Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.08.2017., 20:56   #1
Idealizam novog doba

Šta je za vas idealizam novog doba?Pod novim dobom ne mislim nužno na neki novi svjetski poredak i slično, nego u globalu, heterogeno gledano cijeli svijet, a prvenstveno na Zapad.Imamo novu formulaciju idealizam = materijalizam.Sada je to definitivno postala i nova idelogija, dakle oni koji se prvenstveno vode materijalizom se smatraju ispravnim, i teoretski ispravnim po pirncipu =život je brz, nema nista izvan ovog života, što više stekni materijalnog i što više zadovolji ID.Uvjek kroz istoriju je bilo materijalzima, ali dns je on izašao iz skuta pojediančnosti, te polako poceo sa sebe da skida plašt idalizma kao maske (tj licemjerja).VIse i nema skirvanja kao nekad, da se govori o duhovnim vrijednostima, o narodu, pa čak i pravda pohlepa, nego direktno u vugla, bez skirvanja:Imam, uspio sam, ti nemas, cao.
Materijalista se dns ne krije stidljivo iza plašta idealizma, nije bojažljiv, ne opravdava se nego smatra da je on zapravo u pravu i to ne samo po principu, svako ima svoj životni put nego se to smatra ispravnim.Čovjek je čovjeku vuk, drugi su loši, zajbećate pa onda ti njih prvi zajebi.Darvinizam i pridona selekcija-omiljena rečenica.

Ako budes idealista gotov si.Naivan si.Glup si.Ne ostavljas nista opipljivo iza sebe.

Dok materijalista itekako ostavlja.Uzmimo primjer :Osoba A u ratu švercovala.Nije isla u rat.Poslije rata oprala lovu.Sad ima solidnu imovinu.Djeca fino u državnim poslovima, ili privatnici.Zadovoljni životom u smislu sigurnih prihoda.Ljetovanja.Nema ponizavnja i preživljavljna do prvog kao kod sirotinje (idelaista = sirotinja u većini slucaja nažalost).Onda oni svojoj djeci tj. unucima obebzbjede sa parama lijepo djetivnjstvo, kvalitetniju hranu, zdravstvenu njegu i školovanje na inostranim univerzitetima.

Idealista-Osoba B .Ratovao.Vodjen idealima.Uspio preživjeti ali fasovao PTSP.Država mu nije nsita pomogla.Radi bedno plaćen posao.Sirotinja.Nije uspio djecu odgojiti fino, falilo im i ljubavi od bolesna čovjeka i novaca.Nisu imali dovoljno novaca za fakultet.I oni rade slabije poslove.Imaju djecu.Djeca se nekvalitetno hrane, jedva se skupi za ekskurzije.Pitanje je hoce li imati para za fakultet.Nezadovljstvo i jednih i drugih.


Stavimo argumente na vagu Osoba A-Siguran dom.Neokrznuta psiha.Nema brige o finansijama.Počasni građanin (zaposljava veliki broj ljudi).Duži životni vijek.Školovana djeca i unuci i sl.

Osoba B-Sjebana psiha.Protrećna mladost.Nezadoovljna djeca.NEskolovana djeca.NEsigurnost za dom i njih i unuka i sl.
A da nema života poslije smrti, primjer osobe B nije ni na koga uticao , u smislu da ona nesta promjeni, čak je i sažaljevaju.Čak to nije uticalo na njenu djecu (po principu jbg tata nisi nam nista obezbjedio , trebo si i ti krasti), a ta osoba B je pasivna, ne nastaljva borbu za idealizam, jer je istrošena, a i drustvo te ubjedi da si naivan i glup.

Ko ima vise argumenata na vagi?
imanuel kant 1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2017., 00:37   #2
Quote:
imanuel kant 1 kaže: Pogledaj post
Šta je za vas idealizam novog doba?
Ko ima vise argumenata na vagi?
Onaj koji ima više ekstra-djevičanskog ulja za proliti ga po stubištu

https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...7&postcount=89
krena is online now  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2017., 08:26   #3
Quote:
imanuel kant 1 kaže: Pogledaj post
Šta je za vas idealizam novog doba?
Materijalizam je stara, niska razina energije. Razina opstanka. "Survival mode". Grabež.

Idealizam novog doba je što ono neki nazivaju "new age" a neki "new age gluposti".
Ljubav, osjećanje, razumijevanje, suradnja i pomaganje. Više vibracijske razine i veće sposobnosti. Smirenost, balansiranost, veselje, zdravlje, dug život, sposobnosti, znanje i moć na korist cijele zajednice bez granica.
LLSkylights is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2017., 11:38   #4
Quote:
imanuel kant 1 kaže: Pogledaj post
Šta je za vas idealizam novog doba?Pod novim dobom ne mislim nužno na neki novi svjetski poredak i slično, nego u globalu, heterogeno gledano cijeli svijet, a prvenstveno na Zapad.Imamo novu formulaciju idealizam = materijalizam.Sada je to definitivno postala i nova idelogija, dakle oni koji se prvenstveno vode materijalizom se smatraju ispravnim, i teoretski ispravnim po pirncipu =život je brz, nema nista izvan ovog života, što više stekni materijalnog i što više zadovolji ID.Uvjek kroz istoriju je bilo materijalzima, ali dns je on izašao iz skuta pojediančnosti, te polako poceo sa sebe da skida plašt idalizma kao maske (tj licemjerja).VIse i nema skirvanja kao nekad, da se govori o duhovnim vrijednostima, o narodu, pa čak i pravda pohlepa, nego direktno u vugla, bez skirvanja:Imam, uspio sam, ti nemas, cao.
Materijalista se dns ne krije stidljivo iza plašta idealizma, nije bojažljiv, ne opravdava se nego smatra da je on zapravo u pravu i to ne samo po principu, svako ima svoj životni put nego se to smatra ispravnim.Čovjek je čovjeku vuk, drugi su loši, zajbećate pa onda ti njih prvi zajebi.Darvinizam i pridona selekcija-omiljena rečenica.

Ako budes idealista gotov si.Naivan si.Glup si.Ne ostavljas nista opipljivo iza sebe.

Dok materijalista itekako ostavlja.Uzmimo primjer :Osoba A u ratu švercovala.Nije isla u rat.Poslije rata oprala lovu.Sad ima solidnu imovinu.Djeca fino u državnim poslovima, ili privatnici.Zadovoljni životom u smislu sigurnih prihoda.Ljetovanja.Nema ponizavnja i preživljavljna do prvog kao kod sirotinje (idelaista = sirotinja u većini slucaja nažalost).Onda oni svojoj djeci tj. unucima obebzbjede sa parama lijepo djetivnjstvo, kvalitetniju hranu, zdravstvenu njegu i školovanje na inostranim univerzitetima.

Idealista-Osoba B .Ratovao.Vodjen idealima.Uspio preživjeti ali fasovao PTSP.Država mu nije nsita pomogla.Radi bedno plaćen posao.Sirotinja.Nije uspio djecu odgojiti fino, falilo im i ljubavi od bolesna čovjeka i novaca.Nisu imali dovoljno novaca za fakultet.I oni rade slabije poslove.Imaju djecu.Djeca se nekvalitetno hrane, jedva se skupi za ekskurzije.Pitanje je hoce li imati para za fakultet.Nezadovljstvo i jednih i drugih.


Stavimo argumente na vagu Osoba A-Siguran dom.Neokrznuta psiha.Nema brige o finansijama.Počasni građanin (zaposljava veliki broj ljudi).Duži životni vijek.Školovana djeca i unuci i sl.

Osoba B-Sjebana psiha.Protrećna mladost.Nezadoovljna djeca.NEskolovana djeca.NEsigurnost za dom i njih i unuka i sl.
A da nema života poslije smrti, primjer osobe B nije ni na koga uticao , u smislu da ona nesta promjeni, čak je i sažaljevaju.Čak to nije uticalo na njenu djecu (po principu jbg tata nisi nam nista obezbjedio , trebo si i ti krasti), a ta osoba B je pasivna, ne nastaljva borbu za idealizam, jer je istrošena, a i drustvo te ubjedi da si naivan i glup.

Ko ima vise argumenata na vagi?
Zašto stvari gledati tako crno-bijelo..? Zar nema ničeg između?
Da li zaista misliš da su ljudi toliko prosti da osim pohlepe, žderanja i jebanja nemaju ama baš nikakve druge potrebe..
Naravno da imaju, popis je jako dugačak i ljudi su jako kompleksna bića.
Naravno da se u bolesnom društvu kakvo je naše favoriziraju vrijednosti u svrhu komercijalizacije, na tome netko lijepo zarađuje. Da nema kulta tijela, sexa koji prodaje proizvod, da nema sebičnosti i egoizma koji u suštini zadovoljava primitivne nagone kratkoročno zar bi ekonomski model zaista bio moguć? Razmislimo malo, netko nam je nametnuo nešto da bi na nama dobro zaradio i imao koristi.
Pa da te pitam malo, kad uspiješ i imaš novčanik put novaca, moć, kuću i skupi auto u garaži, koliko te sretnim čini činjenica da si sam u svom zlatnom kavezu, ženu boli kurac za tebe, radije se bavi djecom, krpicama, naslikavanjem i sitnim guštima koje ti skupo plaćaš? Da li ti djeca donose radost kada te ne doživljavaju ocem već strancem koji donosi lovu? Da li možda ljubavnica koja ti dade pičke samo jer se loži na moć koju imaš? Da li možda ljudi oko tebe koji su ti prijatelji i tapšaju te po ramenima dok sjede stobom i piju i loču na tvoj račun? Da li možda ekipa koja te gleda s prezirom jer si đubre, lopov i kriminalac? Koliko si sretan sam sa sobom kad na večer ideš spavati i razmišljaš da će te žena ostaviti ako izgubiš svoj status i naći nekog boljeg, da ćeš izgubiti djecu, da ćeš biti nitko i ništa ako ti firma propadne, da ćeš saznati kako je to imati pa nemati obzirom da ti je novac i moć mjerilo uspjeha i vrijednosti u životu..? To je zaista predivno iskustvo zar ne..?

Gle, mi smo ljudi, mješavina i dobrog i lošeg, i svaki put kada zastranimo van realiteta to nam se obije o glavu, možda ne danas ali prije ili kasnije.
Pogrešna je percepcija da ljudi koji imaju novac i moć žive boljim i sretnijim životom. To nigdje nije pokazano i zapravo nije istina. Svatko od nas ima svoje životne probleme, strahove, bolji, razočaranja, želje i potrebe koje nosi sa sobom, bez obzira na stanje računa.

Kada se podvuče crta tada se može lako zaključiti da je srecept za sreću zapravo mir prema drugima i prema samome sebi. Balans je arancija tog mira, a balans se može postići samo ako upoznamo sebi i prihvatimo sebe sa svim svojim vrlinama i manama. A takvi ljudi, bilo siromašni bilo bogati imaju sposobnost da žive sretnim i realnim životom, prihvaćajući dobro i loše kao dio života i svakodnevice. Takvim ljudima ne trebaju novci da bi bili sretni, ne trebaju im tuđi novce i tuđa bol kako bi znali da vrijedi i da su dovoljno dobri, ne trebaju im skupa kola kako bi bili face, ne treba im hrpa alkohola i ludiranje kako bi osjećali da se zabavljaju, ne trebaju im drolje, kurve, ljubavnice, nasilikonirane supruge kako bi imali dojam da žive sretan i uspješan život i kako bi izbjegli strah od starosti..

I da se vratimo na početak... čemu biti gnjida od čovjeka i što time misliš dokazati sebi i drugima? Kakve strahove liječiš time u sebi? Zar misliš da će ti netko iskreno prići i otvoriti ti srce ako si đubre, egoistični kreten, ako nosiš 101 masku? Zar misliš da ćeš odgojiti dijete da bude čovjek, sretan čovjek ako ga ucjenjuješ i manipuliraš, ako kupuješ ljubav ili ga šalješ u pizdu materinu kada te naljuti. Zar misliš da život više vrijedi ako ti nekakva očajna glupača raširi noge jer i sama u svom očaju očajnički treba slamku spasa, krov nad glavom, sigurnost, osjećaj sopstvene vrijednosti..?

Prazna priča... mi smo odrasli ljudi nismo djeca, ne moramo kopirati druge, imamo mogućnost izabrati svoj put bez da nas bilo tko, društvo, trend, žena, ljubavnica ili bilo tko definira.
Druga je stvar što svjetom hodaju povrijeđenu ljudi, koji u svom destruktivnom očaju uništavaju sebe i sve oko sebe, a netko je našao način da na njima zaradi pa se to danas fura. Uvijek je bilo ovaca i uvijek će biti vune...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2017., 18:28   #5
Jako lijepo napisano...
noldo is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2017., 18:35   #6
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Zašto stvari gledati tako crno-bijelo..? Zar nema ničeg između?
Da li zaista misliš da su ljudi toliko prosti da osim pohlepe, žderanja i jebanja nemaju ama baš nikakve druge potrebe..
Naravno da imaju, popis je jako dugačak i ljudi su jako kompleksna bića.
Naravno da se u bolesnom društvu kakvo je naše favoriziraju vrijednosti u svrhu komercijalizacije, na tome netko lijepo zarađuje. Da nema kulta tijela, sexa koji prodaje proizvod, da nema sebičnosti i egoizma koji u suštini zadovoljava primitivne nagone kratkoročno zar bi ekonomski model zaista bio moguć? Razmislimo malo, netko nam je nametnuo nešto da bi na nama dobro zaradio i imao koristi.
Pa da te pitam malo, kad uspiješ i imaš novčanik put novaca, moć, kuću i skupi auto u garaži, koliko te sretnim čini činjenica da si sam u svom zlatnom kavezu, ženu boli kurac za tebe, radije se bavi djecom, krpicama, naslikavanjem i sitnim guštima koje ti skupo plaćaš? Da li ti djeca donose radost kada te ne doživljavaju ocem već strancem koji donosi lovu? Da li možda ljubavnica koja ti dade pičke samo jer se loži na moć koju imaš? Da li možda ljudi oko tebe koji su ti prijatelji i tapšaju te po ramenima dok sjede stobom i piju i loču na tvoj račun? Da li možda ekipa koja te gleda s prezirom jer si đubre, lopov i kriminalac? Koliko si sretan sam sa sobom kad na večer ideš spavati i razmišljaš da će te žena ostaviti ako izgubiš svoj status i naći nekog boljeg, da ćeš izgubiti djecu, da ćeš biti nitko i ništa ako ti firma propadne, da ćeš saznati kako je to imati pa nemati obzirom da ti je novac i moć mjerilo uspjeha i vrijednosti u životu..? To je zaista predivno iskustvo zar ne..?

Gle, mi smo ljudi, mješavina i dobrog i lošeg, i svaki put kada zastranimo van realiteta to nam se obije o glavu, možda ne danas ali prije ili kasnije.
Pogrešna je percepcija da ljudi koji imaju novac i moć žive boljim i sretnijim životom. To nigdje nije pokazano i zapravo nije istina. Svatko od nas ima svoje životne probleme, strahove, bolji, razočaranja, želje i potrebe koje nosi sa sobom, bez obzira na stanje računa.

Kada se podvuče crta tada se može lako zaključiti da je srecept za sreću zapravo mir prema drugima i prema samome sebi. Balans je arancija tog mira, a balans se može postići samo ako upoznamo sebi i prihvatimo sebe sa svim svojim vrlinama i manama. A takvi ljudi, bilo siromašni bilo bogati imaju sposobnost da žive sretnim i realnim životom, prihvaćajući dobro i loše kao dio života i svakodnevice. Takvim ljudima ne trebaju novci da bi bili sretni, ne trebaju im tuđi novce i tuđa bol kako bi znali da vrijedi i da su dovoljno dobri, ne trebaju im skupa kola kako bi bili face, ne treba im hrpa alkohola i ludiranje kako bi osjećali da se zabavljaju, ne trebaju im drolje, kurve, ljubavnice, nasilikonirane supruge kako bi imali dojam da žive sretan i uspješan život i kako bi izbjegli strah od starosti..

I da se vratimo na početak... čemu biti gnjida od čovjeka i što time misliš dokazati sebi i drugima? Kakve strahove liječiš time u sebi? Zar misliš da će ti netko iskreno prići i otvoriti ti srce ako si đubre, egoistični kreten, ako nosiš 101 masku? Zar misliš da ćeš odgojiti dijete da bude čovjek, sretan čovjek ako ga ucjenjuješ i manipuliraš, ako kupuješ ljubav ili ga šalješ u pizdu materinu kada te naljuti. Zar misliš da život više vrijedi ako ti nekakva očajna glupača raširi noge jer i sama u svom očaju očajnički treba slamku spasa, krov nad glavom, sigurnost, osjećaj sopstvene vrijednosti..?

Prazna priča... mi smo odrasli ljudi nismo djeca, ne moramo kopirati druge, imamo mogućnost izabrati svoj put bez da nas bilo tko, društvo, trend, žena, ljubavnica ili bilo tko definira.
Druga je stvar što svjetom hodaju povrijeđenu ljudi, koji u svom destruktivnom očaju uništavaju sebe i sve oko sebe, a netko je našao način da na njima zaradi pa se to danas fura. Uvijek je bilo ovaca i uvijek će biti vune...


Naravno da nije sve crno bijelo, ali u ovom kontekstu sukoba idealizma i materijalizma sam namejrno postavio ovaj primjer.

Ti si dalje u postu naveo da materijalizam nista ne znaci, ako nema unutrašnjeg mira.Tačno.Ali previđamo jednu činjenicu.Ko moze dokazati da je materijalista, ili bar umjereni materijlista bez unutrašnjeg mira.Ima li neko istraživanje?
Ili da je svaki idealista prožet unutrašnjim mirom?Kad bi sukobili radikalnog materijalistu (primjer psihopate koji gazi sve da bi dosao do novca i moci) i ekstremnog idealistu (koji se bori protiv siromaštva, protiv sistema, korpucije), vise bi unutrašnjeg mira našli u ovom prvom.

Jer, materijalista ne mora biti nuzno los čovjek.Moguca je kombinacija idealizma i materijalizma, ali to sa stanovipta nekog šireg društvenog konteksta, i promejne društva nista ne znaci.TO je održavanje statusa kvo.Nit smrdis niti mirišeš.

Idealizam je i u materijalizmu.JEr materijalista radi tako , zato što misli da je to ispravno u smsilu sveobuhatnosti života sa stanovišta svake pojedinacne idndiivdue (upravo moj primjer porpalog idealiste za kojeg bi bilo bolje da je materijalista).
Moje pitanje je kako da se idealizam bori prtovi samog sebe u samom aspektu materijalizma, odnosno kako se boriti protiv statusa kvo u današnjem društvu.
Kako mlada čovjeka navesti i kojim arguemntima da se u potpunosti baci u idealizam, kad je život kratak i brzo prođe.

Jer po meni u društvu imamo sa ovog apekta gledano tri gurpe ljudi.One koji teže ka moći, slavi, novcu i koji su samo na sebe orjentisani, dakle bez brige za društvo i težnje kao solidarnim, zajedničkim ciljevima.Drugi su idealisti, koji su potpuno protivni materijalizmu, i koji su spremni da se žrtvuju (njih je danas dosta malo).I treći su u sredini, najveca grupa koja kombinuje ovo prvo i ovo drugo.I kako nekog iz tog prosjeka, navesti, da skrene lijevo , u potpunosti ka idealzimu.Nema garancije da ce se nesto promjeniti.Nema garancije za nekom nagradom (tipa vječni život).Nema garancija ni za sta.A ovamo ima ugodan život, solidno je ipsunjen materijalistički, a opet gaji neke elemente idelaizma, koji su mu dovoljni da nahrani svoj duhovni hedonizam.

I tako vrijeme prolazi.Ovi desno i ovi lijevo se međusobno bore, ovi lijevo gube, a sredina se koelba malo tamo, malo vamo, bez objektivne mogućnosti da se regrutuje u poptunosti lijevo.

Jer kapitalizam, kao izraz materijalizma , je pobjedio onda kada je prosječnom čovjeku (pod prosenco ne mislim nista lose) dao prosječan život, odnosno nahranio stomak.Lako je bilo ljude pokretati na neke ustanke, bune, promjene onda kada je stomak bio prazan, bez neke dalje budućnosti, odnosno kad se nije imalo šta izgubiti a dns se barem u razvijenim zemljama ima šta izgubiti.
Zašto bi se neki prosjecan Nijemac ili Amerikanac, bunio protiv npr. gladi u Africi, isao u misije, protestovao protiv velikih korporacija, protiv imperijalističke politike, davao ostavku na posao ili slicno, kada ima pristojan život.Zadovooljice se povremenom kritikom, nekim sitnim ispadom idealizma ili bune i to je to.

Davno je oštrica idealizma otupljena, odnsono onaj njen najubojitiji dio, barem u onim dominantim zemljama u svijetu, kad je prosječnom čovjeku dat kakav takav životni standard (usudio bih se reci i dobar) odnosno eleminisana briza za egzistencijom.
imanuel kant 1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2017., 18:47   #7
Čini mi se da ti to iz ugla materijaliste koji je idealist u smislu morala.
Idealizam (npr. platonisti) u suštini kaže da postoji neki drugi svijet, idealist može biti suzdržan (npr. razni duhovni ljudi, Buda) ili aktivan pa onda prema načelu tog svijeta i utječe na ovaj, mijenja ga. Materijalist se samo prilagođava i živi i djeluje iz nižeg ega.
Idealist ima jaču volju ili motvaciju, može i vjeru.

npr. i Buda i Isus su idealisti ali drukčijeg tipa.

Zadnje uređivanje Fantasist : 11.08.2017. at 19:00.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2017., 21:09   #8
Quote:
imanuel kant 1 kaže: Pogledaj post
Naravno da nije sve crno bijelo, ali u ovom kontekstu sukoba idealizma i materijalizma sam namejrno postavio ovaj primjer.

Ti si dalje u postu naveo da materijalizam nista ne znaci, ako nema unutrašnjeg mira.Tačno.Ali previđamo jednu činjenicu.Ko moze dokazati da je materijalista, ili bar umjereni materijlista bez unutrašnjeg mira.Ima li neko istraživanje?
Ili da je svaki idealista prožet unutrašnjim mirom?Kad bi sukobili radikalnog materijalistu (primjer psihopate koji gazi sve da bi dosao do novca i moci) i ekstremnog idealistu (koji se bori protiv siromaštva, protiv sistema, korpucije), vise bi unutrašnjeg mira našli u ovom prvom.

Jer, materijalista ne mora biti nuzno los čovjek.Moguca je kombinacija idealizma i materijalizma, ali to sa stanovipta nekog šireg društvenog konteksta, i promejne društva nista ne znaci.TO je održavanje statusa kvo.Nit smrdis niti mirišeš.

Idealizam je i u materijalizmu.JEr materijalista radi tako , zato što misli da je to ispravno u smsilu sveobuhatnosti života sa stanovišta svake pojedinacne idndiivdue (upravo moj primjer porpalog idealiste za kojeg bi bilo bolje da je materijalista).
Moje pitanje je kako da se idealizam bori prtovi samog sebe u samom aspektu materijalizma, odnosno kako se boriti protiv statusa kvo u današnjem društvu.
Kako mlada čovjeka navesti i kojim arguemntima da se u potpunosti baci u idealizam, kad je život kratak i brzo prođe.

Jer po meni u društvu imamo sa ovog apekta gledano tri gurpe ljudi.One koji teže ka moći, slavi, novcu i koji su samo na sebe orjentisani, dakle bez brige za društvo i težnje kao solidarnim, zajedničkim ciljevima.Drugi su idealisti, koji su potpuno protivni materijalizmu, i koji su spremni da se žrtvuju (njih je danas dosta malo).I treći su u sredini, najveca grupa koja kombinuje ovo prvo i ovo drugo.I kako nekog iz tog prosjeka, navesti, da skrene lijevo , u potpunosti ka idealzimu.Nema garancije da ce se nesto promjeniti.Nema garancije za nekom nagradom (tipa vječni život).Nema garancija ni za sta.A ovamo ima ugodan život, solidno je ipsunjen materijalistički, a opet gaji neke elemente idelaizma, koji su mu dovoljni da nahrani svoj duhovni hedonizam.

I tako vrijeme prolazi.Ovi desno i ovi lijevo se međusobno bore, ovi lijevo gube, a sredina se koelba malo tamo, malo vamo, bez objektivne mogućnosti da se regrutuje u poptunosti lijevo.

Jer kapitalizam, kao izraz materijalizma , je pobjedio onda kada je prosječnom čovjeku (pod prosenco ne mislim nista lose) dao prosječan život, odnosno nahranio stomak.Lako je bilo ljude pokretati na neke ustanke, bune, promjene onda kada je stomak bio prazan, bez neke dalje budućnosti, odnosno kad se nije imalo šta izgubiti a dns se barem u razvijenim zemljama ima šta izgubiti.
Zašto bi se neki prosjecan Nijemac ili Amerikanac, bunio protiv npr. gladi u Africi, isao u misije, protestovao protiv velikih korporacija, protiv imperijalističke politike, davao ostavku na posao ili slicno, kada ima pristojan život.Zadovooljice se povremenom kritikom, nekim sitnim ispadom idealizma ili bune i to je to.

Davno je oštrica idealizma otupljena, odnsono onaj njen najubojitiji dio, barem u onim dominantim zemljama u svijetu, kad je prosječnom čovjeku dat kakav takav životni standard (usudio bih se reci i dobar) odnosno eleminisana briza za egzistencijom.
Što tebe osobno, mislim tebe u sklopu tvog života konkretno brine kada je ova tema na tapetu..?
To što misliš da materijalisti i psihopati dobro prolaze u životu? Što ako jesu..?
Pitam te da li ti misliš da je poželjno biti psihopat, živjeti sa psihopatom, sebičnjakom, narcisom? Da li bi ti želio da ti je otac bio takav? Zaista misliš da je to nekakav model prema kojem treba živjeti? Zar si zaista uvjeren da je to prednost..?

I sada drugo pitanje.. Što misliš tko je kreirao sve što vidiš oko sebe? Okreni se malo pogledaj gajbu u kojoj živiš, pogledaj grad u kojem živiš, pogledaj ljude, djecu, vozila, tehnologiju? Što misliš da su to kreirali psihopati ili nečije marljive uporne i redane ruke koje hrabro kroče kroz život i nose hrpu problema na svojim leđima, životnih problema?
Što misliš da je lak zadatak odgojiti djecu, da je lak zadatak skrbiti za svoju obitelj, da je lak zadatak pomoći slabijem, da je lak zadatak ulagati u međuljudske odnose, da je lak zadatak dijeliti i založiti se za slabijeg i onom kome pomoć treba?
Ne, to je užasno teško, treba jako mnogo volje, strpjenja, znanja, upornosti, truda vjere..
Ali zamisli svi ljudi to rade, ili bar većina, onih 95% koji se bore i krpaju kraj sa krajem. Neki su toliko predani idealisti da odu u najzabačeni djelove svijeta pomagati najsiromašnijima, i to ih ispunjava, sretni su zbog toga..

Mi kao društvo imamo zadatak zaštitit sebe i svoje najdraže od utjecaja raznih spodoba koji sebi uzimaju za pravo da otimaju ono što nije njihovo i uništavaju ono što je netko strpljivo gradio. Ne samo mi nego društvo u cjelini. Psihopata će uvijek biti, naš je zadatak da ih izoliramo iz društva inače ćemo kao društvo nazadovati i konačno propasti. To je na žalost put kojim je Zapad krenuo.

I sad si ti u nedoumici oko izabiranja strane? Ma ne možeš ju izbrati jer si ju već izabrao, izgradio si se takav kakav jesi sa idealima i vrijednostima, ne možeš biti đubre sve i da hoćeš, dakle stranu si izabrao. Jebe te samo činjenica da si možda izabrao teži put..? Pa jesi i što sad? Tko da se brine o tvojoj djeci, država možda, psihopati možda? Tko da se brine o tvom životu, gradu, državi ako ti nećeš..?
Vidiš moraš, nemaš izbora. Oni koji ne moraju i na koje si u neku ruku ljubomoran možda žive lakšim životom, no ne nužno sretnijim i ispunjenijim. Što si ljubomoran jer netko vozi skupa kola? Pa ne mogu svi voziti skupa kola, samo mali postotak onih koji su uspjeli zaraditi preko tuđih leđa. Svi on nose probleme sa sobom, vjerum mi nitko na probleme nije imun. No ti imaš problem em što si ljubomoran, em što želiš mijenjati svijet. A to su toliko blesave ideje same po sebi d je to strašno. Ne možeš ni sebe promjeniti a kamo li druge ljude. Jedino što možeš jest u svom malom sitnom, krhkom životu ostvariti sebe i pružiti malo ljubavi drugima. Svijet nikada nećeš promjeniti, svjet je previše velik i kompleksan za tako nešto.
Ja bih prije rekao da te jebe mogućnost prilagodbe i jak superego. Recimo da je rat i treba krasti da bi preživio, naravno da bi krao, ne bi umro od gladi. Recimo da treba prihvatiti da je svijet jedno jebeno mjesto, nepravedno i sivo i da se treba snaći jer drugačije ne ide, zašto je to teško za prihvatiti? Mi smo samo ljudi, mali, sitni u svojim malim svjetovima, željni ljubavi i prihvćanja, ne treba nam ništa mnogo više od toga. Kad smo gladni prvenstveno se želimo najesti, kada smo siti želimo biti voljeni i ostavriti se. Svijet je nepravedan, netko se rodi kao car a netko kao siromah, to su ljudske sudbine, svijet je takav, no ti imaš svoju glavu i svoj put, na tom putu ostvarit ćeš ono što misliš da je najbolje za tebe. Drugima se pretjerano ne zamaraj jer ništa promjeniti ne možeš..drugi imaju vlastite želje, vrijednosti i put ka sreći.

I ewo ti odgovor na pitanje zašto bi netko izložio sebe, borio se za nešto i težio mjenjati stvari..? Zato što mora, zato što želi, zato što želi dobro sebi i svojoj djeci, zato što nema izbora. Ljudi se neprestano bore u životu, stoga ja ne razumijem pitanje zašto bi se netko za nešto borio kada je borba za preživljavanje, ljubav i samoostvarenje utkana u nas od dana našeg rođenja pa do posljednje sekunde našeg života...

I još jedna stvar koja te brine, kapitalizam.. Zapamti od kada je svijeta društva su se mjenjala i nitko još nije pronašao utopiu, zato što je nemoguće pomiriti individualne želje svih, bez obzira koliki ti idealist bio. Društva rade kompromise, uspješnije ili manje uspješne. Kapitalizam je kompromis, trenutno šljaka sa svojim prednostima i hrpom mana, hoće sutra tko zna..No ti ćeš i dalje morati jesti, piti, i brinuti za svoje njamilije...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 12:40   #9
Je li netko ikad čuo neku dobru pjesmu u kojoj je izražena čežnja za bogatstvom, slavom i moći? Ja nisam.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 14:09   #10
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Je li netko ikad čuo neku dobru pjesmu u kojoj je izražena čežnja za bogatstvom, slavom i moći? Ja nisam.
Mercedes Benz



PS

Freedom's just another word for nothin' left to lose
Dragan is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 15:47   #11
Odlična je Janis. Ovu prvu pjesmu sam čak imao jedno vrijeme u svom potpisu.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 17:42   #12
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Prazna priča... mi smo odrasli ljudi nismo djeca, ne moramo kopirati druge, imamo mogućnost izabrati svoj put bez da nas bilo tko, društvo, trend, žena, ljubavnica ili bilo tko definira.
Nažalost, 'biti svoj' u suprotnosti je s mehanizmima evolucije i kapitalizma koji preferiraju prilagodbu okolišu, odnosno tržištu. Masa (ma koliko medijski poglupljena bila) je sila koja definira kretanja, a plivanje uzvodno naprosto nije uvijek realno moguće ma koliko čovjek bio kreativniji i jači od prosjeka.

Ukoliko si različit od mase, prilagodba znači gubitak sebe što donosi frustracije, a neprilagodba neuspješnost, što također generira frustracije.

Čak i mnogi izrazito jaki i kreativni pojedinci, povijesne veličine, pa i geniji, a koji su ostali svoji (nisu se prilagođavali masi/tržištu), često za sebe nisu uspijevali stvoriti dobar život. Van Gogh je za cijelog svojeg života uspio prodati samo jednu sliku, za neku malu svotu. Svojim radom (ma koliko genijalan bio) nije mogao uzdržavati ni sebe. Danas se njegove slike prodaju za desetke milijuna dolara (Irisi 59 000 000 dolara, Portret Dr. Gacheta 82 000 000 dolara, Autoportret bez brade 71 000 000 dolara...) Za cijeli njegov opus danas bi se iznos mjerio u milijardama dolara, ali uspkos svoj kreativnoj snazi i produktivnosti (njegov opus nije mali), on svojim radom nije mogao prehraniti ni svoja usta, izdržavao ga je brat.
- Sizif - is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 17:50   #13
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Odlična je Janis. Ovu prvu pjesmu sam čak imao jedno vrijeme u svom potpisu.
Ipak, pitam se, nisi li možda stvarno pomislio da ta pjesma izražava navedene "vrijednosti". Janis pjeva "O bože, hoćeš li mi kupiti mercedes?". Ne samo ona, nego cijela ta hipijevska kultura bila je u znaku sprdanja potrošačkom mentalitetu odraslih.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 18:16   #14
Quote:
- Sizif - kaže: Pogledaj post
Čak i mnogi izrazito jaki i kreativni pojedinci, povijesne veličine, pa i geniji, a koji su ostali svoji (nisu se prilagođavali masi/tržištu), često za sebe nisu uspijevali stvoriti dobar život. Van Gogh je za cijelog svojeg života uspio prodati samo jednu sliku, za neku malu svotu. Svojim radom (ma koliko genijalan bio) nije mogao uzdržavati ni sebe. Danas se njegove slike prodaju za desetke milijuna dolara (Irisi 59 000 000 dolara, Portret Dr. Gacheta 82 000 000 dolara, Autoportret bez brade 71 000 000 dolara...) Za cijeli njegov opus danas bi se iznos mjerio u milijardama dolara, ali uspkos svoj kreativnoj snazi i produktivnosti (njegov opus nije mali), on svojim radom nije mogao prehraniti ni svoja usta, izdržavao ga je brat.
Vag Gogh očito nije pod "dobrim životom" podrazumijevao isto što i ti.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 19:54   #15
Covek je u sebi rascepljeno bice. Bio i ostace do daljnjeg.
Sa jedne strane cini nas nase biolosko nasledje (koje podrazumeva zivotinjske nagone i primarne bioloske potrebe).
Sa druge strane smo drustvena bica, uslovljena evolucijom drustva, koja pretenduju na osnovu razuma i saosecaja/ljubavi,
da imaju i jednu visu duhovnu (idealisticku) dimenziju.

Iako neki od nas misle da smo duhovno neovisni, ipak je uticaj drustva na nas uglavnom puno veci, od nase slobode da budemo "nesto drugo".
["drustvena baza odredjuje drustvenu svest", ni jedan covek nije ostrvo..."]
U zavisnosti od razvoja drustva (kako materijalnog, tako i organizacionog), pritisak okoline, snage zivotinjskih nagona, zelja i civilizaciska nadogradnja, su u odredjenoj ravnotezi (ili pak nisu, te dolazi do ratova, revolucija, kriza...).
Neposedovanje materijalnih uslova za zivot nije nuzno odraz nekakvog idealizma, kao sto ni idealizam ne mora biti prepreka odredjenom materijalnom standardu.

Problem koji je opisan na pocetku je verovatno odlika svih drustava u "tranziciji", posebno ako im je materijalna baza vec bila slaba, tako da dolazi do nepravedne raspodele drustvenog bogatstva i to na osnovu sile jaceg ("snalazljivijeg"). Jasno je da ce pri tom intelektualna/idealisticka elita uglavnom stradati, jer su pravila igre odredjena politicarima i priglupom masom, za koju isti nisu toliko bitni, te biraju politicare slicne sebi, koji pak omogucavaju zakone (i opstu klimu u drustvu), koji pospesuju kradju (prvobitna akumulacija kapitala).

Nema jednoznacnog odgovora na postavljeno pitanje, jer je previse faktora u igri i ne moze se dati crno/beli odgovor.
Stvari se razvijaju ciklicki, drustva i pojedinci se razvijaju, a u razvijenijim drustvima idealizam (ako nije umrtvljen konzumerizmom) ima sanse da se razvije, jer i deca/unuci "pokvarenih" bogatasa, ako ne postanu drogerosi, ipak zele biti voljeni i imati neke ideale, koji nisu "jos vise bogatstva".
U nerazvijenim drustvima, ionako se radi o borbi za prezivljavanje.

@Jednostavko,
jasno je to za Janis, samo sala mala.
Dragan is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 20:31   #16
Quote:
Jednostavko kaže: Pogledaj post
Vag Gogh očito nije pod "dobrim životom" podrazumijevao isto što i ti.
Želiš reći da je on svoj život, koji je okončao suicidom, smatrao 'dobrim', onakvim kakvog je želio? Kako si uopće došao do tog svojeg zaključka i kako je to "očito"? (oprosti, ali mislim da lupaš sasvim bez veze...)
- Sizif - is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 20:42   #17
Quote:
- Sizif - kaže: Pogledaj post
Nažalost, 'biti svoj' u suprotnosti je s mehanizmima evolucije i kapitalizma koji preferiraju prilagodbu okolišu, odnosno tržištu. Masa (ma koliko medijski poglupljena bila) je sila koja definira kretanja, a plivanje uzvodno naprosto nije uvijek realno moguće ma koliko čovjek bio kreativniji i jači od prosjeka.

Ukoliko si različit od mase, prilagodba znači gubitak sebe što donosi frustracije, a neprilagodba neuspješnost, što također generira frustracije.

Čak i mnogi izrazito jaki i kreativni pojedinci, povijesne veličine, pa i geniji, a koji su ostali svoji (nisu se prilagođavali masi/tržištu), često za sebe nisu uspijevali stvoriti dobar život. Van Gogh je za cijelog svojeg života uspio prodati samo jednu sliku, za neku malu svotu. Svojim radom (ma koliko genijalan bio) nije mogao uzdržavati ni sebe. Danas se njegove slike prodaju za desetke milijuna dolara (Irisi 59 000 000 dolara, Portret Dr. Gacheta 82 000 000 dolara, Autoportret bez brade 71 000 000 dolara...) Za cijeli njegov opus danas bi se iznos mjerio u milijardama dolara, ali uspkos svoj kreativnoj snazi i produktivnosti (njegov opus nije mali), on svojim radom nije mogao prehraniti ni svoja usta, izdržavao ga je brat.
¸

Ovo što si napisao zaista nema veze s istinom. Pa da pojasnim.
Dakle pojedinci, iznimke, ne mogu biti odraz realnog stanja društva. Dakle ne možeš uzeti pojedince koji su po nečemu bili izvan svog vremena, svojevrsni genije, prema tome u društvu deklarirati kao čudni i neshvaćeni kao primjer.
Dakle jasno je da svatko tko želi plivati protiv struje nosi ogromni križ nad svojim leđima. Oduvijek je bilo tako, i danas je tako. Mnogima su glave pale jer su se odvažili biti drugačiji od nametnutih društvenih normi, mnoge revolucije su progutale vlastitu djecu.

Ali hajmo sada realno, bez obzira koliko ovaj sistem imao manjkavosti nikad više različitih mogućnosti nije bilo u kojima se može čovjek pronaći i učiniti mjesta za sebe. Želiš li se obrazovati to možeš besplatno. Želiš li se liječiti imaš besplatno liječenje. Želiš raditi samostalno izađeš na tržište i zarađuješ. Želiš živjeti skromno i povučeno i to možeš. Zapravo danas kao nikada ranije u povijesti čovjek ima mogućnost da kreira život kako i gdje želi. Svijet je otvoren za tvoje ideje, ako možda ne u tvom selu onda zasigurno na nekom drugom mjestu.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 21:02   #18
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post

Ovo što si napisao zaista nema veze s istinom. Pa da pojasnim.
Dakle pojedinci, iznimke, ne mogu biti odraz realnog stanja društva. Dakle ne možeš uzeti pojedince koji su po nečemu bili izvan svog vremena, svojevrsni genije, prema tome u društvu deklarirati kao čudni i neshvaćeni kao primjer.
Zašto ne bih mogao navesti takav primjer?
Dakle, taj primjer pokazuje da čak i oni koji imaju ekstremno velik (u povijesnim razmjerima) kreativan i radni potencijal mogu proći jako loše, ako žele ostati svoji.

Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Dakle jasno je da svatko tko želi plivati protiv struje nosi ogromni križ nad svojim leđima. Oduvijek je bilo tako, i danas je tako. Mnogima su glave pale jer su se odvažili biti drugačiji od nametnutih društvenih normi, mnoge revolucije su progutale vlastitu djecu.
To potvrđuje ono što sam rekao, plivanje protiv struje zna biti nemoguće čak i za najjače i najkreativnije pojedince (poput unog iz mojeg primjera), a ukalupljivanje znači gubitak sebe.


Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Ali hajmo sada realno, bez obzira koliko ovaj sistem imao manjkavosti nikad više različitih mogućnosti nije bilo u kojima se može čovjek pronaći i učiniti mjesta za sebe. Želiš li se obrazovati to možeš besplatno. Želiš li se liječiti imaš besplatno liječenje. Želiš raditi samostalno izađeš na tržište i zarađuješ. Želiš živjeti skromno i povučeno i to možeš. Zapravo danas kao nikada ranije u povijesti čovjek ima mogućnost da kreira život kako i gdje želi. Svijet je otvoren za tvoje ideje, ako možda ne u tvom selu onda zasigurno na nekom drugom mjestu.
Ako se prilagodiš masi/ukalupiš i plivaš niz struju. Ako želiš ostati svoj, onda je to mnogo manje vjerojatno, a često i nemoguće...
- Sizif - is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 21:21   #19
Quote:
imanuel kant 1 kaže: Pogledaj post
...
Ako budes idealista gotov si.Naivan si.Glup si.Ne ostavljas nista opipljivo iza sebe.
...
Idealista-Osoba B .Ratovao.Vodjen idealima....
Mozda ne bi bilo lose ako bi se definisalo sta znaci biti idealista ?
O kojim idealima se radi ?
Posto se ovde navodi ratna prica (a ona je imala veliki uticaj na zivote mnogih ljudi), pitanje - da li je Tudjman bio idealista ?
Da li su stotine hiljada ljudi koji su bili na Gazimestanu bili idealisti ?
Da li je idealizam sam po sebi nesto dobro ?
Dragan is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2017., 21:57   #20
Quote:
- Sizif - kaže: Pogledaj post
Želiš reći da je on svoj život, koji je okončao suicidom, smatrao 'dobrim', onakvim kakvog je želio? Kako si uopće došao do tog svojeg zaključka i kako je to "očito"? (oprosti, ali mislim da lupaš sasvim bez veze...)
Nisam to ni rekao. Ne znam što je čovjek Van Gogh podrazumijevao pod dobrim životom, ali znam što nije. "Očito" je da on novac nije smatrao mjerilom dobrog života, a tvoja argumentacija njegovog "nedobrog" života se svodi isključivo na materijalnu oskudicu. Iz toga slijedi ono što sam i rekao, da je njegovo shvaćanje dobrog života potpuno drugačije nego tvoje.
Jednostavko is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:38.