Osobni izbor, sebičnost, hrabrost, ili ...?

[violeta1980]

Sutra je sprovod kolegi koji je umro u 55. godini od relativno kasno dijagnosticiranog karcinoma debelog crijeva.
Čitav smo dan u zbornici diskutirali o njegovoj odluci da odbije sve oblike konvencionalnog liječenja, kada je pred samo malo više od godine dana saznao dijagnozu. Kao što smo tek sada saznali od njegove obitelji. Uz raspoloživo liječenje, od kirurškog zahvata pa nadalje, prognozirali su mu 3-5 godina života, obzirom na uznapredovalu fazu bolesti.
Njegova supruga i dvije odrasle kćeri su se sve vrijeme trudile promijeniti tu odluku i baš na svaki način ga pokušavale nagovoriti da popusti. Lijepim, pozivajući se na svoje osjećaje i potrebu da ga imaju čim duže pod svaku cijenu, pa sve do moralnih ucjena, kako im je prijeko potreban jer mlađa kćer još studira. Zabranio je najstrože i da itko sazna, uključujući i njegove roditelje, sestru i brata, a kamoli nas na poslu i prijatelja. Radio je još do kraja polugodišta, opravdavajući svoje već očigledno loše stanje gastritisom, mogućim čirem na želudcu i još koječime. Osim lošeg općeg izgleda, gubitka kilograma i bljedila, možda mu je tek humor postao malo opakiji, sarkastičniji pred kraj. A možda i to umišljam, možda je samo mirno odšetao do kraja.
S druge strane, kako sam saznala od njegovih, okrenuo je internet više puta naopako u potrazi za nekim čudotvornim, prirodnim, ili u svakom slučaju nekonvencionalnim lijekom, dijetom i ciljanom prehranom i pripravcima na biljnoj bazi. Čime je valjda ipak pokazao volju da pobijedi bolest. I prijezir prema institucionalnoj medicini o kojemu je uvijek govorio prije bolesti. S jedne me strane zadivio stav da niti po cijenu života ne odstupi od svojih uvjerenja, a s druge me šokirala njegova bezosjećajnost prema željama svojih najbližih.
Razmišljam sada koliko što ima smisla, koliko svatko od nas ima pravo takvu odluku odnijeti za sebe, bez obzira na sve ostale ljude uokolo. I na sve što takva odluka implicira za ljude kojima je stalo i koji i ovise o njemu na razne načine. Nisam sigurna je li to hrabrost, ili ipak nije, nego puka predaja.
Naime, načelno sam u raspravi uvijek podržavala takve njegove stavove o osobnim pravima i nekim izborima koji su toliko osobni da ne uključuju baš nikoga, ne obvezuju zbog nikoga. Dok danas, nakon što sam srela njegove uplakane i shvrane cure, uopće više nisam sigurna je li imao pravo oduzeti im još nekoliko mogućih zajedničkih godina. Pa i samu nadu da i čuda postoje?

[Basta]

Kakve ovo ima veze s ŽUD? Više je za Psihologiju.

[Hazen]

violeta1980 kaže:

.....
Razmišljam sada koliko što ima smisla, koliko svatko od nas ima pravo takvu odluku odnijeti za sebe, bez obzira na sve ostale ljude uokolo. I na sve što takva odluka implicira za ljude kojima je stalo i koji i ovise o njemu na razne načine.
.....

Slično sam se pitala oko samoubojstva i oko prava na pobačaj.. Zanimljiva tema. Po meni ima veze sa ŽUD-om jer se ovakve životne situacije prvo prelamaju preko onih najbliskijih, koji žive s nama.

[SubSV]

violeta1980 kaže:

Dok danas, nakon što sam srela njegove uplakane i shvrane cure, uopće više nisam sigurna je li imao pravo oduzeti im još nekoliko mogućih zajedničkih godina. Pa i samu nadu da i čuda postoje?

A one imaju pravo radi nekoliko mogućih zajedničkih godina tražiti da se čovjek podvrgne kemoterapiji ili zračenju ili da se pomiri sa životom u kojem ima stomu i prazni se u vrećicu?

A i sigurno je bolesnom čovjeku lijepo čuti argument u stilu "mala je još na faksu znaš da nam treba tvoja plaća pa se bori da poživiš barem još par godina"...

[mantisa]

Moj stav ide vise u smjeru da svatko ima pravo umrijeti ako to zeli i odbiti lijecenje. Osim mozda ako imas malu djecu koja bez tebe ne mogu prezivjeti.

[InterMezzo]

Također dijelim mišljenje da ova tema ima veze sa ŽuD, i mjesto joj je tu. I dobro da nije ono nešto isto što se non-stop ponavlja. Drugačija tema.

Moj stari je umro od raka, dakle, ova tema mi ima i neko osobno značenje. Imam i dvoje prijatelja koji se upravo sada bore s rakom (konvencijalnim metodama).

Moderna medicina je veliki biznis i to što je ovaj profa odlučio, taj neki bunt protiv moderne medicine, postoji, neki ga ljudi prate. Ovo o poživljavanju dok kćer ne završi fax mi je na prvu malo degutantno, no, pitam se kako bih ja sam reagirao na njegovom mjestu? I sam želim ostaviti svojem djetetu što je više toga moguće, omogućiti joj što pristojnije školovanje, pa i daljnji život.

Teške dvojbe, svakako...

[Uranija]

violeta1980 kaže:

Zabranio je najstrože i da itko sazna, uključujući i njegove roditelje, sestru i brata, a kamoli nas na poslu i prijatelja. Radio je još do kraja polugodišta, opravdavajući svoje već očigledno loše stanje gastritisom, mogućim čirem na želudcu i još koječime.

Ustvari se sramio svoje bolesti.
Većini muškaraca, a posebno starijih bolest je teret, a bolest debelog crijeva je nešto o čemu se ne priča i oko čega se ne prčka.
Pa do smrti.
Užas.

[violeta1980]

Basta kaže:

Kakve ovo ima veze s ŽUD? Više je za Psihologiju.

Kakve veze sa ŽUD-om ima činjenica da jedan partner samostalno odluči otići zauvijek kada on to odluči? Hja...meni prilične, ali....?!?

[violeta1980]

InterMezzo kaže:

Također dijelim mišljenje da ova tema ima veze sa ŽuD, i mjesto joj je tu. I dobro da nije ono nešto isto što se non-stop ponavlja. Drugačija tema.

Moj stari je umro od raka, dakle, ova tema mi ima i neko osobno značenje. Imam i dvoje prijatelja koji se upravo sada bore s rakom (konvencijalnim metodama).

Moderna medicina je veliki biznis i to što je ovaj profa odlučio, taj neki bunt protiv moderne medicine, postoji, neki ga ljudi prate. Ovo o poživljavanju dok kćer ne završi fax mi je na prvu malo degutantno, no, pitam se kako bih ja sam reagirao na njegovom mjestu? I sam želim ostaviti svojem djetetu što je više toga moguće, omogućiti joj što pristojnije školovanje, pa i daljnji život.

Teške dvojbe, svakako...

Naravno da sve u svezi novca u ovakvim situacijama zvuči "prljavo" i banalno, ali treba uzeti u obzir činjenicu da su godinu dana tražile najrazličitije načine i motive kojima bi eventualno utjecale na njega.
Potrebe njegove ljubimice vjerojatno su u tom kontekstu naišle bez ijedne loše misli. Više kao svako sredstvo opravdano ciljem. Mada im niti sasvim realno idućih par godina neće biti niti malo lako samima, a to jest (bila) i njegova odgovornost.

[violeta1980]

mantisa kaže:

Moj stav ide vise u smjeru da svatko ima pravo umrijeti ako to zeli i odbiti lijecenje. Osim mozda ako imas malu djecu koja bez tebe ne mogu prezivjeti.

Da, rekla sam, i ja bih se u načelu počupala u obrani tog prava. Opet, sada kada njega realno više nema, čini mi se to strašnim i ipak nepotrebnim gubitkom za jako puno ljudi. Načela su jedno, a .....

[Ertrinken]

Teska tema...I nema pravog odgovora, odnosno svako zna odgovor za sebe.
Malo mi smeta naslov,u stvari ne znam da li se odnosi na njegovu sebicnost odnosno hrabrost. Mozemo li covjeku sa teskom bolescu prebaciti sebicnost sto je pokusao izbjeci mucenje? To je moje licno misljenje, on je samo zelio sebe i njih postediti uglavnom jalovih nada, gledanja oca i muza koji nestaje pred njihovim ocima, koji je nesposoban ustati se, invalida u kuci.Da, zelio je i sebe postediti istog. Sebicnije mi je, mada i razumljivo, zeljeti imati onog kog volis duze pored sebe, ali sta je tu sa zeljama voljenog?
Ja sam jos relativno mlada i moji djecaci su mali,ali ja bih postupila kao on. Biram kvalitetu zivota ispred kvanititeta. Biram godinu zivljenja umjesto godina mrcvarenja. Vidjela sam sta kemio radi ljudima, sta radi zracenje, sta rade brojne operacije...Moja svekrva je imala rak pluca. Ostecena su joj jos dodatno sa zracenjem, kao i srce. Kemio ju je umorila,izmorila i oslabila. metastaze su se pojavile dvije godine kasnije,na mozgu. Bukvalno su je na po par minuta iskljucivale, pomislis- gotovo je. Srcani udar ju je bukvalno spasio od daljih muka, plakala mi je preko telefona da ne moze da primi zadnju turu kemio, da ne moze vise da se pati...a nije bila u terminalnoj fazi.Morfij nije mogao ugasiti bolove. Od dijagnoze do smrti je proslo 3 godine. U skoro isto vrijeme je moja susjeda dobila dijagnozu...isto pluca u istoj(drugoj) fazi. Zivjela je godinu dana duze, a pristala je samo na operaciju.
Na smrt bliznjih se covjek ne moze nikad pripremiti. Uzasno boli. Umrla mi je mama prije malo vise od mjesec dana. Zbog gluposti lijecnika.U stvari, to ne mozemo nazvati ni gluposcu. Polomila je zglob noge,i nisu joj dali lijekove za razrijedjivanje krvi.Dva tjedna kasnije,dan poslije kontrole je umrla od embolije.Zbog proklete kutije tableta i injekcije sam izgubila majku. Onu koja nikad nije bila bolesna,nije ni gripu nikad odlezala,jer je ona sve mogla, sa osmjehom.Moja djeca nece pamtiti ni jednu baku, jos su mali da bi ih se sjecali. Moj tata je izgubio zenu koju je stvarno volio 38 godina,izgubio je naboljeg prijatelja. Ja i brat smo izgubili majku,onu koja nas kada dodjemo u posjetu,udje pa nas gleda dok spavamo, a nikad nas nije opterecivala sa sobom, sa svojim zivotom i nedacama.
I koliko god da boli-ja prije biram takvu trenutacnu smrt, nego mucenje bez granica.

[Notfunny]

Uopće nisam u dilemi.

Sebična može biti samo želja bližnjih da "upravljaju" njegovim životom.

[violeta1980]

Notfunny kaže:

Uopće nisam u dilemi.

Sebična može biti samo želja bližnjih da "upravljaju" njegovim životom.

Baš samo tako, ja se više neću igrati s vama, preteško mi je, adio i fućka mi se za vas?

[Notfunny]

violeta1980 kaže:

Baš samo tako, ja se više neću igrati s vama, preteško mi je, adio i fućka mi se za vas?

Ne baš samo tako No, nije dilema za mene. Okolina se treba prilagoditi njemu, pomoći mu na način na koji želi. Nije vrijeme da se od njega traže želje.

[hardy]

violeta1980 kaže:

Baš samo tako, ja se više neću igrati s vama, preteško mi je, adio i fućka mi se za vas?

Baš tako....njegov život....njegov izbor.

[emily_]

Ovo se po meni zove-kukavičluk.
Poznam jednu osobu koja se jednako ponaša.Odbija bilo kakvu mogućnost vezanu za liječenje,
bez obzira što je svjestan toga da će se to pogoršati,ako se ne liječi....i mislim da se drži onog-dok trajem...

I znam da ga je strah bolnice i svega šta bi eventualno prolazio...i jednostavno je izabrao način,da se pravi kako
uopće nema problema.Što proživljava u sebi..to samo on zna.Valjda se samo nada da će brzo otići kad dođe do toga.
Nema drugog objašnjenja.

[baja]

violeta1980 kaže:

Baš samo tako, ja se više neću igrati s vama, preteško mi je, adio i fućka mi se za vas?

nije baš samo tako, ponajmanje "fućka mi se za vas"
težak izbor ali oboljeli ima apsolutno pravo na odluku
na okolini je da mu pruži podršku i ne uvjetuje ljubav prilagođavanjem potrebama drugih

[violeta1980]

baja kaže:

nije baš samo tako, ponajmanje "fućka mi se za vas"
težak izbor ali oboljeli ima apsolutno pravo na odluku
na okolini je da mu pruži podršku i ne uvjetuje ljubav prilagođavanjem potrebama drugih

Hm...to zvuči malo bajkovito. Kada to doista ljubav ne uvjetujemo u bar nekom smislu prilagođavanjem potrebama drugih? Osim možda kod vlastite djece. I u ljubićima.
Mislim, jest ovo teško i specifično, ali recimo da mi muž smisli da želi sve ostaviti i otići na 5 godina razmišljati u Indiju, ili kuda već. Važila bi ista logika? Puna podrška zbog ljubavi? Bolest jest tragedija bez izbora, ali ovo na kraju je svjesna, odgovorna, odluka.

[ladybug24]

svaka čast. to se rijetko viđa da se čovjek ne usere, nego ostane dosljedan svojim uvjerenjima.
to je samo produžavanje agonije, a osobe koje ga vole, ne bi nikada to ni tražile od njega.
prava sebičnost se krije u onima koji ne mogu prihvatiti normalan tijek života, koji uključuje i smrt.

[Notfunny]

violeta1980 kaže:

Hm...to zvuči malo bajkovito. Kada to doista ljubav ne uvjetujemo u bar nekom smislu prilagođavanjem potrebama drugih? Osim možda kod vlastite djece. I u ljubićima.
Mislim, jest ovo teško i specifično, ali recimo da mi muž smisli da želi sve ostaviti i otići na 5 godina razmišljati u Indiju, ili kuda već. Važila bi ista logika? Puna podrška zbog ljubavi? Bolest jest tragedija bez izbora, ali ovo na kraju je svjesna, odgovorna, odluka.

Što je zajedničko bolesti i putu u Indiju?