Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.01.2017., 13:28   #1
Zašto je toko ljudi u Depresiji? Ali stvarno zašto?

Evo ovak da isprićam. Bio sam sad dom sam sa sobom dva dana. Sve sam si kupio tak da sam si mogo sam kuhat ručak i tak to sve. I tak dva dana sam bio doma jedino kaj sam vidio susedu kad sam išo bacit smeće, na 30 sec, i išo sam do kioska, 30 metri, po filtere. I tak bio sam doma, uživo bilo je dobro i tak nestalo kruha i ode ja danas u šoping i evo na kaj naletim. Sretnem ljude, pa dućan i skužim kolko su ljudi u depri. Ovaj nema za jest, ovaj fakat nema za jest, prodavaćice, depra do boli. ljudi vani, depra, koje susrećem, depra. Evo ja se odmorio, ta dva dana, i tak sam to doživio. Moje pitanje je zašto? fakat nema konkretnog razloga. Mislim kad će bit zadovoljni, a da nisu u depri. Kaj da velim suseda ima 50-60 godina oćisti snjeg vani, nije u depri. Većinom ljudi su u depri i sad znam kaj će te reć. ljudi su u depri zbog bolesti,nemaju love, nezadovoljni radnim mjestom i itd.. ali fakat kaj su oni doista poduzeli da se to promjeni, da se njihovo stanje promjeni. Ko da svi misle ovo će past samo od sebe ili ti doć samo od sebe a neće jer da ti tražiš moju pomoć ti bi reko, gle stari daj pomogni da si pomognem, kužite a ne ko da bu sve palo sa neba i žao mi je tih ljudi. Ko da misle da će bit preodređeni da im bude bolje, sutra, a neće ako ništa ne poduzmu da se izvuku iz te situacije. Evo kak sam bio doma reko idem si kupit neki dobar hoodie i kupim ga jučer, 300 kn. sad mi žao jer ovaj pored mene nema, ko da bolje da sam njemu dao, ali neće mu to pomoć, već motivacija da si on sam olakša i obezbjedi život. A žene, žene su dobre, katkad i predobre. Jednostavno ljudi ko da sanjaju sutra će bit bolje jer ko da mora a neće ako nešto ne promjeniš ili poduzmeš. Evo toliko od mene i dva dana samoće i uživanja. Možete podijelit slične ili razlićite situacije i zašto je toliko ljudi u depri? Jer to nemaju vjeru u sebe da mogu nešto promjenit u vezi svog života?
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 13:49   #2
Koliko banaliziranja u jednom postu...
Sve se mislim hoću li uopće odgovoriti na ovo ili ne? xD

Depresija JE bolest. Ljudi koji ''sanjaju da će sutra biti bolje'' u pravilu nisu u depresiji.
Uzet ću sebe za primjer. Imam dobar i stabilan posao, s dobrom plaćom. Da li ti sad misliš da ja NE BI SMJELA biti depresivna?
Jer bolujem od anksiozno-depresivnog poremećaja već godinu dana. I da, imam terapiju za to.
I ne sanjarim da će mi sutra biti bolje.

Otkud si ti daješ za pravo da neko ima ili nema pravo biti bolestan, odnosno - depresivan?
Contrast is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 14:01   #3
A ono, ja ponekad znam bit u nekoj poludepri, ali i to je s vremenom rjeđe, ma stvar je u tome kaj se općenito previśe toga kalkulira, kaj je puno ljudi koji źele neke promjene, ali opet kad se vrate neke lośije stvari, onda se zatvore u sebe.

Jest, medija i tehnolośka preubrzanost utjeće na Źivot, al opet i to su ponekad samo izgovori uz koje se odgađa p oduzimanje boljih naćina u źivotu. Baś zato kaj se jedan Źivot, bolje se opustiti i barem bjelomićno uźivati {ako ne sad, onda kad?}
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 14:09   #4
Quote:
Contrast kaže: Pogledaj post
Koliko banaliziranja u jednom postu...
Sve se mislim hoću li uopće odgovoriti na ovo ili ne? xD

Depresija JE bolest. Ljudi koji ''sanjaju da će sutra biti bolje'' u pravilu nisu u depresiji.
Uzet ću sebe za primjer. Imam dobar i stabilan posao, s dobrom plaćom. Da li ti sad misliš da ja NE BI SMJELA biti depresivna?
Jer bolujem od anksiozno-depresivnog poremećaja već godinu dana. I da, imam terapiju za to.
I ne sanjarim da će mi sutra biti bolje.

Otkud si ti daješ za pravo da neko ima ili nema pravo biti bolestan, odnosno - depresivan?
uopće ja nisam razgovaro na taj naćin. dal nekto smije ili nesmije radi ti što hočeš. samo me zanimalo od kud toliko depresivnih ljudi. pa kaj su svi bolesni onda
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 14:11   #5
ja imam dojam da se život počeo krivo shvaćati. očekuje se da je sve uvijek dobro i da smo uvijek zadovoljni.
a to nije moguće.
ladybug24 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 14:11   #6
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
A ono, ja ponekad znam bit u nekoj poludepri, ali i to je s vremenom rjeđe, ma stvar je u tome kaj se općenito previśe toga kalkulira, kaj je puno ljudi koji źele neke promjene, ali opet kad se vrate neke lośije stvari, onda se zatvore u sebe.

Jest, medija i tehnolośka preubrzanost utjeće na Źivot, al opet i to su ponekad samo izgovori uz koje se odgađa p oduzimanje boljih naćina u źivotu. Baś zato kaj se jedan Źivot, bolje se opustiti i barem bjelomićno uźivati {ako ne sad, onda kad?}
vidim ti radš i zadovoljan si. ok. bar malo racionalan odgovor.
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 14:12   #7
Quote:
ladybug24 kaže: Pogledaj post
ja imam dojam da se život počeo krivo shvaćati. očekuje se da je sve uvijek dobro i da smo uvijek zadovoljni.
a to nije moguće.
pa normalno da nije
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 14:57   #8
Stvar je i u tome kaj se dosta toga drźi u sebi, i ljudi ponekad u masi idealiziraju neke stvari koje su previśe vezane za materijalizam
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 15:23   #9
Quote:
Vordas kaže: Pogledaj post
uopće ja nisam razgovaro na taj naćin. dal nekto smije ili nesmije radi ti što hočeš. samo me zanimalo od kud toliko depresivnih ljudi. pa kaj su svi bolesni onda
pa i prije su bili, samo nije bilo svjesti o tome, da se radi o tome. sječam se odrastanja, moj otac je pušio par kutija dnevno a imao je naizgled sve. a opet nije imao ništa, jer je unutra bio nesiguran, uplašen, al naučiš prema van da se to ne pokazuje, odgajan si da radiš i ponašaš se onako kako se od tebe očekuje, a unutra patiš. i ta patnja je sve veča, neki su tu tjeskobu pokušavali smanjiti alkoholom, cigaretama, zlostavljanjem ljudi oko sebe..toga si valjda se nagledao oko sebe i kad si bio mali, danas ljudi sve više su svjesni da mogu biti zadovoljniji ali da to moraju i naučiti, rješiti unutarnje obrasce, konflikte, i sl. znaju da alkohol, cigarete, iskaljavanje na djeci, partneru nije rješenje, pa ili potraže pomoć, ili se pomire i onda vidiš te tjeskobne poglede koji tumaraju po gradu, čekaju godoa, bez nade u bolje sutra a opet razum im nedopušta da to i okončaju. ni na nebu ni na zemlji. grdo.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 15:52   #10
Gle rekao bih da puno ima utjecaj današnje tehnološko društvo i mediji...Ti danas kad otvoriš novine na netu što svatko čita za razliku od onih starih vidiš sami pesimizam, nikad nam nije gore, te ova katastrofa te ona katastrofa...Pogledaj samo ljude po tramvaju, autobusima i čekaonama svi listaju po mobitelima i čitaju takve članke.
Prije samo 10-ak godina su se ljudi daleko više družili, nismo buljili toliko u mobitele i čitali toliko pesimistične vijesti.Nikad nije bilo bajno, da pače nama je danas što zbog silnog napretka medicine i tehnologije daleko bolje u tom nekom socijalnom smislu, međutim uvijek ta neka nostalgija za prošlim boljim vremenima.

Kada se pogleda recimo stanje prije 70-ak godina što nije tako davno na kraju WW2 kako kod nas tako i u Europi nakon toliko stradavanja, toliko stravičnih priča kao da je netko rekao ok dosta je nastavljamo s životom.A trebaš se ti vratit normalan na posao nakon takvog svega pogotovo takve strahote što su ti ljudi prošli i kao da ništa nije bilo.Baš sam čitao priču o američkom brodu kojeg su japanci pred kraj rata torpedirali i potopljeni se mornari našli u vodi okruženi morskim psima.Tri noći su bili u vodi i slušali krikove svojih suboraca kako h jedu.Nakon par godina rata, nakon toliko poginulih prijatelja pred sam kraj još jedna trauma i za mjesec dana ti netko kaže evo kraja.Tada nije bilo psihijatara i lijekova na svakom uglu niti je itko razumio tvoje poteškoće, niti je bilo toliko knjiga i savjtovanja što sada.
Međutim ti ljudi su živjeli i borili se, danas se jako puno ljudi žali na poteškoće koje su u usporedbi s ovima zaista malene.Međutim ne znamo za teže jer ih nismo iskusili kao ni osnovnoškolac koji govori kako je njemu život silno kompliciran i težak jer nije iskusio gore.I zaista u njegovim očima život je kompliciran zbog zadaće iz engleskog od 10-ak redova ili neke gluposti...

Ovdje ne ulazim u neke zaista poremećaje i bolesti s kojima se ljudi nose, i koji su teško uopće mogu opisati.To su pravi problemi i kada puno ljudi ima ovu modernu depresiju koja nije uzrokovana bolešću već nekim vlastitim postupcima, onda ni ne shvaćaju što pravi bolesnici prolaze i kako bi dali sve da mogu biti zdravi...
arizin is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 16:08   #11
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
pa i prije su bili, samo nije bilo svjesti o tome, da se radi o tome. sječam se odrastanja, moj otac je pušio par kutija dnevno a imao je naizgled sve. a opet nije imao ništa, jer je unutra bio nesiguran, uplašen, al naučiš prema van da se to ne pokazuje, odgajan si da radiš i ponašaš se onako kako se od tebe očekuje, a unutra patiš. i ta patnja je sve veča, neki su tu tjeskobu pokušavali smanjiti alkoholom, cigaretama, zlostavljanjem ljudi oko sebe..toga si valjda se nagledao oko sebe i kad si bio mali, danas ljudi sve više su svjesni da mogu biti zadovoljniji ali da to moraju i naučiti, rješiti unutarnje obrasce, konflikte, i sl. znaju da alkohol, cigarete, iskaljavanje na djeci, partneru nije rješenje, pa ili potraže pomoć, ili se pomire i onda vidiš te tjeskobne poglede koji tumaraju po gradu
Ovo je stari ko da sam ja napiso. svaka čast neznam šta bih puno rekao pogodio si u srž. Ljudi se skrivaju i šute. Dobri ljudi ostaju dobri. Sad sam se sjetio frenda. loće od kad je prekinuo sa zarućnicom, prije 8 godina. ima para ko dreka, nesretan. I velim mu i vele mu drugi ali ne on i dalje po svom. Žao mi ga ali nemreš mu pomoć kad on sam ne kuži da je u krivu, jebaj ga.
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 16:16   #12
Quote:
arizin kaže: Pogledaj post
Gle rekao bih da puno ima utjecaj današnje tehnološko društvo i mediji...Ti danas kad otvoriš novine na netu što svatko čita za razliku od onih starih vidiš sami pesimizam, nikad nam nije gore, te ova katastrofa te ona katastrofa...Pogledaj samo ljude po tramvaju, autobusima i čekaonama svi listaju po mobitelima i čitaju takve članke.
Prije samo 10-ak godina su se ljudi daleko više družili, nismo buljili toliko u mobitele i čitali toliko pesimistične vijesti.Nikad nije bilo bajno, da pače nama je danas što zbog silnog napretka medicine i tehnologije daleko bolje u tom nekom socijalnom smislu, međutim uvijek ta neka nostalgija za prošlim boljim vremenima.

Kada se pogleda recimo stanje prije 70-ak godina što nije tako davno na kraju WW2 kako kod nas tako i u Europi nakon toliko stradavanja, toliko stravičnih priča kao da je netko rekao ok dosta je nastavljamo s životom.A trebaš se ti vratit normalan na posao nakon takvog svega pogotovo takve strahote što su ti ljudi prošli i kao da ništa nije bilo.Baš sam čitao priču o američkom brodu kojeg su japanci pred kraj rata torpedirali i potopljeni se mornari našli u vodi okruženi morskim psima.Tri noći su bili u vodi i slušali krikove svojih suboraca kako h jedu.Nakon par godina rata, nakon toliko poginulih prijatelja pred sam kraj još jedna trauma i za mjesec dana ti netko kaže evo kraja.Tada nije bilo psihijatara i lijekova na svakom uglu niti je itko razumio tvoje poteškoće, niti je bilo toliko knjiga i savjtovanja što sada.
Međutim ti ljudi su živjeli i borili se, danas se jako puno ljudi žali na poteškoće koje su u usporedbi s ovima zaista malene.Međutim ne znamo za teže jer ih nismo iskusili kao ni osnovnoškolac koji govori kako je njemu život silno kompliciran i težak jer nije iskusio gore.I zaista u njegovim očima život je kompliciran zbog zadaće iz engleskog od 10-ak redova ili neke gluposti...

Ovdje ne ulazim u neke zaista poremećaje i bolesti s kojima se ljudi nose, i koji su teško uopće mogu opisati.To su pravi problemi i kada puno ljudi ima ovu modernu depresiju koja nije uzrokovana bolešću već nekim vlastitim postupcima, onda ni ne shvaćaju što pravi bolesnici prolaze i kako bi dali sve da mogu biti zdravi...
ma znam al ljudi ko da ne žele izać iz svog okvira razmišljanja. ko jedna kutija i ne vidi ništa drugo. Sad zamisli da netko od njih vodi svoj biznis a neznaju izać iz kutije pa ja mislim da bi pola svijeta propalo, a u biti tak je i bilo za vrijeme Milanovićeve vlade "Zavrti ideju" i sad vidim nakon godinu i pol, pol se j.d.o.o.-a i obrta dijeli za 1kn na njuškalu, ne kažem da nekom nije uspjelo i da neko ne razmišlja van kutije ali većina tak razmišlja.
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 16:55   #13
Ljudi su i druśtveniji i usamljeniji nego prij3, baś zbog druśtvenih internetśkih mreźa {a ipak uźivo je uźivo}

Tako i didźej nemre zamjeniti spontano sviranje i pjevanje
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 18:26   #14
Quote:
Vordas kaže: Pogledaj post
Ovo je stari ko da sam ja napiso. svaka čast neznam šta bih puno rekao pogodio si u srž. Ljudi se skrivaju i šute. Dobri ljudi ostaju dobri. Sad sam se sjetio frenda. loće od kad je prekinuo sa zarućnicom, prije 8 godina. ima para ko dreka, nesretan. I velim mu i vele mu drugi ali ne on i dalje po svom. Žao mi ga ali nemreš mu pomoć kad on sam ne kuži da je u krivu, jebaj ga.
stara
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 18:33   #15
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
stara
hehe
Vordas is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 19:01   #16
Stvar je i u tomu kaj se ponekad ljudi povuku u poludepre i slicne stvari zbog toga jer ponekad prestrastveno ulaze u neke projekte, u neke zivotne planove, i nekad se ima osjecaj ko da imacovjek snagu da satima hoda od srece i zadovoljstva, a nekad se fakat par minuta cekanja u banci cini sasvim neprimamljivim i djelomicno depresivnim
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 19:25   #17
Ja osobno shvaćam neke ljude koji su u depresiji. To se odnosi na one koji su neizlječivo bolesni, na one koji su izgubili drage osobe, na one koji žive na rubu siromaštva. Ali vidim da ima mnogo onih (pogotovo mlađih) koji imaju prevelike zahtjeve u životu, pa kad skuže da to ne mogu ostvariti, upadnu u depresiju.
Nikome od nas ne ide u životu baš onako kako smo htjeli. Ja sam npr. moj život zamišljala sasvim drugačije, ali eto desile su se neke nepredviđene stvari i što sad, da budem depresivna? Nema šanse. Tako je, kako je.
Da bi se riješili depresije, potrebno je poduzeti sve što se može da bi se situacija promijenila. Sa nekim stvarima se treba pomiriti da će ostati takve kakve jesu i treba ih prihvatiti. Ne treba imati velika očekivanja jer se onda možemo samo razočarati. Treba uživati u onome što imamo i biti zahvalni da nije još gore. To jedino pomaže.
Ja imam moto - u ovom životu je ovako kako je, u drugom će biti bolje
__________________
Najveća od svih sloboda je kad si možeš dopustiti biti ono što uistinu jesi
My time is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 19:37   #18
Quote:
My time kaže: Pogledaj post
Ja osobno shvaćam neke ljude koji su u depresiji. To se odnosi na one koji su neizlječivo bolesni, na one koji su izgubili drage osobe, na one koji žive na rubu siromaštva. Ali vidim da ima mnogo onih (pogotovo mlađih) koji imaju prevelike zahtjeve u životu, pa kad skuže da to ne mogu ostvariti, upadnu u depresiju.
Nikome od nas ne ide u životu baš onako kako smo htjeli. Ja sam npr. moj život zamišljala sasvim drugačije, ali eto desile su se neke nepredviđene stvari i što sad, da budem depresivna? Nema šanse. Tako je, kako je.
Da bi se riješili depresije, potrebno je poduzeti sve što se može da bi se situacija promijenila. Sa nekim stvarima se treba pomiriti da će ostati takve kakve jesu i treba ih prihvatiti. Ne treba imati velika očekivanja jer se onda možemo samo razočarati. Treba uživati u onome što imamo i biti zahvalni da nije još gore. To jedino pomaže.
Ja imam moto - u ovom životu je ovako kako je, u drugom će biti bolje
Da, ali kako? I s kojim stvarima se pomiriti ako nismo sigurni je li to zaista nepromjenjivo?

I naravno, koliko o tome svemu ima utjecaj okoline?
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 19:56   #19
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Da, ali kako? I s kojim stvarima se pomiriti ako nismo sigurni je li to zaista nepromjenjivo?

I naravno, koliko o tome svemu ima utjecaj okoline?
To ovisi o tebi s čime ćeš se pomiriti tj. s onim za što si siguran da ne možeš promijeniti.
Uostalom, ne možeš cijeli život biti depresivan zbog nečega što znaš da nema šanse da se promijeni, kužiš. To je bez veze. Jedino je prihvaćanje rješenje.
Npr. ja sam kao mlada (prije dvadesete godine) maštala kako ću postati stjuardesa i putovati svijetom. Brak i djeca mi nisu bili ni na pameti.
Život mi se posložio sasvim drugačije.
Zaljubila sam se, udala sa 21. g. i dobila djecu. I što sad, da budem depresivna zato što nisam ostvarila taj svoj veliki san? Ima još puno stvari koje sam htjela, ali nisam ostvarila i to sigurno nije razlog da patim zbog toga.
Ja sam prihvatila život kakav je i važno mi je da mi je obitelj zdrava, da se slažemo i da imamo novaca za normalan život.
Patiti i biti depresivan zbog onoga što ne mogu više promijeniti je glupost.
Znaš kako se kaže - ako nemate mir u sebi, uzalud ga tražite negdje drugdje.
__________________
Najveća od svih sloboda je kad si možeš dopustiti biti ono što uistinu jesi
My time is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.01.2017., 20:05   #20
Quote:
My time kaže: Pogledaj post
To ovisi o tebi s čime ćeš se pomiriti tj. s onim za što si siguran da ne možeš promijeniti.
Uostalom, ne možeš cijeli život biti depresivan zbog nečega što znaš da nema šanse da se promijeni, kužiš. To je bez veze. Jedino je prihvaćanje rješenje.
Npr. ja sam kao mlada (prije dvadesete godine) maštala kako ću postati stjuardesa i putovati svijetom. Brak i djeca mi nisu bili ni na pameti.
Život mi se posložio sasvim drugačije.
Zaljubila sam se, udala sa 21. g. i dobila djecu. I što sad, da budem depresivna zato što nisam ostvarila taj svoj veliki san? Ima još puno stvari koje sam htjela, ali nisam ostvarila i to sigurno nije razlog da patim zbog toga.
Ja sam prihvatila život kakav je i važno mi je da mi je obitelj zdrava, da se slažemo i da imamo novaca za normalan život.
Patiti i biti depresivan zbog onoga što ne mogu više promijeniti je glupost.
Znaš kako se kaže - ako nemate mir u sebi, uzalud ga tražite negdje drugdje.
pa, da, nema smisla da tugujem za nečime što je jednostavno takvo da se u većini slučajeva neće promjeniti {čak i da se promjeni, vjerojatno bi opet neki obrasci ponašanja i navika utjecali na povratak na staro}

Ono što mi se još čini je to da sam prilično siguran da me recimo veća količina novca ne bi značajnije promjenila, dok ipak manja količina količina bi možda djelovala nešto depresivnije.

Ono što mi je najbitnije je da najdraže ljude imam uz sebe, da ne činim neke hirove koji mogu prilično udaljiti, teško je kada netko blizak postane stranac.

Inače, zbog baš ono previše odgađanja, desilo mi se dosta toga što je poivrmeno utjecalo na pad kreativnosti, što je i utjecalo na djelomičan umor od kolotečinskog života, samim time i traženje mira u sebi je poičelo iči daleko obilaznijim putevima, što je i utjecalo na pad samopouzdanja i vjere u sebe.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:00.