21 godina i trudna?

[Pocahontas1]

noelleM kaže:

... ali ja sam nekako sretna, i želim imati dijete s njim. Mislim da bih bila dobra mama. On ne može prikriti sreću, otkad sam napravila test ne može skinuti osmijeh s lica, grli me i ljubi me i govori da će biti uz mene što god odlučila i da me voli najviše na svijetu.

Potpisujem (skoro) sve što je do sada napisano. Odluka je tvoja. Ali nemoj zaboraviti ovo što si napisala, kakve osjećaje sada imaš i kako god da će možda biti teško... Nikome na svijetu nije lako, ali se ljudi vole, rađaju i vesele...

Ja imam 38god i planirali smo. Samo što sam ja mislila da će mi zbog godina trebati 5-6 mjeseci minimalno, a desilo se odmah i sad sam se prepala k'o grlica Ali proći će to. Prošlo je s prvim pa će i s drugim.

A ti stigneš partijati još do mile volje kad bebač poraste. Samo budi pametna i dobro si izorganiziraj stvari. Uvijek se nađe način da svi budu sretni.

[chocolatecookie]

Snow Fairy kaže:

A možda stvarno želi nastaviti raditi kao dj. Još ako njen dečko nastavi, a ona vidi što propušta...
Mislim, nezgodno je to. Treba samo vidjeti oko sebe da ima i takvih tužnijih primjera

A hrpa žena se vraća na posao nakon šest mjeseci porodiljnog, jer si drugo ne mogu priuštiti, i pretpostavljam da im nitko ne piše da je rad od 8 do 16 nespojiv s imanjem bebe i potiho sugeriraju abortus.

noelle, ne moraš se odreći prijatelja, izlazaka, putovanja, odsad pa do kraja vremena, ako odlučiš zadržati dijete. Pogotovo ako imaš podrškovite roditelje, ako ti partner nije krkan koji smatra da je dijete isključivo tvoja briga i tvoj posao, a ako si budete mogli priuštiti povremeno bejbisitiranje, i to će pomoć. I da, možeš biti liberalna i pričati bajke o dva princa, ili o dva pingvina koji su posvojili jaje, majčinstvo ne znači da se moraš učlaniti u HDZ, dati hladnu trajnu, i prestati govoriti (i prakticirati) jebanje.

[Pocahontas1]

chocolatecookie kaže:

A hrpa žena se vraća na posao nakon šest mjeseci porodiljnog, jer si drugo ne mogu priuštiti, i pretpostavljam da im nitko ne piše da je rad od 8 do 16 nespojiv s imanjem bebe i potiho sugeriraju abortus.

Ako smijem reći svoje mišljenje, ja sam se jako veselila svojoj bebici (sad je 6god), i mislila sam da ćemo svi biti sretni a zapravo nisam vidjela koliko mi je brak nesređen i nesretan. Ja sam si ''priuštila'' drugih 6 mjeseci ali sam skoro bankrotirala i poslije doživjela živčani slom kad su mi muž i svekrva okrenuli leđa za čuvanje kad sam se vratila na posao. I da, znala sam u svađi reći mužu -''zašto sam uopće rodila to dijete??'' - ali u srcu to nisam nikad dvojila, naravno da sam ga uvijek najviše voljela. U mom slučaju je tako ispalo da sam se riješila muža neradnika, a ja i moje zlato smo zajedno... Prošli smo sve i svašta zajedno, milijun problema, ali zato sada kad sam tužna uvijek me zagrli i kaže: 'mamice, nemoj biti tužna, ja sam tu sa tobom' i tada svi problemi svijeta postanu mali kao da ih gledaš na maketi. Nema veće ljubavi od te <3.

chocolatecookie kaže:

noelle, ne moraš se odreći prijatelja, izlazaka, putovanja, odsad pa do kraja vremena, ako odlučiš zadržati dijete. Pogotovo ako imaš podrškovite roditelje, ako ti partner nije krkan koji smatra da je dijete isključivo tvoja briga i tvoj posao, a ako si budete mogli priuštiti povremeno bejbisitiranje, i to će pomoć. I da, možeš biti liberalna i pričati bajke o dva princa, ili o dva pingvina koji su posvojili jaje, majčinstvo ne znači da se moraš učlaniti u HDZ, dati hladnu trajnu, i prestati govoriti (i prakticirati) jebanje.

S ovime se slažem. Teško je biti roditelj, zapravo je ispremiješano lijepo i teško, ali to ne znači da ideš na robiju. Dapače, bebica, park, marama za nošenje, izleti i sve i svašta lijepo si možeš organizirati. sve ovisi o tebi o tome kakav ti imaš stav o tome. I sad ti se čini da su sve mame neke ozbiljne, a zapravo nas ima raznih, alli puno je mladih kao ti u poderanim trapkama, sa piercinzima i svašta nešto što mladi furaju Neće ti život stati, malo će se promijeniti, ali promijenio bi se kad tad.

p.s. i nikako se nemoj učlaniti u HDZ i napraviti ladnu trajnu To ti zabranjujemo

[bimbica]

Ja sam u apsolutno ISTOJ situaciji bila kada sam prije 2ipol mjeseca saznala da sam trudna. Ja 21, studentica, on 30 i radi. Kratka veza, ali znali smo da je to - to. Moji su bili zgrozeni u pocetku kad su saznali za trudnocu, al ti mogu reci da je sve doslo na svoje mjesto, zivim sa svojim dragim i bas dok ovo tipkam on spava pokraj mene u nasem kreveticu u nasem zajednickom domu i ja nikad nisam bila sretnija. Samo naprijed!

[Afro Dita]

A gle, sama moraš odlučiti. Jest, objektivno je to rano, ali ipak je to tvoje dijete. Da sam u tvojoj situaciji, ne bi sigurno pobacila. Ipak imaš potporu ljudi koji te vole, a to je najbitnije.

Doduše, šokirala sam se kad sam saznala za jednu poznanicu da je trudna ( isto 21 godina ), ali ima potporu svojih i to je najbitnije. Mislim da je normalno da se većina boji trudnoće mada čak i voli klince ( kao ja, recimo ).

[SuperCow]

chocolatecookie kaže:

A hrpa žena se vraća na posao nakon šest mjeseci porodiljnog, jer si drugo ne mogu priuštiti, i pretpostavljam da im nitko ne piše da je rad od 8 do 16 nespojiv s imanjem bebe i potiho sugeriraju abortus.

noelle, ne moraš se odreći prijatelja, izlazaka, putovanja, odsad pa do kraja vremena, ako odlučiš zadržati dijete. Pogotovo ako imaš podrškovite roditelje, ako ti partner nije krkan koji smatra da je dijete isključivo tvoja briga i tvoj posao, a ako si budete mogli priuštiti povremeno bejbisitiranje, i to će pomoć. I da, možeš biti liberalna i pričati bajke o dva princa, ili o dva pingvina koji su posvojili jaje, majčinstvo ne znači da se moraš učlaniti u HDZ, dati hladnu trajnu, i prestati govoriti (i prakticirati) jebanje.

Sve je to super ovak napisano, ali je činjenica na koju se često zaboravlja (pogotovo kod onih koji nemaju djecu) da je određeni period majka najvažniji faktor, i uz vojsku pomoći i podrške ipak si ne može priuštiti izlaske, prijateljstva, putovanja jer dijete ovisi o njoj, više nego o drugim ljudima.
Naravno da to ne traje zauvijek i da je kod nekog u pitanju vremensko razdoblje od možda par mjeseci, ali kad osoba nije pretjerano spremna na ogromna odricanja koje roditeljstvo donosi, onda i tih par mjeseci može značit puno (i previše) da ta nespremna osoba, ne znam kako bi se ljepše izrazila, popizdi. Govorim sa stajališta liberalne majke koju ne zanimaju rode i organski pamuk, bio proizvodi i torte od mrkve, i koja pokušava održati normalan raspored uz dečka koji nije krkan i starce koji žive s nama da uskoče kad god je potrebno, i svejedno ne stignem ništa napraviti za sebe jer dijete diktira tempo.
Da sam dosta godina mlađa i da razmišljam o izlascima i dj-ima i putovanjima, ne znam koliko bi mi se svidjelo sve ovo

[Pocahontas1]

SuperCow kaže:

...
Da sam dosta godina mlađa i da razmišljam o izlascima i dj-ima i putovanjima, ne znam koliko bi mi se svidjelo sve ovo

Moje je skromno mišljenje da se o tome treba misliti prije Svatko zna svoje potrebe i želje, ali svi smo jednom bili bespomoćni fetusi i ovisili o dobroj volji naših mama da nas rode... I ne može neka osoba vječno misliti samo na svoje potrebe, u tome jest bit sazrijevanja. Prihvaćanje odgovornosti.

A ne radi se tu samo o komotnosti nego i o posljedicama koje ab ostavlja na ženi. Nije to kao otići na frizuru... Treba svakako dobro sve odvagnuti...

Nemojte ovo shvatiti kao neko moraliziranje. Samo moj stav i moje mišljenje.