Moralnost-prikrivanje duboko sebičnih motiva?

[Apemant]

Purple Sky kaže:

Također smatram da je moral relativan i subjektivan.
No počela sam čitati knjigu od Sam Harris-a "The Moral landscape" gdje je on predlaže da se na temelju empirijski dokazanih činjenica (znanstveno) može odlučiti što je dobro, što nije, tj. right and wrong.

Meni se ne da to čitat, jer znajući sebe, negdje na 5. stranici ću popizdit i zatvorit knjigu.

Mislim, kad netko napiše cijelu knjigu koja 'visi' na totalno idiotskoj premisi, to je jednostavno previše gust besmisao za moj ukus...

Iako, moram priznat da mi je Harris čak postao nešto simpatičniji otkad je došao u sukob s najgorim progresivcima... oko pitanja tzv. 'islamofobije'

[addx]

Apemant kaže:

Pa ne znam baš, mnoge žene to rade bez nekog osobitog problema...

Nije bitno jer..

Mislim, jasno, postoji određeni spor oko toga kad 'dijete' zapravo postaje dijete, jel, no zar nije to već pitanje cjenkanja? Čim dođemo na teren cjenkanja, vidimo da to nije neki 'apsolutni' princip.

nisam nigdje tvrdio da je nekakav apsolutni princip u pitanju, dapace, jasno sam nave u prakticki svim postovima "natjerati covjeka da ide protiv *svojih* moralnih uvjerenja" (kakva god ona bila). To je lomljenje osobnog integriteta. Dakle sasvim su nebitna ne znam cija (u ovom slucaju tvoja) uvjerenja oko abortusa, da li se mi slazemo oko toga, apsolutni zakoni itd. Bitno je sta je uvjerena osoba koja to cini ili ne cini.

Jesi li čitao 1984.? Hoću reći, *meni* jest ubijanje djece nezamislivo, no meni je hrpa toga nezamislivo, zapravo, bolje da ne spominjem. A sjećam se iz 1984. jedne ovako (meni) vrlo čudne scene, kad O'Brien ispituje Winstona i Juliu što su sve spremni učiniti 'za pokret otpora'. I oni manje više na sve odgovore 'da' - pa tako i na 'ubiti nedužno dijete ako je to nužno za našu stvar'. Jedino kad ih pita, jesu li se spremni razdvojiti - Julia odgovori 'ne'.

Ergo, koza je spremna ubiti dijete 'za pokret otpora', ali ne i razići se s Winstonom. Jbt, koji tikvan je bio taj Orwell.

A cuj, ima nekog smisla.. neko tamo dijete sta joj znaci? a sta winston..

Ili evo jedan 'naš' primjer. Sjećam se davno neke rasprave s Nepoznatim, koji je tvrdio da bi 'svatko normalan' ubio jedno dijete ako bi time spasio život 1000 drugih ljudi. Slažeš li se s tom tezom? To je varijacija na 'trolley dilemma'.

Neam pojma, nema tu nekih pametnih izbora

Pa zbog Lota i njegovih. A ne baš zbog Sodome kao takve, jel?

Pa dobro

Brojevi nisu bitni; ne mora žena znati računati da bi znala da je u menopauzi odavno.

Bitno je kad se prenose usmenom predajom

Enivej, rekoh da ja osobno nemam nikakvih 'iskustava' koji bi mi sugerirali da 'Bog' postoji. Niti sam ikad svjedočio nekakvom 'čudu', bilo čemu što krši prirodne (fizikalne) zakone na neki izravni način... a nisam čuo ni za (meni) uvjerljive slučajeve tako nečega ni iz druge ruke.

No, ovdje razmišljam kontrafaktički...

Ma dobro, kuzim, sam sam htio svoju finu poantu iznijeti

[Apemant]

addx kaže:

nisam nigdje tvrdio da je nekakav apsolutni princip u pitanju, dapace, jasno sam nave u prakticki svim postovima "natjerati covjeka da ide protiv *svojih* moralnih uvjerenja" (kakva god ona bila). To je lomljenje osobnog integriteta. Dakle sasvim su nebitna ne znam cija (u ovom slucaju tvoja) uvjerenja oko abortusa, da li se mi slazemo oko toga, apsolutni zakoni itd. Bitno je sta je uvjerena osoba koja to cini ili ne cini.

A jesi li ti ikad, oko ičega, promijenio moralno uvjerenje?

Nadalje, imaš li ikakva moralna uvjerenja koja je 'teško ispuniti'?

Drugim riječima, imaš li iskustvo bilo kakvog 'neuspjeha' glede ispunjavanja vlastitih moralnih načela.

[Purple Sky]

omen4k kaže:

No sense whatsoever.

Jerbo:

a) "Ethical calculus" je oksimoron.

Eticno se ne kalkulira.
Kalkulativni aparat nije alat koji "vidi" eticno.


b) Jerbo neki dvonozni sisavac koji misli opet mora valorizirati M i A, sto je uvjetovano stanjem karaktera i sustavom vrijednosti tog dvonoznog sisavca, a sugeriranim principom apliciranim dalje dovodi se u labirint beskrajnih kalkulacija.

Tipicni produkt analiticki dominantnih, integrativno-deficitarnih mentalnih sklopova, masakriranja smislenosti opsesivnom redukcijom.

Gle na što sam naišla : https://www.youtube.com/watch?v=FaceIRFDcro

Svaki matematički aksiom je pretpostavka, hipoteza, zar ne? Sve što će oni računati su njihove pretpostavke da baš ti parametri i samo ti ulaze u jednadžbu. I sve operacije koje će raditi dalje su subjektivne, proizvoljne. A i "broj" koji dobiju ili što god numeričkog dobili ništa ne govori o moralnosti.

Ali ajde idem poslušati prezentaciju, možda se ne radi o matematičkom dokazivanju moralnosti. Tko zna što predlažu.

[addx]

Ethics Demonstrated in Geometrical Order -Benedict Spinoza

[addx]

Apemant kaže:

A jesi li ti ikad, oko ičega, promijenio moralno uvjerenje?

U nekoj odraslo dobi ako pitas, jesam, uglavnom sam "umanjivao" moralna uvjerenja

Nadalje, imaš li ikakva moralna uvjerenja koja je 'teško ispuniti'?

Da, i previse mozda, zato umanjivanje.

Drugim riječima, imaš li iskustvo bilo kakvog 'neuspjeha' glede ispunjavanja vlastitih moralnih načela.

Da, vrlo ruzan osjecaj. Zadnja teza povreda vlastitih uvjerenja me posljedicno poprilicno kostala u zdravlju i fizickom i psihickom.

[Purple Sky]

addx kaže:

Ethics Demonstrated in Geometrical Order -Benedict Spinoza

Joj, 139. stranica ha.

Ima li smisla to što dotični predlaže ili su i njegovi matematički aksiomi skroz subjektivno postavljeni?

[addx]

Purple Sky kaže:

Joj, 139. stranica ha.

Ima li smisla to što dotični predlaže ili su i njegovi matematički aksiomi skroz subjektivno postavljeni?

Evo sta kazu pametniji od mene

Spinoza's magnum opus, Ethics, was published posthumously in 1677. The work opposed Descartes' philosophy on mind–body dualism, and earned Spinoza recognition as one of Western philosophy's most important thinkers. In the Ethics, "Spinoza wrote the last indisputable Latin masterpiece, and one in which the refined conceptions of medieval philosophy are finally turned against themselves and destroyed entirely".[11] Georg Wilhelm Friedrich Hegel said, ""The fact is that Spinoza is made a testing-point in modern philosophy, so that it may really be said: You are either a Spinozist or not a philosopher at all."[12] His philosophical accomplishments and moral character prompted philosopher Gilles Deleuze to name him "the 'prince' of philosophers."[13]

[Purple Sky]

addx kaže:

Evo sta kazu pametniji od mene

Da, ali filozofija nije egzaktna znanost. Osim ako nije nešto dokazao (a navodno niti ne postoji znanstveni dokaz) njegovo djelo je samo njegovo percipiranje stvari, a ne otkrivanje univerzalne a priori istine.

[addx]

Purple Sky kaže:

Da, ali filozofija nije egzaktna znanost. Osim ako nije nešto dokazao (a navodno niti ne postoji znanstveni dokaz) njegovo djelo je samo njegovo percipiranje stvari, a ne otkrivanje univerzalne a priori istine.

Ljusko tijelo i um su univerzalni (svim) ljudima- zadani prirodom. Spinoza je dobro prodro u to na nacin koji je vrlo racionalno orijentiran. Ako te zanima, procitaj, ako ne, smisljaj isprike..

[Purple Sky]

addx kaže:

Ljusko tijelo i um su univerzalni (svim) ljudima- zadani prirodom. Spinoza je dobro prodro u to na nacin koji je vrlo racionalno orijentiran. Ako te zanima, procitaj, ako ne, smisljaj isprike..

Ma sumnjam da ću naći nešto jer da je vrijedno već bi objektivno njegov etički calculus bio vrlo poznat i priznat u cijelom svijetu te ne bilo radova od Sama Harrisa iz 2010. te ostalih jer ne bi bilo potrebe ako je Spinoza sve otkrio.

Neke stvari se ne mogu mjeriti kvantitativno.

[addx]

Purple Sky kaže:

Ma sumnjam da ću naći nešto jer da je vrijedno već bi objektivno njegov etički calculus bio vrlo poznat i priznat u cijelom svijetu te ne bilo radova od Sama Harrisa iz 2010. te ostalih jer ne bi bilo potrebe ako je Spinoza sve otkrio.

Neke stvari se ne mogu mjeriti kvantitativno.

Just as God does not choose, neither do people. According to Spinoza the only reason we think we have free will is that we don’t understand the causes of our behavior! This point has been echoed in modern times by Sam Harris, Daniel Dennett and many other neuroscientists and philosophers

https://forward.com/scribe/377390/sp...ch-us-350-yea/

A evo jedan komentar neciji

In addressing ethical philosophy, are we not jamming the sharp edged peg of geometrical reasoning in the amorphous rounded hole of human nature?

That's definitely the impression you get reading the second half of Spinoza's Ethics! It's interesting, though, how the dream of scientific ethics never dies. The most recent entry in the sweepstakes was Sam Harris' The Moral Landscape: How Science Can Determine Human Values, but Harris generally got savaged by his critics. Apparently his central thesis is that morality as a hard science is *possible*, but that's pretty thin gruel. I don't think we would remember Newton's name if his treatise did nothing more than establish the *possibility* of mathematical physics! You have to deliver the goods. That's the appeal of systems like religions, or philosophies of life like Stoicism. They may not have the right answers, but at least they have some answers you can live your life by (unlike Spinoza and Harris).

https://www.goodreads.com/review/show/718590602

Harris koliko vidim se i u mnogocemu i poziva na Spinozu. Tesko koji filozof nakon Spinoze nije upoznat ako ne i odusevljen Spinozom. U tom smislu, mislim da ti je pametnije ici prvo na izvor. Danas se knjige pise radi zarade. Spinoza je radi svojih knjiga, na kojima i Harris temelji svoj rad, protjeran, izopcen, knjige zabranjene itd. sirile su se po "podzemlju", a pisao ih je iz uvjerenja. Spinoza je osim toga i zivio svoju filozofiju do slova, za ove moderne je to pitanje. Oni u prvom redu zaradjuju pare i slavu. Dok se spinoza vise krio, odbijao nagade, titule, pozive da predaje itd i zivio skromni zivot.

[Purple Sky]

addx kaže:

https://forward.com/scribe/377390/sp...ch-us-350-yea/

A evo jedan komentar neciji
In addressing ethical philosophy, are we not jamming the sharp edged peg of geometrical reasoning in the amorphous rounded hole of human nature?

That's definitely the impression you get reading the second half of Spinoza's Ethics! It's interesting, though, how the dream of scientific ethics never dies. The most recent entry in the sweepstakes was Sam Harris' The Moral Landscape: How Science Can Determine Human Values, but Harris generally got savaged by his critics. Apparently his central thesis is that morality as a hard science is *possible*, but that's pretty thin gruel. I don't think we would remember Newton's name if his treatise did nothing more than establish the *possibility* of mathematical physics! You have to deliver the goods. That's the appeal of systems like religions, or philosophies of life like Stoicism. They may not have the right answers, but at least they have some answers you can live your life by (unlike Spinoza and Harris).



https://www.goodreads.com/review/show/718590602

Harris koliko vidim se i u mnogocemu i poziva na Spinozu. Tesko koji filozof nakon Spinoze nije upoznat ako ne i odusevljen Spinozom. U tom smislu, mislim da ti je pametnije ici prvo na izvor. Danas se knjige pise radi zarade. Spinoza je radi svojih knjiga, na kojima i Harris temelji svoj rad, protjeran, izopcen, knjige zabranjene itd. sirile su se po "podzemlju", a pisao ih je iz uvjerenja. Spinoza je osim toga i zivio svoju filozofiju do slova, za ove moderne je to pitanje. Oni u prvom redu zaradjuju pare i slavu. Dok se spinoza vise krio, odbijao nagade, titule, pozive da predaje itd i zivio skromni zivot.

Hvala ti. Ali ovaj gore citat upućuje na to da niti Spinoza niti Harris nisu uspjeli uspostaviti iliti izmisliti (neću reći riječ otkriti) matematički način "izračunavanja" moralnosti, tj. right and wrong, zar ne? (Za Harris-a znam da nije, a za Spinozinih 139 stranica matematike i filozofije trenutno nemam vremena. Zato pitam vas. )

Ovo je dobar odgovor na tu temu koji pročitah na Redditu :

https://www.reddit.com/r/Objectivism...s_be_possible/

If ethics and morality are objective, can they then be quantified? If this is so, could a formalism then be defined to determine the right thing to do in an ethical dilemma with mathematical certainty?
I think you're slightly misunderstanding "objective" as used in Objectivism (don't feel bad about it, its a common misunderstanding).
When Objectivism says that morality is objective, what we mean is that moral concepts are valid abstractions which we develop as ways of dealing with legitimate facts about the human condition.
We aren't alleging that "the good" is a physically real "stuff."
The only way that you could possibly develop an ethical calculus is if "the good" were physically real (or had some physical epiphenomena, like brain activity or something, but constant physical epiphenomena that allowed for absolute mind-independence in measurement).
It would have to be a "stuff" in order to allow it to be quantified.

Followup: Has such a concept been implemented?
Jeremy Bentham attempted to do it with Utilitarianism, but so far there's nothing even close to the kind of objective hedonic scale you'd need.
The closest is probably economics where money is used as a proxy for utility (i.e. someone will pay $x for x units of utility, therefore they'll pay $2x for 2x units of utility). However, this only really works with Walrasian general equilibrium theory (i.e. mathematical utility optimization) which is based on highly unrealistic assumptions (people having omniscience, people being mathematically perfectly rational, people always trying to optimize, etc.).
Most economists, me included, would gladly go on for a while about the flaws of the Walrasian picture, so yeah, its the closest we have to an Hedonic Calculus but it is taken with a truckload of salt.

Is such a concept incompatible with big-O Objectivism?
Yes, since it would necessitate an Aristotelian Essentialist theory of universals (in order to make "the good" a mind-independent "stuff"). Objectivism is Conceptualist, so a mathematical moral calculus is epistemologically impossible to square with Objectivism.

[omen4k]

addx kaže:

Ljusko tijelo i um su univerzalni (svim) ljudima- zadani prirodom.

"Ljusko" ?

Voda je mokra.


> Dakle Spinoza :

addx kaže:

Spinoza je dobro prodro u to na nacin koji je vrlo racionalno orijentiran. Ako te zanima, procitaj, ako ne, smisljaj isprike..

Pretpostavi da ne razumije.


a) U sto je Spinoza "dobro prodro" i sa cime konkretno ?

b) Koja je logicka poveznica tog teksta i proslog posta Purple Sky ?


- Tvojim rijecima, bez citiranja sto je tko rekao o cemu, bez ispravljanja tipfelera "ljusko" i sl, da ljudi ne misle da ih zelis fascinirati doradama postova, bez "opskurantizma" ( da je odmah svima sve jasno o svemu), bez plahte od eseja, bez kurceva, emotivnih ispada, kratko i jasno, prenesi spoznaju Purple Sky da te shvati, i ne osjeca se ugrozeno pa popizidi poradi spoznaje o vlastitom neznanju.

[Purple Sky]

omen4k kaže:

Voda je mokra.


> Dakle Spinoza :




Pretpostavi da ne razumije.


a) U sto je Spinoza "dobro prodro" i sa cime konkretno ? (tvojim rijecima, bez citiranja sto je tkorekao o cemu).

b) Koja je logicka poveznica tog teksta i proslog posta Purple Sky ?

Ja se slažem s tvojim postom od jučer u kojem si fino objasnio kako se ne može matematički "izračunati" right and wrong jer koji god "rezultat" dobili opet ga ljudi subjektivno interpretiraju i pripisuju mu vrijednost. A i sami početak postavljanja aksioma je subjektivan, tj. aksiomi su proizvoljni, pa i sve operacije dalje.

Jedino što sam naišla na onaj youtube video https://www.youtube.com/watch?v=FaceIRFDcro

ali nisam ga pogledala, zato sam dalje išla kopati ovako shortcutom - pitaj druge.

[implosive]

dtomas kaže:

Želiš reći kako sam u sukobu sa samim sobom

Što je društvo problematičnije to su veće žrtve potrebne da bi se dogodila promjena. "Činim što mogu" je vrlo relativan pojam. Nekome on podrazumijeva prepustiti bakici sjedeće mjesto u tramvaju a nekome objava osjetljivih podataka o korupciji moćnih elemenata države.
U prvom slučaju se radi o minimalnom odmaku od uobičajene komocije čiji je
rezultat po društvo neznatan a u drugom je odmak kolosalan, komocija odlazi u
drugi plan ali zato postoji potencijal za temeljite društvene promijene.

Nije kontradikcija nego očekuješ od društva da se prvo posloži po tvojoj mjeri pa da se odlučiš na žrtvu a u međuvremenu prepuštaš bakicama sjedeće mjesto tj. "činiš što možeš". Upravo je to uzrok društvenih kriza.

dtomas kaže:

Zajednica bi morala biti zajednica svih ljudi koji žive na ovoj planeti.
Svi moraju znati kako se odražava njihovo djelovanje na globalnu sliku.
Svako ima utjecaj, može pomoći, ali i odmoći...

Zajednica svih ljudi nije jednaka individui. Može se donijeti zakon na nivou zajednice ali to ne znači da će se on uspješno primjenjivat.
Ljudi osobno trebaju imati mjerne alate. U tome je poanta naše priče o žrtvi u ime zajednice.

[implosive]

Purple Sky kaže:

Također smatram da je moral relativan i subjektivan.
No počela sam čitati knjigu od Sam Harris-a "The Moral landscape" gdje je on predlaže da se na temelju empirijski dokazanih činjenica (znanstveno) može odlučiti što je dobro, što nije, tj. right and wrong.
Tek sam počela knjigu. Njegovi prijedlozi naravno sasvim razumno zvuče. Uključiti taj dio znanosti - empirijski u sve. To je jasno.
Onda sam guglala može li znanost dokazati right and wrong i našla neka uključivanja i matematike u sve.
Recimo pogledajte ovo : https://heartiste.wordpress.com/2008...lity-equation/

Ali nije li ova jednadžba tj. matematički aksiom - subjektivan? Mnogi tvrde da su matematički aksiomi subjektivni, pa onda i rezultati dobiveni na temelju subjektivno postavljenih (izmišljenih) aksioma su isto subjektivni, ne znanstveni. Ova jednadžba je nečije subjektivno mišljenje/zamisao da su te varijable krucijalne za uključiti ih u jednadžbu?
Što vi mislite može li znanost u tom apstraktnom obliku (matematika) dokazati right and wrong?

Evo isto pitanje s Quore. https://www.quora.com/How-can-we-sci...ctive-morality

Citiram "Nothing can be scientifically proven. There is no such thing as a "scientifically-proven fact": it is an expression used by people who do not understand science. The body of scientific knowledge is a collection of ideas which have not yet been disproven by evidence. Science is the process of hunting for evidence, by carrying out experiments, to disprove ideas."

Članak : https://www.psychologytoday.com/blog...ientific-proof

Neki ateisti poput Sam Harrisa su pomalo zbunjeni pa prvo izjavljuju da je moralnost subjektivna pa ju onda nastoje (kontradiktorno) svest na elementarnu logiku.
Harris kreće od jednostavnih logičkih pretpostavki poput; život je poželjniji od smrti ili zdravlje je poželjnije od bolesti.
Problem sa tim jednostavnim jednadžbama što priroda morala nije nikad bila podređena nekakvom generalnom konsenzusu logike. Moral nije Znanstvena disciplina gdje svi znaju pravila pa se u odnosu na njih ravnaju.
Moral je prije svega osoban osjećaj. Kao takav je direktno vezan za obiteljski odgoj i kulturu društva. Stoga ako odgoj i kultura nalažu da je moralno ubijati pripadnike druge vjere, nacionalnosti ili rase, onda je u tom društvu moralno ubijati te ljude. Naravno, u toj retorici postoji logičko opravdanje u koje vjeruju pripadnici tog društva.
Pripadnik drugačijeg moralnog društva može osuđivati takav moral ali on osuđuje iz svoje perspektive odgoja i društva u kojem živi. Naivno je za očekivat da će jedni druge lako uvjeriti u svoj moral jer za takvo nešto treba promjena sustava vjerovanja koji je sama suština identiteta osobe.
Harris tu samo ispaljuje svoja pravila koja dobro funkcioniraju u njegovom virtualnom svijetu. Stvarnost je ipak drugačija. Problem moralnosti je strahovito kompliciran kada se malo dublje njime počneš baviti.

[dtomas]

implosive kaže:

Što je društvo problematičnije to su veće žrtve potrebne da bi se dogodila promjena. "Činim što mogu" je vrlo relativan pojam. Nekome on podrazumijeva prepustiti bakici sjedeće mjesto u tramvaju a nekome objava osjetljivih podataka o korupciji moćnih elemenata države.
U prvom slučaju se radi o minimalnom odmaku od uobičajene komocije čiji je
rezultat po društvo neznatan a u drugom je odmak kolosalan, komocija odlazi u
drugi plan ali zato postoji potencijal za temeljite društvene promijene.

Nije kontradikcija nego očekuješ od društva da se prvo posloži po tvojoj mjeri pa da se odlučiš na žrtvu a u međuvremenu prepuštaš bakicama sjedeće mjesto tj. "činiš što možeš". Upravo je to uzrok društvenih kriza.

I onda netko gine da bi nešto popravio, a netko učini ništa. Ostaje sve na osobnom angažmanu jer organiziranog djelovanja često nema.

Zajednica svih ljudi nije jednaka individui. Može se donijeti zakon na nivou zajednice ali to ne znači da će se on uspješno primjenjivat.
Ljudi osobno trebaju imati mjerne alate. U tome je poanta naše priče o žrtvi u ime zajednice.

Primjenjivao bi se kad bi pojedinci odmah osjetili na svojoj koži kada naštete okolišu ili drugoj individui.

[klto]

Kod morala treba prvo razlučiti praksu od teorije. Puno filozofa je pisalo o moralu i moralnom djelovanju - spomenu ću samo Kanta i njegov čuveni kategorički imperativ. U globalu je moralno djelovanje dobro djelovanje. A što je dobro - e tu se ne slažu svi uvijek. No uzmimo common sense definiciju dobra.

Vrlo razočaran, kao filozof sam brzo iskusio poražavajuće moralne odluke brojnih ljudi na visokim pozicijama - smatram da tu kao zemlja prednjačimo u Europi. Moralne i etičke odluke koje se donose nemaju nikakve veze sa zdravim razumom. Tu su primjer mnoge afere političara i tajkuna. Često sam se pitao zašto je to tako?

Nekako su mi odgovori dolazili s vremenom: 1. Takve ne-moralne i ne-etične osobe nitko nije poučio tome što je moral
2. Čovjek je po definiciji sebična životinja
3. Valja pogledati izvan granica i uvidjeti da postoje etičnije i moralnije zemlje - ergo problem je u mentalitetu.(osobno se grozim etičnosti pokvarenih hrvata)

Tako da uvijek postoje dvije strane novčića - kako bi trebalo biti i kako doista jest. Često je ovo empirijsko, iskustveno moralno daleko od onog idealnog kakvo su priželjkivali brojni filozofi - od Aristotela, Kanta, Milla do Moore-a, Alasdair MacIntyre-a. Eh! Da su naši političari biznismeni čuli barem za jednog od njih.

[dtomas]

klto kaže:

Kod morala treba prvo razlučiti praksu od teorije. Puno filozofa je pisalo o moralu i moralnom djelovanju - spomenu ću samo Kanta i njegov čuveni kategorički imperativ. U globalu je moralno djelovanje dobro djelovanje. A što je dobro - e tu se ne slažu svi uvijek. No uzmimo common sense definiciju dobra.

Vrlo razočaran, kao filozof sam brzo iskusio poražavajuće moralne odluke brojnih ljudi na visokim pozicijama - smatram da tu kao zemlja prednjačimo u Europi. Moralne i etičke odluke koje se donose nemaju nikakve veze sa zdravim razumom. Tu su primjer mnoge afere političara i tajkuna. Često sam se pitao zašto je to tako?

Nekako su mi odgovori dolazili s vremenom: 1. Takve ne-moralne i ne-etične osobe nitko nije poučio tome što je moral
2. Čovjek je po definiciji sebična životinja
3. Valja pogledati izvan granica i uvidjeti da postoje etičnije i moralnije zemlje - ergo problem je u mentalitetu.(osobno se grozim etičnosti pokvarenih hrvata)

Tako da uvijek postoje dvije strane novčića - kako bi trebalo biti i kako doista jest. Često je ovo empirijsko, iskustveno moralno daleko od onog idealnog kakvo su priželjkivali brojni filozofi - od Aristotela, Kanta, Milla do Moore-a, Alasdair MacIntyre-a. Eh! Da su naši političari biznismeni čuli barem za jednog od njih.

Bi li društvo bilo bolje kad bi svi pojedinci bili etički senzibilizirani?