Anksiozne trudnice i mame

[a1exa]

Jelena1985 kaže:

Mene samo zbunjuje to da psihijatar nije uspio riješiti je te njene anksioznosti i straha.
Nisam shvatila je li ona ima samo strah od poroda, ili je generalno anksiozna. Mene brine ono što će uslijediti kasnije kada rodi bebu, kako će se tada o njoj brinuti, hoće li imati anksiozne epizode?
Meni lično je puno teži bio period poslije. Dok sam bila trudna, i kad sam rodila, prvih mjesec dana, ničega se nisam bojala, tako sam bezbrižna i sigurna u sebe bila, ali kad su se pojavili prvi problemi, bome, nije mi bilo svejedno. Jer to je stvarno, to se dešava pred tobom, nova je situacija i ne znaš kako reagovati i da li ćeš ispravno napraviti. I svakim danom tako, kako dijete raste, kod prve temperature, odabira dobrog vrtića, škole, preispitivanja sebe da li si napravio pravi izbor.
Ovaj njen strah od poroda je hipotetski, znači ona ne zna šta ju čeka, ali se toga boji. Ne osuđujem zaista, i možda je i bolje da ide na dogovoreni carski, ali šta poslije ako se anksioznost i strahovi prodube.

Da, ne znam tocno povijest kako je sve to krenulo ali nagadam da je autorica inace imala problem sa anksioznoscu koji je onda stitnjaca dovela do ekstrema.
definitivno ima problem to ne sporim. medutim trudnoca je sama po sebi vrtlog hormona i emocija, jos u to ubaci faktor stitnjace i zapravo malo vremena da sve to sredis jer nije da trudnoca traje beskonacno i evo ti sranje.
Mozda ce i nakon rodenja imati vise pomoci od muza jer realno nije da on sad moze puno pomoci, ona je ta koja je trudna. Ali mislim da porod nije mjesto testiranja u smislu ma ajde da probam.

[nikicaa]

Evo da podignem temu, mozda nađem koju supatnicu
Ovo mi je druga trudnoca, prva je psihicki bila naporna zbog vanjskih faktora, normalan bi puk'o no ja nisam. Dobila sam tada normabele "just in case" jer sam se u srednjoj lijecila od depresije no izgurali smo sve bez ijedne tablete.
Ova sad... to je potpuno druga prica. Plakanje, razbijanje, suicidalne misli, bijes, samosazaljevanje.. nema cega nema. A ni potporu od okoline nemam, njima su to hormoni. Ja sam preosjetljiva. Mozda cak i razmazena. Odjednom. Udaljila sam se od cijele obitelji, s mamom se sve rjeđe cujem, s muzem skoro pa i ne pricam. Prijatelje izbjegavam, a i oni mene jer nisam bas neko drustvo. U cijeloj toj prici najvise mi je zao djeteta koje me svaki dan pita zasto placem, koje ide po kuci i govori "tu je mama plakala, i tu je mama plakala.. i tu je mama plakala.." i vidim da mu vise nisam dobra mama. Ne kuham, ne spremam, izlazim samo zbog njega jer ne moze biti zatvoren cijeli dan, ponosna sam na sebe kad se otusiram jer sam inace ko zombi.
Sto je najgluplje, trudnoca je bila dugo ocekivana. Nakon masu minusa napokon plus. I bili smo presretni, slavili, sve planirali.. i sad ovo.
U biti ne znam bi zasto ovo pisem. Nemam kome to reci, i kad pokusam svi skrecu temu. Znam da moram potraziti pomoc, a ne znam vise gdje i kako..

[_kleo_]

Zao mi je ovo procitat, a kamoli pomislit da prolazim kroz tako nesto, stvarno mi je zao. I tuzno mi je da ti muz nije podrska - jesi sigurna da nije, ili ti sama ne zelis dijelit misli i strahove s njim?

Ne znam kakva ti je financijska situacija, ali mislim da bi svakako trebala potrazit pomoc psihologa (bolje nego psihijatra po meni uvijek) i porazgovarat s njima sto prije Zivis li u gradu koji ima nekakve klubove trudnica di bi mogla otic na nekakav sastanak ili potrazit grupnu podrsku?
Ima li ijedan clan obitelji ili prijatelj s kim se osjecas ugodno i tko ima razumjevanja za to sto prozivljavas?

Ako si imala dijagnosticiranu depresiju u srednjoj skoli, onda ne razumijem kako je moguce da te clanovi obitelji ne dozivljavaju ozbiljno, pa zasto bi izmisljala tako grozne misli i osjecaje

Drzi se i po meni, potrazi pomoc privatnog strucnjaka jos danas.

[cromania]

Pozdrav,

Da javim da je moja beba rodena carskim rezom u opcoj anesteziji, ziva i zdrava, odmah proplakala, 3000 g i 49 cm duga. Sve proslo super i u najboljem redu, nema komplikacija od carskog nikakvih. Nema vise frke panike, odmah po porodu ja sam druga osoba (ona stara).
Nema psihickih problema, osim fizickih uvjetovanih stitnjacom i nakon poroda, ali to cu rjesavati s endokrinologom.

Velika vam hvala na savjetima i podrsci!

[cromania]

Pozdrav,

Da javim da je moja beba rodena carskim rezom u opcoj anesteziji, ziva i zdrava, odmah proplakala, 3000 g i 49 cm duga. Sve proslo super i u najboljem redu, nema komplikacija od carskog nikakvih. Nema vise frke panike, odmah po porodu ja sam druga osoba (ona stara).
Nema psihickih problema, osim fizickih uvjetovanih stitnjacom i nakon poroda, ali to cu rjesavati s endokrinologom.

Velika vam hvala na savjetima i podrsci!

[callac]

Čestitam na bebolincu, jako mi je drago da je sve na kraju dobro prošlo i što si se psihički vratila u normalu. Fizički ćeš se oporaviti, ipak je to operacija pa treba vremena. Puno sreće dalje i uživaj u majčinstvu!

[Verbena]

Čestitam!

Poslano sa mog SM-G800F koristeći Tapatalk

[Nyameria]

cromania kaže:

Pozdrav,

Da javim da je moja beba rodena carskim rezom u opcoj anesteziji, ziva i zdrava, odmah proplakala, 3000 g i 49 cm duga. Sve proslo super i u najboljem redu, nema komplikacija od carskog nikakvih. Nema vise frke panike, odmah po porodu ja sam druga osoba (ona stara).
Nema psihickih problema, osim fizickih uvjetovanih stitnjacom i nakon poroda, ali to cu rjesavati s endokrinologom.

Velika vam hvala na savjetima i podrsci!

Cestitam! Bas mi je drago da je na kraju ispalo dobro i da nema psihickih problema.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

[pikabooo]

Čestitkeee

[yonaa]

nikicaa kaže:

Evo da podignem temu, mozda nađem koju supatnicu
Ovo mi je druga trudnoca, prva je psihicki bila naporna zbog vanjskih faktora, normalan bi puk'o no ja nisam. Dobila sam tada normabele "just in case" jer sam se u srednjoj lijecila od depresije no izgurali smo sve bez ijedne tablete.
Ova sad... to je potpuno druga prica. Plakanje, razbijanje, suicidalne misli, bijes, samosazaljevanje.. nema cega nema. A ni potporu od okoline nemam, njima su to hormoni. Ja sam preosjetljiva. Mozda cak i razmazena. Odjednom. Udaljila sam se od cijele obitelji, s mamom se sve rjeđe cujem, s muzem skoro pa i ne pricam. Prijatelje izbjegavam, a i oni mene jer nisam bas neko drustvo. U cijeloj toj prici najvise mi je zao djeteta koje me svaki dan pita zasto placem, koje ide po kuci i govori "tu je mama plakala, i tu je mama plakala.. i tu je mama plakala.." i vidim da mu vise nisam dobra mama. Ne kuham, ne spremam, izlazim samo zbog njega jer ne moze biti zatvoren cijeli dan, ponosna sam na sebe kad se otusiram jer sam inace ko zombi.
Sto je najgluplje, trudnoca je bila dugo ocekivana. Nakon masu minusa napokon plus. I bili smo presretni, slavili, sve planirali.. i sad ovo.
U biti ne znam bi zasto ovo pisem. Nemam kome to reci, i kad pokusam svi skrecu temu. Znam da moram potraziti pomoc, a ne znam vise gdje i kako..

Draga
Koliko si trudna?
Imam vrlo slicne simptome tvojima, potpuno te shvacam, no nemam savjet kako ti olaksat jer sam i ja u 'cupanju' iz tog kaosa.
Ja sam pila tri vrste lijekova do tr (i prvi mj t), dr mi je maknula terapiju i rekla da se javim na hitnu ako se stanje pogorsa....to je borba...nisam isla po pomoc nego dangubim iz dana u dan i cilj mi je do poroda izdrzat (a tek sam 16.tt &#128532

Ovo sto spominjes su simptomi klinicke dijagnoze i svakako ti preporucujem posjet strucnjaku.
I ja cu otici ako se OVO nastavi.

Veliki pozdrav! ❤

[japanska_buba]

Pozdrav! Nakon serija panicnih napadaja i ogromnih strahova pred pregled koji mi uzrokuju visok tlak, napetost, nervozu, crne misli, ginekolog mi je preporucio odlazak psihijatru. Sve je dobro, idem dan po dan, neka je lakse, nekad teze, ali uspjevam odvratiti misli knjigom, pospremanjem, setnjom, obavezama....ali kad dodje pregled, kao da se pakao otvori.
Sve mi je ovo novo, pa me zanima imate li mi koga za preporuciti.
Gin. kaze odi u Vrapce. Ne znam kako to tamo izgleda i koliko se ceka na narucivanje, buduci sam u 30 tt nemam bas previse vremena za liste cekanja.

[matea.os]

A mozda negdje dalje kod nekog psihijatra ili bas mora biti Vrapce?
Probaj ih nazvati i pitaj, reci da si trudna.
Ja kod svoga cekam oko 3tj termin. Nisam na terapiji od kada sam saznala da sam trudna, (sada se borim sa opsjednutim ciscenjem, ali tu mi decko pomogne i nadgleda me).
Inace imam ankcioznost koja je pocela kao trauma sto sam prozivjela u bolnici u mjesec dana dok sam lezala i imala sam strah biti budna i ici na wc (nije me bilo strah biti budna jedino od nekih 2 u noci pa do 7/8), ali je od proljeca i to doslo pod kontrolu i sredila sam bas lijepo san uz terapiju

Zbog cega te uhvati panika i cega te je strah?

[japanska_buba]

Dobila sam termin.
Bojim se visokog tlaka. I to toliko panicno da mi je kod doktora jako visok, doma mi je OK, ali kako sam zadnje vrijeme sve vise anksiozna, onda mi i doma raste. Mjerim ga 80 puta dnevno, stalno provjeravam jesam li naotecena, imam.li proteine u urinu. Bas gubim razum. Normabel ne pomaze jer mi opusti misice, ali u glavi i dalje bura.

Imam traume od prosle trudnoce gdje sam se naslusala svega, a i imala iskustvo sa preeklampsijom. Bojim se hospitalitacije i same pomisli na tlakomjer.
Nocu slabo spavam, sanjam tlak/doktora/tablicu tlaka....
Preko dana jos nekak ide, zaokupim misli....

[alanda]

Mene zanima, ako netko zna, da li i kako i koliko depresija u trudnoći utječe na bebu?
Dane sam ok, dane nisam, kad nisam eskalira jako u smislu plakanja i užasne tuge.
Gin zna za sve, čekamo još neko vrijeme pa ćemo vidjeti hoćemo poduzeti daljnje korake.

[japanska_buba]

A ne znam. Sjetim se rijeci internistice koja mi je odredila terapiju za štitnjaču: klinci su zilavi i puno toga oni proguraju, iako im steti stres. Znam i osobno zene kojima su se dogodile velike tragedije u trudnlci i djeca ziva i zdrava. Mislim da je to jos nedovoljno istrazeno podrucje da bi ti netko rekao ako radis x i y, na kraju ti se dogodi z.

[matea.os]

To je bas nezgodno jer vuces traume iz prethodne trudnoce, svasta su ti rekli i sada kako ti je opet visok tlak normalno da se brines sve vise i vise i strah te toga. Mozda ce ti dati nesto za spavanje navecer iako nije to bas neko rjesenje. Nadam se da si brzo dobila termin.

Mislim da se ne moze znati nikada kako utjece na bebu i u kojoj mjeri jer postoje blaze i teze depresije, svaka trudnica prolazi odredeni strah i borbu i ne moze se to detaljno nikada istraziti.

[japanska_buba]

Dobila sam savjet da se moram smiriti i Xanax 0.25 koji me čini još nervoznijom i anksioznijom jer ne pomaže. Popijem ga navecer i budim se svaka dva sata u strahu.

[woow123]

japanska_buba kaže:

Dobila sam savjet da se moram smiriti i Xanax 0.25 koji me čini još nervoznijom i anksioznijom jer ne pomaže. Popijem ga navecer i budim se svaka dva sata u strahu.

nisam trudnica ali sam ga uzimao...
uzmi 2 odjednom... i bit ćeš ok...

[Lenavi]

Pozdrav, evo me ponovno ovdje, nakon užasne prve trudnoće, razmišljam o ponovnoj. Nisam pametna što odlučiti. Ne znam mogu li to ponovno izgurati ☹️. Ima li nekoga da je nakon prve trudnoće u kojoj je pio AD da se odlučio na drugu i kako je bilo?

[Lenavi]

Nitko anksiozan nije trenutno trudan?