Natrag   Forum.hr > Društvo > Religija

Religija Religija u društvu
Podforum: Teologija i religijska praksa

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 19.09.2017., 17:43   #1501
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Petljanja su za one koji ne razumeju, svakako. Tema ipak zahteva malo više truda.
I da naglasim da - ja ne govorim o Bogu ovde.

Svako brani svoje probleme sa mislima, emocijama, sobom - to se zove 'lična filozofija'.
Jel vidiš naslov teme?
mahher is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 17:44   #1502
Quote:
mahher kaže: Pogledaj post
A koliko je svjesnih ljudi? 1%, ako je i toliko....I osobina inteligentnih ljudi je da se izražavaju kratko i jasno...Tvoji postovi su nepovezani i mutni, nema se tu šta razumjeti...
Pojednostaviću:

- Ljudi najčešće nisu svesni uzroka svoje patnje, niti uzroka bolesti jer je to uzročno-posledičnost koja se gomila ko zna koliko.

- Ljudi koji nisu svesni da kada se naljute, kada mrze ili preziru nekoga zapravo pokušavaju popiti otrov koji su sipali nadajući se da će taj neko da se otruje - kako to nazvati..

- Kada ljudi naiđu na problem, po pravilu traže krivca oko njih, čak i da ga nema izmisle ga, i njemu upućuju sve čaše otrova, ni trenutak ne pokušavaju da sagledaju problem na koji su naišli, niti se zapitaju "kako ja ovo da rešim na najbolji mogući način a da ne komšiji ne crkne krava". Umesto toga, probleme treba rešavati odmah, kako se ne bi gomilali, ako su nerešivi za nečiju mogućnost, dakle, ako nisu do nas, treba se sa s tim pomiriti što pre.

Dakle, to je osnova pogrešnog načina mišljenja - da čovek sam sebi stvara raznorazne probleme bez kojih bi mogao biti, bilo da je siromašan ili bogat.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 17:46   #1503
Quote:
mahher kaže: Pogledaj post
Jel vidiš naslov teme?
Vidim. I na njega sam odgovorio jedno prošle godine kada sam pisao, i svakako se na njega da odgovoriti na ovaj način jer s tim Bog nema nikakve veze, ali imaju veze ljudske gluposti, sanjivi životi, ljudi koji su mrtvi a hodaju. Ne vidim razlog zašto ne smem da napišem odgovor nekome koji je pisao nešto slično poput onoga što sam ja pisao posle, a da to ne bude nekakav problem.

A ti kao da iscepiš po pravilu dve rečenice i onda deluju snesuvislo, iako su u okviru šireg konteksta.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 18:15   #1504
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
S druge strane, ako je nekom poznato iskustvo patnje u vrlo intenzivnom obliku nekakvoj patnji, taj sam.
Posebno na način na koji sam pisao, za druge to može biti teorija, pozitivna ili negativna, no nema to veze.
Je si li je mogao izbjeći radom na sebi?
__________________
Cherie is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 18:22   #1505
Quote:
Cherie kaže: Pogledaj post
Je si li je mogao izbjeći radom na sebi?
Da sam imao primera oko sebe od malena, svakako da bi, pošto nisam imao već "oficirsko vaspitanje" i sredinu koja nije puno naklonjena razvoju već konzerviranju, tako me i zateklo u mladosti - senzibilnije osobe prve okuse tu problematiku, kao što im i više smeta njihovo stanje te traži rešenja. Niko tu nije kriv, ali rane traume se teško izbacuju iz sistema.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 18:45   #1506
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Da sam imao primera oko sebe od malena, svakako da bi, pošto nisam imao već "oficirsko vaspitanje" i sredinu koja nije puno naklonjena razvoju već konzerviranju, tako me i zateklo u mladosti - senzibilnije osobe prve okuse tu problematiku, kao što im i više smeta njihovo stanje te traži rešenja. Niko tu nije kriv, ali rane traume se teško izbacuju iz sistema.
razumim ja tebe šta ti hoćeš reći. Naravno da je masu patnje u glavi i konstruirano, iracionalno i nema veze sa stvarnošću.

Pogledaj recimo ove suze nad ovom besmislenom patnjom. Da joj čovik opali dvije disciplinske .... bljak....

Ljudi znaju patiti zbog neznanja, zbog krive percepcije sebe ili stvarnosti, zbog toga što gube nešto što vole ili ne dobijaju ono što im treba ili im je povrijeđen ego....

Kao što rekoh ljudi pate zbog svega i svačega i DA, slažem se s tobom, većina patnji zapadnog čovjeka koja nije vezana za samu egzistenciju i zdravlje se može izbjeći korigiranjem stava.

Ali, bez obzira na to, kao što je Budha rekao - bolest, starenje i umiranje - ne može se izbjeći. Rođenjem svi smo osuđeni na propadanje, bolest, i konačnost rastanka zauvijek kojeg zovemo smrt. Koja nikad nije veličanstvena. A propadanje svih tjelesnih i mentalnih funkcija kod staraca je još i degradirajuće.

Nekoj ženi je umrlo dijete. U naručju shrvana od tuge donijela ga je Učitelju i zamolila da ga oživi. Učitelj je rekao: može, ako mi doneseš par sjemenki (neke biljke zaboravila sam koje) od porodice u kojoj nitko nikad nije patio. Naravno žena nije našla takvu porodicu. Jer svi su kušali patnju.

Zato što je patnja neizbježna zadana je kao postavka ljudskog postojanja. Ali, rekoh slažem se da se neke patnje daju se anulirati, raspršiti jer su od iluzije ....
__________________
Cherie is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 19:12   #1507
Quote:
Cherie kaže: Pogledaj post
razumim ja tebe šta ti hoćeš reći. Naravno da je masu patnje u glavi i konstruirano, iracionalno i nema veze sa stvarnošću.

Pogledaj recimo ove suze nad ovom besmislenom patnjom. Da joj čovik opali dvije disciplinske .... bljak....

Ljudi znaju patiti zbog neznanja, zbog krive percepcije sebe ili stvarnosti, zbog toga što gube nešto što vole ili ne dobijaju ono što im treba ili im je povrijeđen ego....

Kao što rekoh ljudi pate zbog svega i svačega i DA, slažem se s tobom, većina patnji zapadnog čovjeka koja nije vezana za samu egzistenciju i zdravlje se može izbjeći korigiranjem stava.

Ali, bez obzira na to, kao što je Budha rekao - bolest, starenje i umiranje - ne može se izbjeći. Rođenjem svi smo osuđeni na propadanje, bolest, i konačnost rastanka zauvijek kojeg zovemo smrt. Koja nikad nije veličanstvena. A propadanje svih tjelesnih i mentalnih funkcija kod staraca je još i degradirajuće.

Nekoj ženi je umrlo dijete. U naručju shrvana od tuge donijela ga je Učitelju i zamolila da ga oživi. Učitelj je rekao: može, ako mi doneseš par sjemenki (neke biljke zaboravila sam koje) od porodice u kojoj nitko nikad nije patio. Naravno žena nije našla takvu porodicu. Jer svi su kušali patnju.

Zato što je patnja neizbježna zadana je kao postavka ljudskog postojanja. Ali, rekoh slažem se da se neke patnje daju se anulirati, raspršiti jer su od iluzije ....
Počinjemo da se slažemo u većini stvari. Ja ću govoriti naravno iz svog konteksta.

Ta vrsta patnje koja je utkana u određeni intenzitet fizičkog bola, pa i emocionalnog naboja usled gubljenja dragih osoba, to je sve nešto što se kod osoba koje su postigle stabilnost, dakle, kod zdravih osoba čija je energija postojana, ne manifestuje u obliku duboke tuge i žalosti, već kroz proves koji neće dodatno poremetiti normalne funkcije nervnog sistema - jer i zašto bi. Jesmo živa bića, jesmo ljudi, jesmo skloni da proživimo intenzivne stvari kroz suze i smeh, ali to jednostavno en mora biti toksično kao što inače jeste.

Dakle, ja jesam na prvom mestu govorio upravo o tome što s jedne strane Buda govori kroz prizmu 'neznanja' itd, ali to i jeste upravo ono što se odnosi na naš duhovni razvoj koji predstavlja iskustvo drugačije od uobičajene poistovećenosti sa čulima, i posebno onim umnim delom koji predstavlja nagomilane utiske koje su dospele preko čula - suštniski su to kod većine ljudi sve što ljudi poznaju, od njih je načinjen "svet" koji poznaju, ne poznaju ništa mimo toga i to je tragedija - o tome Buda govori u Damapadi na samom početku, i to je opšta zakonitost varljivosti ograničenih čula gde se utisci zamenjuju sa svetom, utisci o svetu smatraju se "viđenim svetom" - činjenica je da kod nekih ljudi usled preintenzivnog dužeg bola ili ti patnje koja je nesnosna i traje dolazi do neke vrste odvajanje, procesa poništavanja duboko utkanih uzroka koji su uzroci tih stanja, kao da patnja poništava samu sebe iskorenjujući je, kao i izdvajajući samu svest iz stiska tih utisaka, čime se menja iskustvo, i čitava percepecija.

Život je patnja za one koji ga nisu dovoljno dotakli, tada je definitivno patnja. Oni koji su duboko poistovećeni sa svojim telima, za njih podsvesno ta tela umiru vrlo često, strah od smrti proizvodi različite impulse u njihovim životima, žive kompulzivno i umiru kompulzivno.

Patnja je postavka samo zato što svest preuzima tendencije koje već postoje. ja sam preuzeo svoje, preko majke, uz oca, kroz sredinu koja je uticala na mene, i kroz rano detinjstvo koje je potpuno u neznanju, u neznanju kao ništa negativno ili pozitivno već prosto takvo kakvo je - i sve me to oblikovalo a ja sam se poistovetio s tim kao da je to jednako onim što ja jesam, i to me je uhvatilo u veliki pritisak iz kojeg čovek može izaći ili kao bogalj ili kao onaj koji je taj pritisak preobratio u suvo zlato. Ne mora to soba sama samcata činiti, nismo ovde sami, vrlo smo povezani, ali je moguće iz takvih iluzornih opstrukcija izaći, pa čak i sa određenim oštećenjima na mozgu koje se regenerišu iako konvencionalno medicinski predstavljaju ireverzibilne pojave.

Smrt nije patnja, nije ni život, no uslovi koje smo stvorili civilizacijski umnogome nam to tako predstave, i umnogome svakako i ruše nebrojane živote i čitave generacije ljudi u nekim prostorima. I to je patnja onih zarobljenih u borbi za moć, borbi za prevlast.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 19:56   #1508
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Počinjemo da se slažemo u većini stvari. Ja ću govoriti naravno iz svog konteksta.

Ta vrsta patnje koja je utkana u određeni intenzitet fizičkog bola, pa i emocionalnog naboja usled gubljenja dragih osoba, to je sve nešto što se kod osoba koje su postigle stabilnost, dakle, kod zdravih osoba čija je energija postojana, ne manifestuje u obliku duboke tuge i žalosti, već kroz proves koji neće dodatno poremetiti normalne funkcije nervnog sistema - jer i zašto bi. Jesmo živa bića, jesmo ljudi, jesmo skloni da proživimo intenzivne stvari kroz suze i smeh, ali to jednostavno en mora biti toksično kao što inače jeste.
Odgovorit ću ti samo ovo ... da ne idem u dužinu ....Mislim u principu da bi se mogli složiti, jer i ja mislim da ne treba biti toksično ..... Ali isto tako ne i neproživljeno ili relativizirano ...

Ja smatram da duhovno razvijena osoba ima daleko veću senzitivnost, daleko veću empatiju, suosjećanje nego osoba koja je materijalista. Slijedom toga i bol je jača a ne slabija. Ta vairagya ili odvojenost, nevezanost, "sve je jedno, pa je svejedno" po meni je, kao što sam ti rekla oblik anesteziranja bolnih iskustava.

Jedan od načina da se ne osjeća taj intezitet.

Kad se anesteziraš za bol, anesteziraš se i za zadovoljstvo.

I to ćeš vidjeti na licima dugogodišnjih radnika na sebi.

Na njima je sjena praznine, nešto bezizražajno, neko tupilo koje skrivaju iza lažnih osmjeha razumijevanja.

Autentičnost se pogubila u ime samopopravljanja. Nigdje originalnog neponovoljivog stvarnog bića.



Nema samopopravljanja. Znaš zašto? Zato jer ono u nama što je stvarno, ono što mi doista jesno - nikad nije bilo niti ikad može biti pokvareno da bi se trebalo popravljati.





U unutarnjem prostoru povremeno svakome se pojavi nepodnošljiva patnja, val se diže, tsunami nas nosi, porazbija ponešto, s vremenom se smiruje i čovjek se opet smije ... Treba teći s postojanjem i svemu reći veliko DA. wu wei ...

Samopopravljači i radnici na sebi - sami sebi govore NE .... tamo gdje su mama i tata i društvo stali oni sami nastavljaju sebe korigirati sve dok ne umru iznutra.
__________________

Zadnje uređivanje Cherie : 19.09.2017. at 20:10.
Cherie is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 20:13   #1509
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Počinjemo da se slažemo u većini stvari. Ja ću govoriti naravno iz svog konteksta.

Ta vrsta patnje koja je utkana u određeni intenzitet fizičkog bola, pa i emocionalnog naboja usled gubljenja dragih osoba, to je sve nešto što se kod osoba koje su postigle stabilnost, dakle, kod zdravih osoba čija je energija postojana, ne manifestuje u obliku duboke tuge i žalosti, već kroz proves koji neće dodatno poremetiti normalne funkcije nervnog sistema - jer i zašto bi. Jesmo živa bića, jesmo ljudi, jesmo skloni da proživimo intenzivne stvari kroz suze i smeh, ali to jednostavno en mora biti toksično kao što inače jeste.

Dakle, ja jesam na prvom mestu govorio upravo o tome što s jedne strane Buda govori kroz prizmu 'neznanja' itd, ali to i jeste upravo ono što se odnosi na naš duhovni razvoj koji predstavlja iskustvo drugačije od uobičajene poistovećenosti sa čulima, i posebno onim umnim delom koji predstavlja nagomilane utiske koje su dospele preko čula - suštniski su to kod većine ljudi sve što ljudi poznaju, od njih je načinjen "svet" koji poznaju, ne poznaju ništa mimo toga i to je tragedija - o tome Buda govori u Damapadi na samom početku, i to je opšta zakonitost varljivosti ograničenih čula gde se utisci zamenjuju sa svetom, utisci o svetu smatraju se "viđenim svetom" - činjenica je da kod nekih ljudi usled preintenzivnog dužeg bola ili ti patnje koja je nesnosna i traje dolazi do neke vrste odvajanje, procesa poništavanja duboko utkanih uzroka koji su uzroci tih stanja, kao da patnja poništava samu sebe iskorenjujući je, kao i izdvajajući samu svest iz stiska tih utisaka, čime se menja iskustvo, i čitava percepecija.

Život je patnja za one koji ga nisu dovoljno dotakli, tada je definitivno patnja. Oni koji su duboko poistovećeni sa svojim telima, za njih podsvesno ta tela umiru vrlo često, strah od smrti proizvodi različite impulse u njihovim životima, žive kompulzivno i umiru kompulzivno.

Patnja je postavka samo zato što svest preuzima tendencije koje već postoje. ja sam preuzeo svoje, preko majke, uz oca, kroz sredinu koja je uticala na mene, i kroz rano detinjstvo koje je potpuno u neznanju, u neznanju kao ništa negativno ili pozitivno već prosto takvo kakvo je - i sve me to oblikovalo a ja sam se poistovetio s tim kao da je to jednako onim što ja jesam, i to me je uhvatilo u veliki pritisak iz kojeg čovek može izaći ili kao bogalj ili kao onaj koji je taj pritisak preobratio u suvo zlato. Ne mora to soba sama samcata činiti, nismo ovde sami, vrlo smo povezani, ali je moguće iz takvih iluzornih opstrukcija izaći, pa čak i sa određenim oštećenjima na mozgu koje se regenerišu iako konvencionalno medicinski predstavljaju ireverzibilne pojave.

Smrt nije patnja, nije ni život, no uslovi koje smo stvorili civilizacijski umnogome nam to tako predstave, i umnogome svakako i ruše nebrojane živote i čitave generacije ljudi u nekim prostorima. I to je patnja onih zarobljenih u borbi za moć, borbi za prevlast.
Da li ti razumiješ išta od toga šta pišeš Čovječe, govori o temi, normalno i jasno, ako je to uopće moguće...
mahher is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 20:26   #1510
Quote:
Cherie kaže: Pogledaj post
Odgovorit ću ti samo ovo ... da ne idem u dužinu ....Mislim u principu da bi se mogli složiti, ali ja ću iz svog ugla:

Ja smatram da duhovno razvijena osoba ima daleko veću senzitivnost, daleko veću empatiju, suosjećanje nego osoba koja je materijalista. Slijedom toga i bol je jača a ne slabija. Ta vairagya ili odvojenost, nevezanost, "sve je jedno, pa je svejedno" po meni je, kao što sam ti rekla oblik anesteziranja bolnih iskustava.

Jedan od načina da se ne osjeća taj intezitet.

Kad se anesteziraš za bol, anesteziraš se i za zadovoljstvo.

I to ćeš vidjeti na licima dugogodišnjih radnika na sebi.

Na njima je sjena praznine, nešto bezizražajno, neko tupilo koje skrivaju iza lažnih osmjeha razumijevanja.

Autentičnost se pogubila u ime samopopravljanja. Nigdje originalnog neponovoljivog stvarnog bića.

Nema samopopravljanja. Znaš zašto? Zato jer ono u nama što je stvarno, ono što mi doista jesno - nikad nije bilo niti ikad može biti pokvareno da bi se trebalo popravljati.


U unutarnjem prostru povremeno svakome se pojavi nepodnošljiva patnja, val se diže, tsunami nas nosi, porazbija ponešto, s vremenom se smiruje i čovjek se opet smije ... Treba teći s postojanjem i svemu reći veliko DA. wu wei ...

Samopopravljači i radnici na sebi - sami sebi govore NE .... tamo gdje su mama i tata i društvo stali oni sami nastavljaju sebe korigirati sve dok ne umru iznutra.
Popravljanje površnosti svakako nikada neće biti dovoljna, ljudi pokušavaju da poprave sopstvenu apsorbovanost u izmišljenoj ličnosti koju su stvorili i koja im u nekom smislu više ne odgovara jer ima bujicu misli i osećanja koje oni ne mogu držati pod kontrolom - smatraju da će takve promene biti nešto stvarno.

Čovek treba da učini to da profukcioniše ono što čini njegova tela, dakle, ne da šapuće sebi "sve je sad u redu" ili da stvori glomaznu sliku o sebi, već da učini nešto da ono što on jeste, i ono što ga čini, ne bude prepreka za funkcionisanje života u njemu koji je svakako autonomna i superinteligentna pojava.

Ja nisam postao manje senzibilan, naprotiv, postao sam vrlo senzibilan, u dužem periodu ujedno i vrlo osetljiv zbog toga, ali vremenom stupa i određena zrelost, svakako i stabilnost, i harmoničnost, život se postepeno otkriva na način na koji nikada nije mogao biti anticipiran.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 20:27   #1511
Quote:
mahher kaže: Pogledaj post
Da li ti razumiješ išta od toga šta pišeš Čovječe, govori o temi, normalno i jasno, ako je to uopće moguće...
Nisi obavezan me čitati.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 23:14   #1512
Quote:
Cherie kaže: Pogledaj post
Je si li je mogao izbjeći radom na sebi?
Lako:

Ako je fizička patnja - flaster morfija
Ako je psihička patnja - normabel od 10 mg
krena is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2017., 23:44   #1513
Quote:
krena kaže: Pogledaj post
Lako:

Ako je fizička patnja - flaster morfija
Ako je psihička patnja - normabel od 10 mg
Ovo je šala?
mahher is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 01:07   #1514
Quote:
mahher kaže: Pogledaj post
Točno te ta slika opisuje
Spameri po svojoj slici i prilici i tako ne čitaju s razumevanjem.

Ali ja te razumem.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 10:39   #1515
Quote:
krena kaže: Pogledaj post
Lako:

Ako je fizička patnja - flaster morfija
Ako je psihička patnja - normabel od 10 mg
Istina...taj famozni rad na sebi koji mnogi koriste kao terapiju je precijenjen.

On prvenstveno traži visok stupanj svjesnosti - odnosno ispravnu sliku o sebi.


Tko od nas ima ispravnu, objektivnu sliku o samome sebi?

Mi smo nakupina svega i svačega; sakupljamo smeće
i biserje počev od dana rođenja, upijamo sve ono što se događa iz okoline, nas preoblikuju gorke životne činjenice, mi ih prerađujemo meljemo ko mlin, stvaramo misli, donašamo odluke .......i opet patimo.


Rad na sebi je način kako oporu životnu stvarnost pokušavamo prilagoditi sebi mijenjajući se - što je dakako bolno.

Slikovito - mi smo kao fakiri koji leže na čavlima a ispod leđa stavljamo tanki pokrivač da bi ublažiti dodir vrha metala.
Promjene su dakako rezultat našeg napora da nam zbilja donaša što manje boli...

Koliko ćemo u tome imati uspijeha posve je neizvjesno je patnja nam je sudbina!
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 13:29   #1516
Quote:
Cherie kaže: Pogledaj post
a vidim i ja da sam party breaker.....
Utišana je utihnula. Ne odgovara mi ....


Evo, da ti odgovorim.
Bila sam zauzeta.

Svakome dolaze iskustva koje mora prozivjeti
Pa tako i njima i meni i svakome bez izuzetaka.

Svatko je na nekom stupnju razvoja i u skladu s time dolaze mu i takva iskustva.
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 13:49   #1517
Sad sam procitala: yakuzza je sve vrlo lijepo objasnio
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 16:40   #1518
Quote:
utisana kaže: Pogledaj post
Sad sam procitala: yakuzza je sve vrlo lijepo objasnio
On lijepo objasnio?? Pa to je hrpa krajnje nepovezanih rečenica bez ikakvog značenja...I ništa ti nisi odgovorila, kao i tvoj brat po mišljenju
mahher is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 16:41   #1519
Quote:
Nemruth Dagi kaže: Pogledaj post
Istina...taj famozni rad na sebi koji mnogi koriste kao terapiju je precijenjen.

On prvenstveno traži visok stupanj svjesnosti - odnosno ispravnu sliku o sebi.


Tko od nas ima ispravnu, objektivnu sliku o samome sebi?

Mi smo nakupina svega i svačega; sakupljamo smeće
i biserje počev od dana rođenja, upijamo sve ono što se događa iz okoline, nas preoblikuju gorke životne činjenice, mi ih prerađujemo meljemo ko mlin, stvaramo misli, donašamo odluke .......i opet patimo.


Rad na sebi je način kako oporu životnu stvarnost pokušavamo prilagoditi sebi mijenjajući se - što je dakako bolno.

Slikovito - mi smo kao fakiri koji leže na čavlima a ispod leđa stavljamo tanki pokrivač da bi ublažiti dodir vrha metala.
Promjene su dakako rezultat našeg napora da nam zbilja donaša što manje boli...

Koliko ćemo u tome imati uspijeha posve je neizvjesno je patnja nam je sudbina!
Lijepo i realno razmišljanje...
mahher is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2017., 17:04   #1520
Quote:
mahher kaže: Pogledaj post
On lijepo objasnio?? Pa to je hrpa krajnje nepovezanih rečenica bez ikakvog značenja...I ništa ti nisi odgovorila, kao i tvoj brat po mišljenju


Ti ocekujes da ti se kvantna fizika objasni formulama iz 5.raz osnovne

Ne ide.

Ako te zaista interesira sta smo napisali
Citaj strpljivo, po nekoliko puta kako bi mogao osjetiti sta je napisano
Ili se zali i dalje i budi u uvjerenju da mi pisemo gluposti
Zivio
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:45.