O oprostu i opraštanju

[Jaya]

afra kaže:

Više razmišljam o oprostu samoj sebi ako to uopće ima nekog smisla... oprost od toga kako sam se dovela u neke situacije, upropastila si skoro život do kraja. Puno teže mi je oprostiti samoj sebi nego ići u neke vode opraštanja drugome.

I meni je to bio problem. Valjda se s vremenom pomiriš sa time da si u datum trenutku dala sve od sebe, odlučila najbolje što si tada mogla.
Lako je bit faca kad sve prođe

Znaš ono kad frendicu forsiramo da odluči i poduzme nešto što je dobro za nju. A ona nikako i nikako.. Shvatiš da još nije spremna i kada ojača / bude spremna - poduzet će. E tako i sebe pogledaj. Tada nisi znala bolje i nema smisla vraćat se unazad.
Sad si tu di jesi i saniraj posljedice

[F.A.Q]

Jaya kaže:

Sad si tu di jesi i saniraj posljedice

... ako prezivis posljedice

[Daphne Doo]

Bas ovo sto afra govori-najteze je oprostiti sebi. I kada se zelis ispricati osobi i zatraziti oprost no ne dobijas priliku pa to godinama visi u zraku (a to je opet povezano sa oprostom sebi).

Sto se tice oprosta drugima, to je najlakse, barem meni. Ne volim u sebi nositi gorcinu i svjesna sam da svi grijesimo, no dovoljno sam pametna da ako me netko povrijedio nekoliko puta da se jednostavno maknem i ne dajem priliku za daljnjim opcenjem s mojim mozgom i srcem.

[Jurivaka]

F.A.Q kaže:

znaci drzave su slabe pa porobljavaju narod da im sluzi i umire za "opcu dobrobit"? .. vojske su slabe pa ratuju i ubijaju i kolju se za "vise ciljeve"

sve je to svakodnevica ... ima jedna definicija da je rat stanje svijesti

Kada sam rekao: Jaki praštaju a slabi se svete, mislio sam na individue, što je u kontekstu ove teme, a ne na društvo i društvene odnose. Tamo važe druga pravila, koja su najčešće uslovljena historijskim okolnostima, što će reći, ne zavise od volje pojedinca.

[officer]

Ratovi su vrlo rijetko motivirani osvetom.

[afra]

Jaya kaže:

I meni je to bio problem. Valjda se s vremenom pomiriš sa time da si u datum trenutku dala sve od sebe, odlučila najbolje što si tada mogla.
Lako je bit faca kad sve prođe

Znaš ono kad frendicu forsiramo da odluči i poduzme nešto što je dobro za nju. A ona nikako i nikako.. Shvatiš da još nije spremna i kada ojača / bude spremna - poduzet će. E tako i sebe pogledaj. Tada nisi znala bolje i nema smisla vraćat se unazad.
Sad si tu di jesi i saniraj posljedice

Istina, znaš onu kako kažu "da mi je tada ova pamet bila". Ali bolje shvatiti ikad nego nikad i krenuti dalje.

Daphne Doo kaže:

Bas ovo sto afra govori-najteze je oprostiti sebi. I kada se zelis ispricati osobi i zatraziti oprost no ne dobijas priliku pa to godinama visi u zraku (a to je opet povezano sa oprostom sebi).

Sto se tice oprosta drugima, to je najlakse, barem meni. Ne volim u sebi nositi gorcinu i svjesna sam da svi grijesimo, no dovoljno sam pametna da ako me netko povrijedio nekoliko puta da se jednostavno maknem i ne dajem priliku za daljnjim opcenjem s mojim mozgom i srcem.

Upravo to, najbitnije po meni. To sada i ja shvaćam.
Znala sam i od ranije ali nisam imala hrabrosti, upornosti.
Kamo sreće da sam ranije, ali opet, sretna sam da bolje ikad nego nikad.

Jedino što ne mogu provariti je kada drugi govore "budi veća osoba", "on ili ona nije znala bolje pa pusti...nije važno".
A toj osobi koja je povrijedila i bila neosjetljiva, nije niti krivo niti se kaje, ne razmišljaju niti pet minuta o oprostu, da li su pogriješili i zašto. I ponovili su to i ponovili bi svoje ponašanje još sto puta.

[The Maystor]

Mnogi se boje oprostiti jer misle da bi time opravdali osobu koja ih je povrijedila. Još jedna pogreška koju mnogi čine jest izjednačavanje opraštanja i pomirenja {primjerice, u slučaju bračne nevjere i svađe}. Zbog toga im se čin opraštanja čini još težim pa nerijetko i odustanu od njega. No važno je znati kako je opraštanje moguće bez potpunog procesa pomirenja. Bračni partneri mogu nakon razvoda živjeti udaljeni stotinama kilometara, ali ako jedno drugom nisu oprostili, vječno će se prisjećati svih negativnih situacija te ih ponovno proživljavati. Na neki način dio njihove energije ostat će zarobljen u prošlosti i kočiti njihov daljnji rast.

[Carpe Diem!!!]

The Maystor kaže:

Mnogi se boje oprostiti jer misle da bi time opravdali osobu koja ih je povrijedila. Još jedna pogreška koju mnogi čine jest izjednačavanje opraštanja i pomirenja {primjerice, u slučaju bračne nevjere i svađe}. Zbog toga im se čin opraštanja čini još težim pa nerijetko i odustanu od njega. No važno je znati kako je opraštanje moguće bez potpunog procesa pomirenja. Bračni partneri mogu nakon razvoda živjeti udaljeni stotinama kilometara, ali ako jedno drugom nisu oprostili, vječno će se prisjećati svih negativnih situacija te ih ponovno proživljavati. Na neki način dio njihove energije ostat će zarobljen u prošlosti i kočiti njihov daljnji rast.

Upravo to. Plus, oprost treba shvatiti kao oslobađanje a ne slabost. Ljudi shvataju kao slabost zbog ega.

[Azz]

officer kaže:

Ratovi su vrlo rijetko motivirani osvetom.

ma kakva osveta... ratuje se samo zbog jedne jedine stvari - novca. no to ovdje nije tema....

Carpe Diem!!! kaže:

Upravo to. Plus, oprost treba shvatiti kao oslobađanje a ne slabost. Ljudi shvataju kao slabost zbog ega.

ego je čudo. što taj uspije napraviti malo tko može...

potpuno se slažem da je oprost oslobođenje. iskreno, mišljenja sam da je upravo nemogućnost oprosta (sebi, roditeljima, okolini....) uzrok mnogih neuroza.

meni je vrhunac neuroza bio onda kad sam roditelje krivila za sve. da, bili su to otrovni roditelji, ali jednom moraš krenuti dalje. zagrliti to dijete koje nije imalo zaštitu kad je trebalo, preuzeti kao odrasla osoba odgovornost i krenuti dalje. nitko ne traži lobotomiju (makar sam je toliko puta poželjala), napravljeno u prošlosti naprosto ne možemo izbrisati. ali možemo učiniti da nam ne bude uteg u sadašnjosti. i time se oslobađamo, a što je najbitnije, generacije koje sami odgajama više nisu u "toksičnom krugu".

a da je oprostiti lako...e bome nije....

[Carpe Diem!!!]

Ništa što je u životu korisno po čovjeka i dobro po čovjeka nije lako. To se uči i tome se pokaže volja da se približiš i naučiš.

Roditelji i bilo ko drugi u okolini ne radi stvari radi nekog drugog nego radi vlastitog neznanja i nemoći. Osuđivanje bilo koga nikud ne vodi.

Ja možda neću pogriješiti u tome, ali hoću u nečemu drugom. Svakako bih očekivala da me se razumije koliko može umjesto osudi.

To ne znači da trebamo boraviti sa ljudima koji nam ne odgovaraju, ali znači da im oprostiti i osloboditi se osude možemo.

Čudno je koliko toga ljudi kriju u sebi i koliko je bespotrebno nositi gorčinu zbog toga. Oni samo ne znaju i nose svoj križ.

[afra]

Azzura potpis.
Slažem se sa svima da oprost općenito oslobađa, no ne slažem se sa onom da uvijek drugi "nisu znali bolje", "da su znali bolje napravili bi bolje".
Neki ne bi.
Neki su znali i nisu htjeli.

Ne volim kada ispadne da onaj koji je uradio previše grešaka i teških stvari za psihu jednog djeteta nikad nije kriv jer nije znao bolje.
Ispada da samo onda mi trebamo oprostiti, biti veće osobe, uvijek se i nakon teških proživljenih stvari vraća sve na nas.
Kao da smo MI krivi za sve koji smo to trpjeli i krivci smo što nećemo oprostiti i krivi smo za što još?

Ne, postoje krivci ponekad i treba ih tako nazvati.
Ja nisam krivac u toj priči.

Na meni je samo da oprostim sebe radi i krenem dalje.
To dragi moji nema nikakve veze s egom, ja sam duboko svjesna da se osobe kojima opraštam neće okrenuti niti pet sekundi i zapitati jesu li pogriješili, niti ih je briga, niti ih to zamara.
To radim da mogu krenuti dalje svojim životom.
Ali ponavljam opet, ne, nisam kriva za ono što su loše radili drugi i iako ću oprostiti, neću ih opravdavati da "nisu bolje znali". Jer ispada da nisu uopće krivi za ništa... a recimo jedno dijete stradalo psihički pa i fizički.

[Carpe Diem!!!]

Zašto tebi treba okretanje tih osoba i da li će se oni zapitati? I ne moraju.

Ti imaš svoj život u kojem ti je bolje kada oprostiš. Makneš se od takvih. Dovoljno.

Sve ostalo dođe na svoje bez i da ti uzimaš to sve u svoje ruke.

[descender]

afra kaže:

..To dragi moji nema nikakve veze s egom, ja sam duboko svjesna da se osobe kojima opraštam neće okrenuti niti pet sekundi i zapitati jesu li pogriješili, niti ih je briga, niti ih to zamara..

Ima (možda) svakakve ili sve veze s "egom".
TI moraš (ili ne moraš) oprostiti, da bi TI mogla krenuti dalje. SVOJEVOLJNO, stvoriti SI sposobnost i/ili uvjete za ne boravak u SVOJOJ ne prošlosti, nego SVOJEM poimanju prošlosti. U TVOJEM poimanju prošlosti, koja TEBE, po TVOJOJ reinterpretaciji, TVOJIM sjećanjima na nečije/a djelo/a.. prema TEBI (najčešće).. "drži" (drži tko? zaborav, bez oprosta, kao mogućnost?) u određenoj upitnosti ili potrebnosti za nekakvim barem relativno adekvatnim odgovorom na "zašto".. JA, MENI ("zašto" ONI, NJIMA.. rjeđi je i apstraktniji zašto..)....
"Duboka svjesnost" povrijeđenog JA.. o nekome, posebice o onome koji ga je povrijedio.. vjerojatno je vrlo daleko od ikakve dubine. Dubina se prije, u potpunosti odnosi na razinu ili iskaz povrijeđenosti. Svjesnost o nekome drugome, uopće, izvan okvira relativne kauzalnosti.. kao totalni nonsense.

Oprostiti ili ne, sasvim jednostavno. Uvijek sve, za sebe, povodom sebe.. ili oprosti ili nemoj. Kako god da se model "oprosta" činio trenutno potrebno, ne/primjerenijim, ne/praktičnije primjene.. Oprostiti je ljudski. Mrziti, zavidjeti, ignorirati, podvaliti, uništiti, silovati, ubiti.... sasvim također. Ionako, svi smo manje-više.. ili više-manje.. prije ili kasnije.. "duboko svjesni".. svoje vrlo prolazne.. "memetičke iskoristivosti"....

[The Maystor]

descender kaže:

Ima (možda) svakakve ili sve veze s "egom".
TI moraš (ili ne moraš) oprostiti, da bi TI mogla krenuti dalje. SVOJEVOLJNO, stvoriti SI sposobnost i/ili uvjete za ne boravak u SVOJOJ ne prošlosti, nego SVOJEM poimanju prošlosti. U TVOJEM poimanju prošlosti, koja TEBE, po TVOJOJ reinterpretaciji, TVOJIM sjećanjima na nečije/a djelo/a.. prema TEBI (najčešće).. "drži" (drži tko? zaborav, bez oprosta, kao mogućnost?) u određenoj upitnosti ili potrebnosti za nekakvim barem relativno adekvatnim odgovorom na "zašto".. JA, MENI ("zašto" ONI, NJIMA.. rjeđi je i apstraktniji zašto..)....
"Duboka svjesnost" povrijeđenog JA.. o nekome, posebice o onome koji ga je povrijedio.. vjerojatno je vrlo daleko od ikakve dubine. Dubina se prije, u potpunosti odnosi na razinu ili iskaz povrijeđenosti. Svjesnost o nekome drugome, uopće, izvan okvira relativne kauzalnosti.. kao totalni nonsense.

Oprostiti ili ne, sasvim jednostavno. Uvijek sve, za sebe, povodom sebe.. ili oprosti ili nemoj. Kako god da se model "oprosta" činio trenutno potrebno, ne/primjerenijim, ne/praktičnije primjene.. Oprostiti je ljudski. Mrziti, zavidjeti, ignorirati, podvaliti, uništiti, silovati, ubiti.... sasvim također. Ionako, svi smo manje-više.. ili više-manje.. prije ili kasnije.. "duboko svjesni".. svoje vrlo prolazne.. "memetičke iskoristivosti"....

Da, i bas zbog te prolaznosti, bolje se okrenuti zahvalnosti, nego zamjeranju, veliki je potencijal u svakom covjeku, steta je ne truditi se i drzati se nekakvih prijasnjih principa {tipa o selektivnom oprastanju} kakda je toliko prilika u zivotu.

[descender]

The Maystor kaže:

Da, i bas zbog te prolaznosti, bolje se okrenuti zahvalnosti, nego zamjeranju..

Ne bi postojalo neko univerzalno pravilo, primjenjivo na svakoga u bilo kojem slučaju. Zamjeranje sebi na porivu.. pedofilu npr ("ekstremna banaliziranja" jasnoće radi).. možda je benefit za okolinu.. no njemu osobno (svi smo mi mali solipsisti..).. zamjeranje, moguće samo potiče (fokus) percepciju u kojoj je on, kao takav, kakav je.. društvena nakaza vrijedna kastracije, egzekucije, segregacije iz socijalnog modela.... Oprost sebi, priznavanje se takvim kakav je "stvoren".. moguće oslobođenje za njega, no istovremeno.. iz tog oslobođenja, vrlo moguća ugroženost nekome unutar socijalnog modela, kojeg je isti, samo dio (uzročno-posljedične interkonektivnosti). Izvan "ekstrema banaliziranja", na isti način, moguće je primijetiti sve socijalne interakcije. Kao relativne.. u kojima bolje ovako i/ili onako, potrebno je ovako i/ili onako, ne/dozvoljeno je (segregacijski) ovo i/ili ono.... nije ništa neko generalno konsenzusno mišljenje (uvjerenje).. po potrebi opstojnosti, održivosti socijalnog modela.. ne pojedinca na kojeg se; kao, odnosi....

The Maystor kaže:

veliki je potencijal u svakom covjeku

Potencijal za što (točno)?

[kosjenka-]

afra kaže:

Azzura potpis.
Slažem se sa svima da oprost općenito oslobađa, no ne slažem se sa onom da uvijek drugi "nisu znali bolje", "da su znali bolje napravili bi bolje".
Neki ne bi.
Neki su znali i nisu htjeli.

Ne volim kada ispadne da onaj koji je uradio previše grešaka i teških stvari za psihu jednog djeteta nikad nije kriv jer nije znao bolje.
Ispada da samo onda mi trebamo oprostiti, biti veće osobe, uvijek se i nakon teških proživljenih stvari vraća sve na nas.
Kao da smo MI krivi za sve koji smo to trpjeli i krivci smo što nećemo oprostiti i krivi smo za što još?

Ne, postoje krivci ponekad i treba ih tako nazvati.
Ja nisam krivac u toj priči.


Na meni je samo da oprostim sebe radi i krenem dalje.
To dragi moji nema nikakve veze s egom, ja sam duboko svjesna da se osobe kojima opraštam neće okrenuti niti pet sekundi i zapitati jesu li pogriješili, niti ih je briga, niti ih to zamara.
To radim da mogu krenuti dalje svojim životom.
Ali ponavljam opet, ne, nisam kriva za ono što su loše radili drugi i iako ću oprostiti, neću ih opravdavati da "nisu bolje znali". Jer ispada da nisu uopće krivi za ništa... a recimo jedno dijete stradalo psihički pa i fizički.

Ma treba se posvetiti sebi i svom životu, da nađeš svoj mir, s oprostom ili bez njega. Vraćanje na druge ljude i ružne stvari iz prošlosti u ime nekog oprosta je besmisleno, ako je čovjek na miru sa sobom i gleda u budućnost stvarno je nebitno oprostio ili ne. Ja ne bih nikad nekome govorila da oprosti nekome nešto ili ne, to je njegova privatna stvar, meni nema tko što opraštati tako da sam na miru s time.

Kod opraštanja se previše spominju drugi ljudi, a premalo pojedinac, ono kao da si samo neki nebitan lik u svom životu, ti moraš oprostiti njima, oni su to napravili zato, samo o tuđim osjećajima i postupcima, ti moraš ovo, ono, tko kaže da moraš?!

[gajto gazdanov]

pojam koji ljudi uglavnom interpretiraju kroz kršćanski diskurs ili neku new age varijaciju. mislim da može i drugačije.
oprost govori o preuzimanju odgovornosti i stvaranju mišljenja. vlastitih modela autonomije. oprost je kretanje naprijed. bez alibija. i bez drugih.

[The Maystor]

Oprasta se zbog vaseg mira a ne druge osobe.
Jednom kada osvjestite da nista nije slucajno i da su svi tu da nas nauce neku lekciju nece vam vise biti problem oprostiti ali za sada radite to "sebicno" samo da bi vi bili u miru

[Misspanda]

kosjenka- kaže:

Ma treba se posvetiti sebi i svom životu, da nađeš svoj mir, s oprostom ili bez njega. Vraćanje na druge ljude i ružne stvari iz prošlosti u ime nekog oprosta je besmisleno, ako je čovjek na miru sa sobom i gleda u budućnost stvarno je nebitno oprostio ili ne. Ja ne bih nikad nekome govorila da oprosti nekome nešto ili ne, to je njegova privatna stvar, meni nema tko što opraštati tako da sam na miru s time.

Kod opraštanja se previše spominju drugi ljudi, a premalo pojedinac, ono kao da si samo neki nebitan lik u svom životu, ti moraš oprostiti njima, oni su to napravili zato, samo o tuđim osjećajima i postupcima, ti moraš ovo, ono, tko kaže da moraš?!

Shvaćam da se treba posvetti svom životu, ali što kad ne možeš dalje dok ne razriješiš to što te muči?

Naravno da ne moram oprostiti, ali želim jer mislim da je to korak naprijed, želim oprostiti osobi i sebi. I sad, i sebi i osobi mogu oprostiti jer nismo znali što činimo, ja sam bila vrlo mlada, i sve je bilo afektu...Ali to je samo racionalni pogled na to.

Mislim da moram doći do emocionalnog dijela, te katarze gdje stvarno ću osjećati da sam oprostila i da mi je oprošteno.

[The Maystor]

Opraštanje je i odluka i način života. Odluka zbog osobnog mira, a način života zbog mogućnosti i solidarnosti s ljudima iz okoline.