Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.06.2017., 18:06   #21
Quote:
Prosvjetljenost se rijetko dobiva džabe. Ne bih rekla da se toga dolazi lijepim i ugodnim životom.
ja sam vala prosvjetljenost stekao teškim radom i neugodnim životom..

vala da sam birao odabrao bi lijep i ugodan život..
nezgodan2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 20:37   #22
pa zasto ne odaberete lipi i ugodni zivot?

sami kreiramo svoj zivot,niko to ne radi umisto nas,ni bog ni drugi ljudi ,sami kreiramo.

iskustvo siromastva,bolesti,gubitka bliske osobe,itd itd..su iskustva,dogadjaji..kako ce i ko gledati takav ce mu biti i zivot..ne mozemo minjati nikog osin sebe,i po meni kljuc je uvik u tome kako mi reagiramo na bilosto sto nam se desi u zivotu.
__________________
Sono fuori di testa,ma diverso da loro
alexamona is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 21:16   #23
Quote:
Coeli kaže: Pogledaj post
Nekad mi se čini kako ljudi bježe u duhovne visine kako bi se poštedjeli boli mogućih neugodnih iskustava.
Držim to pogreškom, jer na takvim (bolnim) iskustvima puno toga se nauči, što se ni na koji drugi način ne može naučiti.

Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka. / Zafon, Sjena vjetra.


Prosvjetljenost se rijetko dobiva džabe. Ne bih rekla da se toga dolazi lijepim i ugodnim životom.
Me nema tu bježanja, jednostavno si takav. Treba si to priznati i biti dosljedan a ne pokušavati biti doslovno, normalan. Pišem iz iskustva o tome, kod mene je to tako bilo ili je. Imam i dalje borbu sa sobom i svijetom ali manje jer sad nešto i znam. Može se to reći i da je iskustvo. Iako ja ne tvrdim da je starost pametnija od mladosti.

Što misliš pod bolna iskustva i što bi to trebalo značiti ?

Do prosvjetljenostu se dolazi kroz budnost i sviješću.
Patnja može biti poticaj slažem se, ali opet onaj koji previše pati i ima težak životni put, taj se baš i ne može baviti sobom. Duhovnost traži vrijeme i tišinu, ona je i žrtvovanje i povlastica u jedno.

Sudbina (duhovnost je nadilazi, dakle ovu dimenziju postojanja) je uzročno posljedično odvijanje života i ona ako je do objektivnih okolnosti, onda bi mogla biti mimo naše volje, ali traži se da je ona u našoj volji, barem u većoj mjeri.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 22:12   #24
Quote:
Coeli kaže: Pogledaj post
Držim to pogreškom, jer na takvim (bolnim) iskustvima puno toga se nauči, što se ni na koji drugi način ne može naučiti
Idi iskusiti kako je to biti silovana svaki dan i noć; prijavi se recimo dobrovoljno nekome u Isilu ili tako nešto.

Nakon takvog iskustva pitat ću te jesi li još uvijek sposobna (pod uvjetom da si to uopće i ranije bila...nismo svi sposobni doživjeti sve što se može doživjeti) iskusiti kako je to biti zaljubljena u jednog muškarca i maštati da s njime imaš dijete. Naprimjer.


Svi ovi koji smatraju da je u životu potrebno "sve iskusiti" - kako bismo znali o čemu se radi - očito nemaju pojma kakve gluposti pričaju i koliko apsolutno nepoznavanje ljudske prirode, i fizičke i psihičke, time pokazuju
__________________
"Vrijednost ideje se može odrediti kvalitetom onih koji je zastupaju" (A. Hemon)
Nea-- is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 22:18   #25
Prije nego krenete zagovarati takav izopačeni Carpe diem, pročitajte barem jedno djelo nekog poznatog psihoterapeuta - bilo kojeg....

Samo da steknete uvid kako loša iskustva (a pod iskustva mislim na unutarnji doživljaj a ne na vanjsko zbivanje koje ništa samo po sebi ne znači, i može proći sasvim nezapaženo ako je čovjek ravnodušan i otupio na sve) mogu sasvim uništiti sposobnost proživljavanja sretnih i ugodnih iskustava ....

Pričate o učenju putem iskustava kao da ljudsko biće ima živčani sustav od čelika a ne od extremno osjetljivog materijala koji s vremenom postaje sve osjetljiviji i osjetljiviji
__________________
"Vrijednost ideje se može odrediti kvalitetom onih koji je zastupaju" (A. Hemon)
Nea-- is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 22:20   #26
Quote:
alexamona kaže: Pogledaj post
pa zasto ne odaberete lipi i ugodni zivot?

sami kreiramo svoj zivot,niko to ne radi umisto nas,ni bog ni drugi ljudi ,sami kreiramo.

iskustvo siromastva,bolesti,gubitka bliske osobe,itd itd..su iskustva,dogadjaji..kako ce i ko gledati takav ce mu biti i zivot..ne mozemo minjati nikog osin sebe,i po meni kljuc je uvik u tome kako mi reagiramo na bilosto sto nam se desi u zivotu.
pa to sam i napravio, a ono ispo težak i naporan...

a na ono što sam doživio sam reagiro prosvjetljenjem.. mislim da je to dobra reakcija.. reko bih čak neizbježna
nezgodan2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 22:24   #27
I još nešto: Ono što se "nauči" putem nekog iskustva nije neka jako komplicirana i vrijedna lekcija, niti nekakvo korisno znanje: putem iskustva se može naučiti samo to da li ćemo u životu i dalje gledati imati slična iskustva ili ćemo paziti da izbjegavamo bilo šta slično tom nečem bolnom/neugodnom što smo jednom doživjeli.

Dakle, ono što se "nauči" putem iskustva je lekcija biljke: Hoćemo li se okretati ka tom iskustvu/suncu ili ćemo bježati od njega.
"Nauči" se smjer kretanja u životu i kroz život.
Ne znam čak da li takva "poduka" uopće zaslužuje da bude svrstana pod Znanje
__________________
"Vrijednost ideje se može odrediti kvalitetom onih koji je zastupaju" (A. Hemon)
Nea-- is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2017., 22:59   #28
Quote:
Nea-- kaže: Pogledaj post
Kako možeš "osobno odabirati iskustva" ... ?

Možda možeš odabrati što ćeš sljedeće uraditi te ako treba nešto isprovocirati ili isforsirati, da bude "volja tvoja", ali što ćeš uistinu iskusiti time...?

(Ili ja ne razumijem o čemu govoriš.... )
Nicolai Hartmann jasno ističe;
"Život današnjeg čovjeka nije povoljan za produbljivanje. Njemu nedostaje mira i kontemplacije, to je život nespokojstva i žurbe, natjecanje bez cilja i promišljenosti. Tko se načas zaustavi, u slijedećem je času već prevladan. I kao što se smjenjuju zahtjevi izvanjskog života, tako se smjenjuju i dojmovi, doživljaji, senzacije. I naše ulaženje u stvar je površno, naš se vrijednosni osjećaj otupljuje u lovu na ono senzacionalno."

Smatram da se uvelike možemo složiti s ovim gore izrečenim bez obzira kojem svjetonazoru pripadamo. Ono što je zanimljivo je upravo činjenica da je Hartmann pisao o čovjeku iz prve polovine prošlog stoljeća. Nicolai Hartmann (1882 – 1950).

Iz ovoga se da zaključiti da je čovjek uvijek bio u borbi i nema idealnih vanjskih utjecaja za zahvaćanje njegovih najunutarnjijih sfera. Moderni čovjek nije samo u nemiru i žurbi, on postaje bolesno ironičan upravo zbog tog nesklada.

Stoga zaključujem da čovjek treba prigrliti sustav moralnosti koji smatra najbliži onom svom ja, kojeg trenutno može raspoznati. I onda taj sustav kroz život obogaćivati sprovođenjem, i na taj način činiti dobroi sebi i drugima. Znači stvar je djelovanja. Kao što školjka prigrli zrnce pijeska i onda kroz djelovanje od njega napravi biser.

Evo ne znam da li sam ti ovim gore odgovorio. To je također upis s jedne druge teme, ali ono što želim reći je da čovjek može birati iskustva preko aktivnih izbora u svakodnevnim situacijama, pritom osluškujći najpažljivije što može ono svoje tiho... ja.

Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
To je istina, ali osim što neka iskustva treba izbjegavati, neka nije ni moguće imati čak i kad bismo htjeli. Recimo, muškarci ne mogu imati iskustvo rađanja bebe.
Pa već sam nekoliko puta rekao da se treba razvijati u skladu sa osobnim afinitetima, tako da se mogu složiti da ne treba sve iskusiti, niti nestati u koncentričnoj disperziji pokušaja da se što više toga iskustveno spozna.

Što se poroda tiče, muškarac može biti prisutan na porodu. Ja osobno jesam i znam da je to mnogo značilo mojoj ženi, ali i meni...

Quote:
Fantasist kaže: Pogledaj post
Shvaćam te ali se ne slažem sa time. Mudar čovjek nema zašto proživljavati ono što doslovno zna unaprijed.
Još dalje razine su, prosvjetljenost.

što se tiče razvoja u smjerovima u kojima smo recimo tako deficitarni, može se nešto malo raditi na tome ali upravo te autentičnost (možemo reći duša) vuče tebi te onda nemožeš biti ono što nisi. Jednostavno te ne zanima. (npr. uostalom zato pišemo na duhovnosti a ne drugim temama kojih je mnoštvo)
Upravo sam zato i u onom postu rekao psihičko i duhovno, a zapravo duhovni ljudi isto moraju imati maske (zato što svijet živi na jednoj razini postojanja koja je prilično teška i protivna autentičnosti) ali oni imaju autentičnu za razliku od većine koja i nema sebe već su upravljani glede ponašanja.
Ja bih rekao da u nekim stvarima jednostavno nadrasteš porive i ne dotiču te stvari koje su te prije na neki način uzbuđivale. Ovo za maske se ne bih baš složio jer smatram da se autentičnost kao takva da lako uočiti i ne treba ju skrivati, dapače. Ona kao jedan snažan energetski izboj može biti i nadahnuće za okolinu.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 00:37   #29
Što se tiče ugodnih iskustava i "duhovnog razvoja", to dvoje ide skupa, suprotno mišljenju mnogih:

"Whoever blocks pleasure must, perforce, also block the deep connection with the spiritual self. Conversely, only those who are free enough to let go in one respect are free to do so in the other. These apparently two experiences -- spiritual self-realization and the capacity for pleasure -- become one and the same. They are interactive and interdependent" (Pathwork 177)

Znači, što si sretniji - to si duhovno razvijeniji odnosno autentičniji

Ili, što bi Spinoza reko: Veća radost = veće savršenstvo

Ne ganja čovjek uzalud ugodna i sretna iskustva, to je ugrađeno u nas i "pametnije" od našeg kršćanskog pametovanja-utjehe kako "patnja oplemenjuje"....
__________________
"Vrijednost ideje se može odrediti kvalitetom onih koji je zastupaju" (A. Hemon)
Nea-- is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 01:26   #30
Quote:
Fantasist kaže: Pogledaj post
Me nema tu bježanja, jednostavno si takav. Treba si to priznati i biti dosljedan a ne pokušavati biti doslovno, normalan. Pišem iz iskustva o tome, kod mene je to tako bilo ili je. Imam i dalje borbu sa sobom i svijetom ali manje jer sad nešto i znam. Može se to reći i da je iskustvo. Iako ja ne tvrdim da je starost pametnija od mladosti.

Što misliš pod bolna iskustva i što bi to trebalo značiti ?

Do prosvjetljenostu se dolazi kroz budnost i sviješću.
Patnja može biti poticaj slažem se, ali opet onaj koji previše pati i ima težak životni put, taj se baš i ne može baviti sobom. Duhovnost traži vrijeme i tišinu, ona je i žrtvovanje i povlastica u jedno.

Sudbina (duhovnost je nadilazi, dakle ovu dimenziju postojanja) je uzročno posljedično odvijanje života i ona ako je do objektivnih okolnosti, onda bi mogla biti mimo naše volje, ali traži se da je ona u našoj volji, barem u većoj mjeri.
Nisam mislila na tebe ili na tvoj ''bijeg'' u duhovne visine (kako bi se poštedjeli boli neugodnih iskustava), nego samo spomenuh da ima ljudi koji to čine.

Liše se koječega svjetovnoga, pušu i na hladno, a sve iz straha da ih opet ne pogodi neko loše iskustvo.
Otprilike onako kako je zborio Zaratustra kad se povukao na pustinjačenje: Sad ljubim Boga, ljude ne ljubim. Čovjek mi je suviše nesavršena stvar, dotukla bi me ljubav prema čovjeku.


Želim reći, lako je povući se u intelektualiziranje i duhovne visine pa tamo filozofirati o čem god već, ali na muci se poznaju junaci. Hrabri ostaju, uče, bore se, padnu ali se i dignu, ustaraju i idu dalje. A slabići, baš kao po Gurdjieffu, čitav život provedu u snu, a neki u tom snu (bogme!) pišu i knjige.
Dodala bih, neki ih i čitaju u obilatim količinama pa o iskustvu uče iz knjiga (!?).

Bojim se da onaj tko se sa sobom i sa svijetom nije borio, ne zna puno ni o sebi ni o tom svijetu.

Patnja nekog uništi a nekog dovede do prosvjetljenja. Onima koji žive lijepo i ugodno najčešće nedostaje motivacije.

Dakako, slažem se da duhovnost nadilazi sudbinu. U tome i jest stvar. Gdje je motiv za nadilaženje sudbine ako nam je sklona?
__________________
Samo budale i mrtvaci ne mijenjaju mišljenje. *&* Život je niz privremenih stanja.
Coeli is online now  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 02:07   #31
Ma, to davanje "uputa" kako svi skupa trebamo živjeti, i što je bolje, ovako ili onako, pa onda postavljanje jednog načina na pijedestal uz osuđivanje drugog, svi-"trebamo"-ustati-kad-padnemo-a-ne-ostati-na-podu i bla bla, crno-bijelo*, junaci neka žive i budu slavljeni a slabići neka se srame itd itd - to mi je nešto toliko blesavo i naivno da to ne mogu opisati riječima ....




*Inače obožavam crno-bijele fotografije i vintage ...
__________________
"Vrijednost ideje se može odrediti kvalitetom onih koji je zastupaju" (A. Hemon)

Zadnje uređivanje Nea-- : 21.06.2017. at 02:20.
Nea-- is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 02:17   #32
Quote:
Coeli kaže: Pogledaj post
Bojim se da onaj tko se sa sobom i sa svijetom nije borio, ne zna puno ni o sebi ni o tom svijetu.

Onima koji žive lijepo i ugodno najčešće nedostaje motivacije.

Dakako, slažem se da duhovnost nadilazi sudbinu. U tome i jest stvar. Gdje je motiv za nadilaženje sudbine ako nam je sklona?
Borba je životinjski način postojanja koji se sve više i više nadilazi i već je neko vrijeme démodé.

Ugodan i lijep život je sam (po) sebi dovoljan; to što netko tko ugodno i lijepo živi nema motivacije ni za kakvu borbu više je plus nego minus... Takav čovjek dalje radi i postiže svoje ciljeve bez prevelike muke i borbe, na ugodan način.

Zbog čega je potrebno "nadići sudbinu" i što to uopće znači.... ?


Jedino što priznajem patnji i bolu je da su korisni kako bi se iz sposobnosti za životinjske čulne užitke uzdiglo na nivo ljudskih užitaka, so to speak ...
__________________
"Vrijednost ideje se može odrediti kvalitetom onih koji je zastupaju" (A. Hemon)
Nea-- is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 10:38   #33
Quote:
Coeli kaže: Pogledaj post
Patnja nekog uništi a nekog dovede do prosvjetljenja. Onima koji žive lijepo i ugodno najčešće nedostaje motivacije.

Dakako, slažem se da duhovnost nadilazi sudbinu. U tome i jest stvar. Gdje je motiv za nadilaženje sudbine ako nam je sklona?
Problem pronalaska motivacije je vrlo bitan za ovu temu. Teško je napustiti pozicije ugode i današnjeg komformizma koji je sveden na sviđanje drugima, a najmanje samom sebi.

Ovo je samo opservacija, možda i griješim, nisam iskusio.

Quote:
Nea-- kaže: Pogledaj post
Ma, to davanje "uputa" kako svi skupa trebamo živjeti, i što je bolje, ovako ili onako, pa onda postavljanje jednog načina na pijedestal uz osuđivanje drugog, svi-"trebamo"-ustati-kad-padnemo-a-ne-ostati-na-podu i bla bla, crno-bijelo*, junaci neka žive i budu slavljeni a slabići neka se srame itd itd - to mi je nešto toliko blesavo i naivno da to ne mogu opisati riječima ....




*Inače obožavam crno-bijele fotografije i vintage ...
Pa normalno je da ljudi kako ulaze u temu donose neka svoja razmišljanja, dok sama tema ne napravi korito i stvari povede u željenom smjeru. Hoću reći da ne vidim da netko misionari sa davanjem uputa, stvar je i kako netko artikulira svoje misli i kojim izražajnim oblicima se koristi. S nekim klikneš na prvu rečenicu, a s nekim napišeš plahte i još se nakon toga češkaš.

Quote:
Nea-- kaže: Pogledaj post
Jedino što priznajem patnji i bolu je da su korisni kako bi se iz sposobnosti za životinjske čulne užitke uzdiglo na nivo ljudskih užitaka, so to speak ...
Hajde ovo malo proširi kad nađeš vremena.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 11:53   #34
Quote:
Nea-- kaže: Pogledaj post
Ili, što bi Spinoza reko: Veća radost = veće savršenstvo
Ja nisam tako shvatio Spinozu. On kaže da je "radost prijelaz od manjega većem savršenstvu". Naglasak je na prijelazu. Ako to predočimo kao brojeve onda bi prijalaz sa 10 na 20 bila veća radost nego prijelaz sa 50 na 51, iako je 51 "savršenije" od 20. Spinoza naglašava: "Kažem prijelaz. Jer radost nije sâmo savršenstvo. Jer kad bi se čovjek rađao sa savršenstvom, kome prelazi, on bi ga posjedovao, bez afekta radosti." Drugim riječima, radost nije mjerilo savršenstva.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 12:24   #35
Quote:
Templarski red kaže: Pogledaj post

Ja bih rekao da u nekim stvarima jednostavno nadrasteš porive i ne dotiču te stvari koje su te prije na neki način uzbuđivale. Ovo za maske se ne bih baš složio jer smatram da se autentičnost kao takva da lako uočiti i ne treba ju skrivati, dapače. Ona kao jedan snažan energetski izboj može biti i nadahnuće za okolinu.
Možda određenoj manjoj skupini ljudi, velika većina je jako pala na zemlju i nema smisla da njima nešto objašnjavaš kad oni to ne mogu razumjeti, moraš im se prilagoditi a s druge strane nemožeš i nisi u takvom filmu, što stvara neugodu.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 12:33   #36
Quote:
Nea-- kaže: Pogledaj post
Borba je životinjski način postojanja koji se sve više i više nadilazi i već je neko vrijeme démodé.
Ugodan i lijep život je sam (po) sebi dovoljan; to što netko tko ugodno i lijepo živi nema motivacije ni za kakvu borbu više je plus nego minus... Takav čovjek dalje radi i postiže svoje ciljeve bez prevelike muke i borbe, na ugodan način.
Zbog čega je potrebno "nadići sudbinu" i što to uopće znači.... ?
Jedino što priznajem patnji i bolu je da su korisni kako bi se iz sposobnosti za životinjske čulne užitke uzdiglo na nivo ljudskih užitaka, so to speak ...
Nea, ne može lijepo i ugodno i krasno živjeti onaj koji se nalazi u hrpi životnih govana. Jedno isključuje drugo, to se samo po sebi razumije.
Takav čovjek se mora puno mučiti, raditi i boriti se da bi se s dna bunara popeo do svjetla.
Ima ljudi koji se godinama probijaju kroz duge mračne tunele gdje ih samo tračak svjetla katkad obasja kroz neku pukotinu. Jedini put kojim se mogu kretati je onaj koji vodi prema izlazu, a to potraje.
Nisu to birali - tko bi odabrao takav život? Jasno da bi svatko odabrao lakši i ljepši život, kad bi mogao. Ali ne može. Nije to kao u samoposluzi - dođeš pa biraš. Pod uvijetom da to možeš platiti.
O tome se zapravo i radi.
Ako je sudbina nekome ''zascrtala'' težak put, ako je rođen u nepovoljnim okolnostima, kakav drugi izbor ima nego boriti se?
Ako ne to, ostat će u kaljuži. U muci. U mraku.
Put do svjetla je u tom smislu iskustveni put i kao takav je vrlo vrijedan - rekla bih, nezamijenjiv. Jer takav čovjek tada poznaje suštinu života, suštinu dvojstva - jer sve na ovome svijetu je dvojstvo.
I takvo znanje najzad iz više razloga i na više načina postane - neprocijenjivo.
Jer nije krnje, nije jednostrano - nego sveukupno, čime sudioniku ili promatraču omogućuje razumijevanje života u njegovoj sveukupnosti.

Takvu borbu opisati kao démodé, u najmanju ruku je dekadentno.
Nimalo čudno, ali upravo je lagodan život ono što često vodi u dekadenciju.

I zato prestani okretati okicama i zamisli se malo nad time.

Quote:
Nea-- kaže: Pogledaj post
Ma, to davanje "uputa" kako svi skupa trebamo živjeti, i što je bolje, ovako ili onako, pa onda postavljanje jednog načina na pijedestal uz osuđivanje drugog, svi-"trebamo"-ustati-kad-padnemo-a-ne-ostati-na-podu i bla bla, crno-bijelo*, junaci neka žive i budu slavljeni a slabići neka se srame itd itd - to mi je nešto toliko blesavo i naivno da to ne mogu opisati riječima ....

*Inače obožavam crno-bijele fotografije i vintage ...
Nije osuđivanje. Najzad, svatko bira što će raditi sa sobom i u krajnjoj liniji, sve to ima nekakvog smisla u loncu s čušpajzom zvanom život.

No onog tko se bori izaći iz loših okolnosti, svakako treba pohvaliti. S time se valjda slažeš?!
Tvrdim da će takav (iako to nije pravilo) prije doći do prosvijetljenja nego netko tko živi lijepo i lagodno.
Naravno da se ljudi nagonski štite od lošega. Pobogu, pa tko bi namjerno odabrao imati loša iskustva? Nitko to ne čini.
No nije rijedak slučaj da ljudi koji žive lijepo i lagodno, padnu u debele duboke depre kad im se dogodi nešto što se više ne uklapa u njihov lijep i ugodan scenarij.
I tada obilaze psihijatre, naravno - jer mogu to platiti. I rijetko kad na taj način istinski riješe problem - samo ga pokrpaju i odu šoping. Pa sve ispočetka.
Stvarni pomak - ni milimetar. Jer lijep i lagodan život im omogućuje tiješenje i ugađanje sebi. A problemi se ne riješavaju tiješenjem i ugađanjem sebi. Još jedni parom skupih cipela. Novim automobilom. Ili s 400 kn po satu razgovara s psihijatrom.

Nego radom na sebi. A upravo to je ono što ljudi koji žive lijepo i lagodno, ne bi radili. Jer je teško. Jer je bolno. Jer predstavlja kopanje po ranama. Suočavanje sa stvarimna s kojima se ne žele suočavati.
Ne, oni ih žele samo izbrisati. Kao čarobnim štapićem učiniti da nestanu.

Gdje tu vidiš ikakav napredak?

Onaj tko ne živi lijepo i lagodno naučit će nešto iz svojih loših životnih iskustava. Njemu u pravilu nema druge nego uhvatiti se u koštac s problemom - on ga nema čime zamaskirati, ne može pobjeći od njega i pronaći surogat kojim će se utješiti ili anestezirati bolne osjećaje.

I zato je učenje suočavanjem s teškim i bolnim iskustvima - neprocijenjivo. Omogućuje nam daljnji rast i razvoj. Vodi nas ravno u visine, pruža znatno dublji uvid od bilo kojeg naučenog iz literature.

Što ne znači da ne treba puno čitati.
__________________
Samo budale i mrtvaci ne mijenjaju mišljenje. *&* Život je niz privremenih stanja.
Coeli is online now  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 12:55   #37
Quote:
Coeli kaže: Pogledaj post
Pobogu, pa tko bi namjerno odabrao imati loša iskustva? Nitko to ne čini.
Kako nitko ne čini? Recimo prevariti drugoga da izvučeš neku korist za sebe. To je jedno vrlo loše iskustvo koje mnogi namjerno biraju, pa čak ni to iskustvo ih ne nauči pameti nego i dalje to čine.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 12:57   #38
Quote:
Coeli kaže: Pogledaj post
Nisam mislila na tebe ili na tvoj ''bijeg'' u duhovne visine (kako bi se poštedjeli boli neugodnih iskustava), nego samo spomenuh da ima ljudi koji to čine.

Liše se koječega svjetovnoga, pušu i na hladno, a sve iz straha da ih opet ne pogodi neko loše iskustvo.
Otprilike onako kako je zborio Zaratustra kad se povukao na pustinjačenje: Sad ljubim Boga, ljude ne ljubim. Čovjek mi je suviše nesavršena stvar, dotukla bi me ljubav prema čovjeku.


Želim reći, lako je povući se u intelektualiziranje i duhovne visine pa tamo filozofirati o čem god već, ali na muci se poznaju junaci. Hrabri ostaju, uče, bore se, padnu ali se i dignu, ustaraju i idu dalje. A slabići, baš kao po Gurdjieffu, čitav život provedu u snu, a neki u tom snu (bogme!) pišu i knjige.
Dodala bih, neki ih i čitaju u obilatim količinama pa o iskustvu uče iz knjiga (!?).

Bojim se da onaj tko se sa sobom i sa svijetom nije borio, ne zna puno ni o sebi ni o tom svijetu.

Patnja nekog uništi a nekog dovede do prosvjetljenja. Onima koji žive lijepo i ugodno najčešće nedostaje motivacije.

Dakako, slažem se da duhovnost nadilazi sudbinu. U tome i jest stvar. Gdje je motiv za nadilaženje sudbine ako nam je sklona?
Samo što Zaratsrustra (točnije filozof koji je to napisao) predlaže upravo takav način života, a tu se relativno slažem s njime, ne potpuno jer on odriče duhovnost čovjeku, u principu zagovara nekakava nadčovječni superego i ljude kao bogove na zemlji što je onda pomalo paradoksalno itd.

Slažem se sa svime ali što ako si kreativac i stvaraš nešto baš iz tog svijeta fantazija i mašte ili metafizičkih dimenzija ? Siguran pokazatelj je osobna sreća, ako je ima onda si svoj ako je nema nešto nije u redu i nisi onda to ti..autohtono iz duše bi rekli.

Borba kao takva se podrazumijeva jer upravo je kreacija način kojime se prilagođavaš svijetu i društvu ili mijenjaš svijet.

Da je drukčije bio bi u krivu, ili i nebi
(djelovati ili ne djelovati u ovom svijetu je dilema) ali tad bi trebao dostizati visoke duhovne sfere i znati puno toga što sigurno da neki ljudi mogu i čine, u vidu pustinjaka koji traže istinu. Samo tu nema psihopatologije to je razlika od onih koji su u nekom newage tripu bijega od stresa svakodnevnice (što može biti i korisno) i nekih koji su zaista u mistik tripu. Recimo ja osobno to sebi ostavljam za starost, vjerojatno ću tako živjeti, uživam u samoći i tišini.

Kako znaš da ti je sudbina sklona ? (da živiš reakciju umjesto akcije) onda nemaš volje ili svijest o tome što ti se događa...naravno da nije lako biti kreator svog puta ali kao što već rekoh, barem držati glavni smjer plovidbe.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 13:09   #39
Quote:
Templarski red kaže: Pogledaj post
Problem pronalaska motivacije je vrlo bitan za ovu temu. Teško je napustiti pozicije ugode i današnjeg komformizma koji je sveden na sviđanje drugima, a najmanje samom sebi.

Ovo je samo opservacija, možda i griješim, nisam iskusio.
Da, i ja mislim da je problem pronalaska motivacije jako bitan.
Zato i tvrdim da lijep i lagodan život vodi ravno u dekadenciju. Čovjek je u biti kreativno biće ili bi to trebao biti, a kad se sve svede na kreativan šoping i još jedno kreativno putovanje ... hm, hm?

Pozicija ugode i lagodnog života jest izvrsna pozicija za duhovni napredak i širenje svijesti ... no najčešće samo u onih koji su prije toga prošli pakao.

Osim ako ugoda i lagodan život predstavlja cilj sam po sebi. To jest, ako bi se nekakav evolucijski napredak sveo na to da ne moramo ništa (naročito) znati niti iskustiti ikakve težine života, nego samo uživati u njegovim ljepotama.

Na što bismo se onda sveli? Može li itko znati što je sreća ako ne zna što je nesreća? Ako mu nedostaje to iskustvo?

Jer iz položaja nesreće može se težiti sreći. I na taj način iskustveno naučimo o mnogočemu. Obrnuto ne jer nitko sretan ne teži nesreći. I ne treba. No može li čovjek uopće biti sretan ako nema pojma da je sretan i zašto je sretan?
Ili istinski sretan može biti samo onaj tko zna što ima, jer poznaje i drugu stranu medalje?
__________________
Samo budale i mrtvaci ne mijenjaju mišljenje. *&* Život je niz privremenih stanja.
Coeli is online now  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2017., 13:24   #40
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Kako nitko ne čini? Recimo prevariti drugoga da izvučeš neku korist za sebe. To je jedno vrlo loše iskustvo koje mnogi namjerno biraju, pa čak ni to iskustvo ih ne nauči pameti nego i dalje to čine.
Tim ljudima savjest je duboko uspavana pa i ne misle da čine nešto loše ako se na taj način bore za sebe i svoje interese. Oni se pouzdano ne bave dubikim promišljanjem svojih pustupaka i njihovih posljedica.

Istina, i oni na kraju nešto iz toga iskustveno nauče. Ili ne nauče, tko će ga znat, ima svakakvih situacija.

Govoreći o tome da nitko namjerno ne bi odabrao imati loša iskustva, mislila sam na to da se nitko ne bi namjerno uvalio u neko veliko sranje, samo zato da bi iskusio kako je biti u govnima i stekao iskustvo izlazaka iz njih.

Doduše, ima i ona terorija da smo svi mi unaprijed odabrali svoj život i svoja sranja, upravo zato jer je to odlična prilika za napredak i učenje, pa sad ...
__________________
Samo budale i mrtvaci ne mijenjaju mišljenje. *&* Život je niz privremenih stanja.
Coeli is online now  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:14.