Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.01.2017., 17:59   #1
Arrow Sekunde prije smrti

Nedavno sam bila svjedočila smrti svog psa. I to mi je bilo prvi put da sam baš bila prisutna i vidjela zadnje trenutke odlaska nekog živog bića. Naravno, nije čovjek, životinja je... ali me zanima zašto je par sekundi prije smrti ispustio neke... pomalo zastrašujuće jauke (ne uzrokovane bolom, već onako kao da duša odlazi iz tijela), a zatim mu se tijelo zatreslo 2-3 puta i prestao je disati.
Bio je srčani bolesnik i cijeli taj dan je mirno ležao (nakon dolaska od veta), odavao dojam da je miran i spokojan (kao da bi se mogao oporaviti) pa su me ti nadnaravni jauci iznenadili.

Je li to prirodna pojava u sekundama prije same smrti?
Je li se to događa i kod ljudi?
Zbog čega dolazi do te pojave?

Ja sam ga instinktivno pokušala dozvati za vrijeme tih jauka (jer nisam znala što bih drugo u tom trenu), ali on je već imao prazan pogled u jednom smjeru, nije više bio svjestan okoline, što znači da ni te jauke nije proizveo svjesno i svojom voljom.

Također, baka mi je umrla na nosilima u bolnici i dok sam bila na hodniku, čula sam sestru kako viče "gubimo ju". Je li i moja baka pred smrt ispustila možda neki zvuk, jauk? Je li se i njoj zatreslo tijelo prije nego je srce prestalo kucati (također srčani bolesnik, u slučaju da je bitan podatak)?

I šta se pozdrazumijeva pod onom izrekom 'umro je mirno u snu'? Ili, 'otišao je mirno i spokojno'? Mogu li reći da mi je pas otišao mirno i spokojno, bez bolova (bez obzira na te uznemirujuće pojave kojima sam svjedočila u samim sekundama prije njegove smrti)?

Također, mogu potvrditi da su i pas i baka bili svjesni do gotovo posljednje minute. (znam da ovo zvuči poprilično neukusno u istu rečenicu staviti i psa i baku, kao da je to isto)
Sa psom sam "pričala" svega nekoliko minuta prije smrti i reagirao je na sve moje riječi na koje inače uvijek reagira (tipa, idemo van? i sl.), a s bakom sam također pričala prije nego su je uveli u sobu i bila je prisebna.

Dakle, jel imao netko takva iskustva i je li to sve normalno tj. prirodno?
Black_panther is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2017., 18:47   #2
Quote:
Black_panther kaže: Pogledaj post
Je li to prirodna pojava u sekundama prije same smrti?
Je li se to događa i kod ljudi?
Zbog čega dolazi do te pojave?
Zar nije 'to' možda ovo ? to ti je normalan i prirodan fenomen.

Quote:
I šta se pozdrazumijeva pod onom izrekom 'umro je mirno u snu'?
Dok spavaš a ne sanjaš imaš reduciranu do odsutnu svijest, dakle ne doživljavaš bol i nemir, prema tome ako tada umreš umro si 'mirno u snu'.

Quote:
Ili, 'otišao je mirno i spokojno'?
To znači ovo gore. Još plus ako umreš dok si na lijekovima u bolnici koji su općenito protiv boli i slično.

Quote:
Mogu li reći da mi je pas otišao mirno i spokojno, bez bolova (bez obzira na te uznemirujuće pojave kojima sam svjedočila u samim sekundama prije njegove smrti)?
Ne možeš 100% metafizički znati da li je netko svjestan ili ne i ako da što doživljava, pa ako ćemo biti realni odgovor je ne.

Zadnje uređivanje Empyreus : 11.01.2017. at 19:56.
Empyreus is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2017., 19:33   #3
Koje je zapravo pitanje topika?
Netko umre u bolovima, nego bez bolova

A kako je to kad umireš, ne trebaš pitati nas na topiku pošto smo svi mi ovdje živi i zasad nismo umrli
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
Srebrni-medvjed is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2017., 20:07   #4
@op:

bojiš se smrti?


iz prve ruke ti mogu reći da ne boli tj jednostavno se ugasiš.
slicno kao da utoneš u crni san.
ocito je kako ipak nisam otputovao dovoljno daleko da bih ti mogao reći nešto više
Weedeemer is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2017., 20:17   #5
Quote:
Weedeemer kaže: Pogledaj post
iz prve ruke
U kojem si ti to točno smislu 'umro' ako smijem pitati? po kriteriju moždane smrti očito sigurno nisi.
Empyreus is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2017., 20:22   #6
Quote:
Empyreus kaže: Pogledaj post
U kojem si ti to točno smislu 'umro' ako smijem pitati? po kriteriju moždane smrti očito sigurno nisi.
dugotrajan štrajk glađu (~2mj)
pad šećera ispod svake granice
(izmjereno 0.2mmol/L prvi put,
u nalaz je uslo 0.9 ... a onda su me nadrukali s glukozom)
Weedeemer is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2017., 20:44   #7
Ajde jasno mi je da si u nekom trenutku izgubio svijest i da si možda i jedno vrijeme bio u nesvijesti i da je to ono što si neki zamišljaju da smrt je (ili čemu ona rezultira) samo bez oporavka svijesti, ali osim toga tu baš ne vidim smrt. Ili si možda bio u komi nekoliko tjedana pa na to misliš? valjda ti je srce nastavljalo kucati i disao si(?), što znači da je do mozga dolazila krv i kisik i da ti je mozak bio živ pa opet, nema tu smrti.
Empyreus is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2017., 20:59   #8
je, ok, slazem se s tobom,

bilo je pitanje doslovno sekundi, što i je naslov topica
al sam pravovremeno zbrinut (igrom slucaja)
znam samo da sam se lagano rušio (sa stolca), pao na pod, crnina.
tijelo nije više imalo nikakvih rezervi i to je bilo gašenje motora.
pojeo sam sâm sebe, do kosti.
šećer se više nije mogao stvarati jer su svi mišići bili "pojedeni", a
sve masti sam očito spalio. (koje su održavale ketozu)
počele su se esencijalne stvari razgrađivati i mogu reći da je više bolio proces "raspadanja" nego trenutak u kojem sam klonuo.
Weedeemer is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2017., 17:42   #9
Moj je pas otišao doslovno na mojim rukama.
Bez glasa, tiho.

Noć prije toga bilo mu je jako loše; da bi nekako proveo noć davala sam mu ketonal za bolove i sredstva za smirenje.

Povremeno bi mu bilo bolje ali sve u svemu očekivala sam da će brzo otići. Negdje oko podneva glas u meni kaže da će se to zbiti oko pola četri popodne.
Bila sam previše otupljena situacijom da bi na to reagirala.

U 15.20 pomogla sam mu da uđe u kuću (relativno topli dio mjeseca studenog). Pao je na drugoj stepenici (55 kila) samo sam ga spustila na početak stepeništa. Posljednu minutu-dvije tijelo mu se trzalo, oči su mu bile PRAZNE...a onda je otišao.
U pola četri bio je mrtav.
Kako mi je bilo rečeno.

Pokušala sam mu zatvoriti oči. No nisam uspjela.
Veterinarka kaže da to kod pasa nije moguće.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2017., 11:10   #10
Quote:
Nemruth Dagi kaže: Pogledaj post

U 15.20 pomogla sam mu da uđe u kuću (relativno topli dio mjeseca studenog). Pao je na drugoj stepenici (55 kila) samo sam ga spustila na početak stepeništa. Posljednu minutu-dvije tijelo mu se trzalo, oči su mu bile PRAZNE...a onda je otišao.
U pola četri bio je mrtav.
Kako mi je bilo rečeno.

Pokušala sam mu zatvoriti oči. No nisam uspjela.
Veterinarka kaže da to kod pasa nije moguće.
Slično kao i situacija s mojim koji također više nije mogao na stepenice, čak ni na noge. Isto se tako trzao i imao prazan pogled prije nego je nastupila smrt. I također sam mu pokušala zatvorit oči i nisam ni ja uspjela. To je bio baš tužan trenutak. Kad ga tako gledaš i puštaš da umire, znajući da više ne možeš učiniti ništa.
Black_panther is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2017., 12:31   #11
Mačku mi je neko otrova,to je bilo strašno gledat kako je izdisala pred očima mi,bilo je već kasno da veterinar bilo šta učini...
Jack-Daniels is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2017., 14:03   #12
Quote:
Black_panther kaže: Pogledaj post
Nedavno sam bila svjedočila smrti svog psa. I to mi je bilo prvi put da sam baš bila prisutna i vidjela zadnje trenutke odlaska nekog živog bića. Naravno, nije čovjek, životinja je... ali me zanima zašto je par sekundi prije smrti ispustio neke... pomalo zastrašujuće jauke (ne uzrokovane bolom, već onako kao da duša odlazi iz tijela), a zatim mu se tijelo zatreslo 2-3 puta i prestao je disati.
Bio je srčani bolesnik i cijeli taj dan je mirno ležao (nakon dolaska od veta), odavao dojam da je miran i spokojan (kao da bi se mogao oporaviti) pa su me ti nadnaravni jauci iznenadili.

Je li to prirodna pojava u sekundama prije same smrti?
Je li se to događa i kod ljudi?
Zbog čega dolazi do te pojave?

Ja sam ga instinktivno pokušala dozvati za vrijeme tih jauka (jer nisam znala što bih drugo u tom trenu), ali on je već imao prazan pogled u jednom smjeru, nije više bio svjestan okoline, što znači da ni te jauke nije proizveo svjesno i svojom voljom.

Također, baka mi je umrla na nosilima u bolnici i dok sam bila na hodniku, čula sam sestru kako viče "gubimo ju". Je li i moja baka pred smrt ispustila možda neki zvuk, jauk? Je li se i njoj zatreslo tijelo prije nego je srce prestalo kucati (također srčani bolesnik, u slučaju da je bitan podatak)?

I šta se pozdrazumijeva pod onom izrekom 'umro je mirno u snu'? Ili, 'otišao je mirno i spokojno'? Mogu li reći da mi je pas otišao mirno i spokojno, bez bolova (bez obzira na te uznemirujuće pojave kojima sam svjedočila u samim sekundama prije njegove smrti)?

Također, mogu potvrditi da su i pas i baka bili svjesni do gotovo posljednje minute. (znam da ovo zvuči poprilično neukusno u istu rečenicu staviti i psa i baku, kao da je to isto)
Sa psom sam "pričala" svega nekoliko minuta prije smrti i reagirao je na sve moje riječi na koje inače uvijek reagira (tipa, idemo van? i sl.), a s bakom sam također pričala prije nego su je uveli u sobu i bila je prisebna.

Dakle, jel imao netko takva iskustva i je li to sve normalno tj. prirodno?
Bio sam prisutan kod umiranja osobe koja je bolovala od dosta gadnog karcinoma.
Zapravo se smirila par min pred smrt i rekla mi da ju vise ne boli ( bila je svjesna do zadnje minute ).
Kod tog pogleda u prazno ( kada se vise ne odaziva ) krenuli su doboki uzdasi i izdasi. Mozda si te jauke zamijenila sa time, a sto je inace prirodni proces.
__________________
History says, don't hope on this side of the grave. But then, once in a lifetime, the longed-for tidal wave of justice can rise up and hope and history rhyme.
bubi mir is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2017., 15:06   #13
Da bez boli, povraćanja i svih užasa. Sve sporije disanje. Prestane disati na više od 10 sek, onda opet šokantno udahne, očne jabučice hoće iskočiti, pogled u prazno i nemogućnost kretanja. Biologija je brutalna. I nikad toliko jasnije koliko nas određuje kao pri rođenju i smrti.
mad cat is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2017., 10:15   #14
Quote:
mad cat kaže: Pogledaj post
Biologija je brutalna. I nikad toliko jasnije koliko nas određuje kao pri rođenju i smrti.
Točno.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2017., 15:48   #15
Quote:
Black_panther kaže: Pogledaj post
Također, mogu potvrditi da su i pas i baka bili svjesni do gotovo posljednje minute. (znam da ovo zvuči poprilično neukusno u istu rečenicu staviti i psa i baku, kao da je to isto)
Nije neukusno, i pas i baka su osobe koje si voljela. Nekad se više voli psa, ili mačku nego ljude.

Ne znam što ti reći. Kad mi je mačka bila otrovana, sa zadnjim njenim izdisajem se pojavila panika u njenim okicama. Trenutno mi je mama na produženoj samrti, prestrašno je. Njen pas je umro 2006, isto je bilo treskanja. Moja pesekica je umrla 2014, cijelu sam noć bdijela, ali zaspala na kraju, našla sam je ukrućenu, rigor mortis, ne znam kako je točno bilo u trenutku exitiranja.

Činjenica je da ne znamo ništa. Mislim, sama smrt je još dio života, a život jest sjeban.

PS Htjela sam ti još reći, moj dida je bio upao u agoniju i to je bilo strašno - udahne, pa par sekundi ne diše. Pozvala sam Hitnu, iako mi je bilo jasno da je na samrti, htjela sam samo kisik da dobije. Zadnje kad sam ga u bolnici vidjela, disao je normalno. Preminuo je te noći, nisam bila prisutna.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2017., 22:12   #16
Netko gore je spomenuo da sam možda udisaje i izdisaje zamijenila sa jaucima, ali nisam. Nisu to bili udisaji ni izdisaji.

Hmmm... kako bih to najbolje opisala ... to su bila, u jednakom razmaku, 3 ravnomjerna (jednolična, pravocrtna) zavijanja. 'auuuuuuuu' stanka 'auuuuuuu' stanka 'auuuuuuu'. Vrlo slično onom zovu vukova u divljini.

A takav zvuk nikada za života nije ispustio. Potpuno različito od svih varijanti cvileža i zavijanja što sam od njega bila čula za života. Pomalo je to bilo zastrašujuće za čuti. Nelagodno.
Black_panther is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2017., 23:04   #17
Tko će ga znat...
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2017., 23:11   #18
Quote:
Gingerina kaže: Pogledaj post
Tko će ga znat...
Možemo se samo tješit da su se sad smirili i da nema više boli i patnje. Žao mi je zbog tvog gubitka, vjerujem da ni tebi nije bilo lako to gledati. Mada sam ja u takvim trenucima uvijek pod šokom (a tko nije?), i zbog te 'otupljenosti' lakše to podnesem u tom trenutku, nego što bih sad u ovom dok se samo prisjećam tih trenutaka. Emocije dođu kasnije.
Black_panther is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2017., 01:11   #19
Quote:
Black_panther kaže: Pogledaj post
Možemo se samo tješit da su se sad smirili i da nema više boli i patnje. Žao mi je zbog tvog gubitka, vjerujem da ni tebi nije bilo lako to gledati. Mada sam ja u takvim trenucima uvijek pod šokom (a tko nije?), i zbog te 'otupljenosti' lakše to podnesem u tom trenutku, nego što bih sad u ovom dok se samo prisjećam tih trenutaka. Emocije dođu kasnije.

Takvi gubitci su strašni. Mislim da je zdravo prolaženje žalovanja bit zdravog nastavka života dalje.

Ali ja serem sada, baš okruglo. Jer ništa o tome ne znam i ne znam kako bih mogla znati. Tako sam samo čula.

Eto vidi, ima ta teorija "raja i pakla", ima teorija samsare - neprekidni niz života i smrti, a ima i teorija da sa smrću mozga naprosto više ne postojiš.

Ima Tibetanska knjiga, hvaljena, bestseller i na kraju i klasik, nešto kao Biblija
http://www.superknjizara.hr/?page=kn..._knjiga=105803
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2017., 11:52   #20
Rođenje i smrt su slični,fascinirajući su
Jack-Daniels is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 03:59.