Da li kad umremo gubimo osobnost?

[Srebrni-medvjed]

Evo pitanja za one koji misle da smrt tijela nije kraj.

Monističke religijske ilozofije, naprimjer advaita i sufizam, kažu da kad umremo se stapamo s Apslutom i gubimo svoju osobnost, prestajemo imati karakteristike i postajemo bezlični.

Netko je flegmatičan, neko je koleričan, netko je brbljiv, netko je djetinjast, dakle svi ovdje imamo neke osobine koje nas čine jedinstvenim.
Jel to samo zato što sada imamo takav mozak koji nam daje takve osobine pa ćemo to izgubiti kada umre i mozak?
Ili smo dobili takav mozak jer imamo takve osobine?
Jel osobina uopće stvar materijalnog tijela (mozga) ili stvar duše?

Baghavatam kaže da je osobnost najviši vid shvaćanja Apsolutne istine.
Hoće li u raju svi ljudi biti različiti i isti?

Da li je osobnost privid ili stvarnost?

[Beljki]

Budući se to ne može objektivno provjeriti nije moguća opća rasprava nego je to pitanje moguće postaviti samo unutar okvira pojedine religijske doktrine ovog ili onog pravca i svaki se raspravni argument i zaključak onda može mjeriti samo u odnosu na unutarnju konzistentnost u odnosu na zadanu doktrinu.
Budući da je tako objektivno gledajući svako mišljenje o datom pitanju je relativno i suvišno, nevrjedno rasprave.

[Vatra14]

Ne. Imao si osobnost i prije nego si se rodio, a imat ces je i nakon sta umres., dakle ne umires nego mijenjas 'odijelo.

[Beljki]

Evo medo, dilema riješena. Vatra uvacca u forumata purani, dakle znanstveno je dokazano : Prabuphadologika:

[Vatra14]

Beljki kaže:

Evo medo, dilema riješena. Vatra uvacca u forumata purani, dakle znanstveno je dokazano : Prabuphadologika:

dileme nije nije ni bilo umre samo onaj dio nas sta misli da smrt postoji

[Beljki]

Naravno, sto manje znanja i zdravog razuma, a sto vise slijepe vjere i lakovjernosti - to manje dilema

[omen4k]

Srebrni-medvjed kaže:

Jel to samo zato što sada imamo takav mozak ?

Ne.

Srebrni-medvjed kaže:

Jel osobina uopće stvar materijalnog tijela (mozga) ili stvar duše?

Osobnost je metafizicka.

[Lost-soul]

Osho – Yes, your individuality remains, but your personality disappears — and you have to understand the difference between the two.
The personality is something that is given by the society, by the religion, by education, by your profession. You have got a certain personality. That will be gone because it is a social product. But you were born with an individuality of your own. With death, you will be taking your individuality with you. Everything else that you have earned on the way will be taken back; it does not belong to you. Your degrees, your prizes, your awards, your Nobel prizes, your prestige, your reputation — everything will be dropped. That I call your personality.
But you have an individuality — innocent, just the way you were born… utterly clean, a tabula rasa, nothing written on you, no name, nameless. You will go beyond death with that nameless, innocent individuality. That is your soul that never dies. It is eternal: it has always been here and it will always be here. It will take different forms — that means different personalities — until one day you become so fed up with personalities that before death drops them, you yourself drop them.
That’s what I call renunciation, sannyas: what death does, you do on your own accord. Before death, you drop all your personality, all your degrees, all your respectability, your name, your fame, everything, and you become an innocent child, reborn. When you can have the taste of individuality here, why wait for death?
And this is one of the ways to defeat death, because then death won’t have anything to take away from you. You will die consciously. The reason death has to make you unconscious is to take things from you; otherwise you will cling to those things and you will not leave them.
Sannyas is a suicide — a suicide of the personality — and a rebirth, a rebirth of individuality. And the innocence and the freshness and the beauty of it is just beyond words. It is simply an ecstasy that goes on growing every day bigger and bigger. It knows no limits.

[hanna69]

U slučaju da postoji "afterlife" ovaj Oshov citat mi ima smisla. Recimo da mislim da je 51/49 u korist slučaja da "ima nečega" poslije zadnjeg izdaha.

Čitajući: 'Raymond Moody and Paul Perry, Glimpses of Eternity: Sharing a loved one's passage from this life to the next' stekla sam to mišljenje. Čitala sam razne knjige na tu temu no ova mi je posebna jer govori o zajedničkim iskustvim s "one strane". Vrlo zanimljivo.

[Enchantress]

Mislim da (makar jedno vreme) nakon smrti ostaje neka "senka osobnosti", neka prozračna verzija nas koji smo sad. Šta s njom biva dalje - ne znam. Većina verovatno odlazi "dalje" gde se možda još više rastače dok ne ostane "čista duša", a neke ostaju zaglavljene između života i smrti (to su one koje zovemo "duhovima"). Naravno, ovo je samo jedna od teorija - nemam nikakav dokaz da je to tako.

[Leteća]

hanna69 kaže:

U slučaju da postoji "afterlife" ovaj Oshov citat mi ima smisla. Recimo da mislim da je 51/49 u korist slučaja da "ima nečega" poslije zadnjeg izdaha.

Ima smisla, čak i ako ne gledaš na te postotke. Dobro je tu i tamo se očistiti od tih vezanosti za kojekakva postignuća i društvene uloge. Ako neprestano nosimo taj teret na leđima, ni za života nismo u potpunosti živi.

[Dragan]

"... But you have an individuality — innocent, just the way you were born… utterly clean, a tabula rasa, nothing written on you, no name, nameless. You will go beyond death with that nameless, innocent individuality." ...

Ovaj deo mi se cini nerealan (pod uslovom, kao sto je receno da reinkarnacija funkcionise).
Mi se samo prividno radjamo kao tabula rasa, dok su teznje i osobine prethodnih zivota ipak "upisane" u nama (samskaras, vasanas).
Ceo proces involucije, evolucije i reinkarnacije shvacene kao uranjanje duha u materiju, da bi se spoznala materija tj. vlastita duhovnost, se upravo zasniva na "zrenju" individualnosti, putem sakupljanja zivotnih iskustava.
Naravno, namecu se sledeca pitanja - zasto se sve to dogadja; ako je duh vecno slobodan / svestan / bozanski... zasto se uopste petlja sa materijom; ako je duh potpuno razlicit od materije, na koji nacin uopste dolazi do interakcije; ako je vec od pocetka duh savrsen, da li je uopste moguce nekakvo ucenje, sazrevanje, razvoj ?
Pitanja na koje verovatno samo gurui imaju odgovor.
Pod uslovom da smo viseslojna bica i da reinkarnacija postoji, izgleda mi logicno da niza struktura nestaje (sto bi rekli teozofi - fizicko-astralno-nize mentalno - personalnost, a to smo zapravo mi kakvi se dozivljavamo svakodnevno), a neka visa struktura (vise mentalno, budicko, atmicko - individualnost, sa kojom smo tek retko u kontaktu, ide dalje).
Licno sam ubedjen da ce Dragan definitivno umreti, kada umre, a za dalje videcemo...

[Leteća]

Dragan kaže:

"... But you have an individuality — innocent, just the way you were born… utterly clean, a tabula rasa, nothing written on you, no name, nameless. You will go beyond death with that nameless, innocent individuality." ...

Ovaj deo mi se cini nerealan (pod uslovom, kao sto je receno da reinkarnacija funkcionise).
Mi se samo prividno radjamo kao tabula rasa, dok su teznje i osobine prethodnih zivota ipak "upisane" u nama (samskaras, vasanas).

Meni se čini da bi i to spadalo pod "osobnost"... naravno pod uvjetom da blablabla. Koliko sam čeprkala po tome, samskare su isto nešto što treba maknut. Ima neka meditacija, koan ili što već: "kako je izgledalo tvoje lice prije nego što su tvoji djedovi rođeni?". To bi te, kao, trebalo vratiti na "tvorničke postavke".

Dragan kaže:

Ceo proces involucije, evolucije i reinkarnacije shvacene kao uranjanje duha u materiju, da bi se spoznala materija tj. vlastita duhovnost, se upravo zasniva na "zrenju" individualnosti, putem sakupljanja zivotnih iskustava.
Naravno, namecu se sledeca pitanja - zasto se sve to dogadja; ako je duh vecno slobodan / svestan / bozanski... zasto se uopste petlja sa materijom; ako je duh potpuno razlicit od materije, na koji nacin uopste dolazi do interakcije; ako je vec od pocetka duh savrsen, da li je uopste moguce nekakvo ucenje, sazrevanje, razvoj ?

A ono... dosadno mu je, hoće nova iskustva i tako to.

Dragan kaže:

Pod uslovom da smo viseslojna bica i da reinkarnacija postoji, izgleda mi logicno da niza struktura nestaje (sto bi rekli teozofi - fizicko-astralno-nize mentalno - personalnost, a to smo zapravo mi kakvi se dozivljavamo svakodnevno), a neka visa struktura (vise mentalno, budicko, atmicko - individualnost, sa kojom smo tek retko u kontaktu, ide dalje).

Nisam doma s tim pojmovima, ali teoretski mi zvuči prilično smisleno. Tako da bi se neka modificirana verzija Pascalove oklade trebala fokusirati na što češće kontaktiranje vlastite individualnosti, valjda.

Dragan kaže:

Licno sam ubedjen da ce Dragan definitivno umreti, kada umre, a za dalje videcemo...

Mrtvi bili, pa vidjeli.

[hanna69]

Leteća kaže:

Mrtvi bili, pa vidjeli.

Vidjeti ćemo drek (bez namjere da ovime koga uvrijedim ).

Kao što sadašnja persona nema pojma o eventualnim prethodnim tako niti eventualna naredna neće imati pojma o onome što je prethodilo. Čini mi se da jedino što postoji, te ima smisla njegovati, jest čisto bivanje bez željenja. Ako je tako nešto moguće. Negdje na relaciji stoicizam/solipsizam/teravada

[Leteća]

hanna69 kaže:

Čini mi se da jedino što postoji, te ima smisla njegovati, jest čisto bivanje bez željenja. Ako je tako nešto moguće. Negdje na relaciji stoicizam/solipsizam/teravada

A možda je nekome moguće, ali meni nije. Ako ne želim ništa, onda ne želim ni bivati, nemam pogonsko gorivo. Zapravo, to mi je prilično depresivno, tako da mi taj tip duhovnosti nikako ne leži. Nekakvo percipiranje proširene stvarnosti (ili fantaziranje o istoj, što god bilo u pitanju) mi je puno ugodnija aktivnost.

[Dragan]

Duhovnost ne podrazumeva nuzno interesovanje za posmrtni zivot i metafizicka pitanja.
Nije Buda bez razloga izbegavao pitanja o Bogu, zagrobnom zivotu i dusi.
Puno vaznije pitanje je, kako najbolje moguce ziveti.

Eventualno se cinjenica smrtnosti (barem fizickog tela), moze uzeti kao inspiracija za stavljanje ogranicenog zivota u relaciju sa vecnoscu,
mada se mora racunati sa pristrasnocu onoga koji pita (zelja za kontinuitetom vlastitog trajanja, koja korumpira objektivnost).

U tom smislu se moze postaviti pitanje - da li pretpostavka/spoznaja (u smislu smrti ega, koji neki opisuju) o mehanizmu smrti, ima ikakav uticaj na nas (svakodnevni) zivot i ako ima, kakav je taj uticaj ?
Na isti nacin, merilo verovanja je ne samo ono sto vernici govore i misle (posebno o zagrobnom zivotu i nebeskim sferama o kojima verovatno nemaju pojma), vec u velikoj meri, kako to sto navodno veruju, zaista utice na njihov (svakodnevni) zivot.

PS

Leteca kaže:

Ako ne želim ništa, onda ne želim ni bivati, nemam pogonsko gorivo.

Upravo tako.
Patandjali kaze - "Sama sebe pothranjujuci, pojavljuje se (cak) i kod mudraca zedj za zivotom" (II;9)

[MadMarx]

Lost-soul kaže:

Osho – Yes, your individuality remains, but your personality disappears — and you have to understand the difference between the two.
The personality is something that is given by the society, by the religion, by education, by your profession. You have got a certain personality. That will be gone because it is a social product. But you were born with an individuality of your own. With death, you will be taking your individuality with you. Everything else that you have earned on the way will be taken back; it does not belong to you. Your degrees, your prizes, your awards, your Nobel prizes, your prestige, your reputation — everything will be dropped. That I call your personality.
But you have an individuality — innocent, just the way you were born… utterly clean, a tabula rasa, nothing written on you, no name, nameless. You will go beyond death with that nameless, innocent individuality. That is your soul that never dies. It is eternal: it has always been here and it will always be here. It will take different forms — that means different personalities — until one day you become so fed up with personalities that before death drops them, you yourself drop them.
That’s what I call renunciation, sannyas: what death does, you do on your own accord. Before death, you drop all your personality, all your degrees, all your respectability, your name, your fame, everything, and you become an innocent child, reborn. When you can have the taste of individuality here, why wait for death?
And this is one of the ways to defeat death, because then death won’t have anything to take away from you. You will die consciously. The reason death has to make you unconscious is to take things from you; otherwise you will cling to those things and you will not leave them.
Sannyas is a suicide — a suicide of the personality — and a rebirth, a rebirth of individuality. And the innocence and the freshness and the beauty of it is just beyond words. It is simply an ecstasy that goes on growing every day bigger and bigger. It knows no limits.

To je to

[Nji Hao]

Srebrni-medvjed kaže:

Da li kad umremo gubimo osobnost?

Ne.
Prvo vrijeme nakon smrti smo potpuno isti. Zadržavamo sve svoje želje, sklonosti, nagone, osjećaje i sjećanja, čak i tijelo neko vrijeme ima isti oblik kakvo je imalo materijalno tijelo.

Poslije se to mijenja. Sjećanja i još neke stvari se brišu, ali unutrašnji dio osobnosti ostaje isti.

Monističke religijske ilozofije, naprimjer advaita i sufizam, kažu da kad umremo se stapamo s Apslutom i gubimo svoju osobnost, prestajemo imati karakteristike i postajemo bezlični.

Postoji i ta opcija. Ako neko želi prestati postojati želja će mu biti ispunjena. Vratit će se odakle je i došao, u sveprožimajući eter. Sjedinit će se sa Cjelinom i njega kao osobe više neće biti.

Baghavatam kaže da je osobnost najviši vid shvaćanja Apsolutne istine.

Bez osobnosti nema anande. U eteričnom stanju Bog je sat i ćit. To nije dovoljno i zato je eterična Cjelina sebe podijelila u mnoštvo malih djelića.

Svaki put kad se neki djelić stopi sa Cjelinom to je za Boga poraz i tužan događaj. On nas iznova i iznova šalje na liječenje, ali ako mi to više ne želimo On poštuje našu volju.

Nekad su na Zemlju dolazila demonska bića upravo s tom namjerom, da ljude inspiriraju na čin stapanja. Poticali su ljude na odvojenost, pasivnost, bezželjnost, meditaciju, općenito na sve ono što ubija njihovu osobnost.

Suprotno tome Bog hoće od nas upravo suprotno, da živimo svoju osobnost.

[Lleena]

Vatra14 kaže:

Ne. Imao si osobnost i prije nego si se rodio, a imat ces je i nakon sta umres., dakle ne umires nego mijenjas 'odijelo.

Ja se bojim te mogućnosti tj. ne želim ju.

Beljki kaže:

Naravno, sto manje znanja i zdravog razuma, a sto vise slijepe vjere i lakovjernosti - to manje dilema

Ne mora biti baš tako - postoji intuicija, vlastiti uvidi i neka logika koju možeš primijeniti na stvari za koje nemaš izravno iskustvo. Npr. dođeš sam do nekih zaključaka bez da si išta čitao o tome i onda to poslije u tim duhovnim knjigama stvarno pročitaš da piše da je tako. I onda to nije stvar vjerovanja ili nevjerovanja i lakovjernosti i nedostatka znanja i zdravog razuma. OK, možda ste i ti i ta knjiga u krivu, ali nije bilo da si ti bez zdravog razuma povjerovao nečem što netko drugi piše.

[khari]

Osobnost nas cini unikatima u univerzumu i kao takva mislim da uvijek ostaje dio nas.
U svemiru nema kopija premda se ovdje u materijalnom svijetu cesto cini obrnuto.