veza na daljinu - posao

[Querencia]

Veze na daljinu mogu uspjeti - generalno, no to nam ne govori ništa o tvojoj vezi

Nisu za svakoga, nisu moguće s bilo kim, važno je da oboje budu jednako odlučni da uspiju.

U vezi na daljinu sam sad godinu i pol dana i preseljenje nije moguće još toliko, tako da te kužim
Od samog početka smo na daljinu, no olakotna okolnost je da smo oboje studenti, pa smo ponekad zajedno i po mjesec dana u komadu. Tokom akademske godine se vidimo otprilike jedan vikend mjesečno.

Meni nema logike da on dođe ovdje na 6 dana svaka 3 mjeseca, a da ja radim do 5, dođem doma u pol 6- 6 itd

Ne znam zašto ti ovo nema logike Meni je prekrasno kad znam da me čeka doma i da mu se mogu uvaljati u zagrljaj i ispričati kakav je bio dan. Isto tako, može doći po tebe na posao, ili možete zajedno ručati u pauzi... Mogućnosti je puno.

Isto, malo mi je neobičan ovaj dio gdje govoriš o periodima od 3 dana Mi smo, kad se nije moglo drukčije izorganizirali, dolazili u noći sa petka na subotu i odlazili u noći s nedjelje na ponedjeljak (i bili polufunkcionalni ponedjeljkom na faksu, no dobro ).

Hoću reći da je svaki trenutak koji se uspije uhvatiti vrijedan. Ako se nekom od vas ne čini tako, treba se zapitati kuda to ide i biti iskren prema sebi

[Pattenta Brutta]

To je stvar pogodjenih karaktera...

[dafloydian]

trenutna kaže:

Mi možete objasniti , koliko i kad ste se uspjeli upoznati kad još ne živite zajedno.
5 godina veze na daljinu, malo godišnjeg ,vjenčanje...pa tek selidba i početak realnog života...
U svakom slučaju, nadam se da će sve dobro proći kod vas

Pa recimo da ne bismo mogli ni doći do ove faze da nismo zaista puno uložili u komunikaciju. Jer bez toga veza na daljinu ne bi izdržala ni mjesec dana. Kad se radi o ozbiljnoj vezi na daljinu, ne postoji način da se probleme pomete pod tepih, unatoč mišljenju onih koji nemaju (dovoljno) iskustva s time. Ne možete se, recimo, zavaravati seksom, jedini način da se veza održava i napreduje je da uspješno komunicirate. I da znate što želite. Neki to mogu, a neki ne mogu, to je tako. Zato sam i rekla da nije za svakog.

Istina je da stvari sporije napreduju u vezi na daljinu (a neki bi možda rekli, temeljitije, jer svaki korak zahtijeva detaljno planiranje), zato se ni mi nismo žurili. Naravno da nas očekuje još puno problema i učenja jedno o drugome, ali tako je u svakoj vezi u svakom trenutku. Važno je imati dobru podlogu i otvoren um. Uostalom, zajednički život prije braka nije nikakva garancija da će taj brak opstati, dapače, statistike ukazuju na suprotno. Sve je rizik. I ja sam prije mislila da ću obavezno živjeti sa suprugom barem godinu dana prije braka, pa su okolnosti ispale drugačije. Čovjek se može pripremati na različite načine, i u redu je ako ne biste nikad išli ovim putem. Samo nemojte obeshrabrivati ljude koji jesu na tom putu samo zato što ne razumijete.

U svakom slučaju, hvala na brizi.

[peter-petrelli]

Svaka čast ako netko to može, ali meni je to praktički nemoguće.

[Ailour]

Ne razumijem....uopce nemate zajednicke interese niti ciljeve
Ti bi se udala samo da se opet udas, a on ne bi jer eto, opet ne bi. Vi uopce namate problem s daljinom nego s vama samima.

Kad se drugi put namjeravas udati, onda valjda pokusas naci osobu s kojom se vecinom slazes a ne da vam je 99% kljucnih stvari apsolutna suprotnost

[pixylina]

Pozdrav
Evo čitam ovo sve pa da razmijenim svoje iskustvo u vezama na daljinu. Baš nedavno krenuo sam furat s curom, išli smo 2 mjeseca i sve je bilo bajno, zapravo i previše dobro, kad s nekim kliknete na prvu, nerazdvojni ste, skoro u svemu ste isti ili slični, super druženja, izlasci, seks, razgovori, planiranje zajedničke budućnosti, znači nije nikakva zajebancija, ona 25 god, ja 28 god i onda se dogodi da ona mora ići raditi u jebenu Njemačku pod pritiskom matere svoje koja tamo već radi godinu dana, istina cura mi ne radi ovdje kod kuće, razumijem situaciju i želi si nešto zaraditi. S druge strane ja sam diplomirao i trenutno isto nemam posla ali snalazim se nekako u svemu tome. Došlo je do dogovora da ona ode tamo i stvori nekakve uvjete i povuče mene, spreman sam zapostavit svoju diplomu i otići šljakat tamo al bar bi bili zajedno i radili, i što se dogodilo ?
Draga je otišla i tamo je tek nekih mjesec dana, išli smo na povjerenje i dogovor da ćemo dati sve od sebe da ovo uspije, za valentinovo bih otišao kod nje na par dana, ona bi se vratila za uskrs i tad bi ja natrag s njom... Prva dva tjedna sve 5, čuli smo se naravno svaki dan, fejs, dopisivanje, pozivi, videopozivi sve je klapalo, naravno komunikacija je najbitnija i onda dolazi do prve krize. S moje strane sve je bilo idealno, dao sam svoj maximum, redovito se javljao, zvao ali draga se počela mijenjati, poruke su joj postajale sve hladnije, očiti gubitak interesa, radi po cijeli dan, umorna je, ne stigne se javiti... Nije mi bilo jasno da se netko može ohladiti nakon svega tri tjedna ( jer dok smo bili zajedno zaista se trudila i sve je bilo preidealno, oboje smo se zaljubili), pokušavam nešto napraviti, zovem ju, javi se preko kurca, opet je umorna, ne stigne ništa, pitam ju u čem je problem, jel do mene nešto, ne kontam, kaže sve je ok samo treba malo da se navikne... Prolazi par dana komunikacija je toplo hladno, ne javlja mi se na poziv, ne pada joj na pamet da prva zove, odgovori na poruku i nestane s fejsa, ne bude aktivna po 24 h i onda se javi i opet isto... Objašnjenje, radi od 8 do 18 h dođe u sobu otušira se i tad navodno ide opet raditi tj. pomoći tamo nekoj frendici oko posla u kuhinji ( rade obje u hotelu) i nakon toga dolazi u sobu i odmah zaspe i ne javlja se opet do 18 h sljedeći dan... Mislim šta reći kad netko ne može naći 5 min vremena za svoga dečka s kojim je planirala zajedničku budućnost. Stalno isti izgovori na umor i posao, priznaje da me je zapostavila i da joj je žao, da me obožava i da se ništa ne događa da se ne brinem. Naravno počeo sam svašta fantazirat i sumnjat, pa predlažem da me ne zavlači nek kaže u čem je problem ili da prekinemo jer ovo nema smisla, ne želi prekinuti, hoće da uspijemo, priča jedno a radi drugo, totalno me ignorira, ne javlja se i onda prekjučer stiže poruka oko 12:30 u kojoj objašnjava da je radila cijeli dan i opet išla frendici nakon posla pomoći oko nekog posla u kuhinji, navodno su bile do 1 u noći i tad se vratila spavat u svoju sobu i bila je preumorna da na jednu minutu uzme mob i javi mi se, odgovaram da me ne pravi budalom ovo ono, pokušavam ju nazvat al neće se javiti, kaže mama joj spava i sad ide i ona spavat, wtf pa šta si radila cijelu noć i gdje si bila ak si se tek probudila i sad ideš kao opet spavati... Očito muljanje... javlja se kasnije i kaže da je razmišljala o prekidu, da me obožava al ne želi mučit ni mene ni sebe, naravno pristajem jer ovo nema smisla, predlaže prekid preko poruka, nije se udostojila ni nazvat ni reći to uživo... dok joj nisam lijepo i kulturno objasnio da bude bar čovjek i nazove i da to riješimo u miru, zove tek sljedeći dan nakon 24h, pričali smo nekih 20 min, samo sam tražio istinu, ponavljala je opet sve isto, kad bih ju suočio s nekim pitanjem ili logičnim zaključcima samo bi šutila, ne zna šta reći, nit se brani nit išta. Znam svi će reći tek smo proveli zajedno dva mjeseca, nema tu temelja za vezu na daljinu, sve mi je jasno ali osoba koja je do prije mjesec dana vam bila sve i vi njoj, totalno se promijenila za tri tjedna je dokaz da su ovakve veze jako teške... naravno sad sam i vidio kakva je zapravo osoba i karakter, totalna nula. Ili sam ja bio puno zagrijaniji, ili je naravno već našla nekog tamo ne znam ni sam, meni je stalo i ostao sam totalno razočaran u nju i u sve što se dogodilo, i to me grize, bit je da veza na daljinu vas može izluditi, čovjek počne svašta razmišljati i fantazirati, potrebno je mnogo ljubavi i strpljenja i realno ne vjerujem u ovakve veze gdje ne možeš osobu osjetiti, zagrliti, provoditi vrijeme s njom, imati seks, smijati se i plakati s njom u isto vrijeme, nikad više ovo ne bih volio doživjeti, istina bilo je i trajalo kratko al je teška muka...

[plavi-safir]

Nisam to prosla.
Muz je dobio dvije ponude za De i odbio zbog nas.
Mislim da bi radije radio za minimalac nego se odvojio.
No..imala daavno vezu.
Daljina ju unistila.

Ima Merlinova "Daljine nisu to sto se za dusu primilo..
Pusta su to polja nade i barikade izmedju nas"
Bio je tako dobar decko..svijecom ga traziti
Cekala sam ga godinu..gutala lazi i njegove promjene planova..kad sr vratio bio je drugi covjek kojeg ne poznam ..

[blagotebi]

takva veza mi zvuči kao veliko energetsko iscrpljivanje (bez potrebe), neki vid mučenja i prilagođena onima koji mogu bez tjelesnog dodira, zagrljaja, ili koji vole sanjati o nečem udaljenom i misle da to onda ima vrijednost.

po meni, što je veza jednostavnija to je bolja, a naravno jasno je svima da ovakve veze ne spadaju u jednostavnost

i treće, često u takvim vezama jedna strana želi papire druge strane, ili doći u veći grad druge strane

[victoriabergman]

evo da i ja kažem svoje iskustvo...
u vezi na daljinu sam već 4 godine...dečko ima takav posao da je stalno na terenu, prije je to bilo po Hrvatskoj, a prošle godine u 8 mjesecu je otišao u Njemačku. I naravno kao bit će on tamo par mjeseci dok se situacija ne stabilizira, pa ja kad završim ovdje šta imam idem kod njega...super, sve pet. Dolazi svaka 2 mjeseca i u početku nije bilo problema, uredno smo se čuli svaki dan, poruke, pozivi (s tim da on nije čovjek od dopisivanja :P), sve ok. Ali sad je to postalo pravo mučenje. I kad je doma (sad je došao na tjedan dana) ne vidimo se često jer nismo u istom gradu, a ja i ne stignem zbog posla. Imam osjećaj da se on nekako ohladio, zna biti po par dana da mi uopće ne odgovara na poruke koliko god se ja trudila, a fakat dajem maksimum od sebe. I di je problem? On je preumoran, radi po 12 sati, dođe umoran, neda mu se. Sve ja to razumijem. I ima faza kad puknem pa se posvađamo, poželim odustati od svega. Ali za pola sata ko da se ništa nije desilo..
Tako da, ako oboje date svoj maksimum, mislim da može funkcionirati ali morate biti oboje sigurni u ono što želite.
Mislim da mi nismo.

[bliss]

victoriabergman kaže:

u vezi na daljinu sam već 4 godine...dečko ima takav posao da je stalno na terenu, prije je to bilo po Hrvatskoj, a prošle godine u 8 mjesecu je otišao u Njemačku. I naravno kao bit će on tamo par mjeseci dok se situacija ne stabilizira, pa ja kad završim ovdje šta imam idem kod njega...super, sve pet. Dolazi svaka 2 mjeseca i u početku nije bilo problema, uredno smo se čuli svaki dan, poruke, pozivi (s tim da on nije čovjek od dopisivanja :P), sve ok. Ali sad je to postalo pravo mučenje. I kad je doma (sad je došao na tjedan dana) ne vidimo se često jer nismo u istom gradu, a ja i ne stignem zbog posla. Imam osjećaj da se on nekako ohladio, zna biti po par dana da mi uopće ne odgovara na poruke koliko god se ja trudila, a fakat dajem maksimum od sebe. I di je problem? On je preumoran, radi po 12 sati, dođe umoran, neda mu se. Sve ja to razumijem. I ima faza kad puknem pa se posvađamo, poželim odustati od svega. Ali za pola sata ko da se ništa nije desilo..

Vi niste u vezi. Možda kažete da jeste, ali po čemu je ovo veza?

[walther9]

Ja osobno virujem da moze to proc. Zasto ne. Sve zavisi od osoba koje su u vezi. Imam prijatelja jako bliskog koji je na brodu ima zenu i dite i sve ide.

[victoriabergman]

bliss kaže:

Vi niste u vezi. Možda kažete da jeste, ali po čemu je ovo veza?

A ne znam ni sama više.

[snjesska]

victoriabergman kaže:

evo da i ja kažem svoje iskustvo...
u vezi na daljinu sam već 4 godine...dečko ima takav posao da je stalno na terenu, prije je to bilo po Hrvatskoj, a prošle godine u 8 mjesecu je otišao u Njemačku. I naravno kao bit će on tamo par mjeseci dok se situacija ne stabilizira, pa ja kad završim ovdje šta imam idem kod njega...super, sve pet. Dolazi svaka 2 mjeseca i u početku nije bilo problema, uredno smo se čuli svaki dan, poruke, pozivi (s tim da on nije čovjek od dopisivanja :P), sve ok. Ali sad je to postalo pravo mučenje. I kad je doma (sad je došao na tjedan dana) ne vidimo se često jer nismo u istom gradu, a ja i ne stignem zbog posla. Imam osjećaj da se on nekako ohladio, zna biti po par dana da mi uopće ne odgovara na poruke koliko god se ja trudila, a fakat dajem maksimum od sebe. I di je problem? On je preumoran, radi po 12 sati, dođe umoran, neda mu se. Sve ja to razumijem. I ima faza kad puknem pa se posvađamo, poželim odustati od svega. Ali za pola sata ko da se ništa nije desilo..
Tako da, ako oboje date svoj maksimum, mislim da može funkcionirati ali morate biti oboje sigurni u ono što želite.
Mislim da mi nismo.

Kako izgleda vrijeme koje provodite zajedno? Seks? Komunikacija?

Jeste li pričali o budućnosti...konkretnije od tvog odlaska tamo koji se očito odgodio? Vidiš li se s njim?

Moji starci su imali takav odnos, on vani, mama ovdje...čuli su se svakih par dana...ali stvar je "funkcionirala" jer su bili ubračeni (što apsolutno ništa ne znači, ali papiri su potpisani pa su podrazumjevali neke stvari) i imali su djecu. Da nije bilo tako, da su bili samo par u vezi, sumnjam da bi mama to gurala. I takvih primjera je mnogo.

Vi imate prostora za manevriranje. Ne želim povlačiti pitanje jesi li sigurna da tamo nema nekoga i da li šara...ali sebi odgovori na tko, što, kada, gdje i kako...realizirati idući level za taj odnos tu ili tamo, ili nastaviti sa životom.

Nemaš razloga ostajati u toj priči i biti na čekanju.

[GroundZeroCro]

Ovisi koliko se volite. Ako neizmjerno volite jedno drugo izdržat će te.

[GroundZeroCro]

victoriabergman kaže:

evo da i ja kažem svoje iskustvo...
u vezi na daljinu sam već 4 godine...dečko ima takav posao da je stalno na terenu, prije je to bilo po Hrvatskoj, a prošle godine u 8 mjesecu je otišao u Njemačku. I naravno kao bit će on tamo par mjeseci dok se situacija ne stabilizira, pa ja kad završim ovdje šta imam idem kod njega...super, sve pet. Dolazi svaka 2 mjeseca i u početku nije bilo problema, uredno smo se čuli svaki dan, poruke, pozivi (s tim da on nije čovjek od dopisivanja :P), sve ok. Ali sad je to postalo pravo mučenje. I kad je doma (sad je došao na tjedan dana) ne vidimo se često jer nismo u istom gradu, a ja i ne stignem zbog posla. Imam osjećaj da se on nekako ohladio, zna biti po par dana da mi uopće ne odgovara na poruke koliko god se ja trudila, a fakat dajem maksimum od sebe. I di je problem? On je preumoran, radi po 12 sati, dođe umoran, neda mu se. Sve ja to razumijem. I ima faza kad puknem pa se posvađamo, poželim odustati od svega. Ali za pola sata ko da se ništa nije desilo..
Tako da, ako oboje date svoj maksimum, mislim da može funkcionirati ali morate biti oboje sigurni u ono što želite.
Mislim da mi nismo.

Pripremi se za prekid veze tako mi to izgleda

[victoriabergman]

E pa dragi moji, ispalo je i više od očekivanog s obzirom na to da me moj dragi neki dan zaprosio.

Selim se za par mjeseci s obzirom da imam tu posao do 7 mjeseca. Živjeli!

[Vivien35]

My time kaže:

Veze na daljinu teško opstaju dugoročno.
Ja se s tim ne bi zamarala i potražila bi nekog bliže.
Možda je okrutno, ali istinito.

Da, i ja tako mislim

[nazorrr]

Evo mozda nije ovaj post za ovu temu, ali mi se dosta toga svidjelo sto su ljudi napisali… Ja sam u vezi na daljinu skoro 3 godine, i evo bas za 10 dana se vracam kuci na par mjeseci. Ukratko, poceli smo rano ja 20 a ona 19 godina, a daljina je da zivimo jedno 15tak sati avionom jedno od drugoga. Stvari se uskoro mijenjaju jer ja od sljedece godine se vracam u Europu i bit cu relativno blizu tj na 1.5h letom od kuce (pokusavam pratiti nekakav svoj plan polaganog povratka kuci), meni je plan da zavrsim faks i odradim 2-3 godine vanka da skupim malo iskustva i onda da se vratim kuci, to ce za mene biti vec jedno desetljece da izbivam od kuce, i to mi ponekad tesko pada, volim dom, volim svoju obitelj, volim nju i jednostavno me sve vuce doma. Stvari nisu neke ekstremne da bih ja morao ostati vanka zbog novca ili nesto tako da moramo trbuhom za kruhom.
Dosli smo do situacije da razmisljamo o buducnosti i problem je koji mi ona govori da ne zeli cekati jos par godina pa da vidi da se ne slazemo kad pocnemo zivjeti skupa(sasvim razumljivo), uz to ona je u nekom elementu da hoce raditi dok studira (postujem to i divim joj se kako to sve stigne) ali imam dozivljaj da vise nema vremena za mene i da je nekako mene stavila u drugi plan. Ja sam odustao od prakse ovo ljeto gdje sam mogao svaki mjesec 7-8k sa strane samo da se vratim kuci, pokusao sam biti strpljiv u fazama kad bi mi rekla da treba vremena za sebe i nije mi problem za nju nista napraviti, kad smo skupa stvarno je dobra prema meni i cijenim je dosta, ali dosao sam do trenutka da me ovo stanje boli i da jednostavno vise nisam sretan, ma koliko god je volio…

I da, valjda ona ovo nece citati haha ali isto tako imamo problem, gdje smo vec sve bukirali za put dug 3 tjedna… ne znam nisam pametan i ne znam kako postupiti, ne zelim od nje odustajati, ali pocelo mi je ovo sveskupa smetati… ajde dobri ljudi udjelite nekakav savjet

[snjesska]

nazorrr kaže:

Evo mozda nije ovaj post za ovu temu, ali mi se dosta toga svidjelo sto su ljudi napisali… Ja sam u vezi na daljinu skoro 3 godine, i evo bas za 10 dana se vracam kuci na par mjeseci. Ukratko, poceli smo rano ja 20 a ona 19 godina, a daljina je da zivimo jedno 15tak sati avionom jedno od drugoga. Stvari se uskoro mijenjaju jer ja od sljedece godine se vracam u Europu i bit cu relativno blizu tj na 1.5h letom od kuce (pokusavam pratiti nekakav svoj plan polaganog povratka kuci), meni je plan da zavrsim faks i odradim 2-3 godine vanka da skupim malo iskustva i onda da se vratim kuci, to ce za mene biti vec jedno desetljece da izbivam od kuce, i to mi ponekad tesko pada, volim dom, volim svoju obitelj, volim nju i jednostavno me sve vuce doma. Stvari nisu neke ekstremne da bih ja morao ostati vanka zbog novca ili nesto tako da moramo trbuhom za kruhom.
Dosli smo do situacije da razmisljamo o buducnosti i problem je koji mi ona govori da ne zeli cekati jos par godina pa da vidi da se ne slazemo kad pocnemo zivjeti skupa(sasvim razumljivo), uz to ona je u nekom elementu da hoce raditi dok studira (postujem to i divim joj se kako to sve stigne) ali imam dozivljaj da vise nema vremena za mene i da je nekako mene stavila u drugi plan. Ja sam odustao od prakse ovo ljeto gdje sam mogao svaki mjesec 7-8k sa strane samo da se vratim kuci, pokusao sam biti strpljiv u fazama kad bi mi rekla da treba vremena za sebe i nije mi problem za nju nista napraviti, kad smo skupa stvarno je dobra prema meni i cijenim je dosta, ali dosao sam do trenutka da me ovo stanje boli i da jednostavno vise nisam sretan, ma koliko god je volio…

I da, valjda ona ovo nece citati haha ali isto tako imamo problem, gdje smo vec sve bukirali za put dug 3 tjedna… ne znam nisam pametan i ne znam kako postupiti, ne zelim od nje odustajati, ali pocelo mi je ovo sveskupa smetati… ajde dobri ljudi udjelite nekakav savjet

Ako dobro funkcionirate kada ste zajedno, možda ste jednostavno umorni od te dinamike koja je uvjetovana daljinom? Odnosi na relaciji dva kvarta ili suživot zahtjevaju puno energije, ljudi prekidaju, udaljavaju se i rastu u različitim smjerovima...u vašem slučaju potrebno je dodatno strpljenje i ulaganje.

Osim toga, mladi ste i čini se da je dobro kako ona razmišlja, i da je to pola tajne vašeg uspjeha.

Gledajući frendice koje su u nekim fazama imale veze na daljinu, dodatni uteg je bio što su se poprilično fokusirale na taj odnos, a ostatak života stavile nekako na čekanje...ili su gurale ostale segmente života (posao,faks,usavršavanje) ali su svejedno čekale tu neku točku od koje će biti zajedno i život bi tek tada trebao početi.

Ti si odabrao svoj put vani. Mislim da je sjajno da je ona realna i marljiva i da gura svoj put ovdje.

Zbog tvog izbora niste napravili taj korak koji bi bio ključan kako bi znali na čemu ste. Moguće da je nesvjesno ili polusvjesno odlučila također staviti posao i faks kao prioritet jer tko može znati što će biti sutra...pogotovo kada se radi o ovakvoj daljini.

Ona ima svoju dinamiku ovdje kao i ti na lokaciji gdje studiraš.

Znam da bi volio da ti sve podredi kad dođeš, ali njezin život ne prestaje kad ti odeš raditi "svoju stvar" niti ne počinje tek tvojim dolaskom.

Imaj razumjevanja.

Polako i strpljivo.