Došao sam do zida

[alebi]

Iskreno,neznam koliko se isplati mučiti nekoga sa svim detaljima,tako da ću nastojati to u najkraćim crtama....

Vjerovatno,to je kombinacija svega pomalo,
Ja sam osoba koja nije previše za društvo,volim pričati,ali tek kad nekoga upoznam,inače sam poprilično sramežljiv...nikad nisam volio partijati,tako da sam izbjegavao društvo.

Našao sam 1-2 prijatelja u djetinjstvu (Osnovna škola) i održavao to tijekom osnovne jer smo bilu blizu,a onda je došla srednja gdje je bilo katastrofa,nisam stekao praktički nijednog prijatelja,bio neka vrsta maltretiranja jer nisam bio neki sportski tip,dosta lošeg fizičkog izgleda...naravno,nisam ni tada išao van s društvom,i jednostavno,ovako nedruštven i osoba koja teško dolazi do prijatelja,izgubila je svaki korak s svojim vremenom...s time da sam na selu,pa je i transport bio malo problem,ali nemogu se pozivati na to u nekoj velikoj mjeri.

Nakon toga faks,tu sam isto slabo dolazio do nekih prijatelja,završio sam jedva faks,ne zato što sam glup,nego zbog toga što me je to već dotada ubilo...koliko god sam mislio da sam vuk samotnjak-nisam...

Onda se opet nastavilo razdoblje tame....imam kontakt s jednim prijateljem, tj. Osobom kojom prođem na piće i malo se popričamo,nismo baš u tako dobrim odnosima....a onda se dogodila ONA...imala je 28,bila 3,5 godine starija od mene...da se razumijemo,nije ona osoba koja je ona prava,to sam vrlo brzo shvatio,ali opet,počeo sam brzo maštati o njoj,nije možda osoba koja je najbolja moguća,ali je opet meni bila dovoljna,razvio sam dosta osjećaja prema njoj,mislio sam i obrnuto,ali nažalost s njezine strane sve je bila laž, i to je rekla pred ravno mjesec dana...

Slučajno sam ju upoznao,tj. Ona je krenula u komunikaciju samnom (mislim da je to sve bila sprdnja-što mi je još dodatno ubilo vjerovanje u ljude)..nije bila nešto ekstra,ali taj dodir neke osobe,ta nježnost....nije mi bio bitan ni seks ni ništa,samo da sam uz nju.

Iako bi netko rekao da sam u ovome stanju zbog nje,ok,ima i toga,mislim da je ona samo razplamsala tu vatru koja u meni tinja preko 10 godina,koliko sam užasno nesretna osoba....koja nezna što će sa sobom.

Nemam izgleda,prenježan sam,ispočetka ne vjerujem ljudima-a onda brzo padne na te glupe laži,nemam novca,neznam partijati,nisam neki tip s motoričkim sposobnostima,sramežljiv,strašljiv,sraman....posta o sam očajan...nekako mislim da sam došao do zida gdje mi treba nešto..volio bi neki adrenalin,ali nemam novca...plan mi je neka štednja da se što prije skućim,pošto sam i tu prilično loš....

Možda ovo nije dobro mjesto,ali ovdje ljudi najbolje znaju kako se osjećam.

[the33]

alebi kaže:

Iskreno,neznam koliko se isplati mučiti nekoga sa svim detaljima,tako da ću nastojati to u najkraćim crtama....

Vjerovatno,to je kombinacija svega pomalo,
Ja sam osoba koja nije previše za društvo,volim pričati,ali tek kad nekoga upoznam,inače sam poprilično sramežljiv...nikad nisam volio partijati,tako da sam izbjegavao društvo.

Našao sam 1-2 prijatelja u djetinjstvu (Osnovna škola) i održavao to tijekom osnovne jer smo bilu blizu,a onda je došla srednja gdje je bilo katastrofa,nisam stekao praktički nijednog prijatelja,bio neka vrsta maltretiranja jer nisam bio neki sportski tip,dosta lošeg fizičkog izgleda...naravno,nisam ni tada išao van s društvom,i jednostavno,ovako nedruštven i osoba koja teško dolazi do prijatelja,izgubila je svaki korak s svojim vremenom...s time da sam na selu,pa je i transport bio malo problem,ali nemogu se pozivati na to u nekoj velikoj mjeri.

Nakon toga faks,tu sam isto slabo dolazio do nekih prijatelja,završio sam jedva faks,ne zato što sam glup,nego zbog toga što me je to već dotada ubilo...koliko god sam mislio da sam vuk samotnjak-nisam...

Onda se opet nastavilo razdoblje tame....imam kontakt s jednim prijateljem, tj. Osobom kojom prođem na piće i malo se popričamo,nismo baš u tako dobrim odnosima....a onda se dogodila ONA...imala je 28,bila 3,5 godine starija od mene...da se razumijemo,nije ona osoba koja je ona prava,to sam vrlo brzo shvatio,ali opet,počeo sam brzo maštati o njoj,nije možda osoba koja je najbolja moguća,ali je opet meni bila dovoljna,razvio sam dosta osjećaja prema njoj,mislio sam i obrnuto,ali nažalost s njezine strane sve je bila laž, i to je rekla pred ravno mjesec dana...

Slučajno sam ju upoznao,tj. Ona je krenula u komunikaciju samnom (mislim da je to sve bila sprdnja-što mi je još dodatno ubilo vjerovanje u ljude)..nije bila nešto ekstra,ali taj dodir neke osobe,ta nježnost....nije mi bio bitan ni seks ni ništa,samo da sam uz nju.

Iako bi netko rekao da sam u ovome stanju zbog nje,ok,ima i toga,mislim da je ona samo razplamsala tu vatru koja u meni tinja preko 10 godina,koliko sam užasno nesretna osoba....koja nezna što će sa sobom.

Nemam izgleda,prenježan sam,ispočetka ne vjerujem ljudima-a onda brzo padne na te glupe laži,nemam novca,neznam partijati,nisam neki tip s motoričkim sposobnostima,sramežljiv,strašljiv,sraman....posta o sam očajan...nekako mislim da sam došao do zida gdje mi treba nešto..volio bi neki adrenalin,ali nemam novca...plan mi je neka štednja da se što prije skućim,pošto sam i tu prilično loš....

Možda ovo nije dobro mjesto,ali ovdje ljudi najbolje znaju kako se osjećam.

Dali ovaj post sadrzi neko pitanje....ili si samo otresao dušu.....makar i samo to otresanje nekad moze puno pomoć

[alebi]

the33 kaže:

Dali ovaj post sadrzi neko pitanje....ili si samo otresao dušu.....makar i samo to otresanje nekad moze puno pomoć

Nemam pojma,iskreno....

Sasvim sigurno je bilo neki "razgovor" jer ova anonimnost nudi tu mogućnost da nitko nezna kako sam loše.

A pitanje je kako se izvuči,iako je to vjerovatno samo u meni

EDIT: Ovdje nema usamljenih ili :P ?

[Lord Byron]

Kad čovjek dođe do zida, jedino smisleno što može napraviti je - promijeniti smjer. U protivnom se, k'o u bugovitoj računalnoj igrici, stalno iznova zabija u njega - naravno, bez učinka.

Prema tome, zbroji sve svoje plusove i minuse i sam zaključi što ti je mijenjati.

[the33]

Lord Byron kaže:

Kad čovjek dođe do zida, jedino smisleno što može napraviti je - promijeniti smjer. U protivnom se, k'o u bugovitoj računalnoj igrici, stalno iznova zabija u njega - naravno, bez učinka.

Prema tome, zbroji sve svoje plusove i minuse i sam zaključi što ti je mijenjati.

Mozda je bolje preskocit zid i krenut napred

[alebi]

Neznam,mlad sam,ali potpuno umoran od svega...treba mi netko da me digne,da malo poletim,ali mislim da ću teško to naći...

[calea]

Osoba koja te jedina može dići si ti sam. Kako su dečki i napisali, bilo preskakanjem zida, bilo mijenjanjem smjera.

[plavi-safir]

Ne mozes se oslanjati za dizanje na osobe.. Osobe odlaze i dolaze..
Podizace moras naci i njegovati u sebi..
Nisi opisao nista tako traumaticno i tesko kroz zivot,da bi bas bio u tolikom ocaju..
Ljudi prodju veca sranja i traume,pa ih to ne ubije ustanu i ocvrsnu..
I sta ako ne znas partijati?
To je samo jedan oblik zabave,nekom privlacan nekome ne..ne kuzi zasto bas to istices?
Opijanje i klosarenje okolo naokolo i nije neki napredak niti dobar smjer za prijateljstva.

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[Frater111]

Bjezi od rutine svakako
Jer rutina ce te sve vise i vise gusit.
A u rutini nema ni sinhroniciteta.
Tj. poruke sinhroniciteta je lakse prepoznat izvan rutine

[Mme]

Moras poceti vjezbati, ako nemas novaca, pocni trcati ili idi na igraliste i pridruzi nekoj ekipi.
Mlad si pun zivota nemoj se zatvarati doma vec izlazi sto vise i iskoristi sta se nudi. Ima dosta besplatnih stvari da vidjeti i sve je lakse kad se nadje prijatelj. Radi na sebi, na tijelu i duhu, citaj, prosiri interese, vidike i smisao za humor(smij se sto vise) pa ces uspjeti zadrzati ljude oko sebe. Bez rada nema napretka. Sretno i ne odustaj!

[JosipDBZ]

Moraš sam poraditi na samopouzadnju. To ti je prvo i osnovno. I to moras sam napraviti i nemoj se zavaravat da ti treba neki kul-sexy pičok da dobiješ samopouzdanje. Jer ako slučajno nabasaš na spomenutu ta će te vrtiti oko malog prsta (ako se to nije vec dogodilo?). Kada dobiješ samopozdanja bit će ljudi kojima ces bit zanimljiv i privlačan a tada ces ti njih moc vrtit oko malog prsta (što nije dobro nego eto čisto radi usporedbe).

Platit neku dvoranu 200kn mjesečno nije neka lova. I to kad platiš 200 kn ce ti bit žao bačenih novaca pa te možda i to motivira da treniras redovito. Jer nitko ti ne smeta sada da izđeš van i kreneš trčat. Doma da legnes na pod i radiš trbušnjake/leđnjake i pumpaš sklekove čučnjeve itd. Osobno smatram da je kod muškaraca najgore kada si jako nizak. Malo toga možeš tu učiniti ali opet samopozdanje je ključno.

Biti lijep ili ružan je jako subjektivna stvar. Ali ako si mimoza i nesigurna plačipi*ka (da oprostiš na nazivu) onda to svaka cura primijeti. Način na koji hodaš. Ako izbaciš škembu ispred sebe i pogneš glavu prema podu ne osavaljas nikakv dojam. Izbaci prsa, podigni bradu dok hodaš. Treniraj. Sam sa sobom probaj radit korak po korak prema naprijed. Već je netko spomenuo pa cu ja još jednom. Izbjegavaj rutine. Svaki tjedan (ako ne i svaki dan) probaj nešto novo radit. Volonitraj. Treniraj. Šetaj. Novi hobij nađi. Pričaj s ljudima. AKo ne uživo barem virtualno za početak. (više manje sam i ja ovo radio nakon prekida prije par mj )

Glavu gore i dok sam ne odlučiš napravit nekakve promijene sve će ostati u suštini isto.