Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.08.2011., 16:58   #1
Pogled sada odraslih ljudi na rastavu roditelja

Piše jedna majka 8 - godišnje djevojčice.
Njezin tata i ja rastali smo se kada je imala 3 godine.
Ona pamti i dan danas taj dan kada je tata otišao.
I tata i ja smo stvorili nove obitelji (oboje se ponovno vjenčali)- s tim da tata ima još jedno dijete u drugom braku a ja sam se odlučila imati samo nju.
Zanimaju me vaša sječanja na to razdoblje djetinjstva koje je podjeljeno na dva djela - život kod mame i život kod tate.
Jeste li ikada koristili u svoju koristi rastavu roditelja pa time nabijali osjećaj krivnje roditeljima, privlačili pažnju??
Kakve su vam se misli motale po glavama??
Moje dijete izgleda sretno. Želi sa mnom o tom pričati (razvodu) no često kaže da ne može prežaliti to što više nismo svi zajedno.
Je li vas to jako boljelo?
Moj bivši i ja rastali smo se jako naprasno i brzo.Svađe u kući nije gotovo nikada bilo, bili smo naizgled idilična obitelj sve do trena kada sam saznala sam da ima vezu i tu sam podvukla crtu u svom životu a tako i u njezinom.
Nije mi žao ali žao mi je kada nju slušam i imam potrebu da čujem vaša razmišljanja kroz život o tome.
Zahvaljujem unaprijed jer možda ćete mi pomoći da njoj pomognem.
Ona nije depresivno dijete, dapače - pršti od radosti, odlična je učenica, vrlo sabrana i razumna ali uhvate ju ti trenutci nekada i ja čak pomislim da me ona time ucjenjuje jer sam ja onaj stroži roditelj.. Tata i ja relativno dobro funkcioniramo, malena je kod oboje naravno kada nije škola prema želji - jedino što s tatom o tome ne želi razgovarati niti tata nije spreman. Vrlo zatvoren tip osobe.
Hvala još jednom na podjeli svog iskustva i iskopavanja prošlosti

Zadnje uređivanje Ribež : 16.08.2011. at 17:01. Reason: ispravak
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2011., 17:11   #2
Baš sam neki dan o tome razmišljala...Naime,imala sam 16 godina kad su se moji razveli,i pitala sam se dal bi bilo lakše da se to desilo kad sam bila mala.

Ne znam,možda i bi...jer ove pubertetske godine su tako teške same po sebi.
Iz današnje perspektive najveća prednost je bila ta što su me pitali s kim želim živjeti,i uvažili moje mišljenje...i nisam trebala poštivati nikakve odredbe suda u vezi viđanja ako to nisam željela.

Mislim da tvoja malena ne manipulira,i vjerujem da joj je teško sa vremena na vrijeme.
Najbitnije je nikad ne stekne dojam da je ona za išta kriva,i da se ne priča ružno o drugom partneru.I da se poštuju njene želje...Što će biti starija,one će se mijenjati,i ako neće željeti npr.na more sa tatom i njegovom novom ženom,ne treba je siliti..

Ne znam,mislim da je se u djeci razvedenih roditelja uvijek krije pitanje-Žasto baš moji roditelji...i na to nema odgovora.
__________________
ALBOOOM...
lunica26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2011., 17:16   #3
Dajem joj potpunu slobodu odlučivanja - nema moj/tvoj vikend. Ako recimo tata ide nekamo s obitelji i nazove i pita mene može li ona ići - pitam nju.
Oduvijek je znala da nam je centar svijeta - tati je recimo ona bez obzira na drugo dijete princeza na zrnu graška.
Nekada i pretjeruje (recimo s poklonima koje ona poželi i skupljaju prašinu) ali to je njegov dio u to se ne bi mješala jer kod mene postoje sasvim druga pravila.
I ona ih zna.
Više ju to ne zbunjuje. Točno zna kako je kod koga i poštuje to u potpunosti.
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2011., 17:22   #4
On poklonima pokušava nadomjestiti propušteno,i ona to kuži...

Ja bi na njegovom mjestu predložila da zajedno odnesemo te igračke koje skupljaju prašinu u dom za nezbrinutu djecu,koja nemaju ništa.

Ne znam koliko ti možeš razgovarati sa svojim bivšim i sugerirati mu neke stvari,da ne bi kasnije u pubertetu joj ispunjavao neke želje koje imaju teže posljedice od igračaka..
__________________
ALBOOOM...
lunica26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2011., 17:24   #5
Moji su se rastali kad sam imala 6-7 godina,i zahvalna sam im zbog toga.

Ja sam u pubertetu itekako to iskorištavala,na način što moji od rastave nisu više nikad se ni vidjeli ni čuli.
Uvijek bi i jedno i drugo žicala za neke knjige i sl;a novac uvijek zadržavala za sebe.
__________________
Alfa Romeo 147
Alfa Romeo Giulietta
Victoria 08 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2011., 21:34   #6
Quote:
lunica26 kaže: Pogledaj post
On poklonima pokušava nadomjestiti propušteno,i ona to kuži...

Ja bi na njegovom mjestu predložila da zajedno odnesemo te igračke koje skupljaju prašinu u dom za nezbrinutu djecu,koja nemaju ništa.

Ne znam koliko ti možeš razgovarati sa svojim bivšim i sugerirati mu neke stvari,da ne bi kasnije u pubertetu joj ispunjavao neke želje koje imaju teže posljedice od igračaka..
Razgovarala o tim svim kupljenim igračkama i sl. sada novotarijama s tatom i on jednostavno to mora i želi kupiti!!
I realno sam mu postavila situaciju da kada poraste doći će ga samo žicati i iskorištavati ga ali on ne popušta i ja sam sada tu stvarno nemoćna.
Što je najbolje od svega kći nam nije tip koji žica, koji se baca po podu kada joj nešto ne kupiš (nikada to nije napravila ni meni ni njemu).

Quote:
Victoria 08 kaže: Pogledaj post
Moji su se rastali kad sam imala 6-7 godina,i zahvalna sam im zbog toga.

Ja sam u pubertetu itekako to iskorištavala,na način što moji od rastave nisu više nikad se ni vidjeli ni čuli.
Uvijek bi i jedno i drugo žicala za neke knjige i sl;a novac uvijek zadržavala za sebe.
Sreća moja pa se mi čujemo. Donekle naša komunikacija funkcionira. Oko škole moramo se dogovarati - zadaće koje dobije preko vikenda..
Mada eto - takve situacije me zabrinjavaju..što ako joj on počne davati recimo kada još malo poraste baš novac?? I ja ne znam.
Na što si ti trošila taj novac??

Zadnje uređivanje Nica : 16.08.2011. at 21:51. Reason: spajanje postova, MQ
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2011., 22:07   #7
Novac i je najveći problem...Samo što neki štede,neki kupuju mačju hranu i hrane lutalice,a na žalost neki se počnu drogirati upravo zato jer imaju lovu.

Sva sreća da ipak imate komunikaciju,pa ćeš morat bivšem slikovito objasniti situaciju,a sa kćeri imat full otvoren odnos...Ak ti ona neće ništa tajiti,može ta lova i biti ok...

Nek joj radije otvori štednju,i umjesto igračaka stavlja novce sa strane.Voljet će ga najviše na svijetu kad će sa 20 imat svoje novce.Predloži mu tak nekaj.
__________________
ALBOOOM...
lunica26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2011., 12:02   #8
Mislim da je najvažnije da vas dvoje imate zdravi odnos, tj. da nema prepucavanja, prebacivanje krivice sa jednog na drugo. Vas dvoje igrate glavnu ulogu i o vama sve ovisi. Moji su se rastavili kada sam bila u pubertetu te sam odlučila živjeti sa mamom, što moj tata nije mogao prihvatiti, uglavnom da ne duljim nije baš bilo lijepo.
Za tvoju curku je najvažnije da ima bezbrižno djetinjstvo, da ne razmišlja o ničemu drugome osim o igri i školi!
__________________
Život ne mora biti savršen da bi bio predivan.
bubi13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2011., 12:18   #9
I ja sam u klubu djece rastavljenih roditelja.....Osobno nisam mogla ( a ni htjela ) iskorištavati tu situaciju jer je bila dosta specifična:Rastali su se kad sam ja imala samo 1,5 u vrlo lošim odnosima,mama je otuišla od njega,bio je alkoholičar i maltretirao ju je ( fala dragom Bogu,skidam joj kapu,bila je pametna!! ) .Zadnji put kao mala vidjela sam ga kad sam imala 3,toga se čak nešto i sjećam. Otišao je u Kanadu,pa u Ameriku gdje se i oženio.
Ni mama ni njeni roditelji koji su mne praktički odgojili nikad ni riječi nisu rekli protiv njega iako sam znala njihovu prošlost i bila jako razočarana nekim njegovim postupcima....mama se udala nakon par godina i dobila mog brata ( polubrata ),s očuhom smo živjele 13 god. i ond aje i to puklo al mirno.Svo to vrijeme moj stari ni kune nije poslao za alimentaciju iako je morao po sudskom rješenju,ja sam dodijeljena naravno majci...nakon 10-ak godina smo se počeli čuti i pozvao me k sebi u SAD gdje sam bila 3tj.Bilo je ....zanimljivo!Jako se promjenio,oženi,druga osoba-štata prekasno!
I sad evo opet nakon 9 god. se sastajemo u ovu nedjelju,osjećaji su ispremiješani......jako sam uzbuđena a vidim da je i on.Sad ej to neka druga priča, on ima samo mene i želi se posvetiti meni i dait mi koliko je god to moguće da ''nadoknadi ''sve one godine štio nismo bili u kontaktu...
Ne zanm šta da ti kažem-teško je to za djecu,ali ja imam tu sreću pa se sve to dogodilo kad sam bila jaaaako mala i nisam ni osjetila,barem ne tada...no međutim mamin brak sa očuhom dosta je utjecao na mene jer me malo zanemarila,pa su tu malo nastajale komplikacije ali ništa strašnö!
Koliko vidim oko sebe djeca rastavljenih roditelja u 70% slučajeva poprilično iskorištavaju novonastalu situaciju i to većinom u pubertetu,to je radio i moj brat kad je mama otišla od očuha,on je živi primjer!
I sama kažeš da ti je malena OK i da nemaš problema s njom-budi sretna i nemoj se opterećivat ničim,sve će to doći na svoje,igračke su super ali MAMA je MAMA.
__________________
Više neman vrimena za ništa.
sandrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2011., 12:59   #10
ako sam na cemu zahvalna mami, to je sto se rastala (i prvi i drugi put)
da je imala malo bolji ukus u muskarcima mozda bi mi bilo zao sto se rastaju (ali onda vjerojatno do toga ne bi ni doslo)

apsolutno sam sigurna da se ni jedan moj problem u zivotu ne moze usporediti s onima kakve bih imala da su mama i tata ostali zajedno
mozda je moja obitelj malo ekstremna pa se to ne moze primijeniti na normalne ljude, ali moje iskustvo je takvo
satori is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2011., 16:43   #11
Moja kćer u svojim godinama jako teško uopće može razumjeti zašto smo se mi rastali.
Zna nešto otprilike - ubrzo je upoznala i novu suprugu mog bivšeg i uskoro je došao i bracek kod njih ali nisam joj govorila protiv oca, niti protiv njegove supruge..
No njoj to opet nije ništa jasno - zašto smo se rastali ako se nismo svađali??
Kaže: mene nitko nije pitao!
Užasan osjećaj za mene.
Da li pamti svađe koje su bile jako burne pri samoj rastavi ne znam. Nisam ju uspjela uvijek sačuvati od bjesa koji je kipio iz nas..vukli smo svaki na svoju stranu - borili se s vjetrenjačama,oboje povrijeđenih ega..
Danas je to daleko iza nas..
Danas zajedno sjedimo na roditeljskim sastancima, priredbama..i ona je sretna ali kada se razilazimo vidim nekada tu njezinu tugu..
Očuha obožava i on nju. Jako su povezani i recimo da joj je on čak veći autoritet od tate.
Nekako to povezujem kada mi priča - kada recimo njezin bracek počne nabrajati svoju obitelj..tata, mama, ja, pa ona..da ju to pogađa mada brata obožava do neba..
Ja se nisam odlučila na drugo dijete, jednostavno nisam nikada to željela. Uostalom - sadašnji suprug ima isto dijete iz prvog braka s kojim smo jako povezani mada je stariji od moje kćeri ali on je isto dio mog života i doživljavam ga kao svoje dijete.
Jednostavno uz sve to - nisam se mogla odlučiti za još jedno dijete - previše bi to bilo za nju i iskreno nije mi niti žao što nemamo baš zajedničko dijete.
Ovo su naša djeca. Moja kći i njegov sin i nama dosta. Istog razmišljanja je i moj suprug jer i njegov sin se nalazi u istoj situaciji kao i moja kći. Isto se rodio kod njegove mame mali brat..
Bojim se budućnosti, bojim se da je prebrzo odrasla jer pitanja koja postavlja ne pripadaju dijalogu 8-godišnje djevojčice.
Ono tko je mene pitao za rastavu postavila mi je s nepunih 5 godina!!
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2011., 16:47   #12
Sandrić daj tati šansu!
Tako je to kada ostare.
Iz nekog iskustva takvu gotovo identičnu situaciju je imao moj bivši muž..samo što on ocu nije dao šansu da se upoznaju bolje..mada ga je otac molio.
Otac je umro a bivši je venuo jedno vrijeme od tuge što mu nije dao šansu.
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2011., 16:53   #13
Quote:
satori kaže: Pogledaj post
ako sam na cemu zahvalna mami, to je sto se rastala (i prvi i drugi put)
da je imala malo bolji ukus u muskarcima mozda bi mi bilo zao sto se rastaju (ali onda vjerojatno do toga ne bi ni doslo)

apsolutno sam sigurna da se ni jedan moj problem u zivotu ne moze usporediti s onima kakve bih imala da su mama i tata ostali zajedno
mozda je moja obitelj malo ekstremna pa se to ne moze primijeniti na normalne ljude, ali moje iskustvo je takvo
Ja se nadam da ovaj moj brak je dugovječan - nemamo problema (osim financijske prirode - a tko ih nema).
Od moje kćeri je tata oduvijek bio dobar otac, recimo i dobar muž a onda se nešto desilo ..i eto..kaže dosadila mu rutina...
Ja nisam bila spremna za nikakve pomirdbe i kompromise, ljudi su se snebivali nad nama što smo to učinili od našeg braka koji je prekinut doslovno od danas do sutra..
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2011., 17:55   #14
Quote:
Ribež kaže: Pogledaj post
Sandrić daj tati šansu!
Tako je to kada ostare.
Iz nekog iskustva takvu gotovo identičnu situaciju je imao moj bivši muž..samo što on ocu nije dao šansu da se upoznaju bolje..mada ga je otac molio.
Otac je umro a bivši je venuo jedno vrijeme od tuge što mu nije dao šansu.
Svakako oću!iako to nikadneće bit kako Bog zapovida,ali otac je otac.....nisam ga imala nikad-možda je sad došlo vrijeme da ga imam,sad kad sam već i sama roditelj
__________________
Više neman vrimena za ništa.
sandrić is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:15.