Lijepi stihovi

[NIKMAN]

Zelim da sam s tobom stopljen u sutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj setnji...
Probudjena zelja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji...

Sta ako je sve to samo igra cula,
samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
Ako s prvim daskom vjetrometnih frula
sve ovo u nama pocne da se spira...

Zagledam u sebe, trazim tvoje oci,
i plasi me pogled s tim osmijehom smjelim.
Obojen slutnjom strahujem da krocim
i ne mogu nista osim da Te zelim...

[idiotluci]

Naša soba miriše po tamjanu,
Po starom vinu,
I svijeća plače suzama bijelim.
Krevet se naseli pun zrikavaca
od poljubaca koje s tobom dijelim.

Kroz šuštave modre zastore zore
Slute se obrisi tijela što gore.

[sanjalica]

Izmedju mene i tebe

Između mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep
stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila naša čežnja,
u njeg se smjestila naša ljubav.

Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Dijeli nas tek djelić najmanjeg dijela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god težio i htio,
nikada me nećeš dosegnuti.

Između mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio naš život,
u njeg se smjestila naša sudbina.

Tako smo slični ti i ja, a opet tako beskrajno drukčiji.
Usprotivilo nam se čudnovato prostranstvo neodređenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeći.

Ne napreži se uzalud, jedini moj, ne širi svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Između nas je more beskraja -
ne veće, ne dublje od nježnog dodira. Ali zar ne znaš?
To je more ljubavi i ono će nas zauvijek spajati.

A.P.Kezele

[NIKMAN]

Cekam kraj reke
i gledam
pada vece
na nebu se pale
rumene vatre
i teski glas se cuje
strah me
da nikoga nema
da nikoga necu sresti
a putevi govore
da svi ovuda prolaze


G.V.L.

[NIKMAN]

Ogolio sam te kao ruzu
da bih ti vidio dusu.
A nisam je nasao,
ali se uokolo
obzorje, zemlja i more,
sve do beskraja,
ispunilo mirisom,
neizmjernim i zivim.

Zvonimir Golob

[el_mariachi]

kraj tanana sadrvana
gdje zubori voda ziva
setala se svakog dana
sultanova cerka mila

svakog dana jedno ropce
stajalo kraj sadrvana
kako vrijeme prolazilo
momce blijedje blijedje bilo

pitala ga jednog dana
sultanova kcerka mila
kazuj ropce odakle si
iz plemena kojega si

A rob rece: "Muhamed se
Zovem, u Jemenu sam rodjen;
iz plemena starih azra
sto za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube

Heine

[NIKMAN]

BILA JE MJESEČINA

Bila je mjesečina, snijeg i mi
išli smo tihi i nesretni.

Monogram naših snova blistao je nama,
ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama.
Ja sam bio sam i ti si bila sama.
Bili smo straža na mrtvačkoj straži,
na pogrebu jedne tihe laži.

I tako smo stigli na kraj drvoreda.
Tvoj parfem od gnjilih, uvehlih rezeda...
Rosa u staklu staklenog pogleda,
Adieu, ma chere, jer tako živjeti se ne da.

MIROSLAV KRLEŽA

[Akinetoh blues]

Daljne instrukcije

Dajte, moje pjesme, izrazimo naše niže strasti,
izrazimo našu zavist ljudima sigurna posla,
bez brige za budućnost.
Vrlo ste besposlene, moje pjesme.
Bojim se, zlo ćete svršiti.
Zastajkujete po ulicama,
Tumarate po uglovima i stajalištima autobusa,
Ne radite skoro posve ništa.

Vi čak ne izražavate naše unutarnje plemenitosti;
Vi ćete vrlo zlo svršiti.
A ja?
Ja sam otišao poluslomljen,
Ja sam vam toliko toga pričao da vas skoro vidim oko sebe.
Drske male životinje, bestidne, bez odjeće!

Ali vi, najnovije pjesme od sviju,
Vi niste dovoljno stare da učinite mnogo zla,
Nabavit ću vam zeleni kaput iz Kine
Sa zmajevima izvezenim na njemu,
Nabavit ću vam skrletne svilene hlače
Sa statue djeteta Krista u Santa Maria Novella,
Da ne kažu da oskudjevamo ukusom
Ili da nema kasta u ovoj porodici.

Ezra Pound

[NIKMAN]

Kazem ti

Kazem ti sve je uzalud
Tvoja mi sutnja kazuje vise
Sad sve je mnogo tise
A moglo je carski biti
I tako evo nas
Ciste bez grijeha

(da puknes od smijeha)

Lj. Car-Matutinovic

[carica]

Poeziju će svi pisati

San je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga
ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju
ali:
hoće li sloboda umeti da peva
kao što su sužnji pevali o njoj

[carica]

PJESMA SUNCU

Doći će sunce, ledena dušo, i rasplinut će sablasti mraza;
doći će mlađani bog i dat će ti plamen krvi svoje;
topla je njegova krv i riječi su njegove ko riječi ljubavnika;
bog je on strasti i čista je njegova strast;
njegova je strast poskočna ko srna i blaga ko lahor;
šapat je njegov tih ko miris, miris je njegova riječ.
Nelijepa je melanholija tvoja ko zvonjava;
turobni su akordi tvoji ko orgulje;
sva si žalosna, sva si tužna ko veliki tjedan:
nema strasti u boli tvojoj i bol je tvoja bol s nirvane.
Što si se prepala, sjetna dušo - prolazne su sablasti mraza:
one su ko dim i alkohol;
pijana si, ledena dušo, i nelijepa je zduha tvoja;
zduha je tvoja ko zduha krčmi i litanija večernja;
ona je umorna ko zvono i misao pijanice;
žuta je ko lišće, tragična ko jesen;
mrtva je ko krv tvoja, ko zimsko nebo;
sva si ledena, sva si sjetna, o turobna dušo moja.
Gle, dolazi mlađani bog;
u zrakama donosi krv i dah je njegov ko priča biblijska;
ljupki su njegovi koraci ko poljupci proljetnoga jutra;
toplo je njegovo čuvstvo ko ljetno podne na žalu morskom;
dobar je mlađani bog ko majka;
njegove su usne cjelovi i vatra je njegovo oko;
mekane su ruke njegove ko dijete i milovanja su ko suza sućuti;
lak je šapat njegov ko nada tvoja.
Doći će mlađani bog i velik će biti njegov trijumf;
klicat ćeš, turobna dušo, i klicaj će tvoj biti ko prva ljubav;
ogromna će postati nada tvoja ko sjeme ljudsko,
ko tople usne moje, što pjevaju pjesmu suncu.

[Akinetoh blues]

***

Imate li kod kuće
okruglih prozora?
ako nemate
povucite dijamantom krug.


***

Prozori su složeni.
Jedna strana postojanja
okrenuta je van,
druga unutra.
Stoga trpe
od kompleksa otvorenosti
i od kompleksa zatvorenosti.

***

Suprotno od vrata,
prozor na prvi pogled ostavlja dojam
izrazite prozirnosti.
Bistar,
uperen u plave daljine.

Okvir?
To je kostur,
tvrda stvarnost prozora.

S. L.

[NIKMAN]

U meni veceras jedna reka
razbija ogromna brda daleka,
muci se,
urlice,
razmice klance
i kida svoje zelene lance
i tije kroz moje srce
i pece
i kroz oci mi kipi i tece.

U tebi veceras ista reka
cudno je meka.
Sva je od mleka.
I cas je srebrna.
I cas je plava.
U njoj se tisina odslikava.

Svako u sebi reke druge
pod istim mostovima sretne.

Zato su nase srece i tuge
uvek drukcije istovetne.

[el_mariachi]

NIKMAN...na koliko ti foruma postas ?

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama
Prodoh pokraj bašte staroga imama
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!

Ja joj nazvah selam, al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode.

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crk'o!

Alexa Santic

[Vera Pavladoljska]

Bravo,el..dugo ne chuh ovo

[cabon]

carica kaže:
ali:
hoće li sloboda umeti da peva
kao što su sužnji pevali o njoj [/B]

...odlican izbor carice a i podebljala si prave stihove
da li si primjetila kakav utisak su te rijeci, to pitanje, ostavljale godinama na ljude u nasim krajevima ?
Branko Copic, roman 8.Ofenziva na pocetku isto pitanje i citirani Miljkovic

pa onda Stulic obrada cohenovog partizana i isto pitanje na kraju

Partizan

bijah uhvaćen u zamku
i pozvan da se predam
al taj nisam ja
štuc u ruke i crta

kako gordo teku suze
skrivao sam mnoge ljude
kao i imena
a sad i ona ginu sa mnom

zatim djevojka u bašti
i spas u njenoj duši
baš u pravi čas
umrla je bez riječi

trojica od nas toga jutra
a samo jedan živi
al taj nisam ja
grobnica je javna kuća

kroz čempres vjetar duva
i kroz groblja vjetar duva
draga sloboda
da l' će znati da pjeva

... beogradska polovina Zabranjenog pusenja daje nesto kao
odgovor na pitanje:

Od istorijskog AVNOJ-a

'45-te njega je primila partija,
A s vojskom je uš'o u Trst
Sada ulazi na vrata Komesarijata
A prima ga Crveni Krst

Njegov sin više nema svoga osmjeha
Po kom su ga znale cure s Koševa
Kaže: Stari, tvoja Juga je veliki zajeb
Tebe i tvojih komunjara

A stara sjedi i plače, kaže:
Dragane, pusti vijesti malo jače
Od istorijskog AVNOJ-a
Do izbjegličkog konvoja
Preko Sremske Rače

U njemu teče krv radnih akcija
Kad se diglo i selo i grad,
Bio je on bez igdje ičega
Ali nikad prazan k'o sad

Stari, sad se vidi, sad se vraća
S kim ste htjeli da budete braća,
Zajebo vas Tito i partija cijela
Sloboda očigledno nije umjela da pjeva

A stara sjedi i plače, kaže:
Dragane, pusti vijesti malo jače,
Od istorijskog AVNOJ-a
Do izbjegličkog konvoja
Preko Sremske Rače

Ponekad sanja smrt kako se šunja
I odvodi najbolje drugove,
A ponekad usni nerođenog unuka
Što zbori Majakovskog stihove

Sa barikada se čuje "No pasaran"
O, kako je čudan bio taj san,
Tu je četa proletera, zastava crvena
Tu je slika Ive Lole Ribara

A stara veli dosta svađe, kaže:
Dragane, pusti vijesti malo jače
Od istorijskog AVNOJ-a
Do izbjegličkog konvoja
Preko Sremske Rače

[question mark]

Ne daj se Ines

(Arsen Dedic)


Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines


Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"


Ne daj se Ines


Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta


Ne daj se Ines


Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice


Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo


Ne daj se Ines

[carica]

Tebe žeđa duša moja, Tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
...
Ljubav je Tvoja bolja od života,
moje će Te usne slavit.

[carica]

Zapis o izvoru


Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?

[carica]

Kad ptica prestane voljeti drugu pticu,ona joj ne kaže; "Odleti sada hiljadu milja daleko da ne bi gledala ravnodušnost kako se gomila u mojim zjenicama...!"
Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaže joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne čuješ kako pjevam u predvečerje nježnu uspavanku drugoj dragani koja leži sa kljunom u mome krilu...!"
Jer ptica nije površna kao čovjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jos snažnije, i umjesto umirujućih zvukova uspavanke cijela bi šuma morala slusati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol...
Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoći.
...A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka, od stida i pomutnje ne zna što bi,i bjezeći sve dalje od njega,ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu....