Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.02.2004., 11:50   #1
Što je to Duhovnost?

Dakle, što je to? Neka religioznost bez dogmi? Neka filozofija bez strogosti? Što mislite pod tim da ste 'duhovni'? Mislite li uopće za sebe da ste 'duhovni'? Za koga mislite da je 'duhovan'? Što je to 'duhovnost'?
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2004., 15:46   #2
Re: Što je to Duhovnost?

Ljudi misle da je duhovno kad idu na misu, ili kad mantraju Hare Krišna, ili kad su u nekakvoj duhovnoj grupi. A da nije duhovno kad se seksaju ili kad idu na nogometnu utakmicu.

Pogrešno.

Nije važna sama aktivnost, jer svaka aktivnost može biti duhovna ako je radimo iz dubine duše.

Skoro da je pravilo da su takozvani duhovnjaci potpuno neduhovne osobe. Roboti. Žive monotono, suhoparno, bez radosti, bez sjaja u očima.
Ali misle da su svoj život posvetili Bogu i to im daje snagu da ustraju u svom jadnom životu.

Kad si sretan, zadovoljan, opušten, onda si duhovan. Jer onda komuniciraš sa svojom dušom koja ti šalje te signale.
Hiarcs is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2004., 15:56   #3
duhovan si već samim tim ako razmišljaš o sebi i svojim postupcima, ako si svjestan onoga što radiš, a ne postupaš samo onako kako te požuda tvojih osjetila nagoni.

to pritom ne znači da se silom nečega odričeš jer to nije duhovnost, duhovnost je kad na primjer iz nekih vlastitih moralnih stavova mijenjaš svoja djela. i to ne na način da to smatraš odricanjem, nego na način da u tom vidiš zadovoljstvo jer postupaš prema moralnim vrijednostima koja držiš vrijednima zadovoljiti. vrednijima nego što je zadovoljenje vlastite ugode. na neki način, za duhovnost bismo mogli reći da je način života kad čovjek ispunjenost osjeća činom zadovoljavanja nekih moralnih normi ne podliježući "animalnim" nagonima. u tom je smislu svatko više ili manje duhovan, nitko potpuno, nitko nimalo.

barem se meni to tako čini, ovako, na prvu loptu
djidjimidji is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2004., 16:09   #4
Da svako je duhovan, jer svako je živ.
Ali neki su malo više živi a neki malo manje.

I dobro kažeš da nema sile. Čim je nešto "anti" to nije duhovno.

Bijeli oblak plovi nebom i ničemu se ne opire. Prepušta se struji života da ga nosi.

To je duhovnost, živjeti opušteno, "bez moram ovo, ne smijem ono".
Hiarcs is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2004., 21:03   #5
duhovnost dolazi od korijena duh (engl. spirit definicija: not body) - dakle nije materijalno (ili jš bolje: nije stvar) pa je stoga nevidljivo, neiskazivo, van domašaja čula (aparatusa za percepciju u materijalnom svijetu).
prema misticima materijalan svijet proizlazi iz ničega (no-thingness) i sa njim čini nedjeljivu cjelinu. naš um je veza (most) sa jednim krajem na no-thingness-u a sa drugim na granici sa materijalnim svijetom (tijelo). stoga se meditacijom (koja je zapravo posmatranje vlastitih misli tj. uma) tone prema stanju prestanka uma (no-mind) tj. dešava se povratak (skok) u svijet duha, nirvanu, Boga, bitak, itd...

pojam koji nastoji opisati nemanifestiranu stvarnost van direktnog domašaja našeg uma (jer je sam um produkt te stvarnosti) kao i put ka njemu (metode i učenja) je duhovnost (spirituality).

...pokušao sam biti precizan nadam se da nisam bio previše suhoparan

pozdrav.
 
Odgovori s citatom
Old 12.02.2004., 22:22   #6
Duhovnost je proučavanje nedokumentiranih sposobnosti čovjeka.
__________________
"Make up your mind. Is Death a friend? Then go joyfully to hunt with it, as I did. If it's an enemy, then fight it. But don't sag here like a wounded cow waiting for predators to finish it off. You are not prey, nor I! If we must die, let us die as wolves!”- Nighteyes
Baphomet is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2004., 10:09   #7
Question Je li duhovnost uzvišenost ?

Što mislite o duhovnosti ovih misli i njihova autora ?

Strange is our situation here on earth. Each of us comes for a short visit, not knowing why, yet sometimes seeming to divine a purpose. From the standpoint of daily life, however, there is one thing we do know: that man is here for the sake of other men -- above all for those upon whose smiles and well-being our own happiness depends.
-- Albert Einstein, quoted from James A. Haught, ed., 2000 Years of Disbelief, p. 241

Čudnovata je naša situacija ovdje na zemlji. Svatko od nas došao je samo u kratak posjet, ne znajući zašto, ali ipak ponekad naslućujući svrhu. Sa motrišta svakodnevnog života ipak nešto znamo:
Čovjek je ovdje zbog drugih ljudi - prije svega zbog onih o čijim osmjesima i dobrobiti zavisi njegova vlastita sreća.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2004., 17:46   #8
Re: Je li duhovnost uzvišenost ?

Quote:
adriatic kaže:
Što mislite o duhovnosti ovih misli i njihova autora ?

Strange is our situation here on earth. Each of us comes for a short visit, not knowing why, yet sometimes seeming to divine a purpose. From the standpoint of daily life, however, there is one thing we do know: that man is here for the sake of other men -- above all for those upon whose smiles and well-being our own happiness depends.
-- Albert Einstein, quoted from James A. Haught, ed., 2000 Years of Disbelief, p. 241

Čudnovata je naša situacija ovdje na zemlji. Svatko od nas došao je samo u kratak posjet, ne znajući zašto, ali ipak ponekad naslućujući svrhu. Sa motrišta svakodnevnog života ipak nešto znamo:
Čovjek je ovdje zbog drugih ljudi - prije svega zbog onih o čijim osmjesima i dobrobiti zavisi njegova vlastita sreća.
ova izreka je simpatična i s poetskim kvalitetama ali ne može se nikako svrstati u duhovne izreke već prije u antiduhovne.
motrište svakodnevnog života je jedino motrište koje uopće postoji a ako nešto ili nekoga definiraš kao uzrok svoje sreće tada ti se sva duhovnost svodi na brigu (ili potiskivanje brige) da to ne izgubiš. nažalost, zvuči grubo i gotovo neljudski ali tako je to.
 
Odgovori s citatom
Old 15.02.2004., 11:54   #9
Čini se da imamo više suprotnih odgovora na pitanje o tome što je to duhovnost. Pokušat ću interpretirati.
Djidjimidji smatra da je duhovnost etičnost, u smislu svjesnog i voljnog vršenja onog što treba biti učinjeno.
Hiarcs misli da je baš svako 'treba' suprotno duhovnosti, da je duhovnost upravo u ne postojanju bilo kakvog 'treba'.
Adriatic sugerira da je briga za bližnje duhovnost.
Beforefoodturntoshit misli da je briga upravo ono zemaljsko što nas vuče dolje, od toga što je duhovno, nematerijalno.
Baphomet smatra da je duhovnost neko proučavanje - upravo suprotno od Hiarchsa koji misli da je to neko prepuštanje.


__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2004., 17:52   #10
Jednostavno

Duhovno je ono što je za tebe realno, a u objektivnoj realnosti ne postoji

Činjenica da si nakon posla umoran za tebe je jednako realna kao i činjenica da sagorijevanjem ugljikovodika nastaju CO2 i H2O

A što je umor? Koliko je težak? koje su mu dimenzije? Gdje se nalazi?

Dakle, nema duhovnosti bez onoga tko je duhovan

Uživanje pri panorami na vrhu Velebita je također duhovnost (ljubav prema prirodi). I ko što Hiarcs dobro reče, i gledanje utakmice je duhovnost (ljubav prema svom klubu)
Mljacko is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2004., 20:16   #11
Quote:
nitko i ništa kaže:
...Beforefoodturntoshit misli da je briga upravo ono zemaljsko što nas vuče dolje, od toga što je duhovno, nematerijalno...

a afterfoodturnstoshit misli da je identifikacija ono "prokletstvo" koje nas čini slijepima...vrlo grubo rečeno pokušat ću pojasniti na tri primjera:

1. npr. identifikacija: ja sam moje tijelo (i ništa više od toga) vodi do toga da svu svoju životnu energiju angažiram u službi tijela i tjelesnih zadovoljstava.logično.gledajući iz drugog kuta tada je tijelo gospodar.
2. identifikacija: ja sam moje misli (um) angažira i grupira svu moju energiju na njegovanje i razvijanje "dobrih" misli i potiskivanje "loših" misli. dolazi do statusquo situacije i tada kažemo da je neko formirana osoba (ego).
3. vjera da je sve dobro u smislu da je ono što doživljavamo kao zlo samo u službi definicije "dobra" i napuštanje identifikacije sa vlastitim mislima (meditacija) te svih vezanosti (u smislu: život mi je nezamisliv bez toga i toga) - duhovna je avantura koja bi (prema misticima) trebala voditi do potpune spoznaje mehanizma misli a time do transcedencije i spoznaje vrhunske realnosti (u kojoj nas naravno više nema kao individua). Ono što je tada nije moguće opisati...Eto to je kratki prikaz duhovnog puta kako sam ga ja shvatio čitajući mnoštvo knjiga koje sam smatrao (ne znam točno objasniti zašto) kompetentnima. I kad dublje pokušam razmišljati o tim stvarima zavrti mi se u glavi
 
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 09:46   #12
Je li duhovnost uzvišenost ?

Quote:
befoodturntoshit kaže:
ova izreka je simpatična i s poetskim kvalitetama ali ne može se nikako svrstati u duhovne izreke već prije u antiduhovne.
motrište svakodnevnog života je jedino motrište koje uopće postoji a ako nešto ili nekoga definiraš kao uzrok svoje sreće tada ti se sva duhovnost svodi na brigu (ili potiskivanje brige) da to ne izgubiš. nažalost, zvuči grubo i gotovo neljudski ali tako je to.
Malo si zbrzao zaključak! Albert nigdje ne kaže da je sreća cilj života, već da smo ovdje zbog drugih (a to je stara teza Marka Aurelija), što naravno znači i i da su oni zbog nas. Što bi u tome moglo biti antiduhovno zaista ne vidim.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 10:14   #13
Quote:
. npr. identifikacija: ja sam moje tijelo (i ništa više od toga) vodi do toga da svu svoju životnu energiju angažiram u službi tijela i tjelesnih zadovoljstava.logično.gledajući iz drugog kuta tada je tijelo gospodar.
2. identifikacija: ja sam moje misli (um) angažira i grupira svu moju energiju na njegovanje i razvijanje "dobrih" misli i potiskivanje "loših" misli. dolazi do statusquo situacije i tada kažemo da je neko formirana osoba (ego).
3. vjera da je sve dobro u smislu da je ono što doživljavamo kao zlo samo u službi definicije "dobra" i napuštanje identifikacije sa vlastitim mislima (meditacija) te svih vezanosti (u smislu: život mi je nezamisliv bez toga i toga) - duhovna je avantura koja bi (prema misticima) trebala voditi do potpune spoznaje mehanizma misli a time do transcedencije i spoznaje vrhunske realnosti (u kojoj nas naravno više nema kao individua). Ono što je tada nije moguće opisati...Eto to je kratki prikaz duhovnog puta kako sam ga ja shvatio čitajući mnoštvo knjiga koje sam smatrao (ne znam točno objasniti zašto) kompetentnima. I kad dublje pokušam razmišljati o tim stvarima zavrti mi se u glavi
dakle,
ja jesam i tijelo i duh, grubo rečeno, ili sam možda samo duh, mada je riješ duh premalog dosega, koji je pretočen, ili se došao, kratkotrajno pretočiti u tijelo da obavi par stvari koje ne može kao duh..tra, tra, , ali ja nisam ni samo tijelo ni samo duh, a čak ni samo spojoj obojega, dimenzija mog postojanja sadrži još sastavnica, ovo pišem pod duhom i tijelom podrazumijevajući uobičajene predodžbe, ili uobičajene definicije,,
no ne sklažem se pričim ili opisom kako je duhovni razvoj; transcedencija i spoznaje vrhunske realnosti (u kojoj nas naravno više nema kao individua), mada takvo shvaćanje zastupa većina "učenja"

možda bi duhovnost mogli odrediti kao težnju za spoznajom
kameni kamen is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 12:23   #14
Re: Je li duhovnost uzvišenost ?

Quote:
adriatic kaže:
Malo si zbrzao zaključak! Albert nigdje ne kaže da je sreća cilj života, već da smo ovdje zbog drugih (a to je stara teza Marka Aurelija), što naravno znači i i da su oni zbog nas. Što bi u tome moglo biti antiduhovno zaista ne vidim.
volio bih te upozoriti na jednu zamjenu teza. ja si osobno ne mogu predočiti cilj koji je odvojen od sreće a kako nema sreće bez ljubavi (moje iskustvo ) niti ljubavi bez suosjećanja prema drugome proizlazi da je cilj živjeti život posvećen drugima. ali i sam si neispunjen i u neprestanoj potrazi i gladi za ljubavi i razumijevanjem od drugih za sebe. rezultat je porazan jer kad si sam frustriran nemaš puno toga za pružiti drugome.
to je više-manje situacija danas. svi traže više ljubavi i pažnje jedni od drugih ili drugim riječima: dva prosjaka prose jedan od drugog (a naravno da nitko ne priznaje drugome da je prosjak) i stvara se iluzija svijeta u kojem su svi hladni i nezainteresirani za bližnjeg. i na kraju nam ostaje ono nekoliko ljudi sa kojima razmjenjujemo "emotivnu ovisnost" i od kojih crpimo svu životnu energiju i smisao da "guramo" naprijed. ta emotivna vezanost za najbliže stvara nam iluziju da je neprestana briga za njihovu dobrobit i sigurnost vrhunac ljubavi sa našom raspoloživom energijom te da ćemo s više novca (angažmana u materijalnom) tu ljubav sve bolje i bolje izražavati. "a drugi su ionako hladni i ne zaslužuju našu posebnu pažnju" .zapravo je istina da drugi rade to isto za svoj krug najbližih osoba jer nemaju energije za nešto više.
i na kraju: dokle god svu svoju mentalnu energiju iscrpljujemo u angažmanu na povećanju materijalne sigurnosti, pod velikim smo stresom, udaljeni od sebe (od svog centra) i tako sebe potpuno zapostavljamo (meditacija=relaksacija=ljubav prema sebi) uvjereni da činimo sve što je u našoj moći. i krug je zatvoren.

zaključak: naravno da smo na ovom svijetu i zbog drugih ali im nemamo bogznašto pružiti dok se sami ne obogatimo (duhovno) kako bi tada mogli dijeliti.

Zadnje uređivanje befoodturntoshit : 16.02.2004. at 13:44.
 
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 12:27   #15
Quote:
nitko i ništa kaže:
Hiarcs misli da je 'treba' suprotno duhovnosti
Znaš zašto? Jer "trebam" dolazi iz uma a ne iz duše.

Ako si zacrtam nešto što nije u skladu sa mojom dušom, tome će onda faliti podrška iznutra, i tu neće biti duhovnosti.
Ljudi odrede da će moliti Boga, ili meditirati, ili nešto drugo, i to onda redovno sprovode. To tako ne ide, to je uzaludno gubljenje vremena.

A ako nešto radimo ne po zacrtanom planu nego spontano iz unutarnjeg poriva, to onda radimo sa zadovoljstvom. U takvom činu istinski sudjelujemo, i tjelesno i emocionalno i u bilo kom pogledu. Onda duhovna energija nesmetano struji posvuda jer nema nikakvih blokada.
Takav čin je duhovan.

A čim se nešto u nama buni javlja se blokada, i tu više nema sklada jer se nešto na energetskom nivou poremetilo. Vanjski efekt toga je mrzovoljnost ili tuga ili depresija ili mržnja ili nešto slično.

Čak i bolest je vanjski efekt takvih poremećaja.
Veseli ljudi su zdraviji od mrzovoljnih.
Hiarcs is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 14:16   #16
Quote:
kameni kamen kaže:
možda bi duhovnost mogli odrediti kao težnju za spoznajom
Philosophia. Philos - ljubav, Platon je u Gozbi tumači kao žudnju, težnju. Sophia, mudrost, spoznaja.
Duhovnost=filozofija?
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 14:43   #17
Quote:
Mljacko kaže:
Jednostavno

Duhovno je ono što je za tebe realno, a u objektivnoj realnosti ne postoji

Činjenica da si nakon posla umoran za tebe je jednako realna kao i činjenica da sagorijevanjem ugljikovodika nastaju CO2 i H2O

A što je umor? Koliko je težak? koje su mu dimenzije? Gdje se nalazi?

Dakle, nema duhovnosti bez onoga tko je duhovan

Uživanje pri panorami na vrhu Velebita je također duhovnost (ljubav prema prirodi). I ko što Hiarcs dobro reče, i gledanje utakmice je duhovnost (ljubav prema svom klubu)
A to ćeš mi jednom morati pojasniti, što je to 'objektivna realnost'. Ja sam mislio da tu sintagmu više nitko ne koristi.
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 14:46   #18
Quote:
befoodturntoshit kaže:
a afterfoodturnstoshit misli da je identifikacija ono "prokletstvo" koje nas čini slijepima...vrlo grubo rečeno pokušat ću pojasniti na tri primjera:

1. npr. identifikacija: ja sam moje tijelo (i ništa više od toga) vodi do toga da svu svoju životnu energiju angažiram u službi tijela i tjelesnih zadovoljstava.logično.gledajući iz drugog kuta tada je tijelo gospodar.
2. identifikacija: ja sam moje misli (um) angažira i grupira svu moju energiju na njegovanje i razvijanje "dobrih" misli i potiskivanje "loših" misli. dolazi do statusquo situacije i tada kažemo da je neko formirana osoba (ego).
3. vjera da je sve dobro u smislu da je ono što doživljavamo kao zlo samo u službi definicije "dobra" i napuštanje identifikacije sa vlastitim mislima (meditacija) te svih vezanosti (u smislu: život mi je nezamisliv bez toga i toga) - duhovna je avantura koja bi (prema misticima) trebala voditi do potpune spoznaje mehanizma misli a time do transcedencije i spoznaje vrhunske realnosti (u kojoj nas naravno više nema kao individua). Ono što je tada nije moguće opisati...Eto to je kratki prikaz duhovnog puta kako sam ga ja shvatio čitajući mnoštvo knjiga koje sam smatrao (ne znam točno objasniti zašto) kompetentnima. I kad dublje pokušam razmišljati o tim stvarima zavrti mi se u glavi

Sviđa mi se to što si napisao. Ali naravno, ostaje i kod tebe identifikacija, 'ja sam moja energija'. Misliš li da možemo bez ikakve identifikacije?
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 14:51   #19
Quote:
Hiarcs kaže:
Znaš zašto? Jer "trebam" dolazi iz uma a ne iz duše.

Ako si zacrtam nešto što nije u skladu sa mojom dušom, tome će onda faliti podrška iznutra, i tu neće biti duhovnosti.
Ljudi odrede da će moliti Boga, ili meditirati, ili nešto drugo, i to onda redovno sprovode. To tako ne ide, to je uzaludno gubljenje vremena.

A ako nešto radimo ne po zacrtanom planu nego spontano iz unutarnjeg poriva, to onda radimo sa zadovoljstvom. U takvom činu istinski sudjelujemo, i tjelesno i emocionalno i u bilo kom pogledu. Onda duhovna energija nesmetano struji posvuda jer nema nikakvih blokada.
Takav čin je duhovan.

A čim se nešto u nama buni javlja se blokada, i tu više nema sklada jer se nešto na energetskom nivou poremetilo. Vanjski efekt toga je mrzovoljnost ili tuga ili depresija ili mržnja ili nešto slično.

Čak i bolest je vanjski efekt takvih poremećaja.
Veseli ljudi su zdraviji od mrzovoljnih.
Čekaj, zar ti nekad ne pomisliš nešto, ili nemaš nikad neki poriv za koji pomisliš, 'ovo je pogrešno', pa se suspregneš? Ne dođe ti nikad da nekoga mlatneš ili špošalješ k vragu, a suspregneš se?
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2004., 15:41   #20
Quote:
nitko i ništa kaže:

Sviđa mi se to što si napisao. Ali naravno, ostaje i kod tebe identifikacija, 'ja sam moja energija'. Misliš li da možemo bez ikakve identifikacije?
sada dolazimo do "slavnog" mističnog pitanja: Tko sam ja? pokušaj da otkrijem Tko sam ja? neki mistici navode kao alfa i omega pitanje duhovnosti. svaki zaključak Uma je intelektualni zaključak i nema egzistencijalnu težinu jer je Um samo dio Istine.(napravljen je od Istine) .
Dakle jedino ostaje meditacija. Um (skup misli) ostaje na površini kao instrument opstanka u materijalnom svijetu te se pokazuje nedostatan za duhovnu spoznaju. Što god da ja mislim da ja jesam je pogrešno jer sam ja (ego) neesencijalan. Istina se, kažu, spoznaje egzistencijalno: kostima, tijelom i dušom a tek naknadno (refleksijom) Umom.
Zato je, kažu mistici, Istinu nemoguće reći jer je sam medij govora (vibracija zvuka) uznemiravanje Istine koja je u Tišini (silence). Po istoj logici i vibracija misli predstavlja uznemiravanje Istine. Odtuda izraz No-mind.
Zvuči jednostavno no u praksi je izuzetno teško jer se naš gospodar (Um) neće tek tako odreći prijestolja...
odtuda izreka: Mind is the only devil.
pozdrav.
 
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:59.