Koliko ste ostali u braku radi "sela" ulaganja itd.?

[Muškica]

Njezna kaže:

inspiriano kroz drugu razpravu sam htjela postaviti to pitanje.

Svaka rastava normalno nastaje iz gubitka povjerenja i/ili ljubavi.
Znaci negdje nesto pukne.
Ovisno o nacinu kako dode to toga ipak se jos ostaje u braku jer se ka prvo sama nemoze shvatiti sta se desilo a evo s druge se evo ima djecu skupa,
kredit itd. ili se boji sta ce reci selo (okolica, roditelji itd.) veliki zna tu biti pritisak i s druge strane koji ce vam tupiti "ma to je moj muz/zena vec uradila 2-3 puta i vidis jos uvik smo skupa"

Zelila bi znati ovdje koliko dugo ste na kraju ostali u vezi i mucili se sa njoj dok ste ipak odlucili je prekiniti i sta vas je vezalo uz tu vezu?

Isto tako bi zelila znati dali smatrate danas dali je tada ta odluka bila prava ili ste trebali prija prekiniti?

Isto tako bi rado cula dali ima slucajeva da se skroz izgubljeno povjerenje uzpjelo vratiti i zasto ? i koliko dugo je za to trebalo.

Znala sam od početka da nisam u normalnom odnosu. Sve sam znala ali nisam imala muda niti želje otići. Obožavala sam ga. I još ga volim.
Otišla sam kad me počelo biti sram gledati se ispred ogledala. Kad me nemir razdirao svake minute. Rekla sam si: Miškica imaš 30...ne želiš se probuditi u istom stanju sa 40...a vrijeme teče.
Otišla sam sa djetetom od skoro 4 godine u podstanarstvo (nakon što sam uložila sve u njegovu kuću). Nisam imala stalan posao i niti jedan razlog što se love i sigurnosti tiče..ali sam otišla! Evo me živim i dalje....
Nije me spriječila niti jedna usađena boljka sadašnjeg društva. Nije me bilo strah..znala sam što želim i da mogu.
Onda je prošlo vrijeme a ja sam pomislila da smo se promijenili i da možemo ponovno probati....hehehehehehehe.....
Više sam patila nakon tog drugog prekida nego kada sam otišla...
I danas ponekad patim..mrvicu...
No, ne žalim radi svoje odluke...

[CrniZEC]

Njezna kaže:

Zelila bi znati ovdje koliko dugo ste na kraju ostali u vezi i mucili se sa njoj dok ste ipak odlucili je prekiniti i sta vas je vezalo uz tu vezu?

Isto tako bi zelila znati dali smatrate danas dali je tada ta odluka bila prava ili ste trebali prija prekiniti?

Isto tako bi rado cula dali ima slucajeva da se skroz izgubljeno povjerenje uzpjelo vratiti i zasto ? i koliko dugo je za to trebalo.

6 godina. kreativnog covjeka tesko je potuc iako su svi cimbenici protiv tebe uvijek dodjes do nove ideje kako nesto potaknuti i pokrenuti pa ne odustajes dok te druga strana ne iscrpi ne isprazni ti sve ideje i suocis se sa zidom.

karakteri su nas vezali.

odluka je bila prava, i od kad sam skuzio da razvod je najbolja opcija i jedina zapravo opcija koja je preostala ucinio sam taj potez bez oklijevanja.

ne. jednom izgubljeno povjerenje nikad nije vraceno, sumnja je uvijek ostala i kod svakog razgovora sam uvijek razmisljao i sumnjao u sve sto je zenska rekla, ali sam pustio bez prigovaranja da vidim da li ce doci do te promjene o kojoj druga strana prica, kad nije, sve njezine izjave sam trpao pod baljezganje, fantaziranje, tipa gdje ljudi vole pricat i mastati o tome sto ce napravit a to nikad ne naprave. u pocetku velika ljubav, na kraju se vise ni ne prepoznajemo na ulici kad se vidimo, kao da se sve vratilo u period dok se nismo upoznali. s obzirom da nam obojima to odgovara nitko nista ni ne zeli. nema ni mrznje ni ljutnje ni bijesa, jednostavno nikakve emocije nas vise ne spajaju, cak ni one prijateljske. ja sam otad promjenio 3-4 grada, ona si je nasla drugog tipa i svi sretni i zadovoljni.

[Fiffy]

Miškica kaže:

Znala sam od početka da nisam u normalnom odnosu. Sve sam znala ali nisam imala muda niti želje otići. Obožavala sam ga. I još ga volim.
Otišla sam kad me počelo biti sram gledati se ispred ogledala. Kad me nemir razdirao svake minute. Rekla sam si: Miškica imaš 30...ne želiš se probuditi u istom stanju sa 40...a vrijeme teče.
Otišla sam sa djetetom od skoro 4 godine u podstanarstvo (nakon što sam uložila sve u njegovu kuću). Nisam imala stalan posao i niti jedan razlog što se love i sigurnosti tiče..ali sam otišla! Evo me živim i dalje....
Nije me spriječila niti jedna usađena boljka sadašnjeg društva. Nije me bilo strah..znala sam što želim i da mogu.
Onda je prošlo vrijeme a ja sam pomislila da smo se promijenili i da možemo ponovno probati....hehehehehehehe.....
Više sam patila nakon tog drugog prekida nego kada sam otišla...
I danas ponekad patim..mrvicu...
No, ne žalim radi svoje odluke...

Kakav je bio odgovor s njegove strane? Jeli mu to došlo kao nešto očekivano ili je ostao šokiran? Ja sam svome nakon jedne burne svađe rekla da se želim razvesti ali me nije doživio previše, no kad je shvatio da je to ustvari ono što bih htjela, usrao se i počeo s moljakanjem i navođenje razno raznih stvari koje će promijeniti i kao ne možeš to raditi našem djetetu blabla.. Ja sam tu zbog tog "sela" kako bi se reklo... On živi u uvjerenju da ja nikad neću imat muda otić.. a i ja sam pomalo počela tako razmišljat

Kako ti je dijete to podnijelo? Moja ima 3 godine i naprosto ga obožava, pa ne znam da li bi to njoj bilo strašno... Vjerojatno bi..

[Muškica]

Fiffy kaže:

Kakav je bio odgovor s njegove strane? Jeli mu to došlo kao nešto očekivano ili je ostao šokiran? Ja sam svome nakon jedne burne svađe rekla da se želim razvesti ali me nije doživio previše, no kad je shvatio da je to ustvari ono što bih htjela, usrao se i počeo s moljakanjem i navođenje razno raznih stvari koje će promijeniti i kao ne možeš to raditi našem djetetu blabla.. Ja sam tu zbog tog "sela" kako bi se reklo... On živi u uvjerenju da ja nikad neću imat muda otić.. a i ja sam pomalo počela tako razmišljat

Kako ti je dijete to podnijelo? Moja ima 3 godine i naprosto ga obožava, pa ne znam da li bi to njoj bilo strašno... Vjerojatno bi..

Bio je šokiran. Kad je vidio da uistinu mislim ozbiljno (našla sam stan, počela seliti stvari..)...e onda je krenula faza prijetnji (uzet ću dijete...bla..bla..)...e onda kad sam otišla i kad je konačno shvatio, je krenula faza: nisam dobro, propadam bez vas...
Sve sam i ja to prolazila..sve faze...osim prijetnji i podvala.
Vezano za naše dijete tu smo oboje ostali trijezne glave obzirom na tako tešku situaciju...
Dosta sam i sama utjecala na njega obzirom da sam "takve " struke pa sam se svojski trudila puno razgovarati o jako bitnim stvarima nakon razvoda, tu mislim na naše dijete...
Naravno da je sin osjetio razvod, ali mislim da smo tu oboje uspjeli ugušiti svoj ego i svoje vlastite povrede i zaštiti sina.
I danas se posvađamo i dođe do međusobnih "scena"...ali nastojimo štediti dijete toga...
Bolje se slažemo danas nego kada smo bili skupa. No, to je proces, krivulja..baš kao život...ide gore-dole..
Gle...mislim da je bolje da dijete odrasta sa zadovoljnim roditeljima. Ostati zajedno radi djece je gubljenje vremena, energije i života na krive stvari radi nekog tko odrasta u lošoj atmosferi.
Sretan roditelj=sretno dijete.

[dijetesjene]

Miškica kaže:

Bio je šokiran. Kad je vidio da uistinu mislim ozbiljno (našla sam stan, počela seliti stvari..)...e onda je krenula faza prijetnji (uzet ću dijete...bla..bla..)...e onda kad sam otišla i kad je konačno shvatio, je krenula faza: nisam dobro, propadam bez vas...
Sve sam i ja to prolazila..sve faze...osim prijetnji i podvala.
Vezano za naše dijete tu smo oboje ostali trijezne glave obzirom na tako tešku situaciju...
Dosta sam i sama utjecala na njega obzirom da sam "takve " struke pa sam se svojski trudila puno razgovarati o jako bitnim stvarima nakon razvoda, tu mislim na naše dijete...
Naravno da je sin osjetio razvod, ali mislim da smo tu oboje uspjeli ugušiti svoj ego i svoje vlastite povrede i zaštiti sina.
I danas se posvađamo i dođe do međusobnih "scena"...ali nastojimo štediti dijete toga...
Bolje se slažemo danas nego kada smo bili skupa. No, to je proces, krivulja..baš kao život...ide gore-dole..
Gle...mislim da je bolje da dijete odrasta sa zadovoljnim roditeljima. Ostati zajedno radi djece je gubljenje vremena, energije i života na krive stvari radi nekog tko odrasta u lošoj atmosferi.
Sretan roditelj=sretno dijete.

veeeelika zabluda

[TenaX]

Njezna kaže:

inspiriano kroz drugu razpravu sam htjela postaviti to pitanje.

Svaka rastava normalno nastaje iz gubitka povjerenja i/ili ljubavi.
Znaci negdje nesto pukne.
Ovisno o nacinu kako dode to toga ipak se jos ostaje u braku jer se ka prvo sama nemoze shvatiti sta se desilo a evo s druge se evo ima djecu skupa,
kredit itd. ili se boji sta ce reci selo (okolica, roditelji itd.) veliki zna tu biti pritisak i s druge strane koji ce vam tupiti "ma to je moj muz/zena vec uradila 2-3 puta i vidis jos uvik smo skupa"

Zelila bi znati ovdje koliko dugo ste na kraju ostali u vezi i mucili se sa njoj dok ste ipak odlucili je prekiniti i sta vas je vezalo uz tu vezu?

Isto tako bi zelila znati dali smatrate danas dali je tada ta odluka bila prava ili ste trebali prija prekiniti?

Isto tako bi rado cula dali ima slucajeva da se skroz izgubljeno povjerenje uzpjelo vratiti i zasto ? i koliko dugo je za to trebalo.

joj,,,,muka mi je kad se sjetim,,,,
skoro čitav brak a to je deset godina sam ostala radi sela,radi roditelja,radi djece,radi "sramote"..........
prvi put me je udario u prvoj trudnoći,,,tad sam ostala radi djeteta i jer sam bila previše osjetljiva,sjećam se da sam plakala ko kišna godina i nisam željela da ON ne sudjeluje u mojoj sreći zbog rođenja djeteta,,,,
uvrede i poniženja su se nastavili,ali ostajala sam zbog sela i krila to ko oči u glavi jer me bilo sram nekome priznati,,,
ostajala sam jer su mi dušebrižnici savjetovali da ako odem,da će mi biti jako teško,pa čak da bi mi mogao i uzeti djecu,,,
ostajala sam radi straha,,,,
i kad sam pukla po šavovima tek tada sam poslala sve u rodni kraj,njih i njihove savjete,i seoske babuskare koje laju na sva usta,a nemaju pojma,,,
i tako,,,,10 godina,,,,da sam bila hrabrija,napravila bih to puno ranije!

[Minifini]

Skorom 3 godine mi je trebalo da napokon napravim taj korak, 3 godine agonije, preživljavanja, glumljenja sreće prema van. Konačna odluka je pala onaj tren kada sam bila zakucana na zid od strane ex-a. Nakon toga rekla sam mu da se iseli do kraja mjeseca i pokrenula razvod. Žao mi je što to nisam prije napravila, što sam gledala na djecu da imaju obitelj i na kraju razvela sam se u najgorem periodu za djecu....pubertet. Nisam čak ni razmišljala kako ću preživjeti mjesec pored kredita, režija ,dvoje djece koje imaju svoje potrebe, ali uspjevam nekako. Imala sam veliku podršku od roditelja kada sam se odlučila na rastavu i to mi je puno značilo u tim trenucima.

[Muškica]

dijetesjene kaže:

veeeelika zabluda

Zašto misliš da je zabluda?

[dijetesjene]

Miškica kaže:

Zašto misliš da je zabluda?

Ne pricamo o nasilju u braku iako i tu ima svega,nego recimo o onom cimerskom braku.
Djetetu u takvom braku moze biti sasvim ok i moze biti sretno,a da roditelji jedno sa drugim nisu sretni.
Kad se razvede cimerski brak,dijete moze biti vrlo nesretno a da istodobno roditelji budu sretni.

Pa zar ne znas kako vecina klinaca ciji su roditelji razvedeni godinama mastaju o nekakvom pomirenju svojih roditelja?

Dakle,zelim reci - ne,to sto je roditelj sretan ne znaci automatski da je i dijete sretno.
Meni se cini da je u praksi cak jezicac vage na nekakvoj suprotnoj tezi...

[Njezna]

dijetesjene kaže:

Pa zar ne znas kako vecina klinaca ciji su roditelji razvedeni godinama mastaju o nekakvom pomirenju svojih roditelja?

Dakle,zelim reci - ne,to sto je roditelj sretan ne znaci automatski da je i dijete sretno.
Meni se cini da je u praksi cak jezicac vage na nekakvoj suprotnoj tezi...

Stvar je u tome kako je to dite dozivilo taj brak odnosno kraj braka.

Mala djeca kojima nije jasno ili nije ni briga ili ne znaju sta se zbiva naravno ce teziti i zeliti ono sta je "normalno" i sta drugi imaju. A sto vise djete je svjesno da roditelji skupa nemogu biti sretni to vise ce moci ziviti s tim sta nisu skupa a i sa mogucim novim partnerima.

Primjer moja susjeda ima kcer koja je imala u trenutku rastave 3 godina i sina koji je tada imao 10. I mala sanjari i masta o obitelji, a sin jasno kaze da je vako mirnije doma i da su roditelji sretniji i opusteniji odkada zivu odvojeno i da mu je tako bolje. A jos su oni imala poprilicno "zivilisiranu" rastavu.

[dijetesjene]

Njezna kaže:

Stvar je u tome kako je to dite dozivilo taj brak odnosno kraj braka.

Mala djeca kojima nije jasno ili nije ni briga ili ne znaju sta se zbiva naravno ce teziti i zeliti ono sta je "normalno" i sta drugi imaju. A sto vise djete je svjesno da roditelji skupa nemogu biti sretni to vise ce moci ziviti s tim sta nisu skupa a i sa mogucim novim partnerima.

Primjer moja susjeda ima kcer koja je imala u trenutku rastave 3 godina i sina koji je tada imao 10. I mala sanjari i masta o obitelji, a sin jasno kaze da je vako mirnije doma i da su roditelji sretniji i opusteniji odkada zivu odvojeno i da mu je tako bolje. A jos su oni imala poprilicno "zivilisiranu" rastavu.

Ma,naravno da covjek nadje primjer za sve...ja sam recimo cijelo djetinjstvo mastala da se moji razvedu.
Zasigurno, negdje od 5te godina pa na dalje.
Uzalud.

No,iz nekih par primjera za koje znam - unatoc tome sto je brak ocigledno bio los, djeca su nekako vjerovala da se moglo/trebalo nastaviti.
Ne mogu to potkrijepiti nekom statistikom, ali nekako sam dojma da djeca daleko rijedje budu razumna, a puno cesce emotivna...
Naravno, kad velim djeca ne mislim tu na trogodisnjake, odnosno na svu predskolsku djecu, jerbo se to kod njih podrazumjeva.

[Njezna]

dijetesjene kaže:

Ma,naravno da covjek nadje primjer za sve...ja sam recimo cijelo djetinjstvo mastala da se moji razvedu.
Zasigurno, negdje od 5te godina pa na dalje.
Uzalud.

No,iz nekih par primjera za koje znam - unatoc tome sto je brak ocigledno bio los, djeca su nekako vjerovala da se moglo/trebalo nastaviti.
Ne mogu to potkrijepiti nekom statistikom, ali nekako sam dojma da djeca daleko rijedje budu razumna, a puno cesce emotivna...
Naravno, kad velim djeca ne mislim tu na trogodisnjake, odnosno na svu predskolsku djecu, jerbo se to kod njih podrazumjeva.

Zivot i krize nazalost ne pitaju koliko godina imaju djeca. ako roditelji imaju suzivot gdje im je jasno da su izgubili osjecaje jedan za drugoga ali se mrzu i ne svadaju redovno pa neka ostanu radi djece. Ali mislim da veze u kojoj djeca vidu redovno velike svade izmedu roditelja ukljuceno povrede rijecima itd. da je ipak bolje se rastaviti, i za njih. Ili gdje se kroz svadu ili zbog nje jos natjecu da kupu ditetu vise ili mu vise dopustu nego druga strana cisto radi da se da vise nego druga strana!

[mrafica]

dijetesjene kaže:

Ne pricamo o nasilju u braku iako i tu ima svega,nego recimo o onom cimerskom braku.
Djetetu u takvom braku moze biti sasvim ok i moze biti sretno,a da roditelji jedno sa drugim nisu sretni.
Kad se razvede cimerski brak,dijete moze biti vrlo nesretno a da istodobno roditelji budu sretni.

Pa zar ne znas kako vecina klinaca ciji su roditelji razvedeni godinama mastaju o nekakvom pomirenju svojih roditelja?

Dakle,zelim reci - ne,to sto je roditelj sretan ne znaci automatski da je i dijete sretno.
Meni se cini da je u praksi cak jezicac vage na nekakvoj suprotnoj tezi...

Ja ne dijelim tvoje mišljenje, ali obzirom da ga temeljim samo na svojim promišljanjima i pretpostavkama (te naravno primjerima oko sebe, kojih svi imamo), ne mora značiti da sam u pravu.
Djeca su kao spužve koje upijaju sve oko sebe. Partnerski odnos njihovih roditelja je najčešće prvi i najbliži prema kojem tvore temelje svog shvaćanja partnerskih odnosa uopće. Po meni je bolja poruka koja se djeci može poslati-nije najveća greška u životu razvesti se ako ne ide, nego poruka-to tako mora biti, bolje ne ide. Šuti i trpi.
Ne, ne kažem ja da hrpa ljudi trpi u brakovima. Ti cimerski odnosi mogu biti sasvim lijepi, ali nisu djeca toliko slijepa kakvima ih se često smatra. Znaju djeca da roditelji ne spavaju skupa, da nema nježnosti među njima, da mama ili tata imaju nekog drugog sa strane i slično. Mislim da je loše ako nauče da je to odnos koji je normalan.
Zapravo ne znam koja je veća dugoročna šteta za dijete, ne znam znaju li i psiholozi koji se time bave.

Po mom osobno shvaćanju jako, jako je malo uistinu kvalitetnih brakova i ne znam si to drukčije objasniti, nego činjenicom da se baš od djece iz takvih cimerskih brakova, kakve ti zagovaraš, rađaju novi cimerski brakovi i tako u začarani krug.

Je li za dijete veća šteta trauma koju će neminovno prouzročiti razvod ili rizik da cijeli život ima iskrivljenu sliku kako bi odnos trebao izgledati, ne znam. Nekako sam dojma da nije toliko krivo odaslati poruku djeci da nije najgora stvar razvod kad ne ide, naprotiv. Mislim da je tu trauma kratkoročno veća, ali poruka dugoročno bolja. Zapravo, ne znam. Zna li itko?

Mislim da je jedino sigurno da će obje situacije utjecati na dijete, nažalost.

[dijetesjene]

mrafica kaže:

Ja ne dijelim tvoje mišljenje, ali obzirom da ga temeljim samo na svojim promišljanjima i pretpostavkama (te naravno primjerima oko sebe, kojih svi imamo), ne mora značiti da sam u pravu.
Djeca su kao spužve koje upijaju sve oko sebe. Partnerski odnos njihovih roditelja je najčešće prvi i najbliži prema kojem tvore temelje svog shvaćanja partnerskih odnosa uopće. Po meni je bolja poruka koja se djeci može poslati-nije najveća greška u životu razvesti se ako ne ide, nego poruka-to tako mora biti, bolje ne ide. Šuti i trpi.
Ne, ne kažem ja da hrpa ljudi trpi u brakovima. Ti cimerski odnosi mogu biti sasvim lijepi, ali nisu djeca toliko slijepa kakvima ih se često smatra. Znaju djeca da roditelji ne spavaju skupa, da nema nježnosti među njima, da mama ili tata imaju nekog drugog sa strane i slično. Mislim da je loše ako nauče da je to odnos koji je normalan.
Zapravo ne znam koja je veća dugoročna šteta za dijete, ne znam znaju li i psiholozi koji se time bave.

Po mom osobno shvaćanju jako, jako je malo uistinu kvalitetnih brakova i ne znam si to drukčije objasniti, nego činjenicom da se baš od djece iz takvih cimerskih brakova, agovarkakve ti zaš, rađaju novi cimerski brakovi i tako u začarani krug.

Je li za dijete veća šteta trauma koju će neminovno prouzročiti razvod ili rizik da cijeli život ima iskrivljenu sliku kako bi odnos trebao izgledati, ne znam. Nekako sam dojma da nije toliko krivo odaslati poruku djeci da nije najgora stvar razvod kad ne ide, naprotiv. Mislim da je tu trauma kratkoročno veća, ali poruka dugoročno bolja. Zapravo, ne znam. Zna li itko?

Mislim da je jedino sigurno da će obje situacije utjecati na dijete, nažalost.

Pisala sam onako kako se meni cini.
No,jedno me ubolo,a nisam uspjela boldati...ja da zagovaram cimerski brak?
Ni cut...od dva zla u takvom slucaju ne znam koje je gore odabrati.
Kad velim zlo...mislim na posljedice koje ce se odraziti neminovno na djetetu.
Koje je uistinu jedino nevino.

Samo eto,meni se nekako cinilo da je vecina djece sklonija misliti - bolje da su ipak ostali zajedno.
Bolje bi bilo da tata i dalje stanuje sa nama.
Naravno da postoji ogromna mogucnost da ja to pogresno vidim.

[mrafica]

dijetesjene kaže:

No,jedno me ubolo,a nisam uspjela boldati...ja da zagovaram cimerski brak?
.

Ma krivo sam se izrazila.
Nisam mislila da ih zagovaraš, nego da ih gledaš kao bolju opciju od rastave.
Mislim da nikad neće biti jasno što je za dijete bolje. Jedino je sigurno da je oboje loše, sad koje je manje zlo ne znam-vjerujem da je i to individualno od obitelji do obitelji, od djeteta do djeteta.

[Pocahontas1]

Njezna kaže:

Zelila bi znati ovdje koliko dugo ste na kraju ostali u vezi i mucili se sa njoj dok ste ipak odlucili je prekiniti i sta vas je vezalo uz tu vezu?

Isto tako bi zelila znati dali smatrate danas dali je tada ta odluka bila prava ili ste trebali prija prekiniti?

Ja sam ostala predugo. Barem nekih 10god od prvih znakova da ne valja a možda i dulje.... Ali tada sam bila uvjerena da radim ispravnu stvar. Tko bi znao...

[-honey-]

Njezna kaže:

Zelila bi znati ovdje koliko dugo ste na kraju ostali u vezi i mucili se sa njoj dok ste ipak odlucili je prekiniti i sta vas je vezalo uz tu vezu?

Samo dok sam mislila da taj brak ima smisla, trudila sam se da ga sačuvam, možda se i mučila al mi nije žao jer znam da sa dala sve od sebe da spasim brak a u trenutku- zaista trenutku-to bude obično kap koja prelije čašu kad shvatim da nema smisla, odem i nije me briga ni za što više. ni za selo ni za ostale tričarije, a najmanje za nečije naknadno žaljenje itd. To je moj život i živjet ću ga onako kako ja želim

[leptirica 33]

Trebalo mi je puuune 32 god da ga ostavim,
unatoć svim batinama, prevarama, omalovažavanjima..
unatoć vlastitoj ineligenciji jer nisam glupa,
unatoć podršci od gotovo svih...

sad kada sam to napokon ućinila...

navjerovtno olakšanje...
on je bio prvi i jedini muškarac u mome životu...
neznam kako je to biti zaista voljena...
možda je i prekasno da vidim
pa možda mrvicu i žalim za izgubljenim vremenom...

no ljubavi mi ne fali, uz
djecu koja me obožavaju,
imam mnogo prijateljica koje bi sve ućinile za mene..

za novi život nikad nije kasno!

[Njezna]

Leptirica? Šta je to nakon 32 godine bilo odlučno? Šta je bilo drugačije nego prija 5 godina?

send from my Sony Xperia Z using Tapatalk

[leptirica 33]

Njezna kaže:

Leptirica? Šta je to nakon 32 godine bilo odlučno? Šta je bilo drugačije nego prija 5 godina?

send from my Sony Xperia Z using Tapatalk

Nije bilo ništa drugačije osim što mi je moje djete spasilo život shvatila sam da je dosta da ne trebam ništa puno u životu osim mira i svoje djece . Sad sam sa svojom kćerkom koja ide u srednju školu teško nam je bez posla sam podstanar ali ja i moje djete se smijemo nakon dugo godina.
Bila sam glupa što to nisam napravila puno ranije ali uz svoju djecu i njihovu ljubav sad znam da nikad nije kasno za malo sreće i mira.