Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest

Povijest Politička, društvena, kulturna, univerzalna povijest.
Podforumi: Vojna povijest i tehnologija, Domovinski rat

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.01.2018., 02:06   #421
@Ljudevitus: "mejnstrim srpske historiografije" sam spominjao ovdje isključivo u vezi pitanja doseljavaju li se Srbi na Balkan zajedno s drugim Slavenima, ili su tu pak "autohtoni", ono, od tri mjeseca nakon stvaranja svijeta.
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is online now  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2018., 02:27   #422
Kako vidim da mnoge od vas jako zanima srpska historiografija i posvećujete joj puno pažnje, OK - ajmo otvoriti jedan topic o tome!

Ovdje smo otišli u off-topic, pa da završimo to, i vratimo se Dubrovniku ako ima nešto.

Usput, ponovo se i na podforumu mogu stavljati slike. Ali imajte u vidU: maksimalna dozvoljena veličina slike je 640×480 dpi, jer veće od toga izobličavaju stranicu! Poruke s većim slikama će biti odmah brisane, a postoje i sankcije tj kartoni za to!

Evo vam jedna prigodna Taman je maksimalne dozvoljene veičine.





Aleksandar Petrović: Dubrovnik u srednjem veku (a kada kliknete na slajd, slijedi i serija drugih prezenatacija. Uostalom, ovaj prvi koji sam vidio, daje osnovne podatke bez nekog spoimjanja da je Dubrovnik srpski.
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is online now  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2018., 02:30   #423
Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
@Ljudevitus: "mejnstrim srpske historiografije" sam spominjao ovdje isključivo u vezi pitanja doseljavaju li se Srbi na Balkan zajedno s drugim Slavenima, ili su tu pak "autohtoni", ono, od tri mjeseca nakon stvaranja svijeta.
Sve ok. Htio sam ukazati na lika s akademskom karijerom koji istovremeno vidi Srbe u ilirskim gromilama i među doseljenim Slavenima.

No skrenuli smo s teme...
Liudewitus is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2018., 19:16   #424
Najčešća prezimena u dubrovačkom kraju.

https://actacroatica.com/hr/location/dubrovnik/

https://actacroatica.com/hr/location/slano/

https://actacroatica.com/hr/location/ston/

https://actacroatica.com/hr/location/cavtat/

https://actacroatica.com/hr/location/lopud/
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2018., 14:43   #425
Na stranicama Turističke zajednice postavljen je tekst o junačkoj Bici na Miholj krstu u Dubrovačkom primorju. Pavline iz Banića moji su preci s majčine strane.

http://www.visit-slano.com/qr/?l=hr&qr=18

Miholj krst

Miholj krst je poprište bitke iz 1806. godine u kojoj su Crnogorci iskoristili priliku nezaštićenog Primorja i nemilosrdno pljačkali i terorizirali stanovništvo. Međutim, Primorci su se poslužili lukavom varkom te ih potjerali prema Banićima. Osim toga, Miholj krst je i mjesto gdje se nalazi Crkva sv. Križa s grobljem i mnoštvom stećaka.

Na predjelu zvanom Miholj krst nalazi se Crkva sv. Križa s grobljem i mnoštvom stećaka tj. nadgrobnih spomenika, a to je i poprište bitke iz 1806. odakle su Primorci (prema narodnoj predaji najistaknutiji su u borbi bili Pavline i Gunjine) potjerali crnogorsku vojsku prema uvali Budimi u Banićima gdje su se nalazili ruski brodovi admirala Senjavina.

Naime, u smiraj Republike 1806. godine Francuzi su se na dubrovačkom području sukobili s Rusima i Crnogorcima. Francuzi su u Dubrovnik ušli 27. svibnja, a sukobi s Rusima i Crnogorcima vodili su se na prostorima oko Grada i južno prema Župi i Konavlima sve do 6. srpnja. U tom razdoblju prostor Primorja ostao je bez zaštite što je Crnogorcima ostavilo prostora za nemilosrdnu pljačku i teroriziranje lokalnog stanovništva.

O njihovoj agresivnosti u to vrijeme najbolje govori činjenica kako su svoje sudjelovanje u ratu na ruskoj strani uvjetovali dopuštenjem pljačkati bez ograničenja što su im Rusi dopustili te prema nekim izvorima čak i sami sudjelovali u pljački. U nepuna dva mjeseca više puta su prošli kroz sva primorska sela do Dola i Podgore. Tamo im se na brdu Miholj krst iz zahvalnosti što mu je Republika jednom spasila život suprotstavio i zaustavio ih Hadži-beg iz Hutova sa svojim ljudima i 200 Primoraca. Prema predaji poslužili su se i ratnom varkom, skupili su mnoštvo crvenih primorskih kapa te ih postavili na kamenje, smrijekove i somine tako da su Crnogorci povjerovali da je pred njima puno veća vojska nego što je stvarno bila. Ipak, prodrli su i dalje i to morskim putem barkama koje su ukrali u gruškoj luci. Tako je šteta počinjena i u Kobašu, Dolima, Stonu te čak i u Orebiću.

Francuzi su poslije protjerivanja Rusa izrazili žaljenje zbog pljačkanja koje su Crnogorci napravili te su naručili popis i procjenu nastale štete što je odmah i učinjeno. Taj popis pokazuje nam pravi razmjer crnogorske okrutnosti, ali i daje uvid u demografsku strukturu pojedinih sela budući da su navedena imena svih ljudi koji su pretrpjeli štetu.

Većina sela u potpunosti je spaljena i opljačkana, što kuće, što blago (stoka). Oskrnavljena je i većina crkava, a bilo je i ljudskih žrtava; u Majkovima je ubijeno četvero, a u Slanome petero ljudi.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2018., 10:03   #426
Zanimljivo da u titularizaciji ugarskih vladara imamo Dalmaciju a nemamo DR iako oni sami sebe nazivaju "vassali del re Hungaria"-Dubrovčani kao vazali Ugarske nakon Zadarskog mira ulaze u isti državno pravni poredak sa ostalim Hrvatima pa teze da Dubrovnik nikad nije bio u sklopu sa drugim Hrvatima padaju u vodu. Dubrovnik je i uživao ugarsku zaštitu od Tvrtka.
uzkul is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2018., 10:17   #427
Dobrovčani su pripadali Dalmaciji uvijek. U Darsinom opusu možemo vidjeti da se Zadar spominje u narodu, u poslovicama. Dubrovnik je sklopio savez sa Zadrom i sl. Kada se Dubrovčani žale ugarskom tronu Ugri da Tvrtko koristi Novi i Brštanik za trgovinu solju isti Ugri se obraćaju Hrvatskoj/Dalmaciji o zabrani trgovine u tim lukama/trgovima. Kao i druge komune Dubrovnik je prisegao na vjernost Ugrima. Imamo ih nebrojeno. Npr iz 1383 godine.

Zanimljivo da 1378. godine kada Dubrovčani pišu da je Tvrtko u Raškoj oni kažu da im je sada "dalji no ikad."
uzkul is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2018., 16:31   #428
Koga zanimaju zbivanja u dubrovačkom kraju tijekom Drugoga svjetskog rata, može besplatno pročitati cijelu knjigu Dubrovački kotar u NDH.

http://www.uafdu.hr/wp-content/uploa...-NDH-I-dio.pdf

http://www.uafdu.hr/wp-content/uploa...NDH-II-dio.pdf
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2018., 02:53   #429
Stradanja dubrovačkih sela prije pobjede partizana. Talijani i Nijemci spržiše pola Pelješca.

U drugoj polovini rujna 1941. u Gornjem i Donjem Pijavičinu talijanski fašistički vojnici spalili su sve kuće osim jedne, pobili 32 osobe i silovali jednu ženu. Preostalo stanovništvo pobjeglo je u Trstenik. U studenome 1943. godine selo će poharati njemački nacistički vojnici, tako što će spaliti dvije školske zgrade i Hrvatski zadružni dom.

Sela Stankoviće i Gornju Vrućicu su u drugoj polovini rujna 1941. bili u cijelosti spalili talijanski fašistički vojnici. Krajem srpnja 1943. u talijanskome fašističkom bombardiranju srušeno je osam kuća u Potomju.

U studenome 1943. njemački nacistički vojnici do temelja su spalili Crkvu sv. Ivana te uništili sve osim kipova u Crkvi Gospe od Zdravlja u Osobjavi. U Kobašu u općini Ston sprženo je sedam kuća.

Krajem srpnja 1943. u talijanskom bombardiranju srušeno je sedam kuća u Kuni, a u Županjem Selu njih 17, tj. sve osim jedne. Dne 31. srpnja fašistička vojska je spalila još 11 kuća. Tom prilikom ubijeno je dvoje mještana. U studenome iste godine njemački nacistički vojnici u općini Kuna spalili su 82 kuće, među kojima i zgradu Hrvatskog doma u kojoj je bila škola i Hrvatsku čitaonicu. Ubijeno je 69 mještana, među kojima 10 žena.

Zabilježen je samo jedan ustaški zločin nad Hrvatima. Dne 10. rujna 1944. godine iznad sela Mrcina na tridesetak ustaša s Grude zapucali su partizani. Na pucanj parabele sve su ustaše pod vodstvom Drage Jovanovića pucajući potrčali prema selu Dunave. Mještani, vidjevši da im se ustaše približavaju, pobjegli su iz sela u brda. One koje nisu pobjegli ustaška vojska je ubila, a njihove kuće spalila, budući da su sinovi ubijenih bili partizani. Tom prilikom stradali su 75-godišnji Stijepo Obradović, njegova 70-godišnja supruga Jana, 34-godišnji Luko Obradović, Pave Obradović, 70-godišnji Đuro Obradović, 35-godišnja Kate Obradović, 73-godišnji Mato Pušić i 75-godišnji Pero Pušić. Niko Obradović je bio ranjen. Potom su spaljene kuće Balda Pušića, Đura Grzila, Iva Bagoja i Joza Bagoja. U pitanju je jedan od najvećih pojedinačnih ustaških pokolja u dubrovačkom kraju.

Kruže dvije procjene broja žitelja dubrovačkog kraja koje su ubili nacisti, fašisti, ustaše i četnici: 299 ili 141. Svakako puno manje od 697 koje su nakon oslobođenja pobili jugokomunisti. Najveći pojedinačni ustaški pokolji su nad 13 uglavnom Srba na Lisačkim Rudinama i spomenuti nad osam Hrvata u Dunavama. S druge strane, pojedinačni partizanski pokolji su nad 214 Nijemaca i Hrvata na Jakljanu i nad 53 Hrvata na Daksi.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2018., 17:01   #430
O knjizi Joško Radica: "Sve naše Dakse"

Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Svakako puno manje od 697 koje su nakon oslobođenja pobili jugokomunisti.
Na stranu ideološka sintagma "jugokomunisti" (Joško Radica u doljespomenutoj knjizi tako sustavno naziva sve sudionike NOP i NOB), brojka je po mom sudu napuhana (iako ne u tolikoj mjeri kao kod megalomanije u vezi Jasenovca i Bleiburga).

Čitao sam davno tešku (više od dve kile) knjigu "Sve naše Dakse" (autor Joško Radica, Matica Hrvatska Dubrovnik, 2003). Kako je u okviru teme, prenosim neke svoje bilješke.

Autor je uložio ogroman trud da u literaturi i arhivama nađe podatke o svima poginulima na "hrvatskoj" strani tijekom Drugog svjetskog rata i neposredno poslije njega. Oni koji su poginuli kao partizani, kao četnici ili kao žrtve fašističkog terora (ubijeni od Nijemaca, Talijana ili ustaša) ne zanimaju ga. Želi nabrojiti sve one koji nisu spomenuti u popisima i prikazima objavljenim »za vrijeme jugokomunističkog sustava«. (str. 679) Spominje usput čak i njemačke vojnike koji su stradali u savezničkim bombardiranjima, ali da to nije tema njegovog istraživanja. A da ubijeni antifašisti nisu tema njegovog istraživanja - to izbjegava spomenuti. Izbriši ih iz povijesti i zatim izbriši svaki spomen o tome da si nešto izbrisao.

Autor popisuje sve pojedinačne žrtve »za samostalnu državu Hrvatsku« (to je na početku knjige kao posveta) od 1941 pa sve do 1974.. Ukupno spominje 1096 poginulih i ubijenih, uključivo i poginule u domobranima, ustašama i u 369. pukovniji pod Staljingradom, itd, spominje i neke umrle od bolesti, koji su počinili samoubostvo isl.. Navodi 201 žrtvu Križnoga puta, od toga 185 vojnika. Daje i detaljan opis zbivanja u listopadu 1944., kad su bila ubijanja od strane pobjednika na Daksi i drugdje.

Kriteriji razlikovanja "poginulih" (što bi valjda značio u borbama, dakle se vjerojatno ne može reći da je zločin što je neprijatelj pucao u njih) i "ubijenih" (što valjda podrazumijeva zločin, čak i kad je netko streljan nakon sudske presude, kao dezerter, saboter i sl.) su nejasni i zbunjujući. Navodi 745 "ubijenih" osoba u razdoblju 1941.-1974. (detaljna tablica na str 676). Ali tu npr. desetoricu koji se vode kao "nestali" u borbama kod Staljingrada ubraja u "ubijene" ond strane Crvene armije - još 16 je poginulo u borbama s Crvenom armijom (a svi su oni, po njemu, žrtve za samostalnu družavu Hrvatsku.

Da se držao činjenica, da je stvarno želio popisati "sve Dakse", dati kompletniju sliku o "hrvatskom jugu u vrijeme Drugo svjetskog rata" da je prethodne historiografske nalaze nastojao dopuniti novim podacima, njegov skrupulozni rad bio bi vrijedan doprinos kritičnoj historiografiji. Da su pobjednici 1944.-1945. masovno ubijali zarobljenike i političke protivnike, nije sporno i korisno je istraživati.

Nažalost, on je pokojnom "komunističkom agitpropu" odgovorio proustaškim agitpropom, a kritičku historiografiju ne spominje.

Veličanje NDH, kao "samostalne države", okvir je svog njegovog razmatranja; zamjera i HSS-u na suzdržanosti prema ustaškom režimu (str. 27). »Dolaskom Ante Pavelića u Zagreb (...) otvara se i započinje novo povijesno poglavlje u Hrvatskoj.« (str. 20) Nažalost, ono, kao posljedica valjda komunističkog agitpropa, »Oslanjanje na sile Osovine (...) dobilo je određene negativne konotacije« (str. 20) Školski primjer deminutiva.

Svaki ubijeni ili poginuli ustaški dužnosnik (tabornik, logornik idr.) opisuje se kao uzoran Hrvat pun vrlina, ubijen bez ikakvog povoda: ama baš nitko od njih nije kriv za neku žrtvu terora, nije surađivao s Talijanima ili sačuvaj bože četnicima idr.. Općenito, dapače, negira i suradnju ustaškoga režima s Talijanima: »Nema primjera da je netko od tada vodećih hrvatskih političara, ili uopće hrvatskih domoljuba (...) manifetirao ni suradnnu niti imalo razumijevanja za bilo koje talijanske interese.« (str. 21) Ante Pavelić, valjda, u "vodeće hrvatske političare" ne spada

Njegov pristup je da potpuno zanemari sve žrtve na strani NOP i sve žrtve fašističkog terora, i da uopće i ne spomene da takvi postoje. Treba ih izbrisati iz povijesti, i zatim izbrisati sjećanje da smo nešto izbrisali. Npr. na jednom mjestu spominje kako su u savezničkim bombardiranjima poginuli mnogi njemački vojnici, ali da to nije predmet ovog istraživanja. Da ubijeni antifašisti nisu predmet njegovog istraživanja - to ni ne spominje. Iako prikazuje i sve poginule u borbama, neumorno govori o počiniteljima kao "zločincima", "ubojicama", "čišćenju", "obračunu" itd..

Autor potpuno ignorira sve žrtve fašističkog terora, poginule na strani NOP odnosno kao borci NOVJ/JA (spominje samo one, koji su streljani zbog dezertiranja isl!). Talijanske i njemačke postrojbe su doduše povremeno palile i pljačkale, ali to je bilo samo zato jer su ih partizani provocirali. (str. 28)

Ne spominje četnički štab koji sve te godine djeluje u Dubrovniku (izgleda da su mu četnici OK, osim kad surađuju s partizanima, do svibnja 1942.), ne spominje sudbinu Židova (logori za Židove postojali su i na području Dubrovnika) itd. Detaljni popisi tih žrtava postoje od prije: Talijanska vojska ubila je na širem dubrovačkom području 183 civila, njemačka 23, NDH 215, a više od 3000 je bilo prisilno deportirano i odvedeno u razne logore. Spominje to samo posredno, tumačeći da su ustanici "provocirali" Talijane i Nijemce.

To je nažalost primjer dominantnog načina tretiranja tih tema: jednostranost, koja je vladala ranije, zamjenjuje se novom jednostranošću, još drastičnijom, ideološki isključivom na način koji je bio u doba najtvrđeg komunizma, zanemarujući dostignuća znastvene historiografije 1970-ih i 1980-ih, na koja se moglo nadograđivati.

(U fajlu o Daksi iz 2004. imam jedan tekst objavljen tada u "Vjesniku". Toga nažalost nema više na Svemrežju. To ilustrira probleme koje će imati budući povjesničari, kad budu pokušavali shvatiti naše doba. Koliko će od svega napisanog 2018. biti dostupno nekom istraživaču iz 2118.? Naši mediji na kojima zapisujemo postaju sve kratkovječniji.)
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is online now  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2018., 17:28   #431
Nešto o sudbini Židova u Dubrovniku u 2SR

Sada malo surfajući, nalazim jedan tekst o Židovima u Dubrovniku, opisuje njihovu povijest od 1326, kad se spominje jedan liječnik Židov u Dubrovniku.

Nešto što nisam znao: u Dubrovniku 1941. je bio malen broj domaćih Židova, ali vrlo velik broj izbjeglica koji su se tu sklonili bježeći pred nacizmom. Evo kopipejstam taj dio o sudbini Židova u doba 2SR.
Židovska općina u Dubrovniku imala je 1941. godine 112 članova ( 83 u samom Dubrovniku). U tu su se malu općinu na Jadranskoj obali počeli slijevati židovske izbjeglice od nacizma iz Evrope. Već je sredinom 1941. bilo u Dubrovniku oko 1.600 izbjeglica, a davana je pomoć i logorima u Čapljini i Gackom gdje su bili smješteni izbjeglice iz Austrije i Njemačke. No i Židovi Dubrovnika bili su na udaru rasnih zakona NDH , Židovi se odvode u logore ( lipanj 1941 u jasenovac) pljačka se imovina, uništavaju se knjige, zapisnici i arhivi iz sinagoge. Ipak se uspjelo spasiti svitke Tore i predmete potrebne za službu u sunagogi ( danas su izloženi u muzeju u Dubrovniku). Talijani su u jesen 1941. preuzeli vlast u Dubrovniku i deportacije su prestale, ali su 1942. osnovani logori za Židove u Kuparima (izbjeglice iz Bosne), Gružu ( nekadašnji hotel Vregg za Židove Dubrovnika) i logor na otoku Lopudu (oko 600-700 izbjeglica pretežno iz BiH). 1943. godine Židovi iz dubrovačkih logora su prebačeni u logor na otoku Rabu, koji je postojao do kapitulacije Italije, u septembru 1943, kada su ga logoraši sami oslobodili i zatim otišli u partizane ( Židovski rapski bataljun) ili u zbjegove (žene i djeca). Nekoliko Židova koji su ostali u Dubrovniku , su nakon kapitulacije Italije odvedeni u koncentracijske logore. Stradalo je oko 30 Židova Dubrovnika, a neki su kasnije otišli u Izrael ili u druga mjesta.
Jedan članak u "Dubrovačkom dnevniku" 2015.: NAJSRAMOTNIJE RAZDOBLJE NAŠE POVIJESTI Evo što su dubrovačke ustaše radile sugrađanima Židovima (FOTOGALERIJA)
U dubrovačkoj Sinagogi, jednoj od najstarijih i najvažnijih sakralnih objekata te vrste u Europi, izloženi su originalni dokumenti koji nas podsjećaju na najsramotnije razdoblje naše povijesti.

Naime, ustaške vlasti u Dubrovniku za vrijeme Drugog svjetskog rata maltretirali su druge i drugačije, posebno Židove i Srbe. Tako su dubrovački Židovi morali svoje butige i poslovnice označiti da su židovske i istaknuti ime vlasnika, i to napisati na tri jezika: hrvatskom, njemačkom i talijanskom, a u slučaju da to ne učine, kaznili bi se zatvorom. Naravno, oko ruke su morali nositi žutu traku na kojoj je pisalo Židov. Bilo im je zabranjeno odlaziti u lokale, kafane, čak i na plaže, a nisu se smjeli javno skupljati ni u grupama.Bilo im je zabranjeno izlaziti poslije 8 sati navečer i prije 7 sati ujutro.

Također, morali su ustaškim vlastima predati svu svoju imovinu poput automobila, goriva, radija i svega drugog. Ustaške vlasti prijetile su im u slučaju da to ne učine da će im se suditi po ustaškom kratkom zakonu. (…)

U razdoblju od 1941. do 44., je smaknuto 27 Židova koji su bili stanovnici Dubrovnika.
"Slobodna Dalmacija", 18.3.2016.: Židovsko groblje na Boninovu: Otkriven spomenik dubrovačkim žrtvama holokausta
Židovska je općina u Dubrovniku pred Drugi svjetski rat brojala 148 članova od koji je njih 87 živjelo u Dubrovniku. Od predratnih 87 Židova, 27 su stradali kao žrtve holokausta. Među njima i predratni dubrovački rabin, Salomon Baruh. (…) Izgradnju spomenika financijski su pomogli Grad Dubrovnik i Društvo prijatelja dubrovačke starine
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is online now  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2018., 11:12   #432
Nas u Dubrovniku uče u školi biti ponosni na arhitekturu, književnost, umjetnost i diplomatsko umijeće Dubrovačke Republike. No, što mi današnji Dubrovčani imamo sa starim Dubrovčanima? Skoro cjelokupna vlastela Dubrovačke Republike je izumrla, 21. stoljeće dočekala su tri roda. Znameniti pučani također uglavnom ne ostaviše potomstvo, nitko danas nije potomak Miha Pracata ili Ruđera Boškovića. Temeljem čega se ja mogu hvaliti Gundulićem ili Držićem? Moji preci u Republici nisu bili ni arhitekti ni književnici ni slikari ni kipari nego nepismeni pastiri i kmetovi na Pelješcu. Možda nikad nisu ni vidjeli grad Dubrovnik. Sve donedavno je bilo ljudi koji su cijeli život proveli u istome selu u Konavlima, u Primorju, na Mljetu, na Pelješcu, a nikad nisu bili u gradu Dubrovniku. Ili pošli samo onda kad je trebalo izvaditi osobnu iskaznicu. Velika većina stanovništva Republike bili su nepismeni kmetovi, Republika je bila aristokratskog uređenja i uopće nije bila dobra za uvjetno rečeno obične ljude. Nositelji slavne dubrovačke kulture bili su vlastelini i najbogatiji pučani, čijih potomaka danas gotovo da i nema. Moji su preci barem živjeli na ozemlju Republike, a mnogi Dubrovčani koji se danas hvale Republikom potomci su ljudi koji su prvi put došli na njeno bivše ozemlje puno nakon njenog pada. Doseljenici iz druge polovine 19. i iz 20. stoljeća, ponajviše iz Hercegovine, Dalmacije i Boke kotorske.

Još moj prađed je bio nepismen, ja sam tek treći pismeni naraštaj. Ceste nije bilo do 1960-ih, teško je bilo doći iz Konavala ili s Pelješca u grad Dubrovnik. Grad Dubrovnik je početkom 20. stoljeća bio praktično samo ono unutar zidina. Sva gradska naselja van zidina jako su mlada, broje tek par desetljeća. Koja pismenost, književnost, umjetnost? Praktično jučer smo skinuli opanke i obuli tene.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2018., 16:30   #433
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Nas u Dubrovniku uče u školi biti ponosni na arhitekturu, književnost, umjetnost i diplomatsko umijeće Dubrovačke Republike. No, što mi današnji Dubrovčani imamo sa starim Dubrovčanima? Skoro cjelokupna vlastela Dubrovačke Republike je izumrla, 21. stoljeće dočekala su tri roda. Znameniti pučani također uglavnom ne ostaviše potomstvo, nitko danas nije potomak Miha Pracata ili Ruđera Boškovića. Temeljem čega se ja mogu hvaliti Gundulićem ili Držićem? Moji preci u Republici nisu bili ni arhitekti ni književnici ni slikari ni kipari nego nepismeni pastiri i kmetovi na Pelješcu. Možda nikad nisu ni vidjeli grad Dubrovnik. Sve donedavno je bilo ljudi koji su cijeli život proveli u istome selu u Konavlima, u Primorju, na Mljetu, na Pelješcu, a nikad nisu bili u gradu Dubrovniku. Ili pošli samo onda kad je trebalo izvaditi osobnu iskaznicu. Velika većina stanovništva Republike bili su nepismeni kmetovi, Republika je bila aristokratskog uređenja i uopće nije bila dobra za uvjetno rečeno obične ljude. Nositelji slavne dubrovačke kulture bili su vlastelini i najbogatiji pučani, čijih potomaka danas gotovo da i nema. Moji su preci barem živjeli na ozemlju Republike, a mnogi Dubrovčani koji se danas hvale Republikom potomci su ljudi koji su prvi put došli na njeno bivše ozemlje puno nakon njenog pada. Doseljenici iz druge polovine 19. i iz 20. stoljeća, ponajviše iz Hercegovine, Dalmacije i Boke kotorske.

Još moj prađed je bio nepismen, ja sam tek treći pismeni naraštaj. Ceste nije bilo do 1960-ih, teško je bilo doći iz Konavala ili s Pelješca u grad Dubrovnik. Grad Dubrovnik je početkom 20. stoljeća bio praktično samo ono unutar zidina. Sva gradska naselja van zidina jako su mlada, broje tek par desetljeća. Koja pismenost, književnost, umjetnost? Praktično jučer smo skinuli opanke i obuli tene.
Pa tako svi na svijetu mogu reći za svoje države. Većina stanovništva bilo gdje u svijetu je bila nepismena donedavno i većina su bili kmetovi ili općenito najniži sloj.

BTW, kmetovi nisu bili nevažni u DU, bez njih vlastela ne bi znala ni krevet spremiti, ni zemlju okopati. Bez njih republika ne bi funkcionirala.

Osim toga, vlastelinska kopilad je odvođena u Konavle i davana tamošnjim obiteljima, tako da vlastelinska krv i dalje teče.
Kexx is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.11.2018., 22:13   #434
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Nas u Dubrovniku uče u školi biti ponosni na arhitekturu, književnost, umjetnost i diplomatsko umijeće Dubrovačke Republike. No, što mi današnji Dubrovčani imamo sa starim Dubrovčanima? Skoro cjelokupna vlastela Dubrovačke Republike je izumrla, 21. stoljeće dočekala su tri roda. Znameniti pučani također uglavnom ne ostaviše potomstvo, nitko danas nije potomak Miha Pracata ili Ruđera Boškovića. Temeljem čega se ja mogu hvaliti Gundulićem ili Držićem? Moji preci u Republici nisu bili ni arhitekti ni književnici ni slikari ni kipari nego nepismeni pastiri i kmetovi na Pelješcu. Možda nikad nisu ni vidjeli grad Dubrovnik. Sve donedavno je bilo ljudi koji su cijeli život proveli u istome selu u Konavlima, u Primorju, na Mljetu, na Pelješcu, a nikad nisu bili u gradu Dubrovniku. Ili pošli samo onda kad je trebalo izvaditi osobnu iskaznicu. Velika većina stanovništva Republike bili su nepismeni kmetovi, Republika je bila aristokratskog uređenja i uopće nije bila dobra za uvjetno rečeno obične ljude. Nositelji slavne dubrovačke kulture bili su vlastelini i najbogatiji pučani, čijih potomaka danas gotovo da i nema. Moji su preci barem živjeli na ozemlju Republike, a mnogi Dubrovčani koji se danas hvale Republikom potomci su ljudi koji su prvi put došli na njeno bivše ozemlje puno nakon njenog pada. Doseljenici iz druge polovine 19. i iz 20. stoljeća, ponajviše iz Hercegovine, Dalmacije i Boke kotorske.

Još moj prađed je bio nepismen, ja sam tek treći pismeni naraštaj. Ceste nije bilo do 1960-ih, teško je bilo doći iz Konavala ili s Pelješca u grad Dubrovnik. Grad Dubrovnik je početkom 20. stoljeća bio praktično samo ono unutar zidina. Sva gradska naselja van zidina jako su mlada, broje tek par desetljeća. Koja pismenost, književnost, umjetnost? Praktično jučer smo skinuli opanke i obuli tene.
Stvarno sam sebe snifas.

To sto su sama prezimena tih obitelji te te obitelji same izumrle ne znaci da ti nemas krvne veze sa starim Dubrovcanima.

Ukoliko si potomak ljudi koji su zivjeli u tom podneblju, skoro pa je doslovce nemoguce da nemas barem jednu granu obitelji u zadnjih 300-400 godina koja je imala onog "pravog" Dubrovcanina.

To iz jednostavnog razloga grananja veza predaka unutar ljudske populacije i same prirode razmnozavanja.

Imas 32768 jebenih predaka samo u zadnjih pet koraka, cak i ako oduzmes incest kao osminu do petinu odstojanja, i dalje dobijes kojih stotinjak tisuca predaka s tog podneblja u zadnjih par stoljeca koji bi ti mogli biti rod, sto je doslovce vece od same populacije tog podneblja danas, a kamoli tek za vrijeme dubrovacke republike.

Dakle sanse da nisi Dubrovcanin "krvlju" su gotovo nemoguce.

To sto ti pradjed nije bio neki jebeni gundul cije je ime i prezime zapisano te povezano direktno s tobom je potpuno nebitno.
Rocketman is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.01.2019., 18:22   #435
Quote:
Rope07 kaže: Pogledaj post
Mislim da Dubrovnik, sićušno mjesto od 42 615 stanovnika, nikako ne bi danas mogao biti glavni grad jedne neovisne države. Vi stvarno mislite da bi, da nije bilo Napoleona, Dubrovačka Republika postojala danas? Uzima se da je svaka država ispod 40 000 000 stanovnika u svjetskim okvirima mala država. Mjesto do 100 000 stanovnika je selendretina, između 100 000 i 500 000 selendra, između 500 000 i 1 000 000 selo, a tek od 1 000 000 nadalje grad. Hrvatska je državica koja nema niti jedan grad, a bivša Jugoslavija također je s 23 000 000 stanovnika bila sićušna država sa samo jednim gradom (Beogradom). Da je obuhvaćala i Bugarsku, a Bugari su isto južni Slaveni, opet bi bila mala država s manje od 35 000 000 stanovnika i samo dva grada (Beogradom i Sofijom).

Dubrovnik je puno premalen da bi u njega stale zgrade predsjednika, vlade, skupštine, ministarstava, veleposlanstava, državnih institucija i svega toga što mora imati suverena država. Kako bi Dubrovačka Republika mogla opstajati danas. Većina neovisnih država koje danas postoje unatoč sićušnosti, postoje ili zato što imaju tradiciju monarhije i dinastije (Lihtenštajn, Monako, Sveti Marin), ili zato što su u pitanju otočne države Kariba ili Pacifika. Još jedina država koja danas postoji, a nalikuje Dubrovačkoj Republici, je Andora. Ne znam na koju je foru ona opstala do danas. Ona ima gradove: Andorra la Vella (20 648), Escaldes-Engordany (14 395), Encamp (8 181), Sant Julià de Lòria (7 855). Dubrovačka Republika: Dubrovnik (42 615), Orebić (4 122), Ston (2 407), Cavtat (2 143) .
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2019., 14:49   #436
Uloga Dubrovnika često se preuveličava. Ne postoji niti jedan dokaz da je ikakva dubrovačka kolonija postojala u Indiji, a mnogi tu neutemeljenu pretpostavku smatraju činjenicom. Nema niti jedne isprave koja svjedoči da je ikada brod iz Dubrovnika otplovio izravno za Indiju, a morao bi ako je tamo bila stalna naseobina. Crkva svetog Vlaha nije nikakav dokaz, jer su ju mogli podići Portugalci, a ako je koji Dubrovčanin boravio u portugalskoj službi, ne znači da je postojala dubrovačka kolonija.

Govori se kako je Dubrovačka Republika u pomorstvu i trgovini parirala Mletačkoj, a ustvari je Mletačka bila neusporedivo moćnija. Držala je Krf, Peloponez, Kretu, Cipar. Dubrovčani su imali samo pokoju trgovačku koloniju u Bosni i Srbiji. Osim Dubrovačke i Mletačke, postojao je niz neovisnih pomorskih gradova-republika. Nije Dubrovnik ništa posebno. Država su bili i Genova, Pisa, Amalfi, Gaeta, Ancona, Noli itd. Genova je upravljala Korzikom i Sardinijom, imala posjede na obali Crnog mora, na Krimu. Pisa je držala Baleare. Venecija, Genova i Pisa bile su puno moćnije republike od Dubrovnika.

Mitomani su procjenjivali broj stanovnika otoka Lopuda u Dubrovačkoj Republici od 2 500 do 18 000, a najčešće se čula procjena od 4 000. Nedavno je definitivno utvrđeno da otok nikada nije imao više od 750 žitelja. https://dubrovacki.slobodnadalmacija...ucu-stanovnika
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2019., 15:40   #437
Moj grad će u 21. stoljeću dobiti svoj prvi minaret. Tijekom cijeloga razdoblja osmanske uprave, dubrovački kraj nije imao džamiju, budući da je bio neovisna država.

https://dubrovackidnevnik.rtl.hr/vij...aretom-u-gruzu

DUGOOČEKIVANI PROJEKT Za dvije godine izgradnja džamije s minaretom u Gružu

Islamski centar u Gružu trebao bi postati realnost kroz dvije godine.

Naime, tada bi se trebali riješiti svi papiri i moglo bi se početi s gradnjom, za koju se ne očekuje da će dugo trajati.

Radi se o prostoru koji će se nalaziti u prostorijama GP Dubrovnika u Gružu, a projekt podrazumijeva i gradnju džamije s minaretom, koji će biti u mediteranskom, odnosno marokanskom stilu.

- Projekt ide svojim tijekom, neće dugo proći niti dok ishodujemo građevinsku dozvolu. Dakle, sad je u tijeku priprema papirologije, a sve skupa će za gradnju biti spremno kroz dvije godine. Moramo naglasiti i da u Islamskom zajednici imamo odličnu suradnju s gradskim vlastima koji nam izlaze u susret. - rekao je predsjednik Islamske zajednice Fehim Vukotić.

Inače, Islamski centar dugogodišnja je želja dubrovačkih muslimana kojih u Dubrovniku prema popisu stanovništva iz 2011. godine ima 1499. Ovako, oni će napokon dobiti prostor za održavanje brojnih društvenih sadržaja, kao uostalom i prostorije za molitvu.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2019., 23:05   #438
Romanskih prezimena gotovo da i nema. Uglavnom hercegovacka prezimena (vlaski rodovi mjesta Stolac, Capljina, Ljubuski, Ravno): Maric, Matic, Prkacin, Radic, Simunovic, Peric, Tomic, Bender, Sutalo, Vlasic.
Pokoje otocko: Separovic (Korcula). Prezimena Brkovic, Obradovic (Crna Gora, Hercegovina), Avdic (Bosna).

Svejedno, ostaje kvalitetna povijest, koja se i ne mora naglasavati. Dovoljno kazuju stari izvori. Bitno je, da se ne slaveniziraju latinski rodovi, plemicke obitelji, uglednici, graditelji, promicatelji humanizma, demokracije i trgovine.

Prezimena Vierda, Moretti, Paskojevic (Pasquali), Speranda, Balarin, Medi, Kolendić, Sentovic, Letunic, Butjer, Bušlje (Busciglie), Đuderija (Giuderia), Oberan, Pulitika, Kristovic, Konsuo (Consuo), Sabadin, Sambrailo, Galjuf, Filippi, Gončin, Donatović, Saltaric, Butigan, Vianelli, Bačan, mi djeluju kao latinska prezimena.
KlaraD is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2019., 23:11   #439
Quote:
KlaraD kaže: Pogledaj post
Romanskih prezimena gotovo da i nema. Uglavnom hercegovacka prezimena (vlaski rodovi mjesta Stolac, Capljina, Ljubuski, Ravno): Maric, Matic, Prkacin, Radic, Simunovic, Peric, Tomic, Bender, Sutalo, Vlasic.
Pokoje otocko: Separovic (Korcula). Prezimena Brkovic, Obradovic (Crna Gora, Hercegovina), Avdic (Bosna).
Koliko Matica, Tomica ili Simunovica ima u Rumunjskoj, ako su to "vlaska prezimena".

Ja sam uvijek mislio da je to od imena Mate, Toma ili Šimun, ali sada vidim su to likovi koji su od Drakule pobjegli u Dalmaciju...
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2019., 23:24   #440
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Koliko Matica, Tomica ili Simunovica ima u Rumunjskoj, ako su to "vlaska prezimena".

Ja sam uvijek mislio da je to od imena Mate, Toma ili Šimun, ali sada vidim su to likovi koji su od Drakule pobjegli u Dalmaciju...
I Rumunji razlikuju Vlahe, sto mi je cudno. Oni ih zovu Aromani. Cak su i rodjeni na tlu Rumunjske.
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Aromanians

Procitaj knjigu Alberta Fortisa, ili neko izdanje starije od 19. stoljeca za podrucja Dalmacije, Hercegovine, Kotora. Latini, Morlaci (Vlasi). U Kotoru se nazivaju Lacmani. Posjeti temu o hrvatskim mitovima. Nabrojao si svetacka, krscanska imena, cijih varijacija ima u svim svjetskim jezicima. Tih prezimena ima pregrst u Hercegovini. Svetacka imena apostola si prisvojio kao hrvatska, tipicno. Jos prisvojis Ivana, Luku, Marka, Elizabetu, Veronicu i imas cijeli paket biblijsko-hrvatskih imena. Sveti Šime, kojeg spominju, zapravo se zove Simeone, a Duje je Domnius, Vlaho je kod Latina bio San Biagio. Zasto bi nevlasi odabrali bas Vlaho? Autor skrinje svetog Simuna je: Francesco di Antonio da Sesto 1377–1380. Morlaci (Harambase, Buljubase, Alaj Čauši, Banderije, Uskoci, Hajduci) stizu tek za 100-150 godina sa Epira - martolosi. Srecom, talentirani su za kosarku, nogomet, vaterpolo, rukomet, tenis.

Zastava San Biagio. Po tvom su pogrijesili, pa zaboravili staviti V. Biagio Faggioni promijenio na vrijeme. U Genovi nije bilo Bukovaca, gdje mu se otac rodio.
https://en.wikipedia.org/wiki/Republ...ovnik_Flag.png

I onda se uzme krivi grb Dubrovacke Republike i smjesti ga se na drugo mjesto. Umjesto crveno-bijele linije, uzete plavo-crvene.
https://en.wikipedia.org/wiki/Coat_o...blic_of_Ragusa

Plavo-crvena verzija misinterpretacija.
KlaraD is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:52.