Kako izdati knjigu?

[Deckard]

Loreainte kaže:

Napišeš kompletnu knjigu u Wordu ili PDFu , i staviš pristup download linku za 5-10-kolikogodveć € i problem riješen.

Čiji problem? To neće nitko kupiti za te novce. Znam X ljudi koji daju svoje knjige besplatno i rijetko tko ih skine.

Ukratko, ne treba ti izdavač knjige, već prodaješ direktan link na cloud knjige preko interneta. 21. stoljeće je ipak , doba digitalnih knjiga.

Opet, to neće nitko kupiti. Mogu na prste jedne ruke nabrojati autore koji su postigli uspjeh na takav način. Andy Weir, npr, ALI je on mjesecima stavljao besplatna poglavlja online i ljudi su to čitali, radili s njim na tome i tek je onda, na tuđi nagovor, to stavio na Amazon ili gdje već, gdje je e-knjiga eksplodirala, ali je i cijena bila 99 centi. Mislim, good luck s time, ali od toga nema kruha niti to itko ozbiljno doživljava.

[Mudandketchup]

Istraživao sam to malo na internetu i to je Pay per download skraćeno PPD platform, o čemu više informacija možete naći ovdje. Ali takav način objave ima uvjeta npr. trebate prodati 1000 primjeraka za isplatu, trebate doseći određeni iznos novca prije isplate, određen je minimum veličine prostora datoteke koju osoba želi staviti na download ili je preplata obvezatna ako na tome site-u želite objavljivati datoteku. Čak piše i da ako druge osobe žele skinuti vašu datoteku sa te stranice, da se oni moraju besplatno registrirati na tu stranicu. Pa to nije najbolje rješenje. Ali um kao rješenje bez dobitaka novaca uvijek možete objaviti rad na Wattpadu ili si otvorite blog.

[zoran k]

Deckard kaže:

Čiji problem? To neće nitko kupiti za te novce. Znam X ljudi koji daju svoje knjige besplatno i rijetko tko ih skine.

Meni to djeluje kao problem psihologije potrošača. Ako ja dođem fizički u knjižnicu ili knjižaru, znači da sam zbilja ozbiljno voljan investirati svoje resurse (bilo vrijeme bilo novce) da bih došao do neke knjige. I ako sam već tamo, onda ću vjerojatno neku knjigu i uzeti, a ako sam već potrošio preko sat vremena samo da dođem do knjižnice i vratim se doma, onda je izgledano da ću je i čitati. Ako sam pak umjesto u knjižnicu došao u knjižaru pa na to utrošeno vrijeme još dodao i novac, onda ti izgledi dodatno rastu.

Suprotno tome, na internetu triput kliknem i imam knjigu na svom disku. Vjerojatno besplatnu, ukradenu s nekog torrenta. Sad, hoću li je pročitati? Hm. Imam par knjiga koje mi stoje na mobitelu, kao, da su uvijek dostupne kad zaglavim u nekoj gužvi ili sl. I nekoliko knjiga sam zbilja tako pročitao. Ali isto tako imam negdje na nekim diskovima par tisuća knjiga koje vjerojatno nikad neću pročitati (pogotovo one koje sam prije desetak i više godina poskidao u txt formatu kako bih ih mogao čitati s onih drevnih mobitela kojima su stale po dvije rečenice na ekran).

Da neki ljudi kupuju e-knjige, kupuju. Upoznao sam neke, tako da znam da postoje. Koliko ih ima? Pa gle... ako ćeš pisati na engleskom, onda možda imaš šansu. Ali morat ćeš se probiti kroz puno žešću konkurenciju. Jer ako pišeš, štajaznam, horror, onda taj neki čitatelj koji dođe na internet po novu knjigu, može birati hoće li kupiti tvoju knjigu ili npr novu knjigu S. Kinga ili možda nekog drugog pisca koji je upravo napisao nešto "hot!". I nemoš vjerovat, masu ljudi nekako više voli uzet to nešto što je "hot!" nego nešto što je apsolutno nepoznato.

Nemojte me shvatit krivo, nije nemoguće. Ima ta neka autorica iz Hrvatske koju sam našao pred desetak godina, ne znam piše li još uvijek, ali tad sam baš ostao paf kad sam otkrio da u Hrvatskoj postoji netko za kog doslovce nikad nisam čuo, a na Goodreadsu ima gomilu čitanja i komentara, puno više od naših renomiranih autora. Ali riječ je o autorici koja je pisala (ili još uvijek piše) erotske/ljubavne romane o muškim gay likovima, ciljane za žensku publiku. I to je očito išlo/ide. Nešto naših SF pisaca (i to dobrih pisaca) je pokušalo plasirati nešto na engleskom... nešto se i objavilo. Nitko se baš nije nešto obogatio od toga, nitko baš nije postao hit, nitko nije zbog toga ostavio svoj posao (neki u startu nisu bili zaposleni, to ne brojim). Ali možda ne treba sve gledati kroz prodaju. Može ti biti satisfakcija da ti se javi netko s Aljaske i kaže da mu je baš super tvoja knjiga i da ju je preporučio svim svojim frendovima s kojima subotom igra D&D. Ne znam, ja bih vjerojatno bio sretan da imam tako čitatelja na Aljaski ili u Bangladešu ili tako negdje. U tu svrhu svakako nije loša ideja staviti e-knjigu na engleskom jeziku na internet.

[zoran k]

Loreainte kaže:

Ukratko, ne treba ti izdavač knjige

Uffff... to je česta greška. Svaka izdana knjiga ima izdavača. Kad kažeš "ne treba ti izdavač" onda zapravo kažeš "budi TI SAM izdavač".

Problem je u tome što netko kome ide pisanje knjiga uopće ne mora biti dobar u izdavanju knjiga. To su dvije vrlo različite aktivnosti. Pisac se brine oko pisanja teksta. Izdavač je netko tko se mora brinuti oko svega ostaloga, od toga kako će knjiga izgledati, gdje će se tiskati, kako će se platiti tiskaru, ako se neće tiskati nego objavljivati online onda na kojim će se platformama, u kojim formatima, po kojim cijenama. Izdavač se treba brinuti oko promocije, prodaje, distribucije... to su sve poslovi i brige koje bih rado prepustio nekom drugom. Da, ima ljudi koji mogu biti sve u jednom pa dobro odrade i posao pisca i posao izdavača, ali nemojmo se zavaravati - to su iznimke.

[zoran k]

zgdust kaže:

Evo nakladnika koji traži nove prozne rukopise. Navali, narode!

Vidiš recimo oni su u uputama stavili da hoće da im se šalje tekst koji je lektoriran. To im baš i nije cool, jer dio uobičajenog posla (i troška) izdavača prebacuju na pisca.

[Baphomet]

Što se tiče objavljivanja na internetu....ukratko, staviš par poglavlja besplatno na net, onda ponudiš cijelu knjigu (zato postoje trilogije) za 1$ i tek sa sljedeće dvije knjige možeš očekivati nekakvu dobit. Ili čak ponuditi besplatno.

Npr., učlanio sam se u nekakav "fantasy book club nešto..." i oni svaki mjesec pošalju link na jednu besplatnu fantasy knjigu. Naravno, to je uglavnom prva knjiga trilogije ili prequel trilogije pa ako ti se sviđa odeš kupit drugu i treću knjigu

Najveći je problem navući dovoljan broj ljudi da uopće pročita prvo poglavlje. Mislim da bi bilo najjednostavnije skompati se sa autorima koji puno objavljuju i ako te spomenu eto veselja i para

[Baphomet]

zoran k kaže:

Vidiš recimo oni su u uputama stavili da hoće da im se šalje tekst koji je lektoriran. To im baš i nije cool, jer dio uobičajenog posla (i troška) izdavača prebacuju na pisca.

To najviše mrzim

Mogu tako i ja organizirati natječaj, pokupiti priče i objaviti zbirku u digitalnom formatu. Nit orao, nit kopao

[zoran k]

Baphomet kaže:

To najviše mrzim

Mogu tako i ja organizirati natječaj, pokupiti priče i objaviti zbirku u digitalnom formatu. Nit orao, nit kopao

A da. Realno, izdavaštvo je biznis. Ako možeš trošak prebacit nekom drugom, bilo bi to glupo ne napraviti. Čitao sam lani autobiografiju Brucea Dickinsona, pjevača grupe Iron Maiden, koji kaže kako je u nekom trenutku napisao i objavio neki roman. Sam u tekstu ostavlja dojam kako nije previše siguran u kvalitetu tog romana, budući da je izdavača zanimalo isključivo koliko pratitelja ima na društvenim mrežama. Dakle, taj izdavač je znao da s tom knjigom ne mora pretjerano ulagati u promidžbu, to mu je pokrio autor.

Dakle, ako netko želi biti izdavač, neka hvata bilješke.

[zgdust]

zoran k kaže:

Vidiš recimo oni su u uputama stavili da hoće da im se šalje tekst koji je lektoriran. To im baš i nije cool, jer dio uobičajenog posla (i troška) izdavača prebacuju na pisca.

Pisac bi trebao biti dovoljno pismen da mu i ne treba lektor.

[zoran k]

zgdust kaže:

Pisac bi trebao biti dovoljno pismen da mu i ne treba lektor.

Pa sad, zavisi kakve imaš standarde. Većina ljudi koji nisu kroatisti rade negdje nekakve greške u pravopisu. Čak i pisci.

[haralampije]

zgdust kaže:

Pisac bi trebao biti dovoljno pismen da mu i ne treba lektor.

Sam napraviti i korekturu svog teksta, i redakturu, a kad bi još sam napravio i prijelom, to bi bilo skoro pa idealno.

Koliko god pisac bio pismen, smatram da završnu lekturu, nakon što je pisac sam provjerio svoj tekst, ipak mora napraviti netko drugi. Ako ni zbog čega drugoga, da potvrdi da u tekstu nema pravopisnih kikseva i tipfelera.

Kad pišem, osobiti kad mi se žuri da mi ne pobjegne misao, napravim hrpu tipfelera, napišem i "kuča", i "rijeć" - što i vrapci znaju točno napisati, ispadne mi "i" iz "ije", i još poneko slovo, ili su u riječi sva slova na broju, ali im je raspored krivi... Svačega kod mene bude. Ponekad mi sintaksa bude takva da se uhvatim za glavu kad pročitam što sam napisala i kako to čudno zvuči. Moram nekoliko puta pročita svoj tekst prije nego ga pošaljem dalje i onda mi se dogodi da bih ruku u vatru stavila da je sve u redu, da više ništa nemam za ispraviti, ali kad nakon nekog vremena ponovno krenem čitati taj isti tekst, u wordu ili isprintan, obavezno nađem nešto što mi je u onih 10 čitanja promaklo jer ja sam znala što sam htjela napisati, što bi trebalo pisati i ja sam to svaki put vidjela tako, iako je pisalo nešto sasvim drugo.

S tuđim tekstovima taj problem nemam. Odmah vidim što je sve krivo napisano, što može proći pod tipfiler, a što baš i ne.

Vjerojatno i u ovom mojem postu ima posla za lektora.

[zgdust]

Mislim da ste oboje krivo shvatili uputu iz natječaja. "Lektoriran" podrazumijeva bazičnu pismenost, tj. da se tekst može normalno čitati. Prije objave svakako će proći službenu lekturu (i korekturu) jer imaju stalno zaposlenu osobu koja se time bavi.

Mogu misliti na što bi poslani rukopisi sličili kada takve upute ne bi bilo.

[zoran k]

zgdust kaže:

Mislim da ste oboje krivo shvatili uputu iz natječaja. "Lektoriran" podrazumijeva bazičnu pismenost, tj. da se tekst može normalno čitati. Prije objave svakako će proći službenu lekturu (i korekturu) jer imaju stalno zaposlenu osobu koja se time bavi.

Mogu misliti na što bi poslani rukopisi sličili kada takve upute ne bi bilo.

Gle, možda. Ja samo znam što tamo piše.

[haralampije]

zgdust kaže:

Mislim da ste oboje krivo shvatili uputu iz natječaja. "Lektoriran" podrazumijeva bazičnu pismenost, tj. da se tekst može normalno čitati. Prije objave svakako će proći službenu lekturu (i korekturu) jer imaju stalno zaposlenu osobu koja se time bavi.

Mogu misliti na što bi poslani rukopisi sličili kada takve upute ne bi bilo.

Pretpostavila sam da se misli na bazičnu pismenost, ipak se radi o ozbiljnom i značajnom izdavaču. No ništa me ne bi iznenadilo. Svojevremeno sam pregovarala s izdavačem koji nije bio beznačajan i očekivala sam određenu razinu profesionalizma. Htjela sam da razjasnimo sve točke ugovora prije nego se odlučim za suradnju s njima. Tu je već nastalo izmotavanje o špranci koja se po potrebi mijenja. Inzistirala sam da mi pošalju šprancu, a u njoj stavka kojom se autor obvezuje dostaviti lektoriranu konačnu verziju teksta. Meni je odmah rečeno da mom romanu ne trebaju nikakve uredničke intervencije, a za lekturu neka se ne brinem, to će oni. Bili su prilično zainteresirani za objavljivanje mog djela, no zaključila sam da oni ipak nisu izdavač za mene. Ni prvi, a ni zadnji. Moja prijateljica kaže da samu sebe sabotiram.

Slala sam taj roman i na Henin natječaj, ne nadajući se previše da će proći jer to baš i nije ono što oni inače objavljuju, a i količina testa je pomalo zastrašujuća. Zasigurno mu se i svašta drugo može prigovoriti, ali ja to sama ne uočavam, a "ushićeni" prijatelji mi se ne žele zamjeriti i povrijediti moju taštinu. U Heni očito nisu pali u nesvjest od oduševljenja tako da sad imam i opravdani razlog sumnjati u kvalitetu svog djela. Nisam zalud sabotirala samu sebe.

[Baphomet]

Po meni tu bi trebali reagirati i urednici. Ukazati piscima što bi se moglo promjeniti i izmjeniti kako bi priča bila bolja. Npr. mogu ukazati na neke stvari koje promaknu. Ja "pozelenim" kada netko napiše "na licu mu se pojavio osmjeh"...pa gdje će se pojaviti nego na licu, neće na tjemenu. U tom slučaju bi opis mjesta pojave osmjeha bio opravdan Na žalost takve primjere vidim i u pričama koje se objavljuju na ozbiljnim portalima koje se natječu za ozbiljne nagrade.

Jednom sam htio napraviti uslugu prijatelju u vezi romana kojeg je napisao i ukazao sam na nekoliko bezazlenih stvari. Više ne priča sa mnom Neki ljudi se poistovjete sa romanom kao da su im djeca. Nema šanse da ikada više kritiziram priče/romane prijatelja.

Alfa i beta čitatelji su zlato

Ja i dalje ne znam što znači "pošaljite lektorirani tekst". Po meni to znači tekst spreman za objavu.

Eto, rantam malo jer me živciraju hrvatsku pisci

[zoran k]

Baphomet kaže:

Jednom sam htio napraviti uslugu prijatelju u vezi romana kojeg je napisao i ukazao sam na nekoliko bezazlenih stvari. Više ne priča sa mnom

Baretić je jednom ispričao neku anegdotu s Tomićem. Kao, njih dvojica su bili (ili su još uvijek) dio iste ekipice pisaca koja se redovito nalazila, družila, zabavljala i tako to. I sad, Tomiću izašao "Što je muškarac bez brkova", odmah veliki uspjeh, pohvale sa svih strana i tako to, a Baretić mu kaže "E, ali u onoj jednoj sceni imaš tipa (mislim da je bio zvonar, ne sjećam se sad) koji motkom trese orahe... ali ti se radnja događa u krivo doba godine, nema oraha!" I sad, kao, svi okupljeni krenu kao, pa nema to veze, ta rečenica uopće nije bitna za radnju, to je samo dekorativno, nit ima dalje kakve veze s tim orasima ni ništa, ali Baretić baš ustraje u tome da mu smeta ta rečenica :-))) I nakon nekog vremena, Baretić se opet dolazi nać s ekipom i skuži da ga svi čudno gledaju i smješkaju se. I Tomić mu daje novo izdanje romana, a u njemu rečenica "...a zvonar Baretić je motkom tresao orahe" (Ispričavam se ako sam neki detalj krivo upamtio, davno sam čuo tu anegdotu). Uglavnom, svašta se može desiti kad prigovaraš piscima

[Matilde]

zoran k kaže:

Je li ta knjiga išla u klasičan tisak ili neki print on demand?

Klasičan tisak.

[KingCrimson]

Pomalo čitam jednu knjigu na njemačkom jeziku pa se mislim kako bi bilo dobro da netko objavi prijevod na hrvatski.
Kako zapravo ide procedura; kontaktiram izdavača, kupim prava za objavljivanje...???

[Kornjačon]

Čuo sam da se u Hrvatskoj mogu pisati oni kratki, žanrovski romani (western, erotika, triler, horor, krimići) za novac. Tipa oni koji se prodaju na kiosku, ili se dobiju uz časopis svaki tjedan. Zna li netko koga kontaktirati za takav posao, koga nazvati? Unaprijed hvala.