Brbljaonica (chat - bez ograničenja teme!)

[nasmijanonebo]

Ne postoji srpskohrvatski jezik, postoji srpski i postoji hrvatski. Ako ne vjeruješ, vidi moj prethodni post na ovoj temi.

[Unknown Archont]

Wikiceha kaže:

Koliko ih je u Vojvodini prešlo u ekavicu? Pa tamo imaš vise “Bosanaca” nego lala.

A precana je 1,2 milijuna od kojih su ekavci oni u podunavlju...

Zagorska ekavica nije ekavica, tu je jat/usko E, glas između E i i.

Kod tih izbjeglica je i dalje prisutna ijekavica itekako. Mladji narastaji (osnovci) naravno uce ekavicu i bice potpuno iskorjenjena vremenom.

Ali nije to isto kao da 1 400 000 ljudi (otpisi bebe) odjednom predje na ekavicu, nemoguce.
Tu prvo treba skolska reforma itd itd.
Ko zna koja bi generacija tek totalno poprimila ekavicu.
Ovi u Bos. Krajini vjer. nikad.

Dobro ne da mi se ulaziti sad u tu raspravu ali sta god recimo Zagorci bili to im nije iskorjenjeno bez obzira sto u skolama uce jekavicu.
Pa tebe uhvatim kako pises ''ekavicu'', a odrastao covijek.

[Unknown Archont]

nasmijanonebo kaže:

Ne postoji srpskohrvatski jezik, postoji srpski i postoji hrvatski. Ako ne vjeruješ, vidi moj prethodni post na ovoj temi.

Prije ucenja srpskog jezika ucen je srpsko-hrvatski.
Iskreno, njegovo postojanje ili nepostojanje me bas i ne zanima.

Ali postujem tvoje misljenje.
Mada ja sam ucio, ucim i pricam na srpskom jeziku tako da bih se i mogao sloziti sa tobom.

[Starac Vjest]

nasmijanonebo kaže:

Ne postoji srpskohrvatski jezik, postoji srpski i postoji hrvatski. Ako ne vjeruješ...

Zapravo, jako puno ljudi ne vjeruje, a jedna od najpornijih stvari na internetu je "napucavanje" sa takvima. Neki mitovi jednostavno tesko umiru.

[Starac Vjest]

Unknown Archont kaže:

Prije ucenja srpskog jezika ucen je srpsko-hrvatski.

A u Hrvatskoj se zvao hrvatsko-srpski. To je samo bila partijska politika, i nista vise. Jezik smo privatno uvijek zvali mi Hrvatski, a vi Srpski.

Navodno je to bio jedan jezik, a prosjecan govornik nije bio u stanu napisati dvije recenice na "onom dugom" jeziku bez da napravi X pravopisnh greski.

Nismo cak bili u stanju imitirati "drugi" govor dulje od 10 sekundi. Ne govorim o dijalektu, vec o knjizevnom jeziku.

[Unknown Archont]

Starac Vjest kaže:

A u Hrvatskoj se zvao hrvatsko-srpski. To je samo bila partijska politika, i nista vise. Jezik smo privatno uvijek zvali mi Hrvatski, a vi Srpski.

Navodno je to bio jedan jezik, a prosjecan govornik nije bio u stanu napisati dvije recenice na "onom dugom" jeziku bez da napravi X pravopisnh greski.

Nismo cak bili u stanju imitirati "drugi" govor dulje od 10 sekundi. Ne govorim o dijalektu, vec o knjizevnom jeziku.

Sve je to meni jasno.
Kao sto rekoh mene postojanje ili nepostojanje istog ne zanima i nista mi ne znaci, jer cu ja uvijek govoriti i pisati na srpskom kada govorim i pisem na maternjem jeziku.

A da se ubjedjujem sa nekim o postojanju srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog stvarno nit' zelim nit' mogu.

[Zoran Oštrić]

Unknown Archont kaže:

Kako majke ti mislis da bi 1 400 000 Srba odjednom preslo na ekavicu ?

Zparavo, sjećam se da smo u doba DR, oko 1992.-1994, više puta gledali TV Banja Luka ,čiju su spikeri morali preći na ekavicu. Smijali smo se kako su se patili s tim.

Slično, pa još i gore, nego spikeri HTV koji su morali pažljivo izgovarati "Europa", "čimbenik", "bitnica" isl. nove riječi. One su doduše uglavnom ušle u upotrebu pa smo se navikli, a za Banjalučane ne znam, nisam nikad vidio ni čuo otad.

[Unknown Archont]

Zoran Oštrić kaže:

Zparavo, sjećam se da smo u doba DR, oko 1992.-1994, više puta gledali TV Banja Luka ,čiju su spikeri morali preći na ekavicu. Smijali smo se kako su se patili s tim.

Slično, pa još i gore, nego spikeri HTV koji su morali pažljivo izgovarati "Europa", "čimbenik", "bitnica" isl. nove riječi. One su doduše uglavnom ušle u upotrebu pa smo se navikli, a za Banjalučane ne znam, nisam nikad vidio ni čuo otad.

Mogu misliti na sta je to licilo. Ja sam inace Banjalucanin.

Prijatelj se ozenio dijevojkom iz Srbije, koja jelte prica ekavicu. Da bi se valjda sto vise dodvorila njegovoj porodici i prijateljima krenula je da "glumata" sa ijekavicom, pa je tako jednom mene pitala " Da li na Vrbasu ljudi cesto pijecaju ? "

[Liudewitus]

Unknown Archont kaže:

Mogu misliti na sta je to licilo. Ja sam inace Banjalucanin.

Prijatelj se ozenio dijevojkom iz Srbije, koja jelte prica ekavicu. Da bi se valjda sto vise dodvorila njegovoj porodici i prijateljima krenula je da "glumata" sa ijekavicom, pa je tako jednom mene pitala " Da li na Vrbasu ljudi cesto pijecaju ? "

Trebala se udati za ikavca. Bilo bi još veselije...

[Wikiceha]

Unknown Archont kaže:

Kod tih izbjeglica je i dalje prisutna ijekavica itekako. Mladji narastaji (osnovci) naravno uce ekavicu i bice potpuno iskorjenjena vremenom.

Joe enter nije lik iz osnovne škole, a rat je završio prije 23 godine...

Unknown Archont kaže:

Ali nije to isto kao da 1 400 000 ljudi (otpisi bebe) odjednom predje na ekavicu, nemoguce.

U novoj sredini svatko gleda da se prilagodi.

Unknown Archont kaže:

Tu prvo treba skolska reforma itd itd.

Kakva?
Samo izbacite ij iz ije i j iz je.

Unknown Archont kaže:

Ko zna koja bi generacija tek totalno poprimila ekavicu.
Ovi u Bos. Krajini vjer. nikad.

Misliš ovi jekavci koji pišu ije?

Unknown Archont kaže:

Dobro ne da mi se ulaziti sad u tu raspravu ali sta god recimo Zagorci bili to im nije iskorjenjeno bez obzira sto u skolama uce jekavicu.
Pa tebe uhvatim kako pises ''ekavicu'', a odrastao covijek.

Ti si isto naivan kao francuska sobarica.
Moje obrazovanje je velikom većinom na jekavici bilo. Eventualno koji profesor s kajkavskim supstratom je uletio na faksu.
Kad sam bio klinac velika većina mojih riječi je bila jekavska.
Djedovi i bake imaju još neki kajkavski supstrat, a otac i majka još manji.

U Zagrebu je to dio prestiža, oznaka da si domaći
Da se u svom obrazovanju nisam susreo s ljudima koji govore sa svojim dijalektima (većinom na faksu), vjerojatno ne bi toliko "pilio" ni svoj.
Ako malo pogledaš, moja "ekavica" je većinom u nekim poslovicama, domaćim uzrečicama i sličnim formama.
Ono što je puno više napredovalo je upotreba futura II, bum buš i slično
Ima još par takvih stvarčica, ali Zagreb je zapravo uvijek bio kajkavsko-štokavsko područje (a meni su linije iz zg. okolice koja je i malo šire područje od Zagorja, iako se neke od linija spajaju po nekim selima tamo , no za to se treba dosta generacija u prošlost ići).
Prije je tu bilo i čakavskog utjecaja, jbg

[Michael Collins]

Zoran Oštrić kaže:

A i za prevođenje u EU, morat ćemo se naviknuti da slušamo povremeno prevod na ekavicu.

k:

Nisam skuzio iz tvog posta, da li se ovo ikada dogodilo?
Da nam EU posalje neki dokument na ekavskom?

To bi doista bilo jako bizarno buduci da su vjerovatno imali natjecaje za prevoditelje na hrvatski.
Hrvatski je sluzbeni jezik EU i ravnpravan sa portugalskim, poljskim ili talijanskim i ne vidim kako bi se tako nesto moglo dogoditi.

A cak i da se takav incident i nepostovanje dogodi, hrvatska jednostavno moze i treba vratiti takve dokumente i zahtjevati odgovor kako se tako sto moglo dogoditi.

[Zoran Oštrić]

Michael Collins kaže:

Nisam skuzio iz tvog posta, da li se ovo ikada dogodilo?
Da nam EU posalje neki dokument na ekavskom?

Ne, mislio sam na situaciju kad i Srbija postane članica EU. Mislim da se sitaucija sa silnim prevođenjima neće dalje komplicirati prevođenjem još posebno i na srpski.

A cak i da se takav incident i nepostovanje dogodi, hrvatska jednostavno moze i treba vratiti takve dokumente i zahtjevati odgovor kako se tako sto moglo dogoditi.

Napisao sam gore "da slušamo", tj. mislio sam na simultano prevođenje. Također, neki rutinski izvještaji. Shvaćam da bi tebi i dijelu drugih jako smetala ekavica. Meni npr. ne, jer smatram da je to varijanta hrvatskoga jezika.

NIsu svi jezici ni danas stvarno ravnopravni, jer se ne prevodi direktno npr. s estonskog na hrvatski, nego preko engleskojg.

Druga varijanta je, da EU sada, kad UK izlazi, pređe na esperanto kao zajednički i obavezujući jezik. Što ja stvarno mislim da bi bilo dobro, jednostavno, to je jezik rasprave u EP i drugdje, svatko tko želi biti zastupnik u EP mora ga znati, točka. Naravno da se to ne bi moglo uvesti preko noći, nego postepeno kroz 10-20 godina. Doduše, mislim da je malo vjerojatno da se to dogodi.

Zvanični dokumenti naravno morat će se i dalje prevoditi. Kako je važna točna pravna i druga terminologija, morat će postojati hrvatski i srpski prevod.

[Michael Collins]

Zoran Oštrić kaže:

Ne, mislio sam na situaciju kad i Srbija postane članica EU. Mislim da se sitaucija sa silnim prevođenjima neće dalje komplicirati prevođenjem još posebno i na srpski.

EU je birokratski superstroj, niti će Srbija niti će Hrvatska pristati na kompromise oko jezika, niti postoji zakonska mogućnost za tako nešto.

Napisao sam gore "da slušamo", tj. mislio sam na simultano prevođenje. Također, neki rutinski izvještaji. Shvaćam da bi tebi i dijelu drugih jako smetala ekavica. Meni npr. ne, jer smatram da je to varijanta hrvatskoga jezika.

Ja i ti smo nebitni u cijeloj toj priči.

Bitna je država i bitno je da se poštuje hrvatski kao službeni jezik Europske unije.

Čak ni vrlo nezainteresirana vlast to ne bi dopustila.

NIsu svi jezici ni danas stvarno ravnopravni, jer se ne prevodi direktno npr. s estonskog na hrvatski, nego preko engleskojg.

Ali se prevodi na estonski, malteški i koji već ne jezik, i Estonija i Malta bi digle kuku i motiku da ih se krene ponižavati sa time "da su to mali jezici".

Druga varijanta je, da EU sada, kad UK izlazi, pređe na esperanto kao zajednički i obavezujući jezik. Što ja stvarno mislim da bi bilo dobro, jednostavno, to je jezik rasprave u EP i drugdje, svatko tko želi biti zastupnik u EP mora ga znati, točka. Naravno da se to ne bi moglo uvesti preko noći, nego postepeno kroz 10-20 godina. Doduše, mislim da je malo vjerojatno da se to dogodi.

Kad smo već kod engleskog.

Ja sam se iznenadio koliko mladih ne zna engleski. U jednoj Italiji mi osoba zaposlena u slastičarnici nije znala ni primiti narudžbu, morao sam pokazivati prostom što želim. A radilo se o mlađoj osobi.

Zvanični dokumenti naravno morat će se i dalje prevoditi. Kako je važna točna pravna i druga terminologija, morat će postojati hrvatski i srpski prevod.

Pa dakle slažemo se.

[Nomen Nescio]

Wikiceha kaže:

Zakaj misliš da to ne znam?

H, ne sećam se jeesam li rekao da ne znaš?

Wikiceha kaže:

Armenija je najstarija kršćanska država.
Samo što su oni monofiziti (jedna narav krista, a ne dvije povezane).
No to su sitnice.

Pa sad...kad smo već kod sitnica, to je uvek tako samo na površini. Malo imam vremena za ovo. Quote:

Subsequently the Armenian church often has been categorized as “Monophysite.” Armenians reject that designation, pointing out that they agreed with the condemnation of “Monophysitism” pronounced by the Council of Chalcedon. Their preferred label is “Miaphysitism,” from the Greek mia meaning “one,” which affirms that the one nature of Christ was a composite divine–human (hypostatic) union. In the last three decades of the 20th century a joint commission comprising official representatives of six Oriental Orthodox and fourteen EasternOrthodox churches met in several consultations.They reached the conclusion that they are in complete agreement on this issue that separatedthe two families for 1,500 years. According to their judgment, the Cyrillic formula expresses correct Christian doctrine; the Armenians are not “Monophysite.” (The Encyclopedia of Christian Civilization)

Otiđi na članak Armenian Apostolic Church, podnaslov. Miaphysitism versus monophysitism:

However, again like other Oriental Orthodox Churches, the Armenian Orthodox Church argues that the identification as "monophysitism" is an incorrect description of its position. It considers Monophysitism, as taught by Eutyches and condemned at Chalcedon, a heresy and only disagrees with the formula defined by the Council of Chalcedon. The Armenian Church instead adheres to the doctrine defined by Cyril of Alexandria, considered as a saint by the Chalcedonian Churches as well, who described Christ as being of one incarnate nature, where both divine and human nature are united (miaphysis). To distinguish this from Eutychian and other versions of Monophysitism this position is called miaphysitism. Whereas the prefix "mono" (Greek: μόνο) means "only", thus emphasising the singular nature of Christ, "mia" (Greek: μία), simply means "one" unemphatically, and allows for a compound nature.

Onda na članak Miaphysitism, u podnaslovu Miaphysite churches se nalazi popis crkava koje radije prihvataju miafizitizam, između ostalih je i Armenian Apostolic Church. Zatim idi na članak First Council of Dvin:

The Armenian Church had not accepted the conclusions of the Council of Chalcedon, which had defined that Christ is 'acknowledged in two natures', thus condemning monophysitism (though not Cyril of Alexandria's miaphysitism), which insisted on the unification of human and divine natures into Christ. Miaphysitism was the doctrine of the Armenian Church among others.

Knjiga The Blackwell Companion to Eastern Christianity kaže:

Miaphysitism is a term applied retrospectively to a doctrinal schism originating in the early fifth century. The doctrine alleges one nature only in Christ, and was thus in direct conflict with the Chalcedonian teaching of the dual nature of Christ. It should be noted, however, that the extreme form of this doctrine advocated by Eutyches was denounced not only by Chalcedonians but by non-Chalcedonians as well. The title Miaphysitism rather than ‘Monophysitism’ is now used as the more accurate term for the position held by the Syrian, Coptic and Armenian Churches.

Rekao sam ti da je sa crkvama i religijama sve komplikovano. :klap: Pazi ovo, odem na amazon.com i ukucam miaphysitism, kad ono:

Your search "miaphysitism" did not match any products.
Try something like

Using more general terms
Checking your spelling

Zipa kad sam našao izvore bolje od amazona, a i google je tu slab u pogađanju mojih misli. Sad je jasno zašto treba pitati mene a ne google. :klap:

Armeni su najverovatnije prihvatili mijafizitizam pod uticajem pape Timotije II od Aleksandrije (umro oko 477), koji je nasledio patrijarha Dioskora (umro 454), inače patrijarha Koptske Pravoslavne Crkve. Dioskor je upravo zbog mijafizitizma bio smenjen i proteran (Koptska PC ga je priznavala do kraja, čak je smatran za svecem), i to baš na saboru u Kalcedonu 451 - onom istom kog mijafiziti baš nešta i ne prihvataju. Doduše, ni monofiziti ga ne prihvataju isto, baš kao što odluke ovog sabora osuđuju monofizitizam. :klap: Takođe, Armeni su bili pod uticajem hrišćanstva u Persiji toga doba (5 vek pa na dalje) koji su, pak, bili pod uticajem sirijskih hrišćana a oni su bili miafiziti. Malo komplexna tema, da ne dužim previše.

Ima jedna jako zanimljiva knjiga, zove se Jesus Wars: How Four Patriarchs, Three Queens, and Two Emperors Decided What Christians Would Believe for the Next 1,500 years. Evo samo 2 citata koji malo pojašnjavaju sve ove zavrzlame:

Much of the religious conflict involved Monophysite opposition to what became the empire’s official theology, but the word raises some problems. Some enemies of Chalcedon were true Monophysites in believing Christ had a single divine nature, but others held a more moderate position. While they agreed that the incarnate Christ had one nature, they held that this was made up of both divine and human components. The technical name for this group is Miaphysites, and their views were once widespread. Miaphysite bodies today include Egypt’s great Coptic Church, and the so-called Oriental Orthodox churches of Syria, Ethiopia, and Armenia. These churches reject charges that they are Monophysite, although that is the label by which most historians know them.

In ancient times, Chalcedonians insultingly called their Miaphysite opponents “Monophysites,” and that name has stuck. Even historians who thoroughly understand the theological issues still refer to the anti-Chalcedonian opposition in Egypt, Syria, and elsewhere as Monophysite, although they recognize that this term is less than accurate. The great W. H. C. Frend, one of the finest historians who studied that era, published a valuable study of The Rise of the Monophysite Movement. In this book, I have tried to avoid the term Miaphysite because it is unknown outside the realm of academic theology. Following Frend’s precedent, I use Monophysite, especially for the distinct churches that emerged in the sixth century. But as I suggest here, I am aware of the limitations.

Eto zašto je jako slabo poznat ovaj izraz, nisam do sada sreo niti jednu osobu koja kapira razliku ili je pak čula za miafizitizam. :klap: Ovaj takozvani kalcedonski raskol je i kasnije doveo do raskola sa egipatskom ili koptskom PC, ali i sa ostalim drevno-istočnim crkvama. Drevno-istočne crkve, dakle, uglavnom prihvataju odluke prva tri sabora (Nikeja 325, Carigrad 381, Efes 431), ali se ne slažu sa dogmatskim ili hristološkim odlukama Kalcedonskog sabora iz 451. Jesu sve ovo sitnice, kao što si rekao, ali možda je to ipak mnogo dublje nego što se čini na površini.

Nema na čemu. :klap:

[Wikiceha]

Zoran Oštrić kaže:

Ne, mislio sam na situaciju kad i Srbija postane članica EU. Mislim da se sitaucija sa silnim prevođenjima neće dalje komplicirati prevođenjem još posebno i na srpski.

Koliko ljudi govori malteški?
Srbija neće prihvatiti hrvatski kao jezik komunikacije (sjeti se Šešelja u Hagu; "gdje je taj Srijem? Ja ne umijem da ga nađem na kavti. To je nesto za jesti?" (napisao bi Svijem, ali se onda zbilja ne bi skužilo o čemu se priča

Zoran Oštrić kaže:

Napisao sam gore "da slušamo", tj. mislio sam na simultano prevođenje.

Greška u simultanom prevođenju je moguća.
Ali razlika između hrvatskog i srpskog nije samo u ekavici/jekavici.

Inače, srpski ima 2 standarda, 2. standard je (i)jekavski.

Zoran Oštrić kaže:

Također, neki rutinski izvještaji. Shvaćam da bi tebi i dijelu drugih jako smetala ekavica. Meni npr. ne, jer smatram da je to varijanta hrvatskoga jezika.

Ne priča se o ekavici.
Dijalektalna ekavica je drugo.
Hrvatski i srpski imaju posve različite konstrukcije.
Od dakanja, pa nadačje.

Zoran Oštrić kaže:

NIsu svi jezici ni danas stvarno ravnopravni, jer se ne prevodi direktno npr. s estonskog na hrvatski, nego preko engleskojg.

Hrvati koji nauče estonski imaju super poziciju u EU aparatu

Zoran Oštrić kaže:

Druga varijanta je, da EU sada, kad UK izlazi, pređe na esperanto kao zajednički i obavezujući jezik. Što ja stvarno mislim da bi bilo dobro, jednostavno, to je jezik rasprave u EP i drugdje, svatko tko želi biti zastupnik u EP mora ga znati, točka. Naravno da se to ne bi moglo uvesti preko noći, nego postepeno kroz 10-20 godina. Doduše, mislim da je malo vjerojatno da se to dogodi.

To se nikad neće dogoditi.

Zoran Oštrić kaže:

Zvanični dokumenti naravno morat će se i dalje prevoditi.

Nisu zvanični nego službeni

Zoran Oštrić kaže:

Kako je važna točna pravna i druga terminologija, morat će postojati hrvatski i srpski prevod.

Upravo tako.

Gle, jedna Španjolska ima 4 službena jezika (kastiljanski, katalonski, galicijski i baskijski).
Prva 3 su romanska (prvi se obično naziva španjolskim, drugi zvuči kao mix s španjolskog, francuskog, možda i zrnca talijanskog, treći je "poluportogalski"), a zadnji nije uopće indoeuropski.
Ne vidim razloga da se ovdje "špara" na jezicima.
Ako to netko kaže slobodno ga se može uputiti da ukine svoj "dijalekt".
Strogo lingvistički, nizozemski je dijalekt njemačkog (prijelaz prema engleskom), umjesto 3 skandinavska bi komotno mogao biti jedan, romanski se isto dobro razumiju, zapadnoslavenski isto...

A uostalom, čemu ovakve diskusije?
Što će Slovencima jezik?
Pola stanovništva im je ionako s područja ex-yu, a sasvim zadovoljavajuće mogu naučiti hrvatski
A nije da ih nešto i ima
(Satiričan sam, da me se ne bi krivo shvatilo).

Ako Slovenci sa svojih 2 milijuna ljudi mogu imati "svoj" jezik (iako je dobar komad tih ljudi useljen i s drugih prostora), onda vada mogu i Hrvati s kojih 5+milijuna, zar ne?

@MC
Inače, zanimljiva je činjenica da je prosječno znanje engleskog u EU puuuno slabije nego u RH.
Imaju sinkronizirane filmove (većina njih), pa

[Nomen Nescio]

Wikiceha kaže:

CP broji toliko jer obuhvaća i grčku Kretu i neke otoke.

Pa...sa Kretom i svim otocima ne može da napabirči toliko vernika, možda do pola miliona. Teško je možda odrediti tačan broj Carigradske patrijaršije, jer u njen sastav ulazi recimo arhiepiskopija američka, koja ima od pola miliona do milion vernika. Takođe u sastav Carigradske patrijaršije ulazi arhiepiskopija australijska i velikobritanska, ne znam koliko vernika broje, verovatno od 100-injak tisuća pa na gore. Npr. finska i estonska PC ulaze u patrijarhat carigradske patrijaršije i imaju više desetina vernika, estonska čak preko 200 000. S tim što finska i estonska imaju status autonomije, dok kretska PC ima status polu-autonomije. All in all, Carigradska patrijaršija ima 6 biskupija, 8 crkava i 18 metropolita po čitavom svetu. Izuzev, zanimljivo, Afrike.

Wikiceha kaže:

Svakom svoje.
Da su BiH Srbi u zadnjem ratu uzeli ekavicu, danas ne bi slušali ovakve priče.
Hrvatski bi bio jekavski, crnogorski ijekavski, srpski ekavski, a bošnjački
Našli bi neki refleks i za njih

Šta znam, lepa je različitost.

Wikiceha kaže:

Vrijeme je toplo, južina.
Bar u zg-u.

Raj za kojekakve viruščine.

[Nomen Nescio]

Wikiceha kaže:

Inače, zanimljiva je činjenica da je prosječno znanje engleskog u EU puuuno slabije nego u RH.
Imaju sinkronizirane filmove (većina njih), pa

S obzirom ko je sve deo EU, nije ni čudo. Nego...možda imaju sinhronizovane filmove zarad očuvanja svog jezika...? Za čuvanje jezika to je svakako bolje nego titlovi.

[Wikiceha]

Nomen Nescio kaže:

H, ne sećam se jeesam li rekao da ne znaš? :mis li:

Sve ok.

Nomen Nescio kaže:

Pa sad...kad smo već kod sitnica, to je uvek tako samo na površini. Malo imam vremena za ovo. Quote:

Subsequently the Armenian church often has been categorized as “Monophysite.” Armenians reject that designation, pointing out that they agreed with the condemnation of “Monophysitism” pronounced by the Council of Chalcedon. Their preferred label is “Miaphysitism,” from the Greek mia meaning “one,” which affirms that the one nature of Christ was a composite divine–human (hypostatic) union. In the last three decades of the 20th century a joint commission comprising official representatives of six Oriental Orthodox and fourteen EasternOrthodox churches met in several consultations.They reached the conclusion that they are in complete agreement on this issue that separatedthe two families for 1,500 years. According to their judgment, the Cyrillic formula expresses correct Christian doctrine; the Armenians are not “Monophysite.” (The Encyclopedia of Christian Civilization)

Otiđi na članak Armenian Apostolic Church, podnaslov. Miaphysitism versus monophysitism:

Davno sam čitao to, imaš pravo.
Osnovna razlika je u jeziku i njegovim prijevodima.
Slična je stvar i sa filioque članom (od oca i sina) u latinskoj i grčkoj verziji.

No razlika postoji.
Armenci pričaju o jednoj naravi u kojoj su ujedinjene i božanska i ljudska narav (bogočovjek).
Katolici i pravoslavci pričaju o dvije naravi (božanskoj i ljudskoj) koje su ujedinjene u jednoj osobi (bogočovjeku).

U Monofizita postoji samo jedna narav (obično samo božanska), a u nestorijevaca su 2 osobe (to je drugi ekstrem).

https://en.wikipedia.org/wiki/Monophysitism
https://en.wikipedia.org/wiki/Nestorianism

Mislim, mogu biti samo tehnikalije prilikom opisa, no

Nomen Nescio kaže:

However, again like other Oriental Orthodox Churches, the Armenian Orthodox Church argues that the identification as "monophysitism" is an incorrect description of its position. It considers Monophysitism, as taught by Eutyches and condemned at Chalcedon, a heresy and only disagrees with the formula defined by the Council of Chalcedon. The Armenian Church instead adheres to the doctrine defined by Cyril of Alexandria, considered as a saint by the Chalcedonian Churches as well, who described Christ as being of one incarnate nature, where both divine and human nature are united (miaphysis). To distinguish this from Eutychian and other versions of Monophysitism this position is called miaphysitism. Whereas the prefix "mono" (Greek: μόνο) means "only", thus emphasising the singular nature of Christ, "mia" (Greek: μία), simply means "one" unemphatically, and allows for a compound nature.

Onda na članak Miaphysitism, u podnaslovu Miaphysite churches se nalazi popis crkava koje radije prihvataju miafizitizam, između ostalih je i Armenian Apostolic Church. Zatim idi na članak First Council of Dvin:

The Armenian Church had not accepted the conclusions of the Council of Chalcedon, which had defined that Christ is 'acknowledged in two natures', thus condemning monophysitism (though not Cyril of Alexandria's miaphysitism), which insisted on the unification of human and divine natures into Christ. Miaphysitism was the doctrine of the Armenian Church among others.

Knjiga The Blackwell Companion to Eastern Christianity kaže:

Miaphysitism is a term applied retrospectively to a doctrinal schism originating in the early fifth century. The doctrine alleges one nature only in Christ, and was thus in direct conflict with the Chalcedonian teaching of the dual nature of Christ. It should be noted, however, that the extreme form of this doctrine advocated by Eutyches was denounced not only by Chalcedonians but by non-Chalcedonians as well. The title Miaphysitism rather than ‘Monophysitism’ is now used as the more accurate term for the position held by the Syrian, Coptic and Armenian Churches.

Rekao sam ti da je sa crkvama i religijama sve komplikovano. :klap: Pazi ovo, odem na amazon.com i ukucam miaphysitism, kad ono:

Your search "miaphysitism" did not match any products.
Try something like
Using more general terms
Checking your spelling

Zipa kad sam našao izvore bolje od amazona, a i google je tu slab u pogađanju mojih misli. Sad je jasno zašto treba pitati mene a ne google. :klap:
Armeni su najverovatnije prihvatili mijafizitizam pod uticajem pape Timotije II od Aleksandrije (umro oko 477), koji je nasledio patrijarha Dioskora (umro 454), inače patrijarha Koptske Pravoslavne Crkve. Dioskor je upravo zbog mijafizitizma bio smenjen i proteran (Koptska PC ga je priznavala do kraja, čak je smatran za svecem), i to baš na saboru u Kalcedonu 451 - onom istom kog mijafiziti baš nešta i ne prihvataju. Doduše, ni monofiziti ga ne prihvataju isto, baš kao što odluke ovog sabora osuđuju monofizitizam. :klap: Takođe, Armeni su bili pod uticajem hrišćanstva u Persiji toga doba (5 vek pa na dalje) koji su, pak, bili pod uticajem sirijskih hrišćana a oni su bili miafiziti. Malo komplexna tema, da ne dužim previše.
Ima jedna jako zanimljiva knjiga, zove se Jesus Wars: How Four Patriarchs, Three Queens, and Two Emperors Decided What Christians Would Believe for the Next 1,500 years. Evo samo 2 citata koji malo pojašnjavaju sve ove zavrzlame:

Much of the religious conflict involved Monophysite opposition to what became the empire’s official theology, but the word raises some problems. Some enemies of Chalcedon were true Monophysites in believing Christ had a single divine nature, but others held a more moderate position. While they agreed that the incarnate Christ had one nature, they held that this was made up of both divine and human components. The technical name for this group is Miaphysites, and their views were once widespread. Miaphysite bodies today include Egypt’s great Coptic Church, and the so-called Oriental Orthodox churches of Syria, Ethiopia, and Armenia. These churches reject charges that they are Monophysite, although that is the label by which most historians know them.
In ancient times, Chalcedonians insultingly called their Miaphysite opponents “Monophysites,” and that name has stuck. Even historians who thoroughly understand the theological issues still refer to the anti-Chalcedonian opposition in Egypt, Syria, and elsewhere as Monophysite, although they recognize that this term is less than accurate. The great W. H. C. Frend, one of the finest historians who studied that era, published a valuable study of The Rise of the Monophysite Movement. In this book, I have tried to avoid the term Miaphysite because it is unknown outside the realm of academic theology. Following Frend’s precedent, I use Monophysite, especially for the distinct churches that emerged in the sixth century. But as I suggest here, I am aware of the limitations.

Eto zašto je jako slabo poznat ovaj izraz, nisam do sada sreo niti jednu osobu koja kapira razliku ili je pak čula za miafizitizam. :klap: Ovaj takozvani kalcedonski raskol je i kasnije doveo do raskola sa egipatskom ili koptskom PC, ali i sa ostalim drevno-istočnim crkvama. Drevno-istočne crkve, dakle, uglavnom prihvataju odluke prva tri sabora (Nikeja 325, Carigrad 381, Efes 431), ali se ne slažu sa dogmatskim ili hristološkim odlukama Kalcedonskog sabora iz 451. Jesu sve ovo sitnice, kao što si rekao, ali možda je to ipak mnogo dublje nego što se čini na površini.
Nema na čemu. :klap:

Davno sam to čitao, znam u čemu je stvar

Glavna poanta je da su se bili svađali kada je to sve bilo pod kršćanskom vlašću, kada su došli Arapi i asimilirali dobar dio kršćana tamo i sveli ih na ostatke ostataka, onda su se sjetili da bi mogli naći i zajednički jezik.

Pogledaj Maronite;
https://en.wikipedia.org/wiki/Maronites

Imaš sličnih stvari i s Asircima;
https://en.wikipedia.org/wiki/Assyri...ch_of_the_East
Oni su optuživani da su nestorijanci, ali

Theologically, the Assyrian Church of the East still adheres to the Church of the East's traditional christology, that is often labeled as nestorian. The use and exact meaning of that term was the subject of many debates, not only throughout history but also in modern times, since the Assyrian Church of the East has distinctive views on several christological questions and claims that its theological doctrines and traditions are essentially orthodox, while admitting the need for further inter-Christian dialog that would resolve various questions in the field of comparative christological terminology.[50] Unlike most other churches that trace their origins to antiquity, the modern Assyrian Church of the East is not in communion with any other church.

The Nestorian nature of Assyrian Christianity remains a matter of contention. Elements of the Nestorian doctrine were explicitly repudiated by Patriarch Dinkha IV on the occasion of his accession in 1976.[51]
Dio pod doktrinom.
Razlike su manje-više političke...

[Wikiceha]

Nomen Nescio kaže:

Pa...sa Kretom i svim otocima ne može da napabirči toliko vernika, možda do pola miliona. Teško je možda odrediti tačan broj Carigradske patrijaršije, jer u njen sastav ulazi recimo arhiepiskopija američka, koja ima od pola miliona do milion vernika. Takođe u sastav Carigradske patrijaršije ulazi arhiepiskopija australijska i velikobritanska, ne znam koliko vernika broje, verovatno od 100-injak tisuća pa na gore. Npr. finska i estonska PC ulaze u patrijarhat carigradske patrijaršije i imaju više desetina vernika, estonska čak preko 200 000. S tim što finska i estonska imaju status autonomije, dok kretska PC ima status polu-autonomije. All in all, Carigradska patrijaršija ima 6 biskupija, 8 crkava i 18 metropolita po čitavom svetu. Izuzev, zanimljivo, Afrike.
Šta znam, lepa je različitost.
Raj za kojekakve viruščine.

Je
Različitost je uvijek ok.
Ovo za Carigrad nisam nikad razmišljao.
Grčka ima kojih 10 milijuna stanovnika, od čega je 5 u Ateni i još nekaj sitno u Solunu.
Imaš pravo tu

Nomen Nescio kaže:

S obzirom ko je sve deo EU, nije ni čudo. Nego...možda imaju sinhronizovane filmove zarad očuvanja svog jezika...? Za čuvanje jezika to je svakako bolje nego titlovi.

Da.
No to su ti gluposti.
Sinkornizacije su obično niže kvalitete od originala (zapravo bi se trebalo lokalizirati), pa imaš fore poput "Hasta la vista, bimbo" u talijanskoj verziji terminatora

Poanta je da "veći" narodi ne vole učiti "tuđe" jezike.

[Zoran Oštrić]

Michael Collins kaže:

Ja i ti smo nebitni u cijeloj toj priči.

Bitna je država i bitno je da se poštuje hrvatski kao službeni jezik Europske unije.

Čak ni vrlo nezainteresirana vlast to ne bi dopustila.

Tebi je to bitno, kao i dijelu drugih Hrvata, a meni eto, državljaninu te države, nije bitno. Mislim da zainteresirane vlasti ne trebaju praviti problem od te sitnice.

Ja sam Hrvat i državljanih Republike Hrvatske i moj jezik je hrvatski, ali mi se ipak teško uživjeti u emocije vas koji se toliko žestite oko malih razlika u gramatici i leksici.

Možda zato, jer sam za vrijeme DR više puta razgovarao s ljudima iz istočne Slavonije, koji su bili izbjeglice u Zagrebu, koji su govorili ekavicu, te to naprosto doživljavam kao hrvatski dijalekt, a žalili su se da nekad imaju problema zbog svog govora.

Odrastao sam čitajući stripove, novine, časopise i knjige i na srpskom, te iako sam bio uvijek svjestan da postoje dvije varijante pravopisa, i ja uvijek koristim jednu od njih, nije mi to bila neka važna stvar u životu. Pa niti jesu li to "hrvatskosrpski" i "srpskohrvatski" ili "hrvatski" i "srpski" - danas, koristim izraz "hrvatski" - ili neka treća varijanta koju netko koristi, kao BCHS.

Naučio sam čitati ćirilicu istovremeno kad i latinicu, to je bilo 1964., imao sam 7 godina i još nisam išao u školu (tog ljeta počeo sam čitati). Istovremeno zato, jer je "Politikin zabavnik" tada još izlazio samo na ćirilici, a ja sam ga obožavao, naročito stripove (ranije mi ga je čitala baka). Ne mislim da sam manje Hrvat zbog toga, jer A. ćirilica je također i staro hrvatsko pismo, B. svako znanje je bolje od neznanja. A zato jer mi je čitati ćirilicu obična stvar, mogao sam kasnije prilično brzo steći i pasivno znanje ruskog. Jedino kad čitam poeziju jače osjećam tu razliku između ta dva štokavska dijalekta, ijekavskog i ekavskog, zbog ritma, ali to mi je isto kao razlika prema kajkavskom. I za neku stručnu literaturu, gdje ima razlika u uvriježenoj terminologiji, jer se u Srbiji razvijala prema ugledu na ruski, a u hrvatskoj prevodima s njemačkog (u matematici npr. derivacija = izvod i još neki primjeri, ne sjećam se više).

Koju godinu kasnije, PZ je počeo izlaziti u dva izdanja, latiničnom i ćirilićnom. Onda su tekstovi u ovom na latinici bili ijekavizirani, ali to je često bilo prilično trapavo, pa se sjećam da smo se smijali tome - ne sjećam se više detalja, ali bilo je takvih slučajeva kao što dolje Unknown navodi, "pijecaju", a s druge strane nešto je ostavljeno u ekavici.

Ali se prevodi na estonski, malteški i koji već ne jezik, i Estonija i Malta bi digle kuku i motiku da ih se krene ponižavati sa time "da su to mali jezici".

Pa, kako rekoh, meni je teško uživjeti se u taj emotivni doživljaj, čini mi se to samo kao izražavanje kompleksa, da nekom smeta ukazivanje na činjenicu.

Da, to jesu mali jezici, pa što s tim? Netko tko je visok 170 cm je nizak, pa što? Slabiji je vjerojatno u skoku uvis, košarci isl. od onoga tko ima 190 cm, ali ne znači da ga potonji ima pravo ponižavati, a u nekim stvarima je bili nizak i prednost.

Inače, bio sam u sjedištu EU, jest to velika administracija gledano po apsolutnim brojkama, ali kad imamo na umu da se radi o 500 milijna stanovnika, daleko od toga da bude nekakav superstroj. Sasvim umjerena, iako ima svoje birokratske procedure i specifičan jezik, koji te može natjerati da popizdiš, ali isto je i u Hrvatskoj, pa i u nekoj jedinici lokalne samouprave.

Ja sam se iznenadio koliko mladih ne zna engleski. U jednoj Italiji mi osoba zaposlena u slastičarnici nije znala ni primiti narudžbu, morao sam pokazivati prostom što želim. A radilo se o mlađoj osobi.

Pa to je u talijanskom dio jezika, da mašeš rukama, ne razumiju te bez toga svakako.