Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.03.2014., 11:09   #61
Quote:
modro-zeleni kaže: Pogledaj post
Utapam se
željan života
Vidim Svjetlo
Da... lijepo rečeno. U želji života vidjeti Svjetlo. Netko će nam već pružiti ruku. Netko će u toj borbi stati iza nas.



Jer povezani smo tim nekim nevidljivim nitima. I moj zamah mačem, pomaknut će pramen kose sa njenog obraza miljama daleko... dok vodi neku svoju borbu.
Znati će da sam tu, da čuvamo jedno drugome leđa. Ta sigurnost da će nam netko pružiti ruku proizlazi samo iz naše spremnosti da drugom pružimo istu. Samo na taj način događa se susret sa čovjekom i njegovom plemenitošću. Načini na koje će se taj susret ožitvoriti mogu nadilaziti i najmaštovitije fantazije.


No svaki će pogoditi u središte smisla našeg postojanja, a to je biti tu i za drugoga, a ne samo za sebe.

Zadnje uređivanje Templarski red : 23.04.2014. at 02:38.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2014., 11:24   #62



jer,
što su riječi?
kad snovi istini kradu boje,
i zaborav uvijek uzme svoje,

ti,
praznih dlanova čekaš oluje
i čuvaš u sebi nešto moje

a s našega neba život se mrvi

uzalud…


kety05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2014., 13:16   #63
...rastanci uvijek ostavljaju traga, posebno kad nakon njih ostaje onaj prazni oblačić s 3 upitnika...
ljeto je bilo na izmaku, a očito i naša romanca. Mučio me osjećaj da mi promiče onaj dublji, da ne kažem nadnaravni smisao svega što se događalo protekla 2 mjeseca...

Svatko je nastavio svojim putem, noseći breme ispunjeno nedorecenostima, proturjecjima i oprecnostima.

Sredinom rujna išao sam na rodjakove svatove u Slavoniju. Bio sam totalno zaokupljen pomaganjem u pripremama, a na taj dan da sve prodje u redu, posebno što se formalnog dijela tiče.

u trenutku kad smo krenuli u povorci prema kući od mlade dobio sam poruku, nebitnog sadržaja, došla je od nje, i sva dotadašnja odlučnost pala je u vodu...tog trenutka bio sam spreman pronaći je i na kraju svijeta.

I bila je daleko, na drugom kontinentu...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2014., 13:19   #64
Nema slobode niti nevinosti bez jasnih granica.

Bok modri.. i zeleni !
__________________
Trijumf je odricanje od uspjeha. Tko trijumfira, gubi.
Dragonfly is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2014., 13:34   #65
...heheh, Dragonica...

nevinost sam izgubio, a slobodu dobrovoljno predao...a ovo je priča kako je do toga došlo

...i meni je drago da te vidim Živu
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2014., 13:44   #66
Dragost je obostrana..
..dobrovoljno pripadanje postavlja granice našoj slobodi, ali kada su te granice jasno definirane i testirane i polje slobode je jasno prepoznatljivo pa nema problema
__________________
Trijumf je odricanje od uspjeha. Tko trijumfira, gubi.
Dragonfly is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2014., 13:52   #67
Quote:
Dragonfly kaže: Pogledaj post
..dobrovoljno pripadanje postavlja granice našoj slobodi...

Tako je... i sad zamislite što čovjek jednim takvim činom sve nadilazi. Možemo li uopće manifestirati nešto veće i veličanstvenije?! Kada naiđemo u životu na ljude koji nas inspiriraju ili na neki drugi način pokreću.




Tada imamo priliku razbiti okove koji nas sputavaju. Imamo priliku potrčati Zemljom upravo onako kako to činimo u našoj glavi stisnuti između strahova. Osjećajući snagu vlastitog koraka, puls želje i lakoću u ramenima dok trgamo posljednje karike očekivanja okoline, možemo potračati prema bilo kojem cilju.


Jer na kraju se sve svodi na to, da je u činu potpunog predavanja skriveno i potpuno osobno oslobođenje. Ako i ne ispadne sve kako smo očekivali, uvijek možemo stati i reći kao Forrest Gump: I just felt like running!

Souhait va se réaliser!


Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2014., 18:49   #68
Što nas to u šuštini sprječava da budemo opušteni, da budemo stalno u svom prirodnom stanju bivanja?



Strah je glavna prepreka buđenju a da bismo se probudili moramo imati odlucnost da mozemo odabrati .
Ukoliko živimo u strahu (iluziji), izbor za nas ne postoji, već živimo u iluziji izbora.


Ne budimo zatvorenici. Ne budimo zatvorenici naših uvjerenja, vjerovanja, naših misli..



Merci beaucoup
kety05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 13:46   #69
...stvari sam imao spremne, nešto novca sam dobio povodom nedavnog stjecanja diplome. Došao sam u Zagreb namjeravajuci odande vidjeti što dalje. Našao sam se na jutarnjoj kavi s jednom poznanicom i ukratko joj prepricavao što mi se dogadjalo u posljednje vrijeme.
...tada se desio taj susret. Žena iz sjene, lutajuća duša, kako god je nazvao, presrela me i sve ono što se dogadjalo, što sam sumnjao i naslucivao sasula mi u lice.
koliko sam bio u šoku, tolko mi je s druge strane sve bilo jasno. Rekla mi je i kad da očekujem poziv i nije mi preostalo drugo nego da čekam.
Vratio sam se doma u Istru. Cijelo to vrijeme, kao i sad kad se prisjećam, osjećao sam se kao da sam negdje između, ni tu ni tamo. Jedno jutro, nakon takve burne noći, probudio sam se sav uzbudjen jer znao sam da smo bili skupa. U ruci sam držao taj splet kamenja što mi jednom prilikom dala. Ubrzo zatim stigla je i poruka kojom kao da mi je samo htjela potvrditi da zna što se dogadja i rekla da stiže u Rijeku, i da je čekam...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2014., 14:51   #70
Put ne vodi ka sreći. Put je sreća.

Dostoj is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2014., 10:40   #71
Prezirala sam kišu, zaustavljala bi me u planovima i silila da se primirim i odmorim... danas je prihvaćam kao ravnotežu.

"Mir

U njoj više ne postoji borba. A to je najbolje što joj se ikada desilo.
Bila je iscrpljena uzaludnim borbama između tame i svjetlosti koje su se u njoj odvijale. Pa je prihvatila oboje, kao darove univerzuma koji nikada ne mogu biti odvojeni. I svjetlost i tamu.
Više se ne bori. Njena svjetlost više ne želi promijeniti njenu tamu, a njena tama više ne želi kontrolirati njenu svjetlost. Iznenada, ona više ne igra igru dualnosti.

Ona više ne pada na učenja koja ukazuju da nešto s njom nije u redu i da joj treba popravljanje i da je čeka još puno posla prije nego napravi nešto dobro od sebe. Sada ono ljudsko u njoj počiva u naručju njenog božanskog. U potpunosti.
Što je tu nesavršeno?

Bila je iscrpljena i zatočena u mitu prema kojem će svjetlost jednog dana pobjediti tamu kako bi mogao nastati mir. Ona je u miru upravo sada!
Čak i svjetlost i tama njenog bića sjede u miru jedno s drugim. Igra je gotova.
Na prestanak ratovanja uslijedili su spokoj i mir. Vjerovala je u svoju mudrost."
__________________
"Nisam ti ja baš ko ovi tvoji snubeći veprovi, riba napisala da je zgodna i plava pa zvjerad digla obrvu." LBY
Retra is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2014., 14:18   #72
Ni cijela meka sredina kruha nije bila dovoljna da nahrani ptice kojima je nedostajao baš neki bitan pridjev da bi bile potpune. Gledajući ih kroz staklo. Sam prolazak kroz fino izbrušen kristal bio je moguć, al ne i ostajanje u samom Krugu iz kojeg zračilo je ono blještavo prisutvo... Mog odsustva... Zanemarujući davna ukrštavanja vlakova, svih presjedanja i vožnje bez valjane karte... Jer uvijek iste od ptica malo pokljucane jabuke... Daleko odavde, oduvijek, s druge strane, Zaborava... Tog otužnog mjesta... Davno režiranih crno-bijelih drama... Kao i moji snovi oduvijek samo crno-bijeli... Francusko tragični, njemačko odrešiti... Nije bilo zbog tamnih ponora, ni oglodanog mesa, sve iste kosti, jednako bijele, jednake smrti... I poslije smrti uvijek isto neprebrojano vrijeme, davna klatna odbačenosti... Izvan egzistencije, ponavljajući tragove... Kiše... Ka izvoru... Neotuđivo, promočena tijela, bez da se ogledam u vodi, vodi... Ne eteru? Raširila sam svoja crna krila zahvativši površinu mogućeg... Planeta... Davno posjećene prve zvijezde... Svijetle i okrugle... Kao i ti i ja... Jednom... Još prije no Predstava je i započela...

+
__________________
In order to get to Ms. Neomeđena Točka you need to go down to the secret library and find the way in through a small crack in a wall, you will need to use the nautilus spell to get in there: 9-carboxymethoxymethylguanine
Neomeđena točka is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 01:26   #73
Quote:
kety05 kaže: Pogledaj post
...
Quote:
Dostoj kaže: Pogledaj post
...
Quote:
Retra kaže: Pogledaj post
...
Quote:
Neomeđena točka kaže: Pogledaj post
...
Quote:
modro-zeleni kaže: Pogledaj post
...
A ljudi, šta da vam kažem?!

Neću dugo, samo par riječi, ostao sam i dužan neka promišljanja, ali ostavit ću ih za jutro uz kavu. Nekako mi je žao kad vidim kako se ljudi boje priznati da su usamjeni. Najgore je to što se isti taj čovjek ima sposobnost naviknuti na sve, pa tako i usamljenost. Tada se lagano okoštava, postaje tvrd, hladan i grub...

Postaje kao usamljeno stablo, magnet za gromove. Tada mu njegova samoća postaje nešto oko čega će saplesti bodljikavu žicu ponosa i odjednom čovjek postaje nedostupan... nevidljiv. A u njemu toliko ljubavi i dobrote, samo njemu poznate, koja neprestano kola u krug i čeka...

Čeka grom ili nekog drugog čovjeka sa sjekirom.
Zato treba reći... nedvosmisleno i jasno, reći... pa i zaplakati, ako nas drugačije ne shvaćaju.



Zadnje uređivanje Templarski red : 13.03.2014. at 02:08.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 01:50   #74
I prije nego što sam krenula koračati svijetom kao odrasla žena,znala sam da me čeka težak,bolan,iscrpljujuć put jer znam da „teško“ prihvačam realnost u kojoj svi živimo.Neki misle da imam sve i ne razumiju zašto nisam sretna,eh,ti neki su fulali na samom početku;ja nisam nesretna samo sam tužna,postoji razlika između biti tužan i biti nesretan.Tužna sam jer se najprije ne bojim biti tužna,jer svijet je takav kakav je i ne želim se „imaginizirati“ da je sve uredu ili zaboravljati kako je,želim se imaginizirati samo kada je u pitanju ljubav,želim vjerovati da ona postoji i sanjati o njoj jer ta imaginacija koja dolazi iz moje najdublje strasti o pravoj istini pobuđuje mi volju za životom.Najljepša stvar u vezi mene i mog bolnog života radi „teškog“ prihvaćanja realnosti u kojoj živimo je ta što sam se cijeli život osječala tako užasno slabašnom osobom,osobom koja je sa snagom na nuli,ispod baš svih ljudi koje poznaje,tako sam mislila i tako sam se osječala,jer se nisam znala izboriti,jer se nisam znala zaštiti od drugih,jer nisam navukla masku već bila ono što jesam.Kad shvatiš da, „teško“ prihvaćanje nije teško prihvaćanje,već otpor,ogroman otpor ovom svijetu,ovom skrivanju,ovoj realnosti,jer se ne slaže sa tvojim vjerovanjima o pravdi i pravoj istini koje si detaljno slagao kockicu po kockicu i provjeravao kroz cijeli svoj život,te uvijek bio na najvećem nivou opreza što je važno spomenuti jer potvrđuje tvoju ljubav pred tobom.Kad shvatiš da nisi slabašna osoba,nego si se zapravo naučio sam boriti.Ponosan si....i to je onaj najljepši dio.Sad znam puno više nego prije,znam da sam uvijek voljela sve ljude i da se nikad nisam usudila ne voljeti ih...jer kakav je to svijet bez ljubavi? Pakao? Ne želim živjeti u paklu,zato teško prihvaćam ovu polupaklenu realnost u kojoj živimo.Dali se ovo neprihvaćanje isplati? Dali mi je cijeli život bio propaćen jer nisam stavila sebe na prvo mjesto? Ne,ne isplati se,slažem se sa svima vama i mislim da je bio propaćen.Žrtvovala sam se da ne budem ono što nisam i nisam Djevica Marija ni neki Samuraj niti Afrodita,samo sam ono što jesam (...)mala djevojčica koju su stalno upozoravali pec-pec opeći ćeš se,ne dirati to,biti ćeš bubana ako diraš! Ali ih malena nikad nije slušala,niti očima popratila niti tijelom doživjela i opekla se,uvijek se je opekla i bivala ranjena.Niti dan danas se ne ponaša drugačije,samo je njene zamjenilo nešto u njoj koje joj ponekad govori:ne,ne opeći ćeš se,ostat će ti rana,ali se sjeti da joj se uvijek jebalo za te rane i to opeći će se.Ljubav je djelovala svojom magićnom silom na nju,ljubila joj rane,tješila ju i davala joj snagu...bila je tu uz nju kada nitko nije.ta magićna sila ju je čuvala i onda kad je mislila da je potpuno sama.
lickpickstick is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 02:32   #75



Koraci su nam odzvanjali niz rijeku. Nisu to bili utopljenici što su nam se hvatali za kose. (O koscima da i ne pričam.) Ni utjehe, mrske i odbojne. Udarajući o kameno korito. Sve iznad davno obrušenog neba. Nismo više pili no ovu misao, čekajući samo na prozivku. I bez propusnice. Neokruženi i sami. Mi? Oduvijek sam na toj stijeni. Nije ih ovdje uz mene odavno, da tako kažem, direktno. Samo blagi odsjaj. Nekad bih zaboravila da i postoje. Čija sam to ideja? U zakutku Nepostojanja, neotkrivena. Zato tako često sve zastrto kišnim ljuljanjem zavjese. Proživjevši bez da ovdje ikog poznajem. Tamo, s druge strane obale... Možda... Utihnulo sjećanje na prostore, dok smo još razabirali odgovore među bujicom... Nema povratka, kad se prijeđe Rubikon, netko je rekao.

Svi oni dolje nisu me nikad niti htjeli. Niti mogli. (Razumijeti.) To drugi su otkucaji. "Što ćeš ti kad odu tvoji ljudi?", uzdahnuo je tada. Bilo je to ispod mnogo velova. Tišine. I ova rijeka tekla je u more. A ja? Ja ne. Žao mi je što ću vam reći što ispričao mi je prijatelj Lorca: da more je Lucifer plavog, nebo palo, želeći biti svjetlom. Jadno more osuđeno na vječito gibanje, a nekad bivalo mirno u temelju. Tako je to. U tom času poželjeh borbu. Nisam za mir. S vrha ove stijene, dohvativši je jedva (oduvijek), treperili su mačevi, čuvajući vatrenu zvijezdu otpora. Oči su ti titrale, selivši mi se iz jednog u drugo oko. Pazila sam dobro da mi ne prođeš kroz zjenicu. "Shvati napokon da si sama", rekao si.

Ne zaboravi na svo to kamenje poredano. Nisam voljela čekati. Eonima istih titraja. Deset sekundi vječnosti. U jednoj nanizanoj formuli. U koju bi sve trebalo stati. Pruži otpor! Dok glas je tutnjao: "Predaj se!" Zavrnuo mi je vratom, skoro ga slomivši i šapnuo: "Ti ćeš kad tad samnom na Sibir!" Rijeke su zamijenile tračnice, ceste, pa i sam Mliječni put... No što smo zapravo mi uz taj Rubikon? Koji mi? Ja? Ptice? Znala sam! Da gordijski čvor ne treba presjeći, već tisučljećima otpetljavati... Kap po kap.

Dječak je stajao sam, s rasutim pikulama. Plakao je. Vidjela sam to danas, makar se držao gordo. Prijeđi.

U moje okruglo staklo.
__________________
In order to get to Ms. Neomeđena Točka you need to go down to the secret library and find the way in through a small crack in a wall, you will need to use the nautilus spell to get in there: 9-carboxymethoxymethylguanine

Zadnje uređivanje Neomeđena točka : 13.03.2014. at 03:21.
Neomeđena točka is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2014., 17:17   #76
Što ćemo sad kad već dugo nema kiše... možda krenut u sunčane dijaloge?
__________________
Be yourself, no matter what they say.
arna is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2014., 09:51   #77
Quote:
arna kaže: Pogledaj post
Što ćemo sad kad već dugo nema kiše... možda krenut u sunčane dijaloge?
Čini mi se da sasvim lijepo tečemo i bez dragih nam padalina. Dijalozi?! Mislim da smo na dobrom putu.


Quote:
Lovecat kaže: Pogledaj post

Ali sto je vjecno, metafizicko i nematerijalno?

Sto tocno znaci stavljati vjecno, metafizicko i nematerijalno ispred prolaznog, svjetovnog i tvarnog? Odricati se ovog drugog u potpunosti, odricati se djelomicno ili baviti se takvim stvarima, ali im ne pridavati vaznost?

Čovjek sam. Ograničen tijelom, ograničen umom i na kraju ograničen vremenom. Jedino što tome mogu suprostaviti je nedokučivost duha. Neću govoriti o vječnosti duše, dapače nju ću pokušati pronaći unutar ovih spomenutih ograničenja.

Zamislimo da žuta ploha predstavlja prošlost, a crvena budućnost. Sadašnjost je znači granica između žute i crvene.




No postoji li uopće ta sadašnjost? Pogledajte dobro sliku. Kakve je boje ta granica? Ima li svoju širnu?
A upravo se na toj granici odvija čitav naš život. I upravo tu se događa i susret sa našim duhom. Jer ako i uzmemo da je ovaj život jedini. Da počinje rođenjem i završava smrću i da traje koliko traje. Upravo takvim razmišljanjem taj život postaje vječan, jer sa našim razmišljanjem o životu kao dužini to razmišljanje u trenutku smrti seli s nama ili nestaje s nama ili prestaje sa nama. Znači ne ostaje ništa od nas što bi svjedočilo da je zbilja ta smrt kraj, samim time već živimo vječan život. Jer pitanje vječnosti nije koliko, već kako.

A o tome kako... u idućim upisima.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2014., 11:21   #78


Čitam neki dan kako je važno sačuvati izvorni doživljaj svijeta kao vrhunske tajne i stalno buditi u djetetu poštovanje za svijet: pogled prema nebu, pogled na dugu ili slušanje vjetra u krošnjama..
"Onaj tko oblacima i vjetru određuje put, naći će put po kojem može ići i moja noga."

Mi smo jučer vozili tačke. Baš ovako kao na slici. Kroz livade, kraj šume.
I onda je čudo u tačkama viknulo:"Mesec!"
A sjalo je sunce...podignuh glavu i uistinu na nebu je bio mjesec.

Engleski pjesnik W. Wordsworth opisuje djecu kako "povlače za sobom oblake slave kada dolaze u svijet."
Njihovo čuđenje za sve što ih okružuje graniči s nadzemaljskim.

''The child is father of the man'' kaže spomenuti pjesnik.

Ako je priroda čudo, nema dileme kako je dijete čudo prirode.
__________________
Trijumf je odricanje od uspjeha. Tko trijumfira, gubi.
Dragonfly is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2014., 11:54   #79
Quote:
Templarski red kaže: Pogledaj post
...
Ostavio si me bez teksta.
Quote:
Dragonfly kaže: Pogledaj post
[IMG]
Čitam neki dan kako je važno sačuvati izvorni doživljaj svijeta kao vrhunske tajne i stalno buditi u djetetu poštovanje za svijet: pogled prema nebu, pogled na dugu ili slušanje vjetra u krošnjama..

[Ako je priroda čudo, nema dileme kako je dijete čudo prirode.

Djeca su neopterećena, voljna, spremna učiti, razvijati se, širiti vidike i rasti.
Ako zastanemo na trenutak i razmislimo, da li se uopće sjećamo kad se dogodio klik u glavi u kojem smo postali ozbiljni ljudi optereceni sa prosloscu, sadasnjošću i brigom za buducnost? Kad smo jednostavno prestali biti djeca?
Probudimo dijete u sebi!
Quote:
arna kaže: Pogledaj post
Što ćemo sad kad već dugo nema kiše... možda krenut u sunčane dijaloge?
Mozes pisati sto god želis
kety05 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2014., 13:02   #80
...štoviše, nabavio sam karte za koncert njenog omiljenog kantautora, pozornica je opet bila spremna...još dok sam se penjao trsatskim stubama na putu prema dvorani gdje se održavao koncert živjela je u meni nada da me negdje tamo čeka...
no kako se bližio trenutak ulaska u dvoranu uviđao sam kako je sad bitno dobro se pozicionirati nebi li preprodao karte...
javila se već kad sam prošao cijeli taj krizni put...da dolazi za koji dan i da joj pošaljem nešto novca...
__________________
Živ si
Ako Znaš
Zbog čega Živiš
modro-zeleni is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:42.