Dalmatski jezik :)

[Clogad]

Liburn kaže:

Kako nije? Ijekavica se pojavljuje od 16. st. i širi iz doline Neretve. Na dubrovačkom području se prije ikalo i ima znanstvenih radova na tu temu, ne znam napamet tko ali naišao sam na to. U 18. st. Dubrovčani govore ikavsku štokavicu, pa zapisana je brate, nije nikakva drama, a ijekavci dolaze izvana na područje republike i utječu na govor kroz 19. i 20. st. Danas svi ijekate. Ustvari danas svi ijekamo.

Jel ti to stvarno za muo? Ja se šalio a ti stvarno...

Ajde neka, al za gornji dio posta sam stvarno mislio da se radi o nagađanju premda sam čitao o nekakvim čakavskim ostacima čak iz crnogorskog primorja južno od Boke pa čak i iz same Crne Gore. Riječ je o nekakvim toponimima ako se ne varam...
No ipak, mislim da se u 18. stoljeću u Dubrovniku ipak govori ijekavica. Na kraju krajeva, već Držić je piso ijekavicom ako se ne varam...

Za donji dio, da - govori/lo se muo
Imaš ovdje: http://www.scribd.com/doc/54465173/24/RJE%C4%8CNIK

[Hildebrand]

Clogad kaže:

U Dubrovniku "žmuo", u Splitu "žmul". Koliko mi je poznato, talijanski ne poznaje tu, takvu riječ. Zanima me etimologija za koju sumnjam da je venetska, tako da mi na pamet pada samo dalmatska ili možda hrvatska nestandardna ...?

Liburn kaže:

Kod svih ikavskih čakavaca je žmul. Žmuo zvuči kao ijekaviziran žmul. Latinski je modiolus. Žmul je vjerojatno dalmato-romanizam.

Clogad kaže:

Dobro, žmul zvuči ko ikavizirani žmuo
Ne, stvarno ne znam latinski nimalo, al na google translateu mi to modiolus prevodi sa lađe, a prijevod bi trebao biti jelte; čaša Al dobro, sve da i je latinski , je li to dodavanje ž nekakva značajka dalmato-romanizma?

EDIT: Sori, ovdje to prevode s modiolus kako ti veliš...

"modiolus" ???

Zar nije -olus deminutiv od nečega? Je li to modius odnosno modii kao mjerska jedinica za žito ili nešto drugo?

modiolus
 
mo·di·o·lus
   [moh-dahy-uh-luhs, muh-] Show IPA
noun, plural mo·di·o·li  [-lahy] Show IPA. Anatomy .
the central, conical axis of the cochlea of the ear.
Relevant Questions
What Is the Main Functio...
The Receptor Membranes o...
The Cells of the Retina ...
What Is A Modiolus?
Origin:
1685–95; < Neo-Latin, Latin: nave of a wheel bucket, drinking vessel, equivalent to modi ( us ) a dry measure (perhaps derivative of modus mode1 ) + -olus -ole1

Related forms
mo·di·o·lar, adjective

Etymology of the Latin word modiolus
the Latin word modiolus (hub)
derived from the Classical Latin word modius (peck; Roman dry measure)
derived from the Proto-Indo-European root *med-
Derivations in Latin
Modiolus
Derivations in other languages
English modiolus, French moyeu, Italian modiolo, Portuguese modíolo
Usage
Word found in New Latin, Classical Latin

Aha, dodajmo još furlanski "muzu`l" u značenju "čaša"!

[Daniel.N]

Liburn kaže:

U 18. st. Dubrovčani govore ikavsku štokavicu, pa zapisana je brate, nije nikakva drama, a ijekavci dolaze izvana na područje republike i utječu na govor kroz 19. i 20. st. Danas svi ijekate. Ustvari danas svi ijekamo.

Jel ti to stvarno za muo? Ja se šalio a ti stvarno...

Je. Samo što Držić 1500 i neke piše na ijekavici, čak i srjeća.

Orsat Ligorio je lijepo pokazao da je i tada naglasak bio ne-čakavski.

[Gluskab]

Daniel.N kaže:

Je. Samo što Držić 1500 i neke piše na ijekavici, čak i srjeća.

U to vrijeme(a i dugo nakon toga)nije bilo lako ispravljati greške u pisanom tekstu.Ne mora to biti zbog dijalektalnih osobina tako napisano.

[Gluskab]

Liburn kaže:

Poznato je i da su klesari-pisari latinskog (3. i 4. st.) uglavnom bili domaći ljudi (iz Ilirika) pa su upotrebljavali i neke svoje znakove (Istra, Bosna) kojih u latinskom pismu nema - očito za glasove kojih u latinskom nema, ali ima u njihovim pred-latinskim jezicima.

Poznato je i to da su domaći ljudi iz Ilirika bili toliko vični pisanju prije uvođenja latinskog jezika da nisu na nijednom od svojih pred-latinskih jezika ostavili zapisanu ijednu riječ.Toliko o njihovom upotrebljavanju "nekih svojih znakova za glasove kojih u latinskom nema".

[Gluskab]

Liburn kaže:

Može postojati zajednička riječ-predak u nekom starijem jeziku koji je nama nepoznat. Npr. u nekom trenutku sličnu riječ imaju i Latini i Etruščani i Liburni i Iliri,... baš kao što je slučaj kad se gledaju slični oblici iste riječi u različitim IE jezicima.

Ne može.To je vrijeme u kojem nijedan jezik nije imao status svjetskog jezika na toliko razini kao kasnije latinski i nema nikakve teorije da bi ista ili vrlo slična riječ postojala u 4 različita jezika,od kojih jedan (etrurski)nije niti indoeuropski jezik.

[Daniel.N]

Gluskab kaže:

U to vrijeme(a i dugo nakon toga)nije bilo lako ispravljati greške u pisanom tekstu.Ne mora to biti zbog dijalektalnih osobina tako napisano.

Je, samo što dosljedno piše ijekavski:

Plemeniti i dobrostivi skupe, puče stari i mudri, vidim er s ušima priklonitijema i s očima smagljivijemi stojite za čut i vidjet večeras kugodi lijepu stvar, i sumnjim, ako se ne varam, da vi scijenite i želite vidjet kugodi izvrsnu stvar, a izvrsne stvari u ovizijeh stranah nijesu se dosle činile! Ni mi, koji se zovemo Pomet-družina, ako se i mogu činit, nijesmo toga umjetjeonstva da umijemo činit stvari dostojne od ovakoga toli lijepa i plemenita skupa. Ma ovo brijeme od poklada budući od starijeh našijeh odlučeno na tance, igre i veselja, i videći se našoj družini od Pometa ne puštat proć poklade bez kojegodi feste ili lijepe ili grube, stavili se su za prikazat vam jednu komediju koja, ako i ne bude toliko dobra i lijepa, ali su ove žene lijepe koje ju će gledat, i vi dobri koji ju ćete slušat.

Ima i ikavskih oblika, dakako. Ali ijekavski pretežu.

http://hr.wikisource.org/wiki/Dundo_Maroje/Prolog

Gluskab kaže:

Ne može.To je vrijeme u kojem nijedan jezik nije imao status svjetskog jezika na toliko razini kao kasnije latinski i nema nikakve teorije da bi ista ili vrlo slična riječ postojala u 4 različita jezika,od kojih jedan (etrurski)nije niti indoeuropski jezik.

Zapravo, nije baš posve tako. Riječi za neke stvari rado putuju od jezika do jezika: http://en.wikipedia.org/wiki/Wanderwort

[Gluskab]

Daniel.N kaže:

Zapravo, nije baš posve tako. Riječi za neke stvari rado putuju od jezika do jezika: http://en.wikipedia.org/wiki/Wanderwort

Prije nove ere daleko manje nego nakon uspostave latinskog kao jezika literature i crkve ili velikih širenja raznih carstva.Prije toga,jedino grčki i fenički su mogli po mediteranskom svijetu ponešto utjecati na druge jezike na velikom prostoru.

[Hildebrand]

Gluskab kaže:

Poznato je i to da su domaći ljudi iz Ilirika bili toliko vični pisanju prije uvođenja latinskog jezika da nisu na nijednom od svojih pred-latinskih jezika ostavili zapisanu ijednu riječ.Toliko o njihovom upotrebljavanju "nekih svojih znakova za glasove kojih u latinskom nema".

Baš sam to htio napisati. Pa pobogu, od njihovog predlatinskog jezika ostali su samo fragmenti. A oni toliko vični pisanju ...

[Liburn]

Liburn kaže:

Poznato je i da su klesari-pisari latinskog (3. i 4. st.) uglavnom bili domaći ljudi (iz Ilirika) pa su upotrebljavali i neke svoje znakove (Istra, Bosna) kojih u latinskom pismu nema - očito za glasove kojih u latinskom nema, ali ima u njihovim pred-latinskim jezicima.

Gluskab kaže:

Poznato je i to da su domaći ljudi iz Ilirika bili toliko vični pisanju prije uvođenja latinskog jezika da nisu na nijednom od svojih pred-latinskih jezika ostavili zapisanu ijednu riječ.Toliko o njihovom upotrebljavanju "nekih svojih znakova za glasove kojih u latinskom nema".

Možda znaš kako se klesao latinski? Čitave riječi? Knjige? Ili skraćenice?

Hildebrand kaže:

Baš sam to htio napisati. Pa pobogu, od njihovog predlatinskog jezika ostali su samo fragmenti. A oni toliko vični pisanju ...

Nitko ne izmišlja tuđe izjave kao ti. Pustit te da serkaš na još 2 strane bi značilo da ćeš mi priljepit izjavu značenja da su u kamenu klesali kilometre beletristike na latinskom.

Starosjeditelji balkansko-jadranskog zaleđa posjedovali su od kulturnih dobara vlastitu pismenost za svoje potrebe već u antičko doba. U vrijeme rimske vlasti službeni jezik u Dalmaciji, odnosno Panoniji, bijaše latinski za sve etnike u državi. Sloj stanovništva za čije su potrebe sastavljani prvenstveno nadgrobni natpisi služio se i svojim posebnim slovima za glasove kojih nije bilo u latinskomu jeziku. Karl (Carl) Patsch otkrio je i u više navrata objavio tri nadgrobna spomenika iz IV. stoljeća (Lisičići kod Konjica, Hercegovina) i o tome zaključio: "Da latinski alfabet domaćim glasovima nije potpuno odgovarao, možemo raspoznati iz natpisa iz Lisičića, u konjičkom kotaru, u kome su se u daleko carsko vrijeme održali Iliri i Kelti. Ovdje se pojavljuje dvaput (u trećem retku) u dva nerimska imena jedan strani znak za glas, koji se po svoj prilici može držati za konzonantsko j." /*49/ U dva natpisa tri puta se nalazi nepoznato slovo koje Patsh označava kao "j". U tekstu trećega spomenika iz Lisičića u zadnjemu retku natpisa Patsh je našao ime u kojemu je nepoznato slovo. Neobično je na spomenicima iz Lisičića pisanje slova "f" koje se jednom navodi kao normalno latinsko slovo "f". Navedena slova dokazuju da se pismeni sloj starosjediteljskog stanovništva služio ne samo latinskim slovima, nego da je imao i svoja prava slova za oznaku onih glasova svoga jezika kojih nije bilo u latinskom jeziku. /*50/ Posebna slova nisu do u IV. stoljeća postojala samo na teritoriju današnje Hercegovine. Postoji vjerodostojan izvor o tome da su i u Istri u tijeku IV. stoljeća postojala posebna pismena. Hraban Maur (776. - 856.) pod naslovom De inventione linguarum ab Hebrea usque ed Teodiscam, ex notis antiquis piše (u prijevodu K. Šegvića) slijedeće: "Nalazimo još i pismena Etika i filozofa, pisca kozmografije, skitske narodnosti, plemenita roda, koja je blaženi Jeronim, svećenik, sve do nas priveo tumačeći ih zajedno sa njegovim. Budući da je uvelike cijenio njegovu znanost i vještinu, zato je i htio, da se i njegova pismena prošire. Ako se mi u tim pismenima još varamo i ponešto griješimo, vi to ispravite." /*51/ Hraban Maur je donio uz tekst i sliku što znači da se lat. riječ littera mora prevesti u smislu "slova" (pismena).

/*49/ Carl (Karlo) Patsch, Zbirka rimskih i grčkih starina u B. - H. Zemaljskom muzeju. Naklada Bos. - Herc. Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1915, 89. Usp. C. Patsch, Historische Wanderungen im Karst und an der Adria. Verlag des Forschungsinstitutes für Osten und Orient, Wien, 1922., str. 169. Džemal Čelić natpise na grobovima iz Lisičića kod Konjica datira u III. stoljeće i ističe da su to „nova slova stvorena za neke glasove neuobičajene u latinskom jeziku“. (Džemal Čelić, Tokovi pisane riječi u Bosni i Hercegovini. U: Pisana riječ u Bosni i Hercegovini. Veselin Masleša, Sarajevo, 1982, str. 7.) I Đ. Basler ističe posebnost slova iz Lisičića. (Đ. Basler, Grčko-latinska pismenost. U: Pisana riječ u Bosni i Hercegovini, str. 37- 40.) Latinska slova na navedenim natpisima predstavljaju latinsku kapitalu koja se osobito upotrebljavala za pisanje na spomenicima ili važnim dokumentima. (Marko Japundžić u pismu piscu iz Odre 4. veljače 1996.)

/*50/ Ljubinko Popović je svojim posebnim tumačenjem pokušao objasniti ta slova, koja su po njemu nastala iz ligature vulgarne latinice. Usp. Ljubinko Popović, Počeci jugoslavenske pismenosti. Život (Sarajevo), br. 10-11, 1972., str. 461-475, 577-587.

/*51/ "Litteras etiam Aethichi philosophi cosmographi natione Scythica, nobili prosapia, invenimus, quas venerabilis Hieronymus presbyter ad nos usque cum suis dictis explanando perduxit, quia magnifice ipsius scientiam atque industriam duxit; ideo et ejus litteras maluit promulgare. Si in istis adhuc litteris fallimur, et in aliquibus vitium agemus, vos emendate." (Jacques Paul Migne, Patrologiae cursus completus. Paris, sv. CXII., 1878., str. 1579-1580.) Preveo K. Šegvić. (K. Šegvić, Jeronimska tradicija u djelu Hrabana Maura. Nastavni vjesnik, XXXIX/1931, 9-10,5.)

[Liburn]

Gluskab kaže:

Ne može.To je vrijeme u kojem nijedan jezik nije imao status svjetskog jezika na toliko razini kao kasnije latinski i nema nikakve teorije da bi ista ili vrlo slična riječ postojala u 4 različita jezika,od kojih jedan (etrurski)nije niti indoeuropski jezik.

Ma o čemu ti? Tko uopće spominje "svjetski jezik"?

nema nikakve teorije da bi ista ili vrlo slična riječ postojala u 4 različita jezika - kako nema kad je sve tako. Evo primjer: župa (stsl.) = zemunica, župa (stčeš.) = rudnik, župa (jsl.) = političko-prostorna jedinica, gype(gr.) = rupa, gape (engl.) = procijep. Hoćemo li probati sa nekom IE? Ima li potrebe da ti listam 'vodu' na IE jezicima. Ja o tome, o čemu ti?

od kojih jedan (etrurski)nije niti indoeuropski jezik - nego je jafetski ili kako ga već zovu. Kakve to veze ima? Da li je neki jezik hermetički zatvorena cjelina u koju ništa ne ulazi i ništa ne izlazi?

[Liburn]

Daniel.N kaže:

Je. Samo što Držić 1500 i neke piše na ijekavici, čak i srjeća.

Orsat Ligorio je lijepo pokazao da je i tada naglasak bio ne-čakavski.

OK, malo sam pretjerao. Od hrvatske književne renesanse u Zadru i Splitu u 16. st. se pojavljuje ijekavica.
Ali to ne mjenja činjenicu da je ijekavica mlađa od ikavice i ekavice. Kao ni da prostor Dubrovnika najvjerojatnije spada pod raniju ikavsku ščakavicu. Kao ni da širi prostor Dubrovnika još uvijek ima i ikavice ponegdje,uiopće nije sve ijekavica.

O ovome pričamo zato što je Clogad pretpostavio da njihov dalmatizam 'žmuo' (tako i 'muo') nije mlađi od opće raširenog 'žmula' (tako i 'mula') u Dalmaciji odn. na cijeloj našoj obali općenito. A očito je da je 'žmuo' ijekaviziran 'žmul' odn. 'muo' ijekaviziran 'mul', jer ta fonetska promjena odgovara ijekavizaciji ikavice i ekavice. Dakle ta promjena se vjerojatno dešava u slavenskim jezicima a ne ranije u dalmatskom jer bi inače bila raširenija na obali nego što je ispalo da jest, a pojavljuje se samo u Dubrovniku neko vrijeme - tako ispada. Uvijek postoji mogućnost da je takva fonetska promjena bila i prije na tom mjestu prije nastanka Dubrovnika, ali sumnjam - ona je refleksija tipičnog dubrovačkog izgovora i ijekavice.

Koliko znam najstariji oblici glagola u slavenskom koji bi prethodio razvoju govora po konsolidaciji Slavena na ovim prostorima bi se pojavili ovako (zanemarimo jezik/dijalekt, samo glagol):
-dok si vino natakal po ženi sam ti skakal
U ikavici se dešava skraćivanje:
-dok si vino nataka po ženi sam ti skaka
Zbog nečeg dolazi do ijekanja u post-srednjovjekovnom vremenu - da li iz starijeg oblika ili iz ikavice (?):
-dok si vino natakao po ženi sam ti skakao
Kad se to ijekanje širi po Bosni nastaje skraćivanje iz ijekavice:
-dok si vino natako po ženi sam ti skako
Kad ista ta ijekavica kasnije izlazi na more i susreće se sa ikavicom nastaje prelazak ijekavaca na ikavicu i ono splitsko:
-dok si vino natakaja po ženi san ti skakaja (ovo je isto što i pija umjesto pio ili tija umjesto (h)tio

Prema tome žmuo i muo su morali nastati iz žmul i mul. Opća raširenost ovog drugog uz ekskluzivitet prvog ide tome u prilog. Kao i činjenica da su završeci -ul možda i daleko najpoznatija karakteristika ne samo dalmatskog nego i drugih romanskih jezika šire regije. Dalmatski se dijeli na 2 dijalekta samo zato što su 2 dijalekta i zapisana (vejski - Krk 19. st.; raguzejski - dubrovački dokumenti u 14. st.), međutim smatra se po rasponu dalmatizama u čakavici i dubrovačkoj štokavici da se ovaj raguzejski prostirao sve do Zadra, a vejski samo na Kvarneru - dakle nije greda da je dalmatski u rasponu Kotor - Zadar bio jedno tijelo s vjerojatnim podvarijanticama ali ipak jedan dijalekt a ne više bitno različitih.
Žmuo / muo je kasnija promjena - ijekavizacija, sa vidljivim dubrovačkim akcentom.

[Daniel.N]

Gluskab kaže:

Prije nove ere daleko manje nego nakon uspostave latinskog kao jezika literature i crkve ili velikih širenja raznih carstva.Prije toga,jedino grčki i fenički su mogli po mediteranskom svijetu ponešto utjecati na druge jezike na velikom prostoru.

Pa nije baš posve tako. Npr. riječ vino je putovala iz jezika u jezik.

Poznata je i riječ bura koja se nalazi u dosta različitih jezika.

Posuđivanja su česta. Moj je omiljeni primjer turkijska (danas je npr. u ujgurskom) riječ tilmač koja je postala tumač u hrvatskom, tolmács u mađarskom, a Dolmetscher u njemačkom, sve s istim značenjem.

Liburn kaže:

Koliko znam najstariji oblici glagola u slavenskom koji bi prethodio razvoju govora po konsolidaciji Slavena na ovim prostorima bi se pojavili ovako (zanemarimo jezik/dijalekt, samo glagol):
-dok si vino natakal po ženi sam ti skakal
U ikavici se dešava skraćivanje:
-dok si vino nataka po ženi sam ti skaka
Zbog nečeg dolazi do ijekanja u post-srednjovjekovnom vremenu - da li iz starijeg oblika ili iz ikavice (?):
-dok si vino natakao po ženi sam ti skakao
. . . .

Jasno da su žmul i mul stariji oblici. Dovoljno je pogledati druge padeže: u žmulu, na mulu, iz toga se vidi da je l izvorni.

Isto je stariji oblik od orao - oral, od pepeo - pepel itd.

Nestanak -l je ništa neobično. Pa konačno, -l je nestao u slovenskom! Oni pišu skakal po tradiciji ali izgovaraju nešto kao /skakau/. Slično je i u poljskom gdje se ono -ł izgovara kao /w/.

Prelazak -l > -o (skakal > skakao) nije "ijekavski" fenomen. Konačno, tako govore i ekavci (u Srbiji) a i dobar dio ikavaca u nekim dijelovima Bosne. Dakako postoje i ekavski krajevi (u južnoj Srbiji, npr.) gdje je ostalo to -l...

Prelazak -l > -a nije skraćivanje, nego nastaje novo a koje se može spojiti s onim a prije. Da je tako, dokazuju oblici radija, učija, a skaka je nastalo od skaka-a, zato je u tim riječima to -a uvijek dugo...

(edit) Inače, to "ijekanje" isto nije ništa neobično, konačno imaš prelazak dugog jata (i jera!) u ie i u mnogim kajkavskim govorima, npr.

čvrčki se semeljeju ilji zdrobiju .
jena mera čvrčke zmiešua se z tri mere melje.
k tomu se dene soli, jajce, kvas i prpra med prsti.
Mieša se z mlijekem kaj bi se dobile dobre tieste za resuknuti.
omiešane tieste se ostav stati po pol vure i saki put se resuče i nazaj dene h jen kup.
Poklje jene tri resukavanja resuče se i z šaljicu zrieže na kruge....

http://zena.hr/forum/tema/kaj_su_jeli_nasi_stari/1/9176

Obrati pažnju na zrieže, mieša, zmiešua...

[Liburn]

Daniel.N kaže:

Nestanak -l je ništa neobično. Pa konačno, -l je nestao u slovenskom! Oni pišu skakal po tradiciji ali izgovaraju nešto kao /skakau/. Slično je i u poljskom gdje se ono -ł izgovara kao /w/.

Prelazak -l > -o (skakal > skakao) nije "ijekavski" fenomen. Konačno, tako govore i ekavci (u Srbiji) a i dobar dio ikavaca u nekim dijelovima Bosne. Dakako postoje i ekavski krajevi (u južnoj Srbiji, npr.) gdje je ostalo to -l...

Možda sam se krivo izrazio. Slovensko skakau i štokavsko skakao nije jedno te ist, iako je slično. Kod slovenskog je to zbog prisutnosti jerova odn. takvog izgovora. Oni ionako zatvaraju samoglasnike u polusamoglasnike, ustvari nikad ih nisu ni sasvim otvorili kao što se desilo u hrvatskom jeziku pa je "otvoreno" -il/-al dobilo oblik "zatvorenijeg" -iu/-au pogotovo kod Gorenjaca.
Kod štokavice je to više kao nekakva stilizacija sloga, produživanje u izgovoru (a ne zatvaranje) i to onih slogova koji su najkraći kao oni oko 'i' pa prelazi u 'ije' ili kratkih 'e' pa prelazi u 'je'. Možda nisam trebao napisati da je -io i -ao nastalo zbog ijekavice, nego je i ijekavica i -io, -ao nastalo zbog stiliziranja u istom pravcu slogova u izgovoru... ako sam se dobro izrazio, nisam jezičar pa ćete mi oprostit. Zato i jest moguće da -io i -ao imaju i srpski ekavci jer se radi o stilizaciji, ali takvoj koja je malo zapadnije zahvatila cijeli izgovor pa eto ijekavice.

Daniel.N kaže:

Prelazak -l > -a nije skraćivanje, nego nastaje novo a koje se može spojiti s onim a prije. Da je tako, dokazuju oblici radija, učija, a skaka je nastalo od skaka-a, zato je u tim riječima to -a uvijek dugo...

(edit) Inače, to "ijekanje" isto nije ništa neobično, konačno imaš prelazak dugog jata (i jera!) u ie i u mnogim kajkavskim govorima, npr.

http://zena.hr/forum/tema/kaj_su_jeli_nasi_stari/1/9176

Obrati pažnju na zrieže, mieša, zmiešua...

Pazi ovo. Iz starog skakal je ikavica izbila -l. I nastalo je skaka, ali produženo a nije zbog toga što nešto fali nego je već i -al prije nestanka morao biti produžen. Kao i -il. Zato i nestaje -l jer postaje višak koji ometa. a skaka je nastalo od skaka-a, zato je u tim riječima to -a uvijek dugo... - tu si ustvari previdio da je 'a' u 1. slogu duže od 'a' u 2. slogu pa taj završetak nije ustvari produžen - produžen je 1. kao uzlazni zbog čega 2. slog ustvari jest duži nego u prosjeku kod drugih dijalekata ali ustvari kraći u svom dijaletu i to kao silazni pa to izbija -l na kraju. Prema tome skaka je moralo nastat direktno iz skakal, a da jest najbolje govori razgraničenje ikavske i ekavske čakavice di se to na razgraničenju izgovara isto ali ekavci čuvaju -l na kraju.
Međutim ono što sam nazvao ijekavskim izlaskom na more i splitskim skakaja jest novo ali ne s Marsa nego se to razvija onda kad se pred Turcima izbjeglice ijekavci pojavljuju uz more i mješaju se s ikavcima, prelaze na ikavicu velikim dijelom ali i nešto zadržavaju. Oni naleću na bi, pi, ji i "ijekaviziraju" ih u bia, pia, jia. Nakon toga čista ikavica ostaje sačuvana kod bodula na svim otocima jer je tamo došlo manje štokavaca ijekavaca i na dijelovima Dalmacije koji lošije komuniciraju sa unutrašnjošću - splitsko područje najbolje komunicira sa unutrašnjošću. To se sad mjenja u zadnjih 50 god. kad "splitsko" iakanje osvaja i ostatak Dalmacije, a u zadnjih 20 god. izbija i ikavicu na otocima pa ćeš sve češće čut i da bodul ikavac kaže -ia.

Da je kod ijekanja riječ o stilizaciji u govoru govori i jedan slučaj iz Bukovice (doseljenici iz Hercegovine u turska vremena) koji su stilizirali na taj način sve: "bijelija put cijelija putem"

P.S. Obrati pažnju da je skakal -> skaka jedna promjena, da je ijekavizacija skaka -> skakaja (a ne skaka), ali ovo skakaja ostaje tipično gotovo isključivo za samo potez Split-Trogir i nije čak ni u upotrebi svih na tom potezu jer su mnogi zadržali starije ikavsko skaka. Istovremeno na tom potezu se desilo na isti način da se bi potpuno zamjeni sa bija bez iznimki kao kod dužih glagola a la skakati u 1. slučaju. Možda ti forma 'skakaja' nije poznata pa ne primjećuješ pravilo bi->bija; skaka->skakaja

[Gluskab]

Hildebrand kaže:

Baš sam to htio napisati. Pa pobogu, od njihovog predlatinskog jezika ostali su samo fragmenti. A oni toliko vični pisanju ...

Upravo to,fragmenti koje su drugi zapisali.

[Gluskab]

U Konjicu je bilo Kelta i oni su kao civiliziraniji,kasni doseljenici mogli imati nekakvu pismenost.Nikakvih zapisa na ijednom ilirskom jeziku nemamo, ni posebnim ni neposebnim slovima.

[Dragon007]

Gluskab kaže:

U Konjicu je bilo Kelta i oni kao civiliziraniji,kasni doseljenici su mogli imati nekakvu pismenost.Nikakvih zapisa na ijednom ilirskom jeziku nemamo, ni posebnim ni neposebnim slovima.

Istina Gluskab, pozdrav od autora teme, sigurno me se sjećaš.

[Gluskab]

Daniel.N kaže:

Pa nije baš posve tako. Npr. riječ vino je putovala iz jezika u jezik.

Poznata je i riječ bura koja se nalazi u dosta različitih jezika.

Opet preko latinskog i grčkog kao lingua franca jezika literature i crkve u kasnijim stoljećima.

[Gluskab]

Dragon007 kaže:

Istina Gluskab, pozdrav od autora teme, sigurno me se sjećaš.

Ne bi o tome tko se koga sjeća,talijanski nazi trolleru po forumima i chatovima.

[Liburn]

Gluskab kaže:

Upravo to,fragmenti koje su drugi zapisali.

A jeste pametni vas dvojica. Prvo pročitajte na što odgovarate. Nije bila riječ o njihovom pisanju njihovih pred-latinskih jezika nego o njihovom pisanju vulgaro-latinskog u periodu 3. i 4. st. Hebate koliko morete srati uprazno...