? Sadržaj potiče od iskustva.
One su poput leševa. Kad ponavljate neku sutru, neki izvanredno
značajan iskaz Bude ili Isusa, vi samo nosite leš; duše tu više nema.
Nosite samo kavez; ptica je odletela. Kavez može biti lep, sam po
sebi: on može biti zlatan, prošaran dijamantima, vrlo vredan. Ali gde
je živa ptica, ptica koja ume da peva, ptica koja je živa? Ptica je
mrtva. Ili ste možda stavili unutra samo igračku koja liči na pticu,
koja se čak pretvara da peva; to u sebi može imati skrivenu
gramofonsku ploču, ali ipak, života nema.
Jednom se jedan pijanac vraćao kući iz svog bircuza. Pre nego što je
otišao u bircuz pomislio je da:" je noć vrlo mračna i kad se budem
vraćao, biće jako kasno i biću jako pijan, zato je biolje da ponesem
svetiljku sa sobom." I tako je poneo svetiljku. I kada je skoro pao na
pod usred noći, postao je malo svesrtan da: "je sada vreme da krenem
kući." Svi su već bili otišli. Vlasnik je čekao da on ode tako da može
zatvoriti radnju.
I tako on uze svoju svetiljku. I bi jako zbunjen: počeo je da se
spotiče putem. Spotakao se o jednog bizona, zatim o jednog magarca,
zatim o drvo. Pogledao je ponovo i ponovo u svoju svetiljku. U čemu je
stvar? Nosi svetiljku - zašto se spotiče? Konačno se srušio pokraj
puta. Ujutro su ga neki prijatelji odneli kući.
Sredinom tog dana, vlasnik onog bircuza dođe i reče: "Molim te, vrati
mi moj kavez. Umesto da uzmeš svoju svetiljku, poneo si mog papagaja!"
Tada je poogledao.
... Ali, kada je čovek pijan to se sigurno dešava.
Čitate Bibliju, ali da li ste dvoljno meditativni da bi razumeli
Isusovu poruku? Jednom sam bio pozvan na najveći koledž na Istoku koji
priprema hrišćanske misionare, Leonard Theological College -
šestogodišnji kurs da se pripreme misionari. Hiljade misionara je
pripremio, i svake godine stotine ljudi polažu ispite i postaju
misionari. Otišao sam da poggledam unaokolo; direktor mi je pokazivao
sve. Upitao sam ga: "Da li poučavate te ljude nekoj vrsti meditacije?"
Rekao je: "Meditacije? Zbog čega? Mi pripremamo misionare! Poučavamo
ih Bibliji, kako da je tumače, kako da je potkrepe logičnim
argumentima, dokazima - jer svet se okreće ateizmu - kako raspravljati
protiv paganskih religija koje nisu religije, kako dokazati da je
hrišćantvo jedina istinska religija i da je Hristos jedini rođeni sin
Božji. Meditacija nije potrebna; treba im poučavanje. I ovih šest
godina posvećujemo velikom poučavanju." A imaju jako veliku
biblioteku.
I išao sam okolo, a oni su poučavali koješta - izgledalo je tako
budalasto. U jednoj učionici sam video profesora kako uči buduće
misionare kako da drže propoved: kako da stoje, kako da gestikuliraju
rukama, gde da naprave pauzu, gde da govore polako i gde da viču
glasno, gde morate lupiti šakom po stolu da bi naglasili poentu...
Rekao sam direktoru da"Vi pripremate glumce, a ne misionare. Vi ne
pripremate misionare. Možete li mi reći gde se Isus pripremao, u
kakvom koledžu, koje lekcije o elokvenciji je on slušao, gde je učio
kako da drži Propoved na Gori - kako da stoji, kako da govori, koje
reči da naglasi?"
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 15:56   #72
Osho rulz

Kakosi, sve pohvale za topic Ima nas jos koji uzivamo u Oshoovim rijecima i svemu onome sto nam je kroz njih dao.
Lali is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 15:59   #73
Direktor je rekao: "On nikad nije učio bilo šta."
Rekoh: "Onda je razlika jasna. Reči koje su mu dolazile poticale su iz
njegovog iskustva, a ovi siroti, glupi ljudi koje pripremate, oni će
prosto ponavljati poput papagaja. Isus neće biti u njihovim srcima.
Nedostaje iskustov; oni neće imati nikakvu autentičnost. Kad imate
nešto da kažete, amo iskustvo nalazi svoj sopstveni način izraza. Kad
imate nešto da kažete, to nalazi sopstveni način; to pronalazi reči,
gestove. Ali vi možete naučiti gestove, i reči; to ne znači da ćete
pronaći iskustvo. Ako ima iskustva, tu je izraz, a ne obrnuto.
"Vi pripremate papagaje. Činite te ljude glupljim nego što su bili kad
su došli ovamo. I ono što oni čine je tako budalasto da samo totalni
mediokriteti mogu činiti takve stvari."
Ali to je ono što se stalno događa po celom svetu.
Relijgija nema nikave veze sa rečima; ona ima veze sa ostvarivanjem. A
ako ostvarite, reči se automatski dogode. Kad vam je srce ispunjeno
pesmom, vi počnete da pronalazite reči. Počnete da pronalazite pravi
jezik, ili koji god jezik da korisitite postame pravi jezik i koje god
reči da koristite postanu značajne.
Isus nije veliki učenjak; on korisiti jako obične reči, svakodnevne
reči, jezik običnog naroda, jezik pijace, jezik radnika, seljaka,
vrtlara, ribara, drvoseča, prosjaka, kurvi, kockara, pijanaca.. On
nije učenjak, ali niko nije govorio tako lepo. Njegove reči imaju
jedan takav izvanredan kvalitet, takvu ogromnu magiju. Da, to se samo
može nazvati magiijom iz prostog razloga što su te reči žive.
Ne znate ime nijednog rabina koji je bio deo zavere da se Isus raspne
na krst. Svi oni veliki učenjaci su zaboravljeni. A ovaj mladi čovek,
sin drvodeljin, ima i dalje ogroman značaj, iz prostog razloga što
njegove reči imaju neku istinu u sebi. One nisu samo prazni
sadržatelji; tu ima nekog sadržaja.
Zen kaže: Prave reči, čak i prave reči, u pogrešnim rukama postanu
pogrešne, i obrnuto. Čak i pogrešne reči u pravim rukama postanu
prave. To je magija te ličnosti, to je karizma onog iskusnog,
probuđenog čoveka, da čemu god on poučava to postane zlatno; čak i
prašina postane božanska. U rukama onih koji čvrsto spavaju čak i
zlato nije zlato.
Ovo je nešto što treba upamtiti. Tada će ove male parabole početi da
vam otkrivaju velika blaga. Reči možemo koristiti, ali značenje će
doći iz našeg sopstvenog iskustva.
Jedan gorštak vukao svog buntovnog sina u novu školu koja je upravo
bila otvorena i obližnjoj varoši. Kafd su stigli u školu, gorštački
tatica upita učitelja: " Kakvo ih to učenje učite?"
Učitelj odgovori: "Pa, sve uobičajene predmete. Čitanje, pisanje,
aritmetika..."
Ozbiljni tata ga prekinu: "Šta je ovo tu arit... arit... šta reče?"
"Aritmetika, gospodine," ponovi učitelj. "Ja ću predavati ceo program
iz geometrije, algebre, trigonometrije..."
"Trigonometrije!" viknu gorštak. "Jebeš ga! Baš to trba mom dečaku -
on je najgori zgoditak u familiji!"

Mora tako biti. U momentu kad neka reč dospe do vas, ona odmah počne
da menja svoje značenje. Ona postane vaša reč, ona uzima vašu boju.

Učiteljica pita svoj razred ko je izumeo sijalicu.
Svi viču: "Edison!" osim malog Perice koji viče: "Moj otac, moj otac!"
Učiteljica, zbunjena, pita: "Tvoj otac, Perice? Kako to misliš?"
"Pa," odgovara dečačić, "svake noći u krevetu, moj otac kaše mojoj
majci, 'Ugasi sijalicu, pa da napravimo još jednu!"

Dečak može imati svoje sopstveno značenje, on može imati samo svoje
sopstveno značenje. To je prirodno. Možete čuti sjajne reči, ali
odakle ćete dati značenje tim rečima?"
Baš pre neki dan Mutribo me je pitao: "Osho, da li si čuo za poljskog
drvomorca?"
Da, Mutribo, našli su ga u cigli ! Drvomorac Poljak, jedna je stvar
sigurna, ne može biti nađen u drvetu. Poljak je Poljak! I to je istina
u vezi svih.

Kad je bio u poseti ruskom gubilištu, američki ambasador bio je
šokiran od strašnih krikova pogubljenih. Odmah je naredio da se iz
Amerike pošalje jedna moderna električna stolica, kao poklon od
američkog naroda.
Kada je drugi put posetio gubilište, nekoliko meseci kasnije, bio je
alarmiran kad je čuo daleko gore krikove nego kada ih je bio čuo
prilikom prethodne posete. "Šta se dešava?" upitao je.
Komesar reče: "Primili smo električnu stolicu, hvala Va,m , ali mi
nemamo struje... zato moramo da koristimo sveće."

NEKI MONAH RECITOVAO DIJAMANTSKU SUTRU.

DIJAMANTSKA SUTRA je sigurno jedno od najvećih blaga koje je ikada
prredato čovečanstvu. To je sigurno najdragoceniji spis, otuda naziv
"Dijamantska Sutra‚." Taj naziv joj je takođe dat zato što dijamant
seče sve, a Dijamantska Sutra preseca vaše spavanje, vaše snove, vaše
projekcije, vaše želje, vaš um, svu vašu glupost, poput dijamanta. Ona
ulazi u vas kao mač, seče sve slojeve, seče sve što ste nagomilali
tokom miliona života. Ona čini da vam vaša sopstvena najdublja srž
opet postane dostupna. Ali ona nije za recitovanje.
To je ono što su budisti radil dvadesetpet vekova: oni i dalje to
recituju. Oni su to deklamovali tako mnogo puta da na svetu ima na
milione budista koji mogu izrecitovati napamet celu Dijamantsku Sutru.
Njima nije potrebno da pogledaju u knjigu; oni to mogu izrecitovati
zatvorenih očiju. Ali recitovanje neće pomoći; zapravo, to će
ograničiti vaš napredak, vaš rast, jer recitovanje je neka vrsta
autohipnoze. Ako recitujete određenu sutru ponovo i ponovo i ponovo,
to stvara san u vama. Hipnoza potiče od reči hypnos; hypnos znači
namerno spavanje, stvoreno spavanje. I ustanovljeno je, ako ponavljate
određenu reč ili određenu mantru ponovo i ponovo, to vam pomaže da
uđete u dubok san - jako osvežavajući san, naravno, podmlađujući san,
naravno - ali san je san; to nije buđenje. I dobro ćete se osećati:
nakon što ste petnaet minuta radili Transcedentalnu meditaciju, dobro
ćete se osećati. U to nema sumnje, jer um petneast minuta prestane sa
svim drugim čavrljanjima, jer to je jedan od zakona uma, da može
ponavljati samo jednu stvar u jednom vremenu. Ako ponavljate određenu
mantru, dovoljno brzo i ne pravite jaz između, onda um ne može da radi
ništa drugo. Možete nastaviti da ponavljate: "Ram, Ram, Ram...", pmaže
bilo šta. Možete ponavljati svoje sopstveno ime i to je dovoljno. To
nema nikave veze sa nekim svetim imenom ili nekom svetom mantrom. Nema
potrebe da se to dobija od nekoga; možete izumeti svoju sopstvenu
mantru. Biće dovoljno bilo šta - abrakadabra - samo ponavljajte to.
Celokupna poenta je: konstantno ponavljanje, i to brzo, jer ako
ostavite jaz, onda vaš um počne da brblja.
Ako kažete: "Ram...", a onda zastanete, u toj pauzi um će misliti:
"Voz prolazi... neko plače... mrav gmiže po stopalu... pitam se koliko
je sati..." i još hiljadu stvari. Ali ako ne date vremena, ako
ponavljate na takav način da jedan Ram počne da se preklapa sa drugim
Ram, onda će to stvoriti vrlo umirujući san u vama.
To se može raditi bilo kakvim ponavljanjem, ne samo ponavljanjem reči.
Možete obesiti klatno i možete gledati u klatno koje se pomera, s
desna u levo, s leva u desno. Samo neprestano posmatrajući klatno koje
se kreće, za nekoliko minuta ćete čvrsto zaspati. Pašćete u duboko
spavanje koje će biti dublje od vašeg običnog spavanja, jer vaše
obično spavanje nastavlja da ima snove. Ovo namerno stvoreno spavanje
vas odvodi dublje od običnog spavanja; čak i snivanje prestaje.
A ako ste ponavljali mantru tokom mnogih goidna, zaspaćete, ali mantra
je sada postala skoro autonomna. Ona će nastaviti da se ponavlja, da
odjekuje u vama: "Ram, Ram," - i dalje čujete to. Najpre vi to
ponavljate; nakon nekoliko meseci ili godina počnete da čujete mantru
kako se ponavlja. Vaš mehanizam to preuzima. Um ima robotski deo koji
uvek preuzima stvari.
Počnete da učite da vozite. Najpre morate biti svesni svega. Morate
biti svesni papučice za gas i kočnica i kvačila i menjačke kutije i
puta i ljudi koji prolaze - i ima još hiljadu stvari. I zaista drhtite
unutra da li ćete uspeti ili ne, jer tako mngo stvari se dešava
istovremeno, da li ćete uspeti da zapamtite sve te stvari? Ako gledate
put, zaboravljate na kočnicu; ako se koncentrišete na kočnicu,
zaboravljate na gas; ako gledate u papučicu za gas, zaboravljen je
put.
Ali, nakon nekoliko dana, neće biti potrebe da se pamti bilo ša.
Možete stalno pevati neku pesmu ili raspravljati, razgovarati, slušati
radio, pušiti, ili šta god želite, ili pomisliti hiljadu i jednu misao
- a vaš robotski deo je preuzeo kontrolu. Sada će vaš um biti potreban
samo u hitnim slučajevima. Ako iznenada meki auto dođe ispred vas i
bude pitanje života i smrti, onda će ući vaš um, postaćete svesni.
Robotski de o više ne može funkcionisati, zato što ne možete
pripremiti robotski deo za hitne slučajeve. Ne možete ga pripremiti za
udese, zato on nema pojma kako da se ponaša u udesu. Dakle, samo
ponrekad će vaša svest biti prisutna, inače čitava stvar će nastaviti
da bude nesvesna.
Ovaj robotski deo nastavlja da preuzima ono što naučite. I ako
godinama recitujete mantru ili sutru, robotski deo to nauči. Onda
zaspite, ali robotski deo nastavlja da to ponavlja umesto vas, a vi i
dalje mislite da niste zaspali. Recitujete tu sutru, kako možete biti
u snu? Pevali ste svoju mantru, kako možete spavati? I čini se da u
tome ima neke logike, nekog rasuđivanja.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 16:03   #74
Mnogi koji rade Transedentalnu Meditaciju rekli su mi da:"ti kažeš da
mi padamo u san, ali mi nastavljamo da ponavljamo mantru!" To je
tačno. Nastavljate da ponavljate mantru zato što sada nema potrebe da
budete prisutni da bi ponavljali mantru; robotski deo uma to ponavlja.
Robotski deo nastavlja da čini mnoge stvari za vas. Ko vam cirkuliše
krv? Vi? Ako vi morate da cirkulišete krv, bili biste morali da umrete
davno pre... jer vidte lepu ženu kako prolazi i zaboravite da
cirkulišete krv! I dok se setite, gotovo je! Ko diše? Vi? To je
robotski deo, inače ko će disati dok spavate? Čak i u komi ćete
nastaviti da dišete. Jednom sam išao da vidim jednu ženu koja je u
komi već devet meseci, diše još uvek, savršeno diše. Robotski deo
nastavlja da to čini.
Bićete iznenađeni kad saznate da robotski deo postane sposoban da čini
stvari da čak i kada umrete, robotski deo nastavi da čini nekoliko
stvari. Šta reći o spavanju? Ako otkopate grob samo mesec dana ili dva
meseca nakon što je čovek pokopan, bićete iznenađeni: dlake su mu
izrasle. Nokti su mu izrasli. A čovek je mrtav! Kome je to uspelo?
Kako su mu izrasle dlake i nokti? Robotski deo je postao tako
autonoman da još nije čuo o smrti tog čoveka. Ukoliko sve ne iskopni,
to se nastavlja, to i dalje radi isti posao. To je mehanička stvar -
bilo da ste u sobi ili ne, vaš sat će nastaviti da fukcioniše - baš
kao pravi sat!
Dakle, vi ćete osećati da ste ponavljali, te tako niste spavali - to
je apsolutno pogrešno. Apsolutno ste usnuli. Ali roborski deo je u
vama; on ponavlja tako da možete čuti vibraciju. I kad ulazite u san,
nastavite da to čujete i kad izlazite iz sna, izlazite čujući to. A
jaza između toga dvoga se ne možete setiti, jer ste spavali, zato
mislite da ste to čuli bez prekida.
Vekovima su milioni religioznih ljudi varali sami sebe autohipnozom.
Devedesetdevet posto vaše religije se sastoji od autohipnoze i ničeg
drugog. Čim se to odbaci, tada ćete moći da otkrijete istinsku
religiju, ne pre toga.

NEKI MONAH RECITOVAO DIJAMANTSKU SUTRU...
Recitovanje je postalo jedan takav ritual. Sama reč "Koran" znači
recitovanje - sama reč "Koran" znači recitovanje, kao da mu je
namenjeno samo da se recituje. Niko se čak ni ne muči da razume
značenje toga. Znam mnoge muslimanske prijatelje koju zanju da
izdeklamuju Koran ne znajući tačno značenje; njih ne zanima značenje.
Znam đainske prijatelje koji mogu da izdeklamuju Kundkund Samayasar ne
znajući smisao. I znam budiste, monahe i monahinje, koji znaju da
izrecituju Dijamantsku Sutru, Lotosovu Sutru, uopšte ne znajući
smisao.
Pa čak i ako znaju smisao, biće to pogrešno. Biće pogrešno zato što su
oni pogrešni. Smisao zavisi od njihovog postojanja. Smisao može biti
ispravan samo ako su oni postigli budastvo‚, to nikada ne može biti
pravo pre toga. Dijamantska Sutra kaže, a monah je ponavljao
"... AKO NEKO VIDI DA OBLICI NISU OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU."
STAZA BUDE je staza neti-neti, via negativa, ni ovo ni ono. Ovo je
njegov celokupan proces negiranja do vaše esencijalne srži. Morate
stalno odbacivati, eliminisati. Morate reći da: "Ovo telo nisam ja, ja
nisam telo, jer mogu videti telo, mogu osetiti telo." Bili ste dete i
znali se svoje telo kao dečje telo. Onda ste postali mladi i znate da
je vaše telo postalo mlado. Onda ostarite i znate da vam je telo
ostarilo. Poenekad ste bili bolesni, a ponekad ste bili zdravi, i
poznajete unutrašnji osećaj zdravlja, blagostanja, bolesti.
Vi ste onaj koji zna, a onaj koji zna nikad ne može biti ono što se
zna; to je aritmetika via negative. Onaj koji opaža ne može biti
opaženo. Dakle, "ja nisam to telo." - ovo mora biti prvo iskustvo kada
ulazite unutra. Prvo kačenje je za telo, zato se morate otkačiti od
tela. Vaš prvi identitet je "ja sam telo."
Kad ste gladni, kažete: "Ja sam gladan." Ali u stvari nešto drugo je
slučaj. Vi samo opažate da je telo gladno, vaš stomak se oseća
praznim; to je vaše iskusvo. Vi niste gladni. I kad jedete i kad ste
siti, i to je vaše iskustvo. Vi ste posmatrač; hrana ne ulazi u svest,
niti svest ikada postaje gladna i sita, niti postaje žedna i utoljena.
Ona je samo ono što opaža.
Buda je rekao: "Posmatraj i otkači se od tela. Ti nisi telo." I isto
to mora da se uradi sa umom. Posmatrajte ponovo - jeste li vi te
misli? Kako možete biti te misli? Misli dolaze i prolaze - a vi
trajete. Misli su kao odrazi u ogledalu, oblaci koji prolaze nebom,
ali nebo nisu ti oblaci. Želje, sećanja, mašta, sve to dolazi i
odlazi. Vi niste ni vaš um, zato kažite: "Ja nisam um."
I treće, "Ja nisam ni moje srce" - osećanja, emocije, koje su
najsuptilnije. Ko sam onda ja? Kada ste presekli ta tri identiteta,
nije ostalo skro ništa. Presekli ste sam koren ega. Tada čak ne možete
reći: "Ja jesam," možete samo reći: "Postoji izvesno jesamstvo, ali ne
postoji ja." "Ja" se sastoji od tela, uma, srca.. Ovo su tri
komponente tela, ega. . Jednom kad se te tri komponente odbace,
eliminišu, ego iščezava. Tada postoji samo čista svest. . Telo je
oblik, um je takođe oblik, i srce isto tako. A ego sve to povezuje,
svežanj svih oblika. Kad se sve izvadi, ego postane prazan, skljoka
se.
Zbog toga Dijamantska Sutra kaže:
"... AKO NEKO VIDI DA OBLICI NISU OBLICI..."
"Telo nije moje telo, um nije moj um. Nisam ni telo ni um, ovo su samo
oblici. A oblici nisu istiniti. Oblici su samo oblici, talasi,
prolazne faze, poput snova. Oblici nisu oblici. Ako se jednom ovo
realizuje, tada čovek postane Buda, onaj koji vidi Budu. Svest je
Buda.
Ima jedna priča o Budi, jako sam je voleo:

On sedi ispod jednog drveta. Tuda prolazi veliki astrolog. On uglada
njegove (Budine) tragove u pesku na obali reke. Upravo je pala kiša i
pesak je vlažan i on može da vidi otiske Budinih stopala vrlo jasno.
Zbunjen je, jako je zbunjen. Čitava njegova astrologija je u opasnosti
jer on je celog svog života učio da su to tragovi chakravartina.
Chakravartin znači čovek koji vlada celim svetoom, car svih šest
kontinenata. "Šta chakravartin radi ovde u ovom malom, siromašnom
selu, kraj ove obične reke? I to hoda bosonog na pesku - chakravartin?
Nemoguće!"
Posmatrao je vrlo pomno - mora da je gledao kroz svoju lupu. Svi
pokazatelji su tako precizno tačni da, ili je njegova celokupna
astrologija pogrešna ili je chakravartin tuda prošao bosonog. Sledio
je tragove kuda je taj čovek otišao i nalazi Budu kako sedi ispod
drveta upravo kraj same obale. Postao je još zbunjeniji. Lice tog
čoveka je izgledalo kao u chakravartina - tako milosno, tako lepo.
Takav sjaj nikada nije video u svom životu. Ali on je prosjak. Njegova
odeća je odeća prosjaka. A kraj Bude stoji njegov prosjački čanak.
Priđe on, pokloni se i upita Budu: "Mogu li da pitam ko ste vi,
gospodine? Jeste li vi bog koji se spustio sa nebesa radi neke posebne
posete Zemlji?"
Buda reče: "Ne, ja nisam Bog."
"Da li si onda onđeo?"
A Buda reče: "Ne, nisam anđeo."
I rako je nastavio da pita, a Buda je stalno govorio: "Ne, ne, ne..."
Uzbuđen, on pita: "Bar ćeš reći 'da' na sledeće pitanje. Jesi li
čovek, ili ćeš još reći da nisi čovek?"
Buda reče: "Nisam ni čovek."
Ogorčeen, čovek pita: "Ko si onda?"
Buda reče: "Ja sam samo svest. Odbacio sam sve oblike jer oblici nisu
oblici.. samo snovi, nebeski cvetoci."
Ponekad ih vidite kad ste blizu okeana - vidite nebske cvetove. U
indijskoj mitologiji ih nazivaju nebeskim cvetovima. Fizičari kažu da
je to kondenzovani kiseonik, jer blizu okeana ima previše kiseonika u
vazduhu, zato kad ponekad pogledate, vidite oblike na nebu kako se
kreću.
Buda reče: "Ja sam samo svest, ništa drugo."
Ovaj monah je recitovao ovu sutru.
UČITELJ JE PROLAZIO TUDA I I ČUO TO.
Učitelji uvek koriste svaku priliku da bi pomogli ljudima da se
probude; oni ne propuštaju nijednu jedinu priliku. Mora biti da je taj
monah bio njegov učenik.
UČITELJ JE PROLAZIO TUDA I I ČUO TO. ON TADA REČE MONAHU: "TI
RECITUJEŠ POGREŠNO. OVAKO IDE: "AKO NEKO VIDI DA SU OBLICI OBLICI, TAJ
ONDA VIDI BUDU."
Sada Učitelj kaže nešto upravo suprotno pu odnosu na sutru. Monah ju
recituje ispravno, Učitelj je govori pogrešno. Ali Učitelj je u pravu,
a monah greši, jer u rukama prave osobe čak i pogrešne reči postanu
prave, a u rukama pogrešne osobe čak i prave reči postanu pogrešne.
To se meni događalo mnogo puta. U Sarnatu su me pozvali budisti; jedan
budistički monah, Bhikshu Jagdeesh Kashyap, me je bio pozvao. Govorio
sam bdističćkim monasima. Sarnat je mesto u kome je Buda držao svoju
prvu propoved. Ispričao sam nekoliko priča o Budi
Nakon mog govora, Bhikshu Jagdeesh Kashyap, moj domaćin, ustade i
reče: "Mi smo vrlo zahvalni. Niko nam tako nije govorio. Ali priče
koje si ispričao nisu tačno onako kako su date u spisima, izmenio si
na mnogim mestima." A on je bio veliki učenjak, on je poznavao sve
spise.
Rekoh mu: "Ti poznaješ spise, ja poznajem Budu! Zato, ako ja kažem
nešto čega nema u spisima, ti možeš to dodati u svoje spise. Ako kažem
nešto što je drugačije od spisa, onda možeš ispraviti svoje spise. Ti
poznaješ samo svoje spise, ja poznajem Budu."
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 16:06   #75
"Šta podrazumevaš pod poznavanjem Bude? On je mrtav već dvadesetpet
vekova!"
Rekoh: "I to je prema spisima, inače on je živ u svakome - upravo
sada! Živ je čak i u tebi. Ti ga nisi svestan, ja sam ga svestan. Ne
govorim o Gautam Budi. Ja imam doživljenu svest, i sve što govorim je
prema mom iskustvu. Priče moraju biti takve, onako kako ih ja pričam.
Ako tvoji spisi kažu drugačije, onda mora biti da ih je neko pogrešno
zapisao."
On je bio moj domaćin pa nije mogao toliko da raspravlja; bilo bi to
neučtivo. Kasnije te večeri, on je rekao: "Ali to je previše!
Razmišljao sam o tome ceo dan. Da li ti hoćeš da kažeš da su spisi
koje mi poštujemo vekovima pogrešni?"
Rekoh: "Nisam to rekao. Ono što kažem je: ti poznaješ samo spise, zbog
toga tvoje poznavanje nije pouzdano, i ispričah mu ovu priču, Zen
priču:
NEKI MONAH RECITOVAO DIJAMANTSKU SUTRU: "... AKO NEKO VIDI DA OBLICI
NISU OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU."
Monah je savršeno recitovao, tačno onako kako je rečeno
UČITELJ JE PROLAZIO TUDA I I ČUO TO. ON TADA REČE MONAHU: "TI
RECITUJEŠ POGREŠNO, OVAKO IDE..."
Potpuno je obrnuo stvar.
"AKO NEKO VIDI DA SU OBLICI OBLICI..."
Da je telo telo, da je um um, da je srce srce... tada čovek vidi Budu
MONAH UZVIKNU: "ONO ŠTO SI REKAO JE UPRAVO OBRNUTO U ODNOSU NA REČI IZ
SUTRE!"
I monah je u pravu što se sutre tiče, ali ipak on zna smo sutru; on
nema direktno iskustvo stvarnosti.
UČITELJ TADA ODGOVORI: "KAKO SLEP ČOVEK MOŽE ČITATI SUTRU?"
Slep si a govoriš o svetlosti! Možda si čitao o svetlosti, ali šta
možeš reći o svetlosti? Sve što kažeš biće pogrešno.
Ramakrišna je pričao ponovo i ponovo priču o slepcu.
Neki prijatelji pozvali slepca bila je gozba. Po prvi put je probao
neki slatkiš napravljen od mleka. Upitao je osobu koja je sedela pored
njega - a osoba koja je sedela pored njega bio je veliki pandit,
veliki učenjak - upitao je: "Šta je to?"
Pandit reče: "To je slatkiš napravljen od mleka."
Slepac zamoli: "Molim te, reci mi još nešto o mleku, tako da mogu
razumeti više u vezi tog slatkiša."
Pandit reče: "Mleko? Mleko je belo."
Slepac reče: "Stvaraš mi još zagonetki. Ja sam slep čovek. Nemoj mi
stvarati još zagonetki, pomozi mi da razumem. Šta je belo? Šta
podrazumevaš pod belim?"
Ali panditi su daleko više slepi od slepih ljudi. Pandit reče: "Belo?
Ne znaš šta je belo? Kakvo ti je to pitanje? Zar nikad nisi video
labuda? Boja labuda je bela; to je ono što je belo."
Slepac reče: "Izgledaš iznerviran, ali oprosti mi - ja sam slepac.
Nemoj se ljutiti, ali moju znatiželju su izazivali tvoji odgovori. Sad
se pitam šta podrazumevaš pod tim 'labud'? Nikad nisam čuo, niko mi
nikada nije pričao o labudu. Kakav je labud? Kako izgleda? I učini to
jasnim, budući savršeno svestan da sam je slepac. Prvo misli na moje
slepilo, a onda pokušaj da mi objasniš; prema mojem slepilu moraš
ilustrovati suštinu."
Pandit je malo došao k sebi. Rekao je: "Ovo ide u nedogled. Šta god da
kažem, ovaj čovek će postaviti drugo pitanje. To se mora okončati!"
Uzze tako slepčevu šaku, stavi njegopvu šaku na svoju ruku pa reče:
"Pomeraj svoju šaku po mojoj ruci. Osećaš li nešto?"
On reče: "Da, mogu osetiti savijenu ruku."
Slepčev odgovor poradova pandita. On reče: "Sada ćeš razumeti. Takav
je labudov vrat - povijen kao ova ruka."
Slepac je bio presrećan. On reče: "Hvala ti, mnogo mnogo hvala! Sad
znam da je ovaj slatkiš napravljen od - savijene ruke!"
Ovo je logičan zaključak.
Slepac ne može razumeti boju, ne može razumeti belinu. Glupo je da mu
se to objašnjava. On može nastaviti da recituje sutre o belini tokom
mnogih života neprekidno, on neće znati šta je belina. Ono što mu
treba nisu sutre o belini: ono što mu treba je čovek koji ga može
probuditi, leakr koji može izlečiti njegove oči, koji može učiniti da
progleda.
UČITELJ TADA ODGOVORI: "KAKO SLEP ČOVEK MOŽE ČITATI SUTRU?"

"Ti si slep. Ne znaš ništa. Znam i ja," rekao je Učitelj, "šta kaže
Sutra."
To je jedan od naična pristupanja ka svesti: via negativa, neti-neti -
ni ovo ni ono. To je negativna staza. Ima još jedna staza - via
affirmativa, iti-iti - i ovo i ovo. To je drugi način. Može se dospeti
preko negativnog, može se dospeti preko pozitivnog. A osoba koja je
dospela, zna za oboja vrata.
Prvi iskaz se tiče negativne staze:
"... AKO NEKO VIDI DA OBLICI NISU OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU."

Ali ako si video Budu u sebi, ako si došao do tog razumevanja,
razumećeš i moj iskaz. On mu ne protivreči, on ga samo nadopunjuje; on
je komplementaran. Onda je to via posoitiva, via affirmativa: " AKO
NEKO VIDI DA SU OBLICI OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU." Ali ova dva iskaza
će izgledati kontradiktorno slepcu‚; za čoveka koji ima oči,
protivrečnosti uopšte nema.
Ima ljudi koji će naći hiljadu i jednu protivrečnost u Budinim rečima,
Isusovim rečima, iz prostog razloga što nisu doživeli to stanje svesti
u kojem se suprotnosti susreću, pomešaju, stope se i postanu jedno, u
kojem suprotnosti nisu više suprotnosti već postanu komplementarnosti,
kada su suprotnosti apsolutno neophodne radi postojanja one druge,
kada više nisu neprijatelji nego prijatelji, partneri u plesu. Oni
koji su spoznali, za njih uopšte nema protivrečnosti.
To je bilo moje iskustvo... Svih ovih dvadesetpet godina govorio sam
ljudima ponovo i ponovo, učenjaci, profesori, panditi i teolozi će mi
prići i reći će mi: "Tvoji iskazi su protivrečni. Na jednom mestu
kažeš jednu stvar, a na drugom mestu kažeš upravo obrnuto."
Kažem im: "To će vam izgledati protivrečno samo ako niste postigli
svest, budnost. Čim se dospe do vrha, sa tog vrha možete videti da sve
staze vode ka tom istom vrhu. Staza koja dolazi sa severa i staza koja
dolazi sa juga nisu suprotnosti."
Ali ljudi koji su u dolini, mračnoj dolini, naravno da će oni reći da
su staza koja ide sa severa i staza koja ide sa juga suprotne staze:
one ne mogu voditi ka istom cilju. One će se prepirati, raspravljati,
boriti se i gubiti vreme. A čovek koji sedi na vrhu prosto će se
smejati celoj toj gluposti.
Sve religije su se prepirale, ali prepirke nema između Bude i Lao Cua,
Zaratustre i Mohameda. , Bahaudina i Ramakrišne, Ramane i
Krišnamurtija; nenma prepirke. Prepirka postoji ssmo između filosofa.
Da, i Buda je raspravljao sa budalama, ali nikada sa drugim Budom.
Mahavira je takođe raspravljao sa pseudo učiteljima, ali nikada sa
istinskim Učiteljem. Isus je takođe gvorio stvari protiv rabina,
sveštenika, ali nikad protiv istinskog proroka; to je nemoguće. Svi
oni imaju isti ukus, isto iskustvo; oni su spoznali istu istinu.
Nedeljni je čas i sveštenik hvali lepotu altruizma i velikodušnosti.
Mali Perica ustane i kaže: "Da, i moj otac kaže da u životu moraš
davati i davati i davati."‚
Sveštenik je veoma zadovoljan i odgovara: "Mora biti da je tvoj otac
pobožan i bogobojažljiv čoek. Bilo bi dobro da ima više takvih kao što
je on. Šta on radi?"
"On je bokser‚!" odgovara mali Perica

Manuel napustio Portugal i otišao u Brazil da bi započeo neki biznis.
Kad je stigao u Rio, obratio se svom starom prijatelju, Žoakinu, koji
ga posavetova da uđe u posao sa motelima jer to je bio najunosniji
posao u Riju.
Nakon par meseci, dva prijatelja se opet sretoše.
"Tvoj predlog me je oterao u bankrot!" požali se Manuel.
"Kako to može biti?" upita Žoakin. "Nema rizika u tom poslu. Možda si
uradio nešto naopako."
"Ne, ne!" reče Manuel. "Uradio sam sve što si predložio. Angažovao sam
najboljeg arhitektu i dekoratera za enterijer. Sve ima atmosferu i
ukus. Ceo motel je dizajniran u arabijskom stilu. Jako je romantično -
kao kampovanje pod šatorom u pustinji. Kreveti su okrugli, na plafonu
su ogledala, svira egzotična muzika i tu su tanani velovi koji
svetlucaju na neženoj crvenoj svetlosti svetiljaka."
"Pa šta onda može biti naopako?" upita prijatelj
"Ne znam," odgovori Manuel‚. "Nijedan od parova za koje si rekao da bi
dolazili na svaki sat da uzme sobu nije dolazio. Samo ponekad bi
svraćala poneka porodica."
"Koje ime si dao svom motelu?"
"Motel naše svete Device Majke Marije!" odgovara Manuel.

Ljudi funkcionišu iz svog sopstvenog razumevanja‚, oni ne mogu ići
preko toga - ne može se čak ni očekivati.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 16:07   #76
Tom odlazi do putmičke agencije da bi rezervisao letovanje u
Engleskoj. Devojka za pultm ga upita: "Želite li da rentirate
automobil dok ste u Londonu?"
"Da, zašto ne?" odgovara Tom.
"Da, gospodine, ali znate da u Engleskoj voze levom stranom puta,"
objašnjava mu devojka.
Tom je iznenađen. "Nisam to znao. No, onda različite zemlje imaju
različite običaje, pa što da ne?"
Tom srećno izlazi iz putničke agencije i sve je uređeno.
Dve nedelje kasnije, on se dovlači u ured putničke agencije, noge i
ruke mu u gipsu. "Želim da otkažem svoje putovanje u Englesku!"
Devojka za pultom želi da sazna šta mu se dogodilo.
"Pa," objašnjava on, "mislio sam, pre nego što odem u Englesku, da bi
bilo dobro da malo uvežbam vožnju levom stranom puta!"

Brazilac otišao na žurku i dobro se napio - tako se napio da se
onesvestio na putu ka kući. Jedna zmijica je prolazila tuda i nekako
mu ušla u pantalone i udobno se sklupčala u crnom grmlju njegovih
prepona.
Narednog jutra, on se probudi, protrlja oči i ode da piški. Gurnuvši
ruku u šlic, izvadi zmiju. Iznenađen, on reče: "Šta je to, zizi? Znao
sam da imaš ta ustašca, ali tih dvaju okica se baš ne mogu setiti!"

Dve prugaste mačke tračarile na smetlištu. Jedna kaže: "Ko je otac
tvojim zadnjim mačićima?"
Druga odgovara: "Veliki, veličanstveni đimbir Tom sa obale kanala. A
tebi?"
"Ne znam ko je to uradio - glava mi je tada bila u konzervi sardina."

Poslali tri žene kod psihijatra na proveru mentalnog zdravlja.
Psihijatar je koristio testove asocijacija: "Plavo more, plavo nebo,
bele litice, blistavi pesak, sunce sija na nebu - na šta mislite?"
upita on prvu ženu.
"Oh, lepa umetnička slika," reče žena. Ona je bila slikar.
"U redu, možete ići, zdravi ste psihički," reče psihijatar.
Druga žena uđe u sobu. "Plavo more, plavo nebo bele litice, blistavi
pesak, sunce sija na nebu - na šta mislite?" upita psihijatar.
"Na letovanje," reče žena. Bila je nastavnik na univerzitetu.
"U redu, možete ići, zdravi ste psihički," reče psihijatar.
Uđe treća žena i psihijatar ponovi svoje pitanje: "Plavo more, plavo
nebo, bele litice, sunce sija na nebu - na šta mislite?"
"Na kurac," reče žena.
"Kurac?" reče psihijatar. "Šta Vas je, za ime sveta, navelo da
pomislite na kurac?"
"To je je sve na šta mislim," reče žena.
"Jeste li ludi?" upita psihijatar.
"Ne, nisam luda - ja sam samo katolička monahinja," reče žena.

Ali ne možete očekivati ništa više od katoličke monahinje!
Ljudi žive u svojim sopstvenim umovima. Čak i beli oblaci, plavo nebo,
sunce koje sija na nebu, neće činiti neku veliku razliku. Oni će
pamtiti samo ono što mogu pamtiti. Možete čitati Dijamantsku Sutru,
ali videćete samo ono što možete videti, razumećete samo pno što
možete razumeti. Cela poenta nije da se sazna više, cela poenta je da
se bude više. Što ste više integrisani, to ste svesniji, to ste
budniji, tada su sutre svuda naokolo - u vlatima trave, u stenama.
Da, propovedi u stenama i sveti spisi u drveću. Stvar je u vašim
očima. Ako ste sposobni da vidite, Bog je svuda. Ne morate ići u crkvu
ili u hram ili u džamiju. Ako imate jasnoću, providnost viđenja, onda
ne morate čitati Gitu, Dhammapadu, Dijamantsku Sutru, Koran, Bibliju.
Šta god budete čitali postaće Dijamantska Sutra‚, postaće Bhagavad
Gita, postaće Koran - sve zavisi od vas.
Otuda moje insistiranje ovde da postanete više meditativni, a ne više
informisani, da postanete tako meditativni da budete sposobni da
providite sve dublje, tako da ništa ne sprečava vaševiđenje, tako da
više nema nikakvih prepreka između vas i stvarnosti. Kad stvarnost
stoji gola pred vama i vi stojite goli pred stvarnošću, tu je
blagoslov, tu je blaženost.
Zbog toga su Zen monasi, Zen Učitelji, čak govorili: "Spali spise."
Nije da misle to doslovno. Jedan Zen Učitelj, Ikiju, boravio u jednom
hramu. Noću je bilo previše hladno a hram je imao tri drvene statue
Bude, tako je on uzeo najveću sttatuu i založio vatru unutar hrama.
Sveštenik se probudio od te vatre; dojurio je. Malo se uplašio od tog
čoveka zato što je izgledao malo ekscentrično, ali bio mu je dopustio
da ostane. A i izgledao je fin i dobar. A šta je to uradio? Sveštenik
je bio besan. Rekao je: "Šta to radiš? Spalio si Budu!"
Ikiju uze komadić drveta i poče da gleda tražeći po pepelu. Statua je
skoro nestala.
Sveštenik upita: "Šta tražiš?"
On reče: "Tražim Budine kosti!"
Sveštenik reče: "Ti mora da si potpuno lud! Kako drvena statua može
imati kosti?"
Ikiju reče: "Onda, ova duga noć je još tu i previše je hladno, a Buda
u nama drhti. Domesi... ima još dve statue - dođi i ti pa da se
ogrejemo!"
Naravno, sveštenik ga je izbacio napolje. Taj čovek je opasan! On može
spaliti sve Bude, on može spaliti čak i hram. Ali Ikiju je pokazivao
nešto tom čoveku: da je drvena statua drvena statua; to nije Buda.
Buda je u vama. I ako nastavite da obožavate drvenu statuu, ostaćete
obmanuti.
Ujurru je sveštenik otvorio vrata hrama i video Ikijua kako sedi
napolju sa nekoliko cvetova, obožavajući kamen miljokaz. On reče: "Ti
si stvarno lud - žao mi je zbog tebe! Sinoć si spalio moju najbolju
statuu, a šta sad to radiš?"
A ovaj je govorio: Buddham sharanam gachchhami Sangham sharanam
gachchhami, Dhammam sharanam gachchhami... i bacao cveće na miljokaz.
"Klanjam se Budi, klanjam se njegovoj zajednici, duboko se klanjam
vrhovom Tao-u kojem je on poučavao." A Ikiju je govorio: "Kad mi se
moli, ja molim; tada je dovoljan svaki povod. Ovo su samo povodi!.
Zašto bi trebalo imati neke posebne povode? Tvoje statue su povodi. Ja
izmišljam svoje povode kad god i gde god mogu. Ne moram da se sekiram
u vezi hrama, ne moram da se sekiram u vezi statue. Gde god da sam, ja
stvaram svoje Bude. Sada, na trenutak je ovaj miljokaz savršeno dobar.
Šta je loše u tome? Pogledaj kako je lep, i sa tim cvećem koje pada po
njemu. A kada sam rekao Buddham sharanam gachchhami . Klanjam se Budi,
on je potvrdno klimnuo glavom: "Prihvaćen si, blagoslovljen si!"
Ikiju je opet pokazivao istu pojavu iz drugog ugla. Ako znaš, ako
stvarno znaš, onda je sve sveto; ako ne znaš, onda ništa nije sveto,
čak ni sveti spisi. Ako znaš, onda se nesveto transformiše u sveto;
ako ne znaš onda je sva tvoja svetost samo hokus-pokus. Svi vaši
hramovi i sve vaše statue i svi vaši spisi samo su izumi, imaginacije,
snovi.
Meditirajte nad ovom pričom
"KAKO SLEP ČOVEK MOŽE ČITATI SUTRU?"
Otkrijte svoje oči. I nema dugog leka osim meditacije koja može pomoći
da otvorite oči. Reči 'medicina' i 'meditacija' potiču iz istog
korena; obe znače isto. Medicina leči telo, meditacija leči vašu
najdublju dušu. Medicina leči spoljašnju formu, meditacija leči ono
suštinsko postojanje.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 16:23   #77
Osho_No-Mind audio i text fajl (engleski)

Hi,

here is one more Osho_audio file for those who like it.



http://storeandserve.com/download/36..._mind.mp3.html



and here is text to this file.

http://www.freewebs.com/blue_lotos/oshonomind.htm



z
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 16:39   #78
www.OSHO-YU.com

za one koji zele:
Osho na nasem jeziku ovdje:

www.osho-yu.com
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 17:19   #79
Zdravo, Lali,
bilo je ugodno iznenadjenje zamijetiti te u bujici Oshovog teksta koji je Oliver poslao...
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2006., 17:21   #80
Quote:
kakosi kaže:
Zdravo, Lali,
bilo je ugodno iznenadjenje zamijetiti te u bujici Oshovog teksta koji je Oliver poslao...
Nemoj reci da ti je bilo previse?
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:37.