Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.03.2014., 21:25   #61
Quote:
juliaas kaže: Pogledaj post
Znam da je prošlo već dosta vremena od kako si objavio tu temu, ali ja sam nedavno nabasala na nju i ne mogu vjerovati da postoji netko tko se osjeća identično kao ja. U svakoj riječi se pronalazim, baš kao da sam je ja sama pisala. Potpuno te razumijem i točno znam kako se osjećaš. Zanima me jesi li ti uspio riješiti taj problem. Ja imam 18 godina i isti problem. Naime, preselila sam se u drugu državu i jednostavno nemam prijatelja, nije stvar u tome da mene ljudi izbjegavaju ili zlostavljaju ili nešto tako.. Znam dosta ljudi, ali ni s kim nisam uspjela uspostaviti dublji odnos od nekoliko razmijenjenih riječi. Čak sam pokušala upoznati ljude trenirajući neki sport, ali gdje god dođem jednostavno sam višak, svi već imaju formirano svoje društvo i ekipu.Ono što si ti rekao, što se vidimo u dvorani, vidimo se. Nitko se tu ne dolazi družiti, dođemo, istreniramo svoje i svatko ide svojim putem. Ja samo imam neke poznanike s kojima se vrhunac komunikacije svodi na priče o školi i zadaćama. Preko tjedna je još i podnošljivo jer idem u školu i komuniciram s ljudima iz razreda, ali kad dođe vikend i svi planiraju izlaske, tulume, zabave… a mene nema nigdje u toj priči.. Mene nitko niti ne pomišlja da pozove jer svi imaju svoju ekipu i ja nisam nikome ni na kraj pameti. Ako me pitaju izlazim li kad, ja kažem da jesam, kao sa nekim frendicama ne znaš ih, jednostavno me sram reći da nemam prijatelja, ne želim da svi misle da sam asocijalna čudakinja, što stvarno nisam. Ja sam po prirodi društvena osoba, uvijek spremna za pijanke i lude provode. Ali jednostavno se nemam s kim zabavljati pa sam primorana sjediti u kući. Najgore je kad si spletom životnih okolnosti primoran biti osoba kakva nisi, primoran si biti suprotno od onoga što jesi, raditi ono što najmanje želiš. Svi jedva čekaju da odzvoni zadnji sat u petak da se idu zabavljati, a mene od same pomisli na vikend krenu grčevi u trbuhu. Vikendom se osjećam toliko usamljeno i depresivno da ne znam više što napraviti. Nekoga drugog to možda ne bi toliko pogađalo, pronašao bi zanimaciju negdje drugo, ali ja ne mogu sjediti i kući zadovoljiti se gledanjem filma, ne zanima me vezenje goblena, čitanje knjiga.. učlanjivanje u klub usamljenih srca i razne sekcije za pedesetogodišnjake. Još kad svi počnu pričati kako jedva čekaju ljeto, a ja o ljetu ne smijem ni razmišljati…ljeto, moja najbolnija rana,nešto što svi jedva čekaju: putovanja s prijateljima, lude noći, provodi, druženja, plaže, more… Moje ljeto: sjedenje u kući od 0-24, gledanje na fejsu slika ljudi koji se zabavljaju, bediranje i razmišljanje o suicidu.. Ne, ne.. ja više neću moći izdržati niti jedno takvo ljeto. Stvarno neću moći to psihički podnijeti....
E da, spomenuo si da primiš jedva pet poruka od nekog iz razreda, bitch please, jedine poruke koje meni dođu su one obavijesti od T-mobilea.
Evo ovo kao da sam ja pisao, samo kad bih promijenio i naslov početnog autora ove teme napisao bih: "Nemam prijatelja i ne ubija me samoća". Toliko je već vremena prošlo, da sam naviknuo na to. Evo ako hoćeš da mi pošalješ PM pa da razmijenimo iskustva.

Kad se već nudi prijateljstvo na ovoj temi, evo hoću i ja da meni netko bude prijatelj!! Jel eto ovo očito nije normalna situacija.
Exion is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 11:36   #62
Časovi sociologije mogu nekad biti i korni.

Dok sam ja išla u srednju školu profesorica sociologije nam je ispričala svoje iskustvo, kad je bila mlada bila je u sličnoj situaciji kao i Vi. Ona je dolučila rešiti problem i rekla je sebi, pa dobro kad nemam skim izlaziti izaću sam pa ću upoznati nekog. Prvi put kad je izašla svi su je gledali čudno u njeno vreme je bilo gotovo nezamislivo da mlada devojka izađe sama u provod. Nije odustala izašla je još koji put sama i ljudi su počeli da joj prilaze sa željom da je upoznaju, tako je stekla prijatelje u novoj sredini.
Poenta priče je da ako neko želi da stekne nove prijatelje mora se odvažiti izaći u provod ili u šetnju. Devojkama je svakako lakše, pogotovo sad kad je lepo vreme, malo se skockaju i sigurno će im neki mladić prići, dobro sad možda ne baš sa željom da budu prijatelji, ali bar će nekog upoznati.
Iskra94 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 12:17   #63
Quote:
juliaas kaže: Pogledaj post
Znam da je prošlo već dosta vremena od kako si objavio tu temu, ali ja sam nedavno nabasala na nju i ne mogu vjerovati da postoji netko tko se osjeća identično kao ja. U svakoj riječi se pronalazim, baš kao da sam je ja sama pisala. Potpuno te razumijem i točno znam kako se osjećaš. Zanima me jesi li ti uspio riješiti taj problem. Ja imam 18 godina i isti problem. Naime, preselila sam se u drugu državu i jednostavno nemam prijatelja, nije stvar u tome da mene ljudi izbjegavaju ili zlostavljaju ili nešto tako.. Znam dosta ljudi, ali ni s kim nisam uspjela uspostaviti dublji odnos od nekoliko razmijenjenih riječi. Čak sam pokušala upoznati ljude trenirajući neki sport, ali gdje god dođem jednostavno sam višak, svi već imaju formirano svoje društvo i ekipu.Ono što si ti rekao, što se vidimo u dvorani, vidimo se. Nitko se tu ne dolazi družiti, dođemo, istreniramo svoje i svatko ide svojim putem. Ja samo imam neke poznanike s kojima se vrhunac komunikacije svodi na priče o školi i zadaćama. Preko tjedna je još i podnošljivo jer idem u školu i komuniciram s ljudima iz razreda, ali kad dođe vikend i svi planiraju izlaske, tulume, zabave… a mene nema nigdje u toj priči.. Mene nitko niti ne pomišlja da pozove jer svi imaju svoju ekipu i ja nisam nikome ni na kraj pameti. Ako me pitaju izlazim li kad, ja kažem da jesam, kao sa nekim frendicama ne znaš ih, jednostavno me sram reći da nemam prijatelja, ne želim da svi misle da sam asocijalna čudakinja, što stvarno nisam. Ja sam po prirodi društvena osoba, uvijek spremna za pijanke i lude provode. Ali jednostavno se nemam s kim zabavljati pa sam primorana sjediti u kući. Najgore je kad si spletom životnih okolnosti primoran biti osoba kakva nisi, primoran si biti suprotno od onoga što jesi, raditi ono što najmanje želiš. Svi jedva čekaju da odzvoni zadnji sat u petak da se idu zabavljati, a mene od same pomisli na vikend krenu grčevi u trbuhu. Vikendom se osjećam toliko usamljeno i depresivno da ne znam više što napraviti. Nekoga drugog to možda ne bi toliko pogađalo, pronašao bi zanimaciju negdje drugo, ali ja ne mogu sjediti i kući zadovoljiti se gledanjem filma, ne zanima me vezenje goblena, čitanje knjiga.. učlanjivanje u klub usamljenih srca i razne sekcije za pedesetogodišnjake. Još kad svi počnu pričati kako jedva čekaju ljeto, a ja o ljetu ne smijem ni razmišljati…ljeto, moja najbolnija rana,nešto što svi jedva čekaju: putovanja s prijateljima, lude noći, provodi, druženja, plaže, more… Moje ljeto: sjedenje u kući od 0-24, gledanje na fejsu slika ljudi koji se zabavljaju, bediranje i razmišljanje o suicidu.. Ne, ne.. ja više neću moći izdržati niti jedno takvo ljeto. Stvarno neću moći to psihički podnijeti....
E da, spomenuo si da primiš jedva pet poruka od nekog iz razreda, bitch please, jedine poruke koje meni dođu su one obavijesti od T-mobilea.
Pa nabavi si dečka.
GosponProljeće is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 16:23   #64
Meni je veoma djetotvorno traženje društva online. Redovito upoznajem zanimljive osobe na internetu, te sam se s nekoliko njih susreo uživo. Dojam je bio odličan
__________________
Od sreće do uspjeha - savjeti i inspiracija za bolji život
zoki89 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 22:37   #65
Definitivno tema za mene.
Ghost Disaster is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2014., 18:05   #66
Quote:
GosponProljeće kaže: Pogledaj post
Pa nabavi si dečka.
Pa i da bi dečka upoznao moraš imati prijatelje. Moraš izaći negdje, družiti se, biti aktivan u životu.... neće ti sigurno netko doći kući i reći:"Hej, hoćeš da se upoznamo i da ti budem dečko.." A da tražim dečke preko teletexta, oglasa u novinama, klubova usamljenih srca i ostalih sajtova za tete od 4 banke, bez uvrede, ali još uvijek nisam toliko očajna. Možda budem jednog dana.
juliaas is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.04.2014., 18:18   #67
Quote:
Iskra94 kaže: Pogledaj post
Dok sam ja išla u srednju školu profesorica sociologije nam je ispričala svoje iskustvo, kad je bila mlada bila je u sličnoj situaciji kao i Vi. Ona je dolučila rešiti problem i rekla je sebi, pa dobro kad nemam skim izlaziti izaću sam pa ću upoznati nekog. Prvi put kad je izašla svi su je gledali čudno u njeno vreme je bilo gotovo nezamislivo da mlada devojka izađe sama u provod. Nije odustala izašla je još koji put sama i ljudi su počeli da joj prilaze sa željom da je upoznaju, tako je stekla prijatelje u novoj sredini.
Poenta priče je da ako neko želi da stekne nove prijatelje mora se odvažiti izaći u provod ili u šetnju. Devojkama je svakako lakše, pogotovo sad kad je lepo vreme, malo se skockaju i sigurno će im neki mladić prići, dobro sad možda ne baš sa željom da budu prijatelji, ali bar će nekog upoznati.
I danas je neprihvaćeno i jednako nezamislivo da netko izađe sam, ljudi bi te u najmanju ruku smatrali čudnim ili čak ludim. Jednom sam izašla sama i ne bih to nikome preporučila. Vratiš se još depresivniji nego što si bio kad si otišao, kad vidiš sve te ljude oko sebe kako razgovaraju sa društvom, smiju se, zabavljaju se... A ti onako sjeban, sjediš sam i gledaš...
Sad ne znam, nismo svi isti, ne poimamo zabavu na isti način, možda nju to što je sama nije spriječavalo da se zabavi, ali ja definitivno nisam solo brijač...
juliaas is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 12:25   #68
Quote:
juliaas kaže: Pogledaj post
Jednom sam izašla sama i ne bih to nikome preporučila. Vratiš se još depresivniji nego što si bio kad si otišao, kad vidiš sve te ljude oko sebe kako razgovaraju sa društvom, smiju se, zabavljaju se... A ti onako sjeban, sjediš sam i gledaš...
Mislim da je danas bar malo normalnije sa devojka izađe sam u provod, ni njoj nije bilo prijatno kad je prvi put izašla sama, ali bila je uporna, a i nije imala neku drugu alternativu, jer baš nikog nije znala. Možda da pozoveš te tvoje drugarice iz razreda da izađete, mislim da bi one volele da im se nekad pridružiš u izlasku, ali pošto si im rekla da imaš neke drugarice koje one neznaju, osećaju da ti nisu potrebne. Ljudi često izbegavaju direkno da pitaju one koje dobro ne poznaju.
Iskra94 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 13:34   #69
Quote:
juliaas kaže: Pogledaj post
I danas je neprihvaćeno i jednako nezamislivo da netko izađe sam, ljudi bi te u najmanju ruku smatrali čudnim ili čak ludim. Jednom sam izašla sama i ne bih to nikome preporučila. Vratiš se još depresivniji nego što si bio kad si otišao, kad vidiš sve te ljude oko sebe kako razgovaraju sa društvom, smiju se, zabavljaju se... A ti onako sjeban, sjediš sam i gledaš...
Ja zato nikud niti ne izlazim. Ne samo da nemam sa kime (što je nepremostivi problem), nego me više ništa ni ne zanima tj. muka mi je kad moram biti na bilo kojem javnom mjestu.
Gama7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 14:30   #70
sve se vrti oko usamljenosti.
svi su mi krivi za sve od društva, vlade, političara, staroga, do prejake valute
samo ja si nisam kriv što sam odabrao život koji sam mislio da ću moći podnjeti.

najteže je biti čovjek pogledati se u zrcalo i reći sam si si kriv. nije ti krivo more
a to je ono što najviše boli.
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 14:41   #71
Quote:
alohae kaže: Pogledaj post
najteže je biti čovjek pogledati se u zrcalo i reći sam si si kriv. nije ti krivo more
a to je ono što najviše boli.
Svi griješimo i nitko se nije učen rodio. Krivnja je beskoristan osjećaj.
Gama7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 15:04   #72
Quote:
juliaas kaže: Pogledaj post
Ako me pitaju izlazim li kad, ja kažem da jesam, kao sa nekim frendicama ne znaš ih, jednostavno me sram reći da nemam prijatelja, ne želim da svi misle da sam asocijalna čudakinja, što stvarno nisam.
ovo će ti zvučati okrutno no govorim ti iskreno: kao i kod autora teme, tvoj je problem upravo je što si asocijalna čudakinja i tu činjenicu iz straha da te takvu nebi prihvatili opravdavaš sebi upravo laganjem drugima da nisi (inače korijen svih problema je ne govorenje istina)

slijedeći put kad te netko pita da li izlaziš, ti mu reci istinu a ta je da ne izlaziš jer nemaš s kime. šanse da će te zbog toga ta osoba pozvati da izađeš s njom je izuzetno velika

čisto kao savijet: moj svijet je postao neusporedivo bolje mjesto za život kad sam postao uber iskren jer onda ako se netko ne želi druiti s tobom to mnogo govori i o tebi smaoj kao osobi i o njima kao ljudima (oliti što će ti takva osoba koja tebe ne želi za prijatelja ili možda je uistinu problem u tebi da te netko ne želi tako negativnu)
augeN is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 16:19   #73
Quote:
augeN kaže: Pogledaj post
ovo će ti zvučati okrutno no govorim ti iskreno: kao i kod autora teme, tvoj je problem upravo je što si asocijalna čudakinja i tu činjenicu iz straha da te takvu nebi prihvatili opravdavaš sebi upravo laganjem drugima da nisi (inače korijen svih problema je ne govorenje istina)

slijedeći put kad te netko pita da li izlaziš, ti mu reci istinu a ta je da ne izlaziš jer nemaš s kime. šanse da će te zbog toga ta osoba pozvati da izađeš s njom je izuzetno velika
Bez brige, neće mi to zvučati okrutno i ne pogađa me niti malo. Da znaš kakve sam sve do sad stvari preživjela i na što sam sve navikla, bilo bi ti jasno i zašto. Nismo svi djeca sreće, rođena pod staklenim zvonom
Ne opravdavam ja sebi ništa, svjesna sam ja i svojih mana, a jedna od njih sigurno nije nedruštvenost.
Samo će biti veće šanse da te ismijavaju ili pozovu iz sažaljenja, a ne treba mi ničije sažaljenje.
juliaas is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 16:38   #74
Quote:
alohae kaže: Pogledaj post
sve se vrti oko usamljenosti.
svi su mi krivi za sve od društva, vlade, političara, staroga, do prejake valute
samo ja si nisam kriv što sam odabrao život koji sam mislio da ću moći podnjeti.

najteže je biti čovjek pogledati se u zrcalo i reći sam si si kriv. nije ti krivo more
a to je ono što najviše boli.
Stvarno ne vidim relevantnost tvoje izjave o povezanosti vlade, političkih prilika, bankarskih valuta i samoće.
Khm... o kojem odabiru govorimo? Pa nitko nije birao život niti odlučivao kakav će on biti. Da se život može birati svi ljudi na ovom svijetu bili bi sretni i zadovoljni. Na kraju krajeva, ja uopće niti ne odlučujem želim li se roditi i nositi teret života, iako ja vjerujem da Bog svakom dadne upravo onoliko tereta koliko može podnijeti, ni manje, ni više. Sad već ulazim u digresiju...anyway,
ja se ne trebam pogledati u zrcalo da bih shvatila da sam za nešto kriva, ako to zaista jesam. Biti čovjek znači biti human, velikodušan, nesebičan, spreman pomoći drugima u nevolji, a ne gledati se u zrcalo i kukati. Vidi se da puno toga ne znaš, a ti samo misliš da znaš.
juliaas is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 16:42   #75
Quote:
Iskra94 kaže: Pogledaj post
Mislim da je danas bar malo normalnije sa devojka izađe sam u provod, ni njoj nije bilo prijatno kad je prvi put izašla sama, ali bila je uporna, a i nije imala neku drugu alternativu, jer baš nikog nije znala. Možda da pozoveš te tvoje drugarice iz razreda da izađete, mislim da bi one volele da im se nekad pridružiš u izlasku, ali pošto si im rekla da imaš neke drugarice koje one neznaju, osećaju da ti nisu potrebne. Ljudi često izbegavaju direkno da pitaju one koje dobro ne poznaju.
Ma pozvala bih ja njih da mogu, ali tu ima još jedan problem, koji ne ovisi o meni. Ne želim tu javno pisati o tome, ako želiš mogu ti reći preko PP u čemu je stvar.
juliaas is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 16:55   #76
Quote:
juliaas kaže: Pogledaj post
Stvarno ne vidim relevantnost tvoje izjave o povezanosti vlade, političkih prilika, bankarskih valuta i samoće.
Khm... o kojem odabiru govorimo? Pa nitko nije birao život niti odlučivao kakav će on biti. Da se život može birati svi ljudi na ovom svijetu bili bi sretni i zadovoljni. Na kraju krajeva, ja uopće niti ne odlučujem želim li se roditi i nositi teret života, iako ja vjerujem da Bog svakom dadne upravo onoliko tereta koliko može podnijeti, ni manje, ni više. Sad već ulazim u digresiju...anyway,
ja se ne trebam pogledati u zrcalo da bih shvatila da sam za nešto kriva, ako to zaista jesam. Biti čovjek znači biti human, velikodušan, nesebičan, spreman pomoći drugima u nevolji, a ne gledati se u zrcalo i kukati. Vidi se da puno toga ne znaš, a ti samo misliš da znaš.

pa ako te život odvede radi nekih stotih razloga, posao, motivi, ljubav, pa bilo što, odvoji te od života koji si imao, a to ti je bio izbor..
jedna cura mi pričala da 10g, gradila život sa nekim onda kad ga ostavila nije shvaćala da ostavlja cijeli izgrađeni život. frendovi više ne zovu na kavu jer to su bili njihovi frendovi...

jedna žena, izgleda avion, sređena, intelektualka a da joj vidiš profil na stranici, tolike frustracije....
riga vatru doslovno...
poslao sam joj poruku a jel ti možda radiš od kuće..
malo se dopisivali na kraja mi posla poruku da sam debeli prasac i izvrijeđala me pošteno šovinistički..

oba dvoje su izborom postali usamljeni.., ova druga čak i je to htjela..

i onda se javlja ta frustracija, kod nekog možda ne, netko možda drugačije manifestira usamljenost.
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 17:06   #77
@Juliaas...šta da ti kežem,slučajno sam nabasala na tvoj post i nešto me je povuklo da ti odgovorim.
Jebeno te dobro razumijem;selila sam 16 puta.
Tako da,tko bi to bolje znao od mene?I razumijem da ti je crnjak i samo si praviš još gore.Vidiš da te ljudi pitaju gdje si bio/la(promakao mi je spol) a ti im valjaš bajke jer ti je bed priznati da nemaš s kim se družiti.
Budi prvi i probij led,pozovi nekoga van,pitaj ih šta rade za vikend,reci da želiš izaći sa njima.
Vjeruj mi na riječ,ništa loše u tome nema.
Sada mi je žao što i sama nisam tako postupila već sam izvodila neke svoje bijesove.
A to ti govorim sa dobrih 17 godina (ako ne i više) odmaka.
Sretno!
__________________
Savjest i kukavičluk,ista su stvar.Samo što savjest ljepše zvuči.
Rippersenzibilna is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 17:28   #78
Juliaas

ovo o čemu pišeš kao da sam ja pisala, tako mi je bilo najveći dio mladosti, ajde u srednjoj sam bila u knjigama i imala obiteljskih problema pa je bavljenje nepostojećim društvenim životom bio luksuz.
Faks je bio težak, ali kad sam se uhodala, i kad sam napokon bila slobodna u novom gradu, onda je opet došao do izražaja osjećaj usamljenosti i to više nego ikad prije.
Doslovno nisam imala nikoga ni za kavu, ništa.
Isto sam tako godinama žalila što mi prolaze s fizičkog aspekta najbolje godine, što propuštam sve oblike druženja, izlaske itd.
Probala sam nešto od toga riješit preko interneta, ali to je tek ispao fail jer je većina imala drugačije interese nego ja, tako da bi bilo bolje da toga nije ni bilo, ali eto internet druženje općenito mi je maskiralo rane koliko toliko.
Sad kad je faks završio sad je opet bavljenje nepostojećim društvenim životom luksuz, do te mjere da mi više nije ni želja jer se čovjek s godinama sve više involvira rješavanjem egzistencijalnih pitanja.
Moraxella is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 18:05   #79
Dali sam ja jedini ovdje koji je u totalno istoj situaciji i to godinama ali kojega sve to jednostavno sve manje i manje muči i koji jednostavno živi život i nastoji uživati i raditi šta več želi?

Usamljenost me je nekada i donekle još dosta nedavno (govorim u skalama od nekoliko mjeseca/godina) mučila, ali jednostavno več jedno duže vrijeme sam kao jednostavno prihvatio svoju samoću i jednostavno više ne osjećam da mi to ikako loše utjeće na psihu.

Jednostavno živim.
Ironrage is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.04.2014., 18:20   #80
Quote:
juliaas kaže: Pogledaj post
Ne opravdavam ja sebi ništa, svjesna sam ja i svojih mana, a jedna od njih sigurno nije nedruštvenost.
Samo će biti veće šanse da te ismijavaju ili pozovu iz sažaljenja, a ne treba mi ničije sažaljenje.
no očito nisi svjesna svojih mana kad nisi svjesna najveće: svog ega, jer inače nebi propustila niti jednu priliku za prijateljstvo čak i onu za koju ti misliš (a nemora biti) da je iz sažaljenja a u biti je više moguće je da je zbog pokazivanja tvoje dostupnosti (zbog ne glumnjenja nedostupne koja je toliko cool da ima svoju ekipu pa zrači stavom "ti i tvoja me ne zanima")

a to dal te netko ismijava il ne (opet okrutna istina) - odrasti; djetinjasto i egocentrično je misliti da se drugi zamraju tobom a oni koji se zamaraju su još veći jadnici od tebe koja misliš da bi se netko trebao zamarati tobom

EDIT:
jedna velika mudrost: "Mali ljudi pričaju o drugim ljudima. Prosječni ljudi pričaju o događajima. Veliki ljudi pričaju o idejama" (a ti se zamaraš malim ljudima)
augeN is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:42.