Quote:
xfxgamer kaže:
To noću biva:
očajna mrena svijesti ko vrelo prše
i stvari sve crne kao pocijepane strše,
i kad se spomeni krše,
kad predmeti lijeću ko fantomi,
o,onda se sve lomi.
O,osjeća se onda,da sve gine i sve da trune,
i mumljanje se neko onda čuje,
to zemlja sama u praznini kune,
i njena kletva bolnu dušu truje.
To noću biva,kada zemlja kune,
kada sve gine,i sve kada trune.
Može li tko obajsniti ovu pjesmu,koja su stilska izražajna sredstva,šta se u njoj događa,pjesničke slike
|
Vu toj pesmi se pripetuje se rat. 2. svetski, ili pervi. domovinski. život se uzdiže i hmira. Krleža je znal da je po noči snaga sviesti slabeša, a podsvjest jakša, i unda se nemani iz podsvjesti znaju zdiči na površinu, zmislimo ih se, zdrmaju nas ili nekaj drugo. Rat kak noč gda je sviest nakalemljenog ratia oslabljena, a nemani iz dubina proždiru - same sebe, i druge.
izražajnih sredstvi kolko'š, alegoriji, paraboli..kaj očeš?
to ti je ovak pjesnički opis..ak očeš nekvu glupu školsku analizu, unda postoji višeslojnost gornjeg opisa i pesme, individualna/kolektivna bla bla razina, osobna..i tak.
btw. liepa pesma v noči ponog mesca, na marokansku orientalnu muziku pustinje. malo osuši i zagreje to truljenje.