Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.09.2017., 00:25   #1621
Quote:
Leteća kaže: Pogledaj post
Uf, nezgodno. Na tvom bi mjestu dobro provjerila je li to optimalni način liječenja, kao i radi li se o ispravnoj dijagnozi. Malo mi je čudno ovo što pišeš da si mislila da si u depresiji a 'zapravo' si bila u maniji. Ne razumijem kako bi netko mogao pomiješati ta dva stanja (osim površnog promatrača).

U poslijednje vrijeme kao da se sve živo i neživo trpa u bipolar. Što je onak fino za proizvođače psihofarmaka ali ne i za konzumente istih.
ne može ni površni promatrač, to je jednostavno tako različito, tako da je i meni to full čudno.
Nosonja_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 05:11   #1622
Quote:
bipolar007 kaže: Pogledaj post
Ne kužim te leteća ovo oko umjetnosti, van Gogh je bio bipolaran...a i pjevači-kantautori su umjetnici kao Kurt Cobain recimo. Možda ima rapid cycling bipolar. Ne da nebi trebala zaboraviti umjetnost, nego lepa go for it!
Van Gogh nije bio na psihofarmacima, a Cobain nešto slabo sklada u posljednje vrijeme.

Ne poznam curu, ali po napisanom mi se čini da ima lošeg šrinka i još goru terapiju. Na litiju bi joj mozak još i mogao funkcionirati, a s ovim što uzima teško da može uredno rezati salamu, još manje dizajnirati.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 05:17   #1623
Quote:
Nosonja_ kaže: Pogledaj post
ne može ni površni promatrač, to je jednostavno tako različito, tako da je i meni to full čudno.
Ako je bila nervozna na pregledu i brzo pričala to bi nekoj budali moglo biti dovoljno da joj dijagnosticira maniju unatoč tome što se ona osjeća sasvim drugačije. HZZO šrinkovi imaju tendenciju da ne slušaju što im govoriš nego se vode nekim svojim opskurnim filinzima. Ono, ako ga živciraš to znači da te treba nadrogirati, recimo.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 12:20   #1624
Ja sam zadnjih 10ak godina bila vecinu vremena manicna, ne psihoticna. Bila sam "poprilicno" ubrzana (jedna od najcescih recenica meni upucena je "daj uspori"), vrlo brzo pricala, gutala slova u govoru, nisam mogla biti na mjestu, stalno nasmijana, skakutava, izrazena gestikulacija, pisem sa strasno puno pogresaka (zamijenjujem slova, preskacem i sl)...kako me je jedna zena/kolegic opisala: djelovala sam kao da sam na kokainu.
Iako sam sve starija (sada sam preko 35) ja se nisam smirivala vec sam se ubrzavala. Muz se znao zaliti da sam prebrza i da ga to iscrpljuje. Cesto bi kada bi dosla doma i smirila se imala osjecaj da cu propasti u zemlju od srama kada bih postala svjesna zbog ponasanja. Ja nisam bila agresivna, psovala, pristojna sam osoba, ali sam jednostavno bila previse "sretna" i "vesela" i cesto sam imala takvo ponasanje u neprimjerenim situacijama (zapravo uvijek, zasto muljam -.-). Nisam mogla postaviti granicu u ponasanju, za druge sam bila previse.
Meni je prvi okidac stresna situacija, ne nuzno negativna, vec i pozitivna. Ono sto potice uzbudenje, napetost i sl. mene katapultira. Ja sam i doma bila ubrzana i sva "tralalalalalaaaa" ali nije utjecalo na mene u smislu da me ljudi zbunjeno gledaju, da imaju krivu (negativnu) predodzbu o meni. S ozbirom da je moje ponasanje pocelo negativno utjecati na mene/muza, odn. vise nisam mogla filtirati (stititi se) stavom "briga me" javila sam se doktorici.
U to vrijeme imali veliko i gadno sranje i javljali su se simptomi tipicni za depresiju (ljutnja, anksioznost, panicni napadaji, grcevi u rukama, nesanica-nisam mogla spavati jer nisam mogla smiriti tok misli, placljivost....), no kada sam dosla kod doktorice zbog stresa ja se opet katapultirala -.-
Ono sto sam ja registirala kao depresiju moja je sestra opisala normalnim (drustveno pozeljnim) ponasanjem. Prva sto je zamjetila da nisam toliko hiper i da pricam sporije i povezanije jer mene jako malo ljudi je moglo loviti u razgovoru, ali ja sam se osjecala lose, psihicki lose, sve losije.
Kada bih kliznula, pa makar i na nekoliko dana u negativu to je uvijek bila drama za mene. Losi dani, znaci kada odem u tkz. minusu uvijek vodi k istom, suicidne misli, potreba za samokaznjavanjem. Jednostavno ne vidim smisao zajebavat se sa zivotom. Sto je najgore ja to presucujem. Zato nitko ne primijeti koliko duboko je otisla promjena stanja, vec misle da sam se malo smirlila. Nop, nisam, samo sam "on the darkside".

Sada smo u losoj zivotnoj fazi, stvarno sve ide naopako i prelazi u neku suludu bizarnost i kada usporedujem sebe u istim situacijama prije i danas osjecam da mi terapija pomaze da ne ispadnem "van kolosjeka".
Zamislite kolosjek, u sredini su emocije koje osjecaju prosjecni (zdravi) ljudi, sve izvan je sa jedne strane depresija, sa druge manija. Ove tablete mi pomazu da ne iskocim sa njih, osjecam da sam unutar kolosjeka i lakse podnosim stresne situacije. No, tupa sam. Otvorim illustrator i blejim u njega kao koza u zutu tocku. Kao da me cini nezainteresiranom, nema strasti, nema ideja...onak osjecam se prazno ( i lijeno).

p.s. jedan psiholog kojeg sam posjetila u AT mi je sa 30 godina dijagnosticirao ADHD, zato sam tijekom teze depresije otisla kod specijaliste u Hr koji mi je na temelju razgovora od 15 minuta dijagnositicirao srednje tesku depresiju i dao terapiju na koju sam uzasno reagirala, i na kraju kada sam ponovo kod psihijatra u krizni centar naletila sam na ovu psihijatricu kod koje redovito idem a cija specijalizacija su ovakvi i slicni poremecaji.

Zadnje uređivanje LepaMilena : 26.09.2017. at 12:31.
LepaMilena is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 15:28   #1625
Leteća, imam osobno pitanjce za tebe..

Tebi je koliko čitam dijagnosticiran bipolarni, ti si svjesna toga, npr spominješ vlastite grandiozne ideje i sl. Meni je zanimljiv način kako se ti nosiš s time, praktično kroz šalu Djeluješ nekako cool, nemam dojam ni da si u maniji niti u depresiji?
Nosonja_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 17:05   #1626
Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
p.s. jedan psiholog kojeg sam posjetila u AT mi je sa 30 godina dijagnosticirao ADHD, zato sam tijekom teze depresije otisla kod specijaliste u Hr koji mi je na temelju razgovora od 15 minuta dijagnositicirao srednje tesku depresiju i dao terapiju na koju sam uzasno reagirala, i na kraju kada sam ponovo kod psihijatra u krizni centar naletila sam na ovu psihijatricu kod koje redovito idem a cija specijalizacija su ovakvi i slicni poremecaji.
Za što je kratica AT?

I meni je tvoje uobičajeno ponašanje više zazvučalo kao ADHD nego BAP. Osim toga, antidepresivi znaju izazvati maniju i/ili psihozu kod ljudi koji su do tada bili relativno okej.

Nisam shvatila za što ti je psihijatrica točno specijalizirana - poremećaje raspoloženja, ADHD ili probeme izazvane stresom?


Quote:
Nosonja_ kaže: Pogledaj post
Leteća, imam osobno pitanjce za tebe..

Tebi je koliko čitam dijagnosticiran bipolarni, ti si svjesna toga, npr spominješ vlastite grandiozne ideje i sl. Meni je zanimljiv način kako se ti nosiš s time, praktično kroz šalu Djeluješ nekako cool, nemam dojam ni da si u maniji niti u depresiji?
Nisam napisala da imam dijagnozu. Uostalom, ponekad su grandiozne ideje samo grandiozne ideje.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 18:39   #1627
O imam ja grandiozne ideje, njih sam zaboravila, sada su se smirile, imam super ideje kaj bi bila, kaj bi radila...i onda kada dode do momenta kada bi se mozda i realizirale...ups...necu vise
Smislim da cu sivati odjecu za barbike i prodavati na netu, ja kupim barbike, kupim posebne zatvarace, gumbe....i onda kada treba napraviti "kolekciju" ja predem na nesto novo i opet treba kupiti ovo, ono...
Recimo imam 4 sivace masine, kupila sam jos jednu, jer je jedna ostala u Hrvatskoj. Dala sam za nju 700 eura i nije da sam opravdala kupnju -.-
Zatim kupila sam touch tablet za crtanje (monitor) iako sam imala tablet koji mi je bio savrsen...1000 eura nisam na njemu crtala ni 5 puta -.-
Novi Imac, najveci i najbolji, iako je stari bio ispravan, ali eto ovaj je noviji...
Ali to su mucenja, to zelim, to hocu...to mi jaaaaako treba, zapravo mi ne treba pa se mrcvarim par mjeseci, ispizdim sve oko sebe, pa kupim.
Od kada sam na depakinu nemam tu potrebu provoditi sate i sate u online shoppingu i ici u kupovinu.
Kreditna kartica je iskreno zahvalna.



Psihicka je objasnila da ja jako volim to manicno stanje. U njemu sam sretna, tu me ne dira stvarno stanje u okolini i zato tijelo uvijek trazi jos...ali problem je sto to jos-jos-jos u jednom trenutku bude previse i dolazi do psihoze. On je meni poput droge. I tocno znam kada je pocelo (nakon prekida visegodisnje veze) i kako sam vremenom sve teze kontrolirala svoje stanje.
ADHD nije, to je poremecaj paznje, moja paznja je super kada nema "smetnja" sa strane (ne mislim na vlak, tv i sl. vec na spomenuti okidac), kada sam skulirana.
Inace, BP privlace cesto paznju odjecom i sl, ja iako sam dizajner ne toliko, ali kod mene je privlacenje paznje ponasanjem. Nisam, kako bih rekla, sklona ekcesima, ali kada ja udem u prostoriju svi znaju da sam usla. I bila sam tako dramaticna


Leteca- AT/ austrija
LepaMilena is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 20:02   #1628
Quote:
Leteća kaže: Pogledaj post
Za što je kratica AT?






Nisam napisala da imam dijagnozu. Uostalom, ponekad su grandiozne ideje samo grandiozne ideje.
Nemaš znači bipolarni ali i dalje si cool
Nosonja_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2017., 01:51   #1629
Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
O imam ja grandiozne ideje
Čuj nezahvalno a i glupo je nekome nešto dijagnosticirati preko interneta pogotovo nama laicima, makar bili u istom sosu.
Ka prvo iako ovo hipo zvuči strašnije, hipomanije su u biti i meni bile sjajne. Par puta si spomenula droge, ja sam recimo već u srednjoj pušio marihuanu...tada bi se se za 20 kuna nadimili svi, a danas za tu količinu koju sad još i važu triba 200 kun, zašto ovo govorim...jer su mulariji danas dostupniji exctasy i speed.
E pa mene je baš party koštao zdravlja, iako nisam od elektronske muzike uzeo sam ex par puta i to mi je valjda bio okidač.
Mada se moja psihijatrica ne slaže već to prepisuje traumama iz djetinjstva (taman počeo rat a ja u 1. razredu OŠ)...da ne duljim.
Kokain stvarno je kao hipomanija ali ja sam ga probao baš kad sam bio u hipomaniji i to jedan jedini put...nije mi ni trebao jer se ja nisam ni spuštao.
U hipomaniji si svjestan šta radiš, druželjubiv si, razgovorljiv, rastrošan, promiskuitetan i misli ti se roje pa pomisliš da si genije.
A u maniji sam imao psihoze, umišljao stvari i bio agresivan.
Svojevoljno sam otišao na psihijatriju, ali sustav je bezvez tako da kad me ponovo uhvatila manija jednostavno sam to odlučio rješiti sam.
I eto sad nema ni hipomanije ni manije samo taj neki tup osjećaj beskorisnosti.
Otišao sam na otok šta dalje od rutine i preoporodio se, sad me čak vata i nervoza vratiti se kući...kad vidim one grintave pokisle face kako se žale da im je teško...čak sad stavljaju i neke tugaljive poruke kako idu van trbuhom za kruhom pff.
Jao majketi meni to nije bilo ni teško kad sam išao na put s 3 kutije litija, teže mi je gutati kad mi ljudi još svoje probleme iznose u ovoj banana republici.
bipolar007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2017., 11:43   #1630
Quote:
bipolar007 kaže: Pogledaj post
Kokain stvarno je kao hipomanija ali ja sam ga probao baš kad sam bio u hipomaniji i to jedan jedini put...nije mi ni trebao jer se ja nisam ni spuštao.
U hipomaniji si svjestan šta radiš, druželjubiv si, razgovorljiv, rastrošan, promiskuitetan i misli ti se roje pa pomisliš da si genije.
Ne znam kako je, ja sam probala par puta marihuanu, ona mene tako zakuca da spavam preko 12 sati.
Stvarno ne znam kako je na kokainu ( niti na drugim, posebno sintetickim drogama) nikada nisam probala, ali s ozbirom da smo imali seficu koja je voljela povuci lajnu prepoznala sam se u njenom ponasanju. Kada sam pitala kolege sto je dovraga sefici i kada su mi rekli da se usmrkala i se ja tako cesto ponasam...


Quote:
bipolar007 kaže: Pogledaj post
I eto sad nema ni hipomanije ni manije samo taj neki tup osjećaj beskorisnosti.
da, tocno. to je taj feeling
LepaMilena is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2017., 14:42   #1631
Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
O imam ja grandiozne ideje, njih sam zaboravila, sada su se smirile, imam super ideje kaj bi bila, kaj bi radila...i onda kada dode do momenta kada bi se mozda i realizirale...ups...necu vise
Smislim da cu sivati odjecu za barbike i prodavati na netu, ja kupim barbike, kupim posebne zatvarace, gumbe....i onda kada treba napraviti "kolekciju" ja predem na nesto novo i opet treba kupiti ovo, ono...
To su sasvim normalne ideje. Odjeća za barbike nije svemirski brod, kad god se smisliš možeš sašiti neki kostimić, metnuti ga na Etsy i krenuti raditi sljedeći. Možeš li šivati na tabletama?


Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
Recimo imam 4 sivace masine, kupila sam jos jednu, jer je jedna ostala u Hrvatskoj. Dala sam za nju 700 eura i nije da sam opravdala kupnju -.-
Zatim kupila sam touch tablet za crtanje (monitor) iako sam imala tablet koji mi je bio savrsen...1000 eura nisam na njemu crtala ni 5 puta -.-
Novi Imac, najveci i najbolji, iako je stari bio ispravan, ali eto ovaj je noviji...
Ali to su mucenja, to zelim, to hocu...to mi jaaaaako treba, zapravo mi ne treba pa se mrcvarim par mjeseci, ispizdim sve oko sebe, pa kupim.
Od kada sam na depakinu nemam tu potrebu provoditi sate i sate u online shoppingu i ici u kupovinu.
Kreditna kartica je iskreno zahvalna.
I muž, pretpostavljam.


Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
Psihicka je objasnila da ja jako volim to manicno stanje. U njemu sam sretna, tu me ne dira stvarno stanje u okolini i zato tijelo uvijek trazi jos...ali problem je sto to jos-jos-jos u jednom trenutku bude previse i dolazi do psihoze. On je meni poput droge.
Opet baš ne kužim - rekla si da nikad nisi bila u psihozi, a i malo mi je čudno što ti psihićka mora objašnjavati tvoje vlastite emocije (kada si sretna a kad nisi). Znaš li prepoznati i imenovati svoje osjećaje - ono, sad sam ljuta, sad sam tužna itd...?

Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
I tocno znam kada je pocelo (nakon prekida visegodisnje veze) i kako sam vremenom sve teze kontrolirala svoje stanje.
Tko je prekinuo, ti ili on?


Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
Inace, BP privlace cesto paznju odjecom i sl, ja iako sam dizajner ne toliko,ali kod mene je privlacenje paznje ponasanjem. Nisam, kako bih rekla, sklona ekcesima, ali kada ja udem u prostoriju svi znaju da sam usla. I bila sam tako dramaticna
Znam i ja to izvoditi. Uglavnom onda kad je atmosfera skurcana - lakše mi ju je promijeniti tako što radim budalu od sebe nego trpiti sve te metle u guzicama.


Quote:
Nosonja_ kaže: Pogledaj post
Nemaš znači bipolarni ali i dalje si cool
Nisam napisala ni da nemam.

Ja ti zapravo ne vjerujem u dijagnoze.

Quote:
bipolar007 kaže: Pogledaj post
Čuj nezahvalno a i glupo je nekome nešto dijagnosticirati preko interneta pogotovo nama laicima, makar bili u istom sosu.
Ka prvo iako ovo hipo zvuči strašnije, hipomanije su u biti i meni bile sjajne. Par puta si spomenula droge, ja sam recimo već u srednjoj pušio marihuanu...tada bi se se za 20 kuna nadimili svi, a danas za tu količinu koju sad još i važu triba 200 kun, zašto ovo govorim...jer su mulariji danas dostupniji exctasy i speed.
E pa mene je baš party koštao zdravlja, iako nisam od elektronske muzike uzeo sam ex par puta i to mi je valjda bio okidač.
Mada se moja psihijatrica ne slaže već to prepisuje traumama iz djetinjstva (taman počeo rat a ja u 1. razredu OŠ)...da ne duljim.
Mislim da jedno ima veze s drugim. Traume iz djetinjstva te učine osjetljivijim, a droge onda tu naprave kuršlus. Počela sam s tim tek na faksu (trava) a kad sam prvi put uzela nešto jače (LSD) bila sam već u dvadesetima. I tad sam počela kužiti koliko sam u kurcu kad nisam na drogi - depresivna, tjeskobna, socijalno fobična, ukratko totalno dno. S godinama sam se manje-više uspjela riješiti tih osobina, tako da su droge i alkohol ispali iz kombinacije. Ali baš unazad godinu dana uviđam koliko sam smeća iz djetinjstva i dalje vučem sa sobom - perfekcionizam, osjećaj uskraćenosti, pretjeranu osjetljivost na kritiku, škrtost (prema sebi), itd, itd. Malo sam jasnija sama sebi, ukratko.


Quote:
bipolar007 kaže: Pogledaj post
Kokain stvarno je kao hipomanija ali ja sam ga probao baš kad sam bio u hipomaniji i to jedan jedini put...nije mi ni trebao jer se ja nisam ni spuštao.
U hipomaniji si svjestan šta radiš, druželjubiv si, razgovorljiv, rastrošan, promiskuitetan i misli ti se roje pa pomisliš da si genije.
Kokain nisam probala, ali hipomanija mi se čini kao optimalno stanje. Ako imaš para, ofkors.

Quote:
bipolar007 kaže: Pogledaj post
Otišao sam na otok šta dalje od rutine i preoporodio se, sad me čak vata i nervoza vratiti se kući...kad vidim one grintave pokisle face kako se žale da im je teško...čak sad stavljaju i neke tugaljive poruke kako idu van trbuhom za kruhom pff.
Jao majketi meni to nije bilo ni teško kad sam išao na put s 3 kutije litija, teže mi je gutati kad mi ljudi još svoje probleme iznose u ovoj banana republici.
Pa je li se baš moraš vratiti kući? Ima li šanse da ostaneš na otoku?
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2017., 22:08   #1632
Leteca,

emocije su prije terapija bile prenaglasene, kada bih bila tuzna, ne bih bila samo, tuzna ja bi umirala, ja sam htjela umrijeti (vec bi bila u planovima)- ako sam sretna onda sam strasno strasno sretna iako objektivno u oba slucaja nema razloga da to bude toliko ekstremno, nitko mi nije umro i nisam dobila na lotu -.-

Problem je bio u kontroliranju tih emocija, ond. ponasanja. Ljudi oko mene se ponasaju u skladu sa situacijom, ja nemam kontrolu nad time.
Psihicka mi je objasnjavala zasto dolazi do tih ekstrema jer sam ju ja trazila. Meni nije bilo jasno zasto nemam kontrolu nad sobom.
Ja sam svjesna, ali je samokontrola van moje kontrole.
Recimo ne idem na sprovode od kada sam na zadnjem maltene tulum napravila u krematoriju. Moja baka svako sranje od 45te spomene najmanje jedanput mjesecno, ali o tome ni rijeci, nikada i ikada.


Tesko je objasniti situaciju rijecima kada nemas moju gestkulaciju, uvijek fali nesto
LepaMilena is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2017., 09:02   #1633
Quote:
LepaMilena kaže: Pogledaj post
Leteca,

emocije su prije terapija bile prenaglasene, kada bih bila tuzna, ne bih bila samo, tuzna ja bi umirala, ja sam htjela umrijeti (vec bi bila u planovima)- ako sam sretna onda sam strasno strasno sretna iako objektivno u oba slucaja nema razloga da to bude toliko ekstremno, nitko mi nije umro i nisam dobila na lotu -.-

Problem je bio u kontroliranju tih emocija, ond. ponasanja. Ljudi oko mene se ponasaju u skladu sa situacijom, ja nemam kontrolu nad time.
Psihicka mi je objasnjavala zasto dolazi do tih ekstrema jer sam ju ja trazila. Meni nije bilo jasno zasto nemam kontrolu nad sobom.
Ja sam svjesna, ali je samokontrola van moje kontrole.
Recimo ne idem na sprovode od kada sam na zadnjem maltene tulum napravila u krematoriju. Moja baka svako sranje od 45te spomene najmanje jedanput mjesecno, ali o tome ni rijeci, nikada i ikada.


Tesko je objasniti situaciju rijecima kada nemas moju gestkulaciju, uvijek fali nesto
Naprotiv, mislim da se sasvim lijepo izražavaš. Barem kad ne pokušavavaš strpati Ilijadu i Odiseju u jedan post.

Sad kužim kako funkcioniraš i čini mi se da znam u čemu je tvoj problem. Kreativnost izvire iz emocija. Ako ih konstantno blokiraš, bilo lijekovima ili snagom volje onda možeš samo rezati salamu.

Naravno da trebaš malo modificirati emocionalni izričaj jer ne možeš u krematoriju plesati kazačok (iako bi se pokojniku to možda baš svidjelo). Znači, poraditi na samokontroli. Ako trenutno nemaš većih stresova u životu i dobro se slažeš sa psihijatricom sada ti je prava prilika za to. Koliko često ideš na terapiju i koliko dugo vam traju seanse?
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2017., 09:47   #1634
Lepa, vjerujem ti da ti nije lako i da šizdiš na samu sebe jer si svjesna svog ponašanja a ne možeš mijenjati sebe kakva jesi.

BAP je slično kao ADHD, ako je (a većinom jest) organski poremećaj, znači takvi ste rođeni i gotovo, tablete mogu malo umanjiti extreme ponašanja, ali ne mogu ukloniti poremećaj kompletno.
Znači nema tu "ozdravljenja", "shvaćanja problema - pa sam sad zdrav" itd. Nema.
Što god napravili, na kakvu god terapiju išli i dalje ćete biti takvi kakvim jeste.

Ono što se može, je naučiti samokontroli. Ne "promjeniti karakter", ozdraviti i sl. sranja, nego doslovno naučiti kako se ponašati.
Ali treba biti do bola dosljedno, inače sve bude išlo "jovo nanovo".

Znači napraviti:
Listu obaveza - ono što se mora da bi se zadovoljilo životne norme, znači " kada se plaćaju računi, kada se ide u šoping, kada se obavlja bilo što vezano uz elementarne društvene norme".
Listu prioriteta - što mi je bitno u životu i kojim redom ide.
Listu želja, što me vodi do ostvarenja želje - što želim i kakvi su uvjeti da bi do toga došla.

Ajde da pojasnim kako se "želje realiziraju".
Znači hoću šivati za barbike, prvo sjedni i napravi plan, pa tek onda idi u šoping. Za listu želja je poželjno staviti vremenski odmak. Jer BAPci su skloni izrazitoj impulzivnosti.
Ono, sad mi je palo na pamet, pa trčim napraviti. E to je sranje. Kad ti padne na pamet, čekiraš prvo da li je na listi obaveza, ako je, riješiš odmah, ako nije, pogledaš da li je na listi prioriteta pa ovisno o stupnju prioriteta si daš vremena, te ako je samo "ideja" - onda napraviš plan potreba za realizaciju (obveza i prioriteta vezanih uz tu ideju) koje su ključne da bi to bilo zadovoljeno te tek onda krećeš raditi.

Izrada samog plana ti daje u startu vremenski odmak. Po mogućnosti, ostavi preko noći da ideja malo "odleži". Dobra je stvar i konzultirati se s drugom osobom o realizaciji ideje.
To ti dalje još jedan vremenski odmak.
U međuvremenu će ti vjerojatno dopizditi i odustaćeš od toga bez da si ušla u extra nepotreban trošak ili započela nešto što ne možeš ostvariti te na kraju samim time i razočaranje u sebe.
Ako ideja potraje duže vrijeme, te uz konzultacije sa drugima vidiš da ima smisla, kreneš u rad.

Imati nekoga koga možeš pitati za mišljenje o svojim idejama je svojevrstan "samočeking", a ako se realizacija ideje odnosi prema tome da će drugi ljudi biti involvirani u to, vrijedi se konzultirati, više ljudi više zna. Tako rade i profesionalci kod razvoja novih ideja, što nebi i ti pitala nekog za mišljenje.


Znači možeš "naučiti" kako djelovati. Bitno je napisati si na papir i držati se plana. Držati se toga odnosno biti dosljedan je najteži dio. BAPci su prvo i osnovno ne dosljedni. Ali ako si napišeš na papir, sastaviš "check listu", staviš kvačicu na odrađenu točku i odeš raditi nešto drugo dok dođe red na slijedeću točku.
Time se samokontroliraš, a papir preuzima na sebe potrebu za dosljednošću.
Naravno, za sve je potrebna volja. BAPci za impulzivne stvari imaju previše volje, a za pad impulsa nemaju uopće volje.
Ali ako si napišeš na papir, uvjek možeš pogledati u kojem "stadiju se nalaziš" (ili se nalazi ideja) i osvjestiti što trebaš činiti dalje da bi proces bio dosljedan. Jer samo dosljednošću možeš doseći cilj.

Naravno uvjek postoje i extra-uvjeti kada neka ideja može biti onemogućena ili prekinuta u procesu. To je jednostavno dio života, na to se ne obaziri. Tipa, pao mi je novi tablet na pod i razbio se i sad ne mogu crtati što sam htjela.
Kad se ideja ili želja ugase, krećeš nanovo (što ti nije nepoznanica), ali ako si pratila ritam prioriteta i obaveza, neće biti grižnje savjesti i razočarenja u sebe, a to je BIG DEAL.


I napiši si "moto": Ne ostvarena želja ostaje samo san.


Nakon nekog vremena napraviš retrospektivu želja - snova.
Za početak probaj s malim željama, lako ostvarivima. Pa kad vidiš kako je nekada lako doći do cilja, iznenadit ćeš se svojim sposobnostima
8472 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2017., 11:01   #1635
Milena...
I mene joint umrtvi u biti prije smiri ali to i tražim, kad sam rekao psihijatrici da mi je to bolje od normabela ova samo vrti glavom, veli vratit ćeš se u depresivno stanje i ne ide to s lijekovima. Isto i za alkohol opet ne ide i još si šećeraš. Ja njoj ali doktorice kad se popije litra vina onda se šećer spušta
Dobro nisam ja sad neki hašišar i alkos nikad nisam ni bio, ali moram imati neke ispušne ventile, uostalom zbog prirode posla imali smo droga testove tako da nisam riskirao, meni je problem šta sam nezaposlen pa onda imam previše vremena.

Leteća...
Znam samo jednu bipolarku i ona ima socijalnu fobiju, ja je nemam prije bi rekao da mi ne odgovara gužva kad sam depresivan.
Kad sam u remisiji onda može, ali opet je izbjegavam...više volim sjesti na kavu sa par ljudi koje nisam preplašio svojim maničnim raspoloženjem.
Hipomanija bi bila optimalno stanje kad spuštanje nebi bilo tako bolno, a i naučio sam ne rasipati se, na otoku ne mogu ostati jer sam rentao apartman a i užasno kuham.
Razmišljao sam i o tome, ali šanse da dobijem posao na otoku su ravne nuli a i ne volim zimu na otoku.
bipolar007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2017., 23:21   #1636
https://bib.irb.hr/datoteka/505847.M...pplement_1.pdf
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2017., 00:10   #1637

nisam mogla procitati do kraja, kada sam pocela sa simptomima i povezala sa sobom prije terapije...daj mi skarnicl za glavu da se sakrijem.

Inace, ja sam se "pozalila" psihicki da opet imam problema sa usnivanjem i da trenutna terapija (sanval) ne funkcionira jer me 5mg ne uspava, a na 10mg se moram potruditi zaspati i da ako ne legnem odmah sa cvrstom odlukom da cu zaspati malo se namucim i nek se ne do mi bog dignem na wc ili jos gore da vidim nekaj na kompu baci me u maniju. Neku noc sam nakon 10mg sanvala zavrsila plesuci sa slusalicama na usima do dva ujutro uz severinu (dajte sada jutenu vrecu).


i skuzila sam da sam nakon ljeta, tamo od 1-9 do cca 20.9 imala fazu u kojoj sam bila down, onak tjeskobna, jadna i bljak i svijet je bio crn i neboderi tako lijepi i visoki...i tada sam sam odjednom skocila u fazu di sam dosta zivnula, ubrzala se i tak...
ugl, pojacan mi je depakin sa 300 na 350. sada spavam i popodne
LepaMilena is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2017., 01:45   #1638
Već neko vrijeme se vrtim oko bipolarnog, pa ADHD-a, pa anksiozno-depresivnog poremećaja (nisam još uvijek bila kod psihijatra) i nikako da se potpuno pronađem u opisu ijednog, pa me zanima jel se neko ovdje pronalazi u mojim simptomima i doživljaju svijeta:

Po 5, 6 dana nisam u stanju dići se iz kreveta ujutru, imam poriv spavati po 15h. Od stresa, obaveza i negativnih emocija također bježim u san. Na takve dane mi se sve čini besmislenim i ispraznim, i nemam snage podnijeti blizinu drugih ljudi. Onda se zna desiti da ta depresija nestane kao rukom odnesena, samo se prešaltam bez upozorenja. U posljednje vrijeme mi se, zbog velikog stresa dešavalo da se istovremeno osjećam i depresivno/suicidalno i manično. Ove manične faze nikad ne traju više od dan, dva, što je koliko sam shvatila neuobičajeno za BP. Tim danima sam u i-m-the-king-of-the-world mode-u, planiram projekte, ideje, druženja, puna sam energije i više nego samopouzdana po pitanju svog rada, izgleda, ličnosti, itd. Onda se to u sekundi sruši sljedećeg jutra. Kasnim dozlaboga, sve radim u posljednji čas osim ako uspijem upasti u sasvim suprotan mode gdje se opsesivno bavim nečim, započinjem milion stvari paralelno al' ih onda teško dovršavam jer mi brzo dosade ili zaboravim na njih, u posljednje vrijeme mi se čini da sam ili potpuno prolupala ili se uspjela nakačiti na neku vrstu univerzalne mreže, ne znam da li je neka vrsta manične psihoze ali mi se čini da se stvari u mom životu počinju dešavati u nekakvim patternima, da nisu nasumične, sve mi se čini povezanim. Također sam se možda samoinicijativno odvela u ovakvo stanje čačkajući po psihi i podsvijesti, čitajući o raznim poremećajima, eksperimentirajući sa substancama, itd. Ponekad izmigolje ADHD simptomi al' mislim da nisu sveprisutni, pa mi iznenada postane teško sjediti dugo na istom mjestu, slušati monotone monologe, baviti se bilo čim što me ne zanima. Na momente sam hiper-emotivna i impulsivna, na momente hiper-racionalna i odmjerena. Nekad se uopće ne sjetim jesti, drugim danima jedem po 10x dnevno. Izluđujem samu sebe silnim analizama svega živoga, traženjem nekih patterna i logike u stvarima koje često samo meni imaju smisla, u posljednje vrijeme također pojačana anksioznost i panični napadi, kao i napadi bijesa, iritacije, glavobolje u ovim depresivnim fazama. Nekad se osjećam sasvim okej, nemam ni padova ni uspona, ali u posljednje vrijeme je sve u znaku depresije.
Jesu li ovo potencijalno simptomi bipolarnog ili nečeg drugog?
Klosta is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2017., 10:53   #1639
Dijagnoza najviše ovisi o tome na kakvog šrinka naletiš, u kojoj fazi i kako mu se prezentiraš.

Po ovom, kao i tvojim drugim upisima čini mi se da si vrlo reaktivna i da tvoje ponašanje ovisi u čijoj se blizini nađeš, kao i da si nekako okružena toksičnim ljudima i informacijama. To iscrpljuje, strašno. I onda ili spavaš do podne ili se ideš nasilno šutat u guzicu kako bi se uopće pokrenula i onda dobiješ taj neki zamah, opsesiju bavljenje tim nečim, nejedenje, nespavanje, usmjerenost na taj umjetno izazvani fokus koji ti zapravo nije bitan. I onda se još više iscrpiš i opet krepucneš ili kreneš propucavati u nekom hugabuga paranoidnom smjeru.

Uočavanje uzoraka glavna je funkcija mozga. Kada je to pod kontrolom manifestira se kao inteligencija (u širem smislu od IQ-a), a kad nije onda kao ludilo.

Ispravno si procijenila da ti je okidač stres. Ako se radi o stalnom poslu, onda bi ti se isplatilo posjetiti šrinka jer se s tim F dijagnozama mogu dobiti jako dobra bolovanja. Pa se fino odmoriš. Ako na poslu znaju za tvoju dijagnozu, tim bolje - manje će te zajebavati jer će ih biti strah. Ako si pak neki honorarac ili vlasnik nečega, onda od toga nemaš ništa. Možeš dobit hrpu supstanci gratis, ali one nisu baš nešto ugodne za urokavanje i od njih ti kognitivne funkcije odlaze na jug. U tom slučaju ti je bolji izbor psiholog, po mogućnosti privatni. Oni ne daju supstance, možeš im plakat na ramenu do sudnjeg dana, a oni te moraju empatično slušati jer im je to posao. Da si muško, mogla bi se oženiti i to dobivati gratis, 24/7, ali nismo bile te sreće pa se moramo snać.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2017., 23:46   #1640
Quote:
Leteća kaže: Pogledaj post
Po ovom, kao i tvojim drugim upisima čini mi se da si vrlo reaktivna i da tvoje ponašanje ovisi u čijoj se blizini nađeš, kao i da si nekako okružena toksičnim ljudima i informacijama. To iscrpljuje, strašno. I onda ili spavaš do podne ili se ideš nasilno šutat u guzicu kako bi se uopće pokrenula i onda dobiješ taj neki zamah, opsesiju bavljenje tim nečim, nejedenje, nespavanje, usmjerenost na taj umjetno izazvani fokus koji ti zapravo nije bitan. I onda se još više iscrpiš i opet krepucneš ili kreneš propucavati u nekom hugabuga paranoidnom smjeru.

Uočavanje uzoraka glavna je funkcija mozga. Kada je to pod kontrolom manifestira se kao inteligencija (u širem smislu od IQ-a), a kad nije onda kao ludilo.

Ispravno si procijenila da ti je okidač stres. Ako se radi o stalnom poslu, onda bi ti se isplatilo posjetiti šrinka jer se s tim F dijagnozama mogu dobiti jako dobra bolovanja. Pa se fino odmoriš. Ako na poslu znaju za tvoju dijagnozu, tim bolje - manje će te zajebavati jer će ih biti strah. Ako si pak neki honorarac ili vlasnik nečega, onda od toga nemaš ništa. Možeš dobit hrpu supstanci gratis, ali one nisu baš nešto ugodne za urokavanje i od njih ti kognitivne funkcije odlaze na jug. U tom slučaju ti je bolji izbor psiholog, po mogućnosti privatni. Oni ne daju supstance, možeš im plakat na ramenu do sudnjeg dana, a oni te moraju empatično slušati jer im je to posao. Da si muško, mogla bi se oženiti i to dobivati gratis, 24/7, ali nismo bile te sreće pa se moramo snać.
Okruženost toksičnim ljudima i informacijama sigurno ima veze, zato i imam jak poriv da se mičem od ljudi u posljednje vrijeme al' mislim da je tek simptom nečeg drugog. Ne znači mi sama dijagnoza niti si trenutno mogu priuštiti išta nalik bolovanju, psihologa ću u svakom slučaju obradovati posjetom prije il' kasnije zbog raznorazne demončadi iz prošlosti ali se jesam nadala gratis substancama koje će me magično dići iz ovog auto-pilot stanja, čini mi se da gubim lagano kontrolu na svim poljima i da slijedi neka vrsta pada sistema . Tu me tek najviše strah urokovanja i mentalne tuposti i kreativne blokade, to bi još dodatno pogoršalo stvari.
Klosta is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:57.