Vaši preci i vi u ratovima

[Dubrovčanin]

Navedite sva moguća saznanja o sudioništvu svojih predaka u ratovima. Ja ću navesti, za mene to nije nepristojno pitanje. Ako vam je sudjelovao samo jedan đed, a drugi nije (kao u mom slučaju) u anketi glasujte za stranu tog jednog đeda koji je sudjelovao. Za opciju nisu sudjelovali glasujte samo ako oba nisu sudjelovala. Ako je samo jedan tijekom rata promijenio stranu, također glasujte za opciju mijenjali su strane.

Kad su Rusi potpomognuti istočnohercegovačkim, bokeljskim i crnogorskim pravoslavnim kršćanima godine 1806. poharali dubrovački kraj stradalo je Dubrovačko primorje. Ne znam konkretne podatke, ali u opjevavanju tih događaja u djelu Antuna A. Tešije Na rubu domovine ( http://hr.wikisource.org/wiki/Na_rubu_domovine ) spominju se Pavline u Banićima koji tjeraju neprijateljsku vojsku.

Kad najprvo Crnogorci, udariše po Primorcim, pa Francuska porkarija, pa za njome Austrija. Sve tuđinske te nevolje, da im jaram teži bolje, mjesto sunca od slobode, što za neke će narode. Na početku prošlog vijeka, roditi se iz početka, poslije dugog robovanja, i krvavog vojevanja. Od kojeg će naše strane, zadnju nadu da sahrane, doživjevši stvarnost krutu, carevinu Crnožutu. I sivilo bratskog oka, što ih stiže sa istoka, koje dođe da ih hara, vidjet srce kako vara. Kakoj' seljak Crnogorski, u Primorca svoga brata, mogo doći da ga plijeni, mjesto jaram skidat s vrata. Još je k'tome žalosnije, što se sve to događalo, uz blagoslov od Rusije, u koju se sve uzdalo. O ovoj će tragediji, malo povijest zapisati, ali tugu i nevolju, narod uvijek dobro pamti. Miholj-Krst je na prijevoju, koji ima povijest svoju, i Podgora đej Brbora, posto junak od Primorja. Đe taj junak uz Primorce, zaustavi Crnogorce, ne s topovim i puškama, već s kapama po smrekama. Kad je vojska Crnogorska, kroz sela ta Primorska, a u padu Republike, ostavila crne slike. Paleć kuće kapetanske, po knežiji, vale Slanjske, neke od njih i sad zjaju, da se čojstvu narugaju. Još je živa svjedokinja, do nedavno ruševina, usred sela Grgurića, stara kuća od plemića. Ohmućević admirala, što je tada nastradala, i još druge omirine, koje vire kroz masline. Što ih spali vojska ova, i Drevenik, vrh Majkova, dvije crkve u Grbljavi, jednas' nikad ne popravi. Sveti Franjo kraj Džardina, i sad crni se od dima, a gospodska do njeg kuća, i sada je ruševina. I još mnoge kroza sela, kud ta vojska naletjela, najviše je vojska ova, krala robu od svatova. Još se zgode prepričaju, u našemu rodnom kraju, u kakvom se našli muci, ti kmetovi goloruci. Čepikućki knez Brbora, čuvši vapaj od Primorja, on podiže Čepikuće, zaustavi palikuće. Svilariće, Pasariće, Pende, Bede i Mariće, Rabadžije, Barkidžije, Glumce, Goge i Ćurčije. A pred svima stavi Bedu, na Miholj-Krs u zasjedu, uokolo po grmima, crven kape s koretima. Što prestravi Crnogorce, kad naišli na Primorce, tako palež i pljačkanje, pretvori se u bježanje. A Pavline i Gunjine, stjeraše ih do Budime, prema Ruskim brodovima, admirala Senjavina. Koj' jedraše niz pučinu, prateć vojsku Vladičinu, đe ćej s plijenom i dukatim, na brode se ukrcati. Ista se je tragedija, za Šipanom dogodila, ostavljajuć naše strane, za oko im Šipan pane. I namjera pokvarena, đe ćej naći dobrog plijena, provuć ćejse Falsom-Bokom, i naći se za otokom. Prolazeći za Harpatim, počeše se pripremati, za Šipanom u Bigama, na Šipan se izkrcati. Nijesu znali da Murati, budnijem ih okom prati, i da će ih u Bigama, iz busije dočekati. Knez Šipanjski iz busije, ferma flotu od Rusije, sa svojijem Lučanima, težacima, ribarima. Dok je s njima pregovaro, po gori se džumbus stvaro, vikala je ta družina, hoćel' pucat po brodima. Slušajući s brodaj viku, natjera ih u paniku, đe ćej brže od otoka, odjedriti put istoka. Pokazavši ovom puku, kakoj' meko na trbuhu, kada im se kažu zubi, junačka se pamet gubi. Prođe sila niz Primorje, i pronese mizeriju, kaže što su i kako su, i zašto se oni biju. Primorje se svojim diči, nikad nikog kralo nije, to je čojstvo i junaštvo, Primoraca ponosnije. Još i danas Luka slavi, petog Svibnja, zavijet pravi, Majci Božjoj iz počasti, što se spasi od napasti.

U Prvom svjetskom ratu moj prađed s majčine strane (r. 1896.) sam je sebi odrezao prst kako bi bio smješten u bolnicu i izbjegao boriti se u vojsci Habsburške Monarhije. U Drugom svjetskom ratu moj je đed s očeve strane (r. 1924., slika iz rata: http://upload.wikimedia.org/wikipedi...JPG?uselang=hr ) unovačen u partizane s kojima je bio na Bukovici kraj Knina. Imao je 17 godina i ne vjerujem da je igrao zapaženu ulogu, pretpostavljam da je bio kurir ili slična ispomoć. U selu su u drugoj obitelji npr. dva brata iz druge obitelji unovačeni u različite strane. Jedan je bio ustaša, a drugi partizan (ubio je 5-6 Nijemaca iz zasjede). Nakon rata dugo nisu pričali. Drugi đed (r. 1928.) kao maloljetnik nije sudjelovao u ratu. Išao je u školu u doba NDH, a sačuvao sam jednu svjedodžbu ( http://upload.wikimedia.org/wikipedi...jpg?uselang=hr ). Služio je vojsku (tada jedinu moguću JNA) 1948. godine, nakon rata. U Domovinskom ratu otac je bio na straži na Ivanici 52 dana tijekom 1992., a stric je bio oko 450 dana u MUP-u (po registru branitelja).

Bilo je puno slučajeva članova iste obitelji na različitim stranama u Drugom svjetskom ratu i to mi je zanimljiva tema. Tako se doslovno može reći da je vođen unutarhrvatski bratoubilački rat. Ljudi su živjeli na selima i novačeni kako se stiglo. Slično je bilo i u Srba. Jedan od sinova Draže Mihailovića bio je partizan. Branko Bogunović bio je četnički vojvoda. Njegov rođeni brat Uroš bio je zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj. Znate li vi još primjera?

[drkness]

Jedan ranjen u nogu od strane partizana, a drugi osta bez ruke od strane ustaša

Dakle, jedan je bija u partizanima, drugi je bija u ustašama, mrzili su se do smrti

Moj glas ide: dva đeda su bila na različitim stranama

[zuikaku]

Anketa je manjkava. Što sa onima koji su bili u mađarskoj vojsci? Talijanskoj? Wehrmachtu?

[Kalijaga]

zuikaku kaže:

Anketa je manjkava. Što sa onima koji su bili u mađarskoj vojsci? Talijanskoj? Wehrmachtu?

... ili u francuskoj Legiji stranaca ili ko dedina i bakina braća s tatine strane prvo u KNIL-u (Kraljevskoj Legiji Nizozemske Indije) i kasnije u japanskim (para)vojnim postrojbama (Heiho, PETA, Barisan Hizbullah/Alahova vojska)? Fali pitanje ''ostale vojske'' za ovakve slučajeve.

[Kalijaga]

Nečiji preci (djedovi) su teoretski mogli biti i u britanskoj ili egipatskoj vojsci ako im se nije dalo čamiti u izbjegličkom kampu u El Shattu u Egiptu za 2.svj.rata

[zuikaku]

Kalijaga kaže:

Nečiji preci (djedovi) su teoretski mogli biti i u britanskoj ili egipatskoj vojsci ako im se nije dalo čamiti u izbjegličkom kampu u El Shattu u Egiptu za 2.svj.rata

Moj pradjed je konkretno bio u Madžarskoj vojsci u Rusiji. Dakle ja anketu ne mogu ispuniti

[Dalaj Sanja]

ova anketa diskriminiše babe.

Dedovi: jedan partizanski učitelj, drugoga Švabe ćapile podno Kozare pa odšlepale u Nemačku u logor, u kojem je upoznao moju babu, i iz kojeg su ga oslobodili Rusi.

A pradeda mi je bio komandant. Partizanski, jel.

[Dubrovčanin]

Smatram da je naziv "bratoubilački rat" potpuno ispravan i odgovara ratu ustaša i partizana. I jedni i drugi su bili Hrvati i često su se članovi iste obitelji (pa i braća) našli na različitim stranama. Jugokomunistima i partizanima često se odriče hrvatstvo kao da su samo ustaše bili Hrvati. Mnogi hrvatski domoljubi bili su partizani. Partizan Vladimir Nazor pisao je o Zvonimirovoj lađi. Partizani zaslužni za stvaranje neovisne Hrvatske su Franjo Tuđman, Janko Bobetko, Davor Domazet-Lošo itd. Šahovnicu su vili partizani i četnici. Na grbu SRH bila je šahovnica. Čiča Draža je vio šahovnicu. Na grbu Kraljevine Jugoslavije za koju su se borili četnici bila je šahovnica unutar dvoglavog orla. Srpski kralj je dao Duvnu ime Tomislavgrad. Nemoguće je pomiriti sve te suprotnosti i proturječja. Potomci mnogih ustaša (oko 30% Ustaške vojnice činili su bosanski muslimani) danas se uopće ne smatraju Hrvatima nego Bošnjacima. Borili su se u ARBiH i vrijeđaju Hrvate katolike nazivajući ih ustašama, a njihovi đedovi bili su ustaše i vatreni hrvatski nacionalisti islamske vjeroispovijesti. S druge strane potomci mnogih partizana hrvatski su domoljubi.

Zanimljiva mi je tema članovi iste obitelji na različitim stranama. Navedite što je više moguće vama poznatih primjera. Pošto su četnici službeno bili jugoslavenska vojska (ne srpska) u njima je bilo i Slovenaca i Hrvata. Oko 2 500 Hrvata, ponajviše u zadarskom zaleđu, borilo se u četnicima. Desna ruka popa Đujića bio je Hrvat Ivo Jankov. http://www.glas-slavonije.hr/163589/...-tisuce-Hrvata U ustašama nije moglo biti Srba jer je riječ o isključivo hrvatskom pokretu, ali je bilo Hrvata pravoslavnih kršćana. 10 generala NDH (7.63%) bili su pravoslavci: Milan Desović, Đuro Dragičević, Fedor Dragojlov, Đuro Gruić, Jovan Iskrić, Mihajlo Lukić, Lavoslav Milić, Dušan Palčić, Zvonimir Stimaković i Milan Uzelac. http://www.dnevno.hr/vijesti/komenta...slimanima.html

Đed jednog mog poznanika iz srednje škole bio je ustaša i sudjelovao u ubijanju Pavla Đurišića, nakon najbriljantnije ustaške pobjede nad četnicima na Lijevča polju. Poznanik se uvijek hvalio time.

Partizani nisu mogli počiniti zločine prema hrvatskom narodu jer su sami bili Hrvati. Prije rata postojala je Socijalistička Republika Hrvatska. Obuhvaćala je isto ozemlje kao današnja Republika Hrvatska. Glavni grad SRH isto je bio Zagreb. Na grbu SRH isto je bila šahovnica. Himna SRH isto je bila Lijepa naša domovino (Hrvatska je jedina od republika u SFRJ imala svoju ustavom propisanu himnu). Službeni jezik SRH isto je bio hrvatski. Ne srpskohrvatski nego baš hrvatski, u ustavu je stajalo da je službeni hrvatski književni jezik. Nastavni predmet zvao se hrvatski ili srpski jezik samo u Hrvatskoj, a u svim drugim republikama srpskohrvatski. Uostalom je nebitno kako se jezik zvao, bio je hrvatski. Sve je bilo isto, samo je SRH postala RH i voljom 94% svojih državljana postala neovisna država.

[juanpablom]

koliko znam službeni jezik SRH je bio "hrvatski ili srpski"

[balkanunited]

jedan djed na ustaskoj strani,drugi nije sudjelovao u borbama,nije ga zanimala ni jedna strana

[nasmijanonebo]

Dubrovcanin, izmedju SRH i RH je velika razlika.
Drugo, Nazora su natjerali da ide u partizane (bio je u poznim godinama), tako da je preko volje bio u njima. Meni nijedan dida nije bio u borbi, ni u ustasama, ni u partizanima, ni u domobranima, ali su zato svi pradjedovi (sva cetvorica) bili mobilizirani u AU vojsku u 1.svj.ratu, a sva cetvorica su bili iz razlicitih krajeva Hrvatske.

[tom_xox]

juanpablom kaže:

koliko znam službeni jezik SRH je bio "hrvatski ili srpski"

točno. pošto je hrvatska bila država (ili federalna jedinica, kako hoces) hrvata i (hrvatskih) srba. bilo je o tome rijeci i na ovom forumu tako da su oba jezika bila sluzbena

kad sam bio klinac (znaci u jugoslaviji), svi smo, pa cak i uciteljica, mislili da ta recenica znaci da je to jedan jezik sa dva imena, ali je zapravo bilo ovo sto je gore navedeno, da su oba jezika bila sluzbena sto je u praksi vjerovatno znacilo da, ako netko napise zalbu ili molbu na srpskom, ne treba prijevod tog dokumenta ovjeren kod javnog biljeznika. mada mislim da je samo latinica bila sluzbeno pismo

kad smo vec kod djedova, onaj po materi je bio u partizanima neko vrijeme, mobiliziran kad su ih oslobodili od talijana (otok krk), proveo je neko vrijeme u talijanskom logoru i imao je par dobrih prica kojih se nazalost ne sjecam dobro jer je umro prije 20 godina, a kroz mene je proslo puno hektolitara alkohola. bio je negdje po albaniji isto nakon logorovanja u italiji. po snijegu i ledu gorskog kotara i tko zna gdje sve ne. puno prica nije htio pricati, samo one koje su bila zajebancija.

imao je zanimljivu poratnu pricu, kao borac, imao je neka prava na nesto u obliku para i pomoci, ali to nije iskoristio nikada (nasuprot sumjestanima koji su proveli rat doma, ali su si osigurali pomoci i penzije. prica se ponavlja s najnovijim borcima...). vise puta u zatvoru, pritvoru zbog pjevanja hrvatskih pjesama, vrijedjanja sistema i drzave i naroda i narodnosti jugoslavije. uvijek odbijao ici na glasanje pa je par puta zavrsio u buksi i zbog toga.

zivio je samo od svoje zemlje jer pare nije mogao zaradjivati radeci u firmi. na srecu, vec krajem pedesetih su mu sinovi bili odrasli pa je familija nekako zivjela usprkos njegovom statusu

pocetkom devedesete, kad je hrvatska odlucila biti samostalna, prije rata, za hrvatsku novu vlast je izjavio da su to samo jos jedna govna koja ce zivjeti na nasoj grbaci i piti nasu krv. kad ih je vidio na televiziji, postao je zivcan i govorio: vidi jih, vidi jih, sad ćeš vidit če će ta govna udelat...

i tako je nazivao hrvatsku vlast kao i jugoslavensku, govnima. na srecu, tada ga vise nitko nije mogao zatvoriti, mada mu je ista ekipa koja ga je pedesetih slala u zatvor, devedesetih isto prijetila da pazi sto prica jer je ovo sveta hrvatska drzava (kao sto su mu 40 godina ranije govorili da pazi jer je ovo narodna i sta vec)

prema srbima je uvijek imao lose misljenje, zvao ih je opancarima i jos nekako, i uvijek je hraknuo kad se spomene to ime. a hrvate (mada je bio jedan) je smatrao lopovskim licemjerima (poslovica mu je bila "nema tata do hrvata")

bio je pravi anarhist i drago mi je sto sam odrastao uz njega.

drugi djed, tj. nono, nije sudjelovao u tom ratu, izvukao se na sve moguce trikove, skoro su ga roknuli i talijani i nijemci, a i partizani poslije kad su oslobodili nas kraj. na srecu je bio mesar pa se izvlacio teletinom i janjetinom dok su vojske dolazile i odlazile, a u jugoslaviji je ostao bez icega da bi ponovo sve izgradio pocetkom sezdesetih. on je bio potomak vojnika koji je dosao sa napoleonom i zajebao se u ovim krajevima (doslovno, sa djevojkom jedrom, osmijeha sjetnog, koja je dala vode, vojniku zednom i smjesak ga njezin, ocarao za svagda)

nasmijano nebo, nazora nitko nije natjerao u partizane, i razlika izmedju SRH i RH nije bas velika. isti je ljudi naseljavaju, granice su iste, samo je druga stoka vodi. moze biti da je ova danasnja i gora nego ona od prije pedeset godina. skoro da imam taj dojam...

[nasmijanonebo]

Je, Nazora su natjerali/prisilili. To sto ti to ne znas ne znaci da nije bilo tako. A ako donosis sud o povijesnim dogadjajima na temelju didinih rijeci, a ne na temelju povijesnih izvora (od kojih preko 95% nisu na netu), onda nemas sto pricati o povijesti.

[Dubrovčanin]

O četničkom teroru...

Jedan od najranijih događaja bio je niz pokolja muslimana u jugoistočnoj Bosni u prosincu 1941. i siječnju 1942. osobito na području Foče gdje je ubijeno preko 2 000 ljudi. Još neke provale četničkog terora nad muslimanima Foče zbile su se u kolovozu 1942. Najgori se teror prema muslimanima odvijao u Sandžaku i jugoistočnoj Bosni u siječnju i veljači 1943. "Akcije čišćenja" provedene su najprije u Bijelom Polju, pa u Čajničama, pa u Foči, pa u Pljevlji. Četnički gubici bili su minimalni, a muslimana je stradalo desetak tisuća. Prema izvješću Pavla Đurišića Draži Mihailoviću od 10. siječnja spaljena su 33 muslimanska sela, ubijeno je 400 muslimanskih boraca (članova tzv. Muslimanske milicije koju su pomagali Talijani) i oko 1 000 žena i djece nasuprot 14 mrtvih i 26 ranjenih četnika. Po Đurišićevom izvješću od 13. veljače ubijeno je oko 1 200 muslimanskih boraca i oko 8 000 staraca, žena i djece. Četnički gubici u toj akciji bili su 22 mrtva i 32 ranjena. Uništena je sva imovina osim stoke, žita i sijena koji su zaplijenjeni. Gubici muslimana bili bi veći da veliki broj njih nije na vrijeme pobjegao s tog područja, pretežno u Vrhbosnu. Te "akcije čišćenja" bile su djelomično provođenje plana koji se posebno spominje u Mihailovićevoj direktivi od 20. prosinca 1941. Đurišiću i Lašiću, a odnosi se na čišćenje Sandžaka od muslimana i Bosne od muslimana i katolika. Jedna od najgorih provala četničkog terora nad Hrvatima Dalmacije dogodila se prvih dana listopada 1942. u selu Gata. Četnici su na talijanski račun pobili stotinjak ljudi i spalili mnoge kuće. Četnici su se više borili protiv partizana i Hrvata nego protiv Nijemaca i Talijana. Po izvješću 1. bugarskog okupacijskog korpusa od 13. listopada 1943. partizani su se više borili protiv okupatora. U srpnju 1943. zabilježena su 62 četnička i 178 partizanskih napada na Nijemce ili Bugare. Četnici su ubili 1 Nijemca ili Bugarina, a partizani 9. Četnici su ubili 6 Srba u službi okupatora, a partizani 60. Zabilježeno je 60 dezertiranja iz Srpske državne straže, u kolovozu 54, a u rujnu 68. U kolovozu se zbiva 78 četničkih i 205 partizanskih napada na okupatora, od četnika je stradalo 7 te od partizana 13 Nijemaca ili Bugara, četnici su ubili 25 Srba u službi okupatora dok su ih partizani ubili 70. U rujnu je počinjeno 138 četničkih i 235 partizanskih napada na okupatora. Četnici su ubili 14 Nijemaca ili Bugara i 30 Srba u službi okupatora, a partizani 19 Nijemaca ili Bugara i 88 Srba u službi okupatora. U izvješću Hitleru o gubicima srpskih nacionalista u borbi protiv komunista između 15. ožujka i 15. kolovoza 1944. ubijeno je 140 članova Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 157 članova Srpske državne straže, 3 člana Srpske granične straže i 1 749 lojalnih četnika. Ranjeno je 312 članova SDK, 107 članova SDS, 13 članova SGS i 2 089 lojalnih četnika. Nestalo je 69 članova SDK, 26 članova SDS, 2 člana SGS i 120 lojalnih četnika.

Ukupna količina oružja i strjeljiva koju su 1941.-1943. Mihailoviću isporučili Britanci je iduća. 43 minobacača, 860 mina za bacače, 307 revolvera, 1 203 automatska revolvera, 1 866 pušaka, 136 lakih mitraljeza, 217 puškomitraljeza, 104 p.t. puške, 8 728 ručnih granata, 1 029 450 metaka za razno oružje i 2 368 kg eksploziva. Pored odjeće i obuće, radio-opreme, sanitetskih potrepština i sl. britanske službe predale su Draži 45 410 britanskih funti u zlatu, 5 000 američkih dolara u zlatu, 99 420 dolara u novčanicama, 75 980 000 talijanskih lira, 2 015 napoleondora, 13 064 000 Nedićevih dinara, 11 540 000 bugarskih leva i 1 014 000 rumunjskih leja. Izbjeglička vlada poslala je 50 000 funti sterlinga, 52 000 američkih dolara, 2 500 napoleondora, 10 do 15 milijuna rumunjskih leja i nekoliko milijuna Nedićevih dinara.

[new life]

nasmijanonebo kaže:

Drugo, Nazora su natjerali da ide u partizane (bio je u poznim godinama), tako da je preko volje bio u njima.

Nazor je bio antropozof, što je kasnije i pokazao kao vrstan pjesnik prirode, no nije bio u rovu i ispunio je svoju umjetničku ulogu, što mu je i životno koristilo.
Hoću reći da su i Tito i on i mnogi drugi suborci, na ovaj ili onaj način, bili bliskih stavova o vrlom boljem svijetu masonskih načela.
Jedini je Krleža istinski nezavisni ljevičar, osoba samosvojnog stava, barem kada spominjemo poznatije intelektualce tih godina.
Prava pozadina nevjerovatnih staljinističkih zločina je obračun sa masonstvom: stoga i židovski progoni i obračun sa pravoslavljem i poštovanje stroge hijerarhije: Tito je to dobro znao i njegov model je u bivšoj Jugoslaviji primijenio na mnogo blaži način.
Rekli bismo da je Staljin bio zli neopaganin.
Visarionovič je jako dobro znao zašto je uništena carska Rusija (pri čemu zločine iste nad narodom ne opravdavam) i ko je i kako i zašto financirao Lenjina.
Stoga je Tito plan akcije i potrebni novac jedino mogao dobiti u tadašnjem masonskom centru Evrope Parizu, a Zagreb je kao najznačajniji masonski južnoslavenski centar odabran za početak djelovanja.
Bez obzira što Zagreb historijski nije ni blizu propatio koliko drugi dijelovi tadašnje Hrvatske, Tito je znao da je u njemu moguće ostvariti, zbog prijespomenutoga masonstva, najjaču ljevičarsku polarizaciju.