Vocka poslije kise - da li ju izbaciti iz lektire?

[misery-]

Sudden Sid kaže:
Mislim da je Dobrisa bio pristalica teorije koju je kasnije preuzeo i Nenad Hervatin - "sitan ali dinamitan"

ili se pomirio s okrutnom stvarnošću..

[Mrga Cvarak]

šuu kaže:
Što, zar vas je Feral inspirirao? Prošli tjedan je izišla sljedeća pjesmica:

lebe, heretiku... citas feral?

[Sudden Sid]

Mrga Cvarak kaže:
lebe, heretiku... citas feral?

Bogu-mili-a-ni-vragu-nisu-mrski

[bona soror]

Dragi suvremenici!
Glasno sam se smijala dok sam čitala post g. Lebowskog. Jer premda potvrđeni znalac, književnoteorijsku analizu izveo je na - falsifikatu. Dakle, ipak nije čuo da su pjesme D. Cesarića prije štampanja u čitankama prošle proces prepravljanja, odnosno lakirovku.
Necenzurirana verzija tzv. "Voćke poslije kiše" :

Gle terorista poslije kiše
Pun je bombi pa ih njiše
I bliješti suncem obasjata
Čudesna raskoš tih granata.

Al kad se sunce malo skrije
Nestane sve te čarolije
On je opet, kao prvo,
Truplo obješeno o obično drvo.

Naslov originala glasi "Zloćka nema više", a pjesma je napisana po narudžbi, za potrebe Udruge veselih zagovornika smrtne kazne. Oni je pjevaju prilikom obljetnica i drugih proslava, na melodiju "Yellow Submarine".
To je prava i okrutna istina o "idiličnim" stihovima poznatog pjesnika, vjerovali ili ne. Uostalom, ima još primjera.

[Sapphire Rose]

Moze li netko analizirat Cesaricevu pjesmu "U suton".plizz treba mi za ponedjeljak

[FeetF1]

Voćka je, zapravo, slika čovjeka kad je sretan
(prva kitica) i u nesreći (al' nek' se sunce malo skrije...).
To je sam Cesarić rekao. Ali, naravno, svakome od nas može
njegova pjesma značiti štogod drugo...

[FeetF1]

Sapphire Rose kaže:

Moze li netko analizirat Cesaricevu pjesmu "U suton".plizz treba mi za ponedjeljak

U prvoj kitici imaš opis sumraka, tj. sutona (zvijezde i gradske
lampe sinu). Mogao je Cesarić napisati: zvijezde sinu, a lampe se pale,
no budući da je pjesnik, on i za zvijezde i za lampe koristi istu riječ: sinu.
I svojim pjesničkim okom zammjećuje prve zvijezde i prve lampe -
i primjećuje također da se one pale istodobno, simultano...
(Koliko ste puta šetali u sumrak po parku, uz upaljene lampe. Jeste li ikad pomislili:
Gle! I zvijezde su "upaljene", tj. lampe se pale kad i zvijezde sinu?)
Sumrak je kao stvoren za ljubavnike a i vinoljupce
(zato ono o ljubavniku i pijanici...) Ali, i jedan i drugi samo sanjaju
o svome omiljenome - što znači da im to nije trenutno dostupno...

U drugoj kitici (u toj atmosferi) javlja se pjesnik - tiho hoda - i opet
zamjećuje - svjetla, tj. kuće u kojima se svjetla pale. I ta svijetla u
sumrak, kao da rastjeruju
Sva zla, i nevolje i sumnje...
(Netko dobro reče da je Cesarić pjesnik grada, bola i - svjetlosti.)

Treća kitica. Pjesniku ozračje sutona izmamljuje osmijeh na lice, on
se osjeća svečano (=posebno), osjeća dubinu svega (pomalo "filozofski"
stih), i zbog te atmosfere i svog svečanog raspoloženja, na trenutak pomisli -
...Da je život vječan.
Život je, dakako, u stvarnosti, sve drugo samo ne vječan, život je prolazan,
ali u tom trenutku, u toj atmosferi, u tom raspoloženju...

Pjesma je pisana osmercima, a rima je abcb (drugi i četvrti stih se rimuju).

Javi koju sam ocjenu dobio :-)

[Sapphire Rose]

Puno hvala!!

[Sapphire Rose]

hvala svima koji su pomogli s analizom sutona.sad bi mi trebala analiza cesariceve pjesme

POLUDJELA PTICA

Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela doseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, što je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.

[Sapphire Rose]

Samo poruka pjesme tj objasnit je!! Ne treba cijela analiza

[Tangerine]

Pa, ukratko, "poludjela ptica" bio bio umjetnik, pjesnik, koji se igra, prepušta se svojim unutarnjim stremljenjima, (metafora toga je let), kojima poklanja svu svoju "vjeru". Pri tome pokušava svladati inertnost društvenih stereotipa ("oblake trome"), ali i sebe samoga ("nadlijeće sebe"), što naznačuje da umjetnik uvijek sumnja u sebe i nije siguran je li kadar za život kojemu teži.

U trećoj strofi ta se sumnja razvija u pitanje ne bi li ipak trebalo vratiti se konvencionalnom, uobičajenom, sigurnijem , recimo malograđanskom životu ("sleti u nižu, u bolju sudbinu"), ali to kao da govori netko drugi, a u završnoj kitici ptica, eto, ipak leti u susret svojoj propasti, jer kad joj ponestane snage za umjetnost, nitko joj neće pomoći, tj. društvo će je odbaciti.

Eto, nisu baš neke originalne misli, ni u pjesmi ni ove moje, ali nadam se da će ti pomoći.

[Sapphire Rose]

E da sam to prije skole primjetila..u svakom slucaju puno hvala.