Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 02.09.2017., 21:04   #41
Tako je , bitno je biti što je moguće više svijestan tokom dana.

Ne treba se sjetiti sadašnjeg trenutka s vremena na vrijeme , nego se sjetiti-primjetiti kada nisi u sadašnjem trenutku.
Cosmic Wanderer is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2017., 18:35   #42
https://existentia.com.hr/kako-razmisljati/
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2017., 20:53   #43
Što je čovjek više svjestan ili je u sadašnjem trenutku tokom dana , sve više mentalno-emocionalnog taloga iz njegove podsvijesti izlazi na svjetlo njegove svijesti , tako da je u procesu sve veće svjesnosti neminovno promatranje misli i emocija , htio to netko ili ne , koje idu zajedno u paketu jer se vezuju jedno uz drugo , a na samom početku to nam izgleda kao nešto tuđe , kao da i nije naše.

Sjećam se da je toliko negativnih misli , povezanih sa sličnim emocijama straha , ljutnje , bijesa , srama , tuge...iz moje podsvijesti izlazilo na površinu moje svijesti i to večinom zahvaljujući vanjskim okidačima kao što su ljudi , mjesta i situacije , a nekad i same od sebe , tako da sam se u samom početku s jednim dijelom misli i emocija poistovjećivao , a od drugog dijela se potpuno odvajao i promatrao ih kao neki film na platnu , a ne-malo puta to su bili čisti horori , jer je to zapravo čišćenje čovjekove podsvijesti , a podsvijest nije samo iz ove inkarnacije , već su to akumulirana iskustva , misli , vjerovanja i emocije koje se vežu za njih i iz prethodnih inkarnacija.

Na samom početku promatranje misli-emocija koje su izlazile iz mog podsvjesnog skladišta , prvo mi je sve to izgledalo smiješno , pa zabrinjavajuće , jer sam imao osječaj kao da promatram nekog stranca koji svašta priča/misli i plaši se , ljuti...

...ali poslije nekoliko godina čišćenja podsvjesti u meni se počela stvarati jedna vrsta suosjećanja i to najviše prema "ranjenim" emocijama koje su brzinom svijetla privlačile k sebi slične "ranjene" misli i samim tim suosjećanjem te su ranjene emocije nestajale , a s mračnim mislima se kao svijest nisam poistovjećivao , već bi eventualno našao/našla bi se neka suprotna svjetla misao koju bi energizirao i koja bi privukla sebi sličnu svjetlu emociju.

Ako netko misli da je taj proces čišćenja jednostavan i da su to sve vrapci i kumarci , vara se.
Ovdje pričam o procesu čišćenja podsvijesti od akumuliranog, potisnutog taloga mračnih misli i emocija , čišćenja koje ne može biti samo hobi joga-meditacija od 3 do 5 popodne , već svjesnost što je moguće više tokom dana...ja sam koristio razne zen metode koje su po meni ili za mene najbolja moguća praksa , a netko drugi može pronaći bilo koje druge metode koje mu odgovaraju , bitno je samo da si što više svijestan....

.....i još jedna vrlo važna stvar , čovjek je sastavljen od navika i ako izađeš iz ove navike samosvjesnosti , recimo na mjesec , dva , poslje toga se teško vratiti na staro , jer dugogodišnja navika ne-svjesnosti zauzima svoje mjesto.

U isto vrijeme čišćenja , s jedne strane izlazile su mi na svijetlo svijesti jako mračne , negativne emocije straha , ljutnje , bijesa , tuge , srama i s njima povezane mračne misli koje sam sve zajedno promatrao u sebi(misli se mogu promatrati , dok se emocije moraju potpuno osjetiti u tijelu , emociju treba pustiti da te drma , trese , bez ikakvog potiskivanja) dok sam s druge strane imao iskustva blaženstva i ekstaze neopisive zemaljskim riječnikom - 1 i 2 jhana/samadhi , a poslije toga još iskustava koja nisu za javni forum.

Ukratko , isplati se.
Cosmic Wanderer is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 09:46   #44
Quote:
Cosmic Wanderer kaže: Pogledaj post
Što je čovjek više svjestan ili je u sadašnjem trenutku tokom dana , sve više mentalno-emocionalnog taloga iz njegove podsvijesti izlazi na svjetlo njegove svijesti , tako da je u procesu sve veće svjesnosti neminovno promatranje misli i emocija , htio to netko ili ne , koje idu zajedno u paketu jer se vezuju jedno uz drugo , a na samom početku to nam izgleda kao nešto tuđe , kao da i nije naše.

Sjećam se da je toliko negativnih misli , povezanih sa sličnim emocijama straha , ljutnje , bijesa , srama , tuge...iz moje podsvijesti izlazilo na površinu moje svijesti i to večinom zahvaljujući vanjskim okidačima kao što su ljudi , mjesta i situacije , a nekad i same od sebe , tako da sam se u samom početku s jednim dijelom misli i emocija poistovjećivao , a od drugog dijela se potpuno odvajao i promatrao ih kao neki film na platnu , a ne-malo puta to su bili čisti horori , jer je to zapravo čišćenje čovjekove podsvijesti , a podsvijest nije samo iz ove inkarnacije , već su to akumulirana iskustva , misli , vjerovanja i emocije koje se vežu za njih i iz prethodnih inkarnacija.

Na samom početku promatranje misli-emocija koje su izlazile iz mog podsvjesnog skladišta , prvo mi je sve to izgledalo smiješno , pa zabrinjavajuće , jer sam imao osječaj kao da promatram nekog stranca koji svašta priča/misli i plaši se , ljuti...

...ali poslije nekoliko godina čišćenja podsvjesti u meni se počela stvarati jedna vrsta suosjećanja i to najviše prema "ranjenim" emocijama koje su brzinom svijetla privlačile k sebi slične "ranjene" misli i samim tim suosjećanjem te su ranjene emocije nestajale , a s mračnim mislima se kao svijest nisam poistovjećivao , već bi eventualno našao/našla bi se neka suprotna svjetla misao koju bi energizirao i koja bi privukla sebi sličnu svjetlu emociju.

Ako netko misli da je taj proces čišćenja jednostavan i da su to sve vrapci i kumarci , vara se.
Ovdje pričam o procesu čišćenja podsvijesti od akumuliranog, potisnutog taloga mračnih misli i emocija , čišćenja koje ne može biti samo hobi joga-meditacija od 3 do 5 popodne , već svjesnost što je moguće više tokom dana...ja sam koristio razne zen metode koje su po meni ili za mene najbolja moguća praksa , a netko drugi može pronaći bilo koje druge metode koje mu odgovaraju , bitno je samo da si što više svijestan....

.....i još jedna vrlo važna stvar , čovjek je sastavljen od navika i ako izađeš iz ove navike samosvjesnosti , recimo na mjesec , dva , poslje toga se teško vratiti na staro , jer dugogodišnja navika ne-svjesnosti zauzima svoje mjesto.

U isto vrijeme čišćenja , s jedne strane izlazile su mi na svijetlo svijesti jako mračne , negativne emocije straha , ljutnje , bijesa , tuge , srama i s njima povezane mračne misli koje sam sve zajedno promatrao u sebi(misli se mogu promatrati , dok se emocije moraju potpuno osjetiti u tijelu , emociju treba pustiti da te drma , trese , bez ikakvog potiskivanja) dok sam s druge strane imao iskustva blaženstva i ekstaze neopisive zemaljskim riječnikom - 1 i 2 jhana/samadhi , a poslije toga još iskustava koja nisu za javni forum.

Ukratko , isplati se.
Mozes li ovo detaljnije opisati?

Proceduru, kako si energizirao?
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 10:32   #45
Quote:
Cosmic Wanderer kaže: Pogledaj post
Što je čovjek više svjestan ili je u sadašnjem trenutku tokom dana , sve više mentalno-emocionalnog taloga iz njegove podsvijesti izlazi na svjetlo njegove svijesti , tako da je u procesu sve veće svjesnosti neminovno promatranje misli i emocija , htio to netko ili ne , koje idu zajedno u paketu jer se vezuju jedno uz drugo , a na samom početku to nam izgleda kao nešto tuđe , kao da i nije naše.

Sjećam se da je toliko negativnih misli , povezanih sa sličnim emocijama straha , ljutnje , bijesa , srama , tuge...iz moje podsvijesti izlazilo na površinu moje svijesti i to večinom zahvaljujući vanjskim okidačima kao što su ljudi , mjesta i situacije , a nekad i same od sebe , tako da sam se u samom početku s jednim dijelom misli i emocija poistovjećivao , a od drugog dijela se potpuno odvajao i promatrao ih kao neki film na platnu , a ne-malo puta to su bili čisti horori , jer je to zapravo čišćenje čovjekove podsvijesti , a podsvijest nije samo iz ove inkarnacije , već su to akumulirana iskustva , misli , vjerovanja i emocije koje se vežu za njih i iz prethodnih inkarnacija.

Na samom početku promatranje misli-emocija koje su izlazile iz mog podsvjesnog skladišta , prvo mi je sve to izgledalo smiješno , pa zabrinjavajuće , jer sam imao osječaj kao da promatram nekog stranca koji svašta priča/misli i plaši se , ljuti...

...ali poslije nekoliko godina čišćenja podsvjesti u meni se počela stvarati jedna vrsta suosjećanja i to najviše prema "ranjenim" emocijama koje su brzinom svijetla privlačile k sebi slične "ranjene" misli i samim tim suosjećanjem te su ranjene emocije nestajale , a s mračnim mislima se kao svijest nisam poistovjećivao , već bi eventualno našao/našla bi se neka suprotna svjetla misao koju bi energizirao i koja bi privukla sebi sličnu svjetlu emociju.

Ako netko misli da je taj proces čišćenja jednostavan i da su to sve vrapci i kumarci , vara se.
Ovdje pričam o procesu čišćenja podsvijesti od akumuliranog, potisnutog taloga mračnih misli i emocija , čišćenja koje ne može biti samo hobi joga-meditacija od 3 do 5 popodne , već svjesnost što je moguće više tokom dana...ja sam koristio razne zen metode koje su po meni ili za mene najbolja moguća praksa , a netko drugi može pronaći bilo koje druge metode koje mu odgovaraju , bitno je samo da si što više svijestan....

.....i još jedna vrlo važna stvar , čovjek je sastavljen od navika i ako izađeš iz ove navike samosvjesnosti , recimo na mjesec , dva , poslje toga se teško vratiti na staro , jer dugogodišnja navika ne-svjesnosti zauzima svoje mjesto.

U isto vrijeme čišćenja , s jedne strane izlazile su mi na svijetlo svijesti jako mračne , negativne emocije straha , ljutnje , bijesa , tuge , srama i s njima povezane mračne misli koje sam sve zajedno promatrao u sebi(misli se mogu promatrati , dok se emocije moraju potpuno osjetiti u tijelu , emociju treba pustiti da te drma , trese , bez ikakvog potiskivanja) dok sam s druge strane imao iskustva blaženstva i ekstaze neopisive zemaljskim riječnikom - 1 i 2 jhana/samadhi , a poslije toga još iskustava koja nisu za javni forum.

Ukratko , isplati se.
Hvala ti da si tako detaljno i otvoreno napisao svoje iskustvo. Napisat ću kako je išlo sa mnom pa mi ti možeš reći što misliš.

Ja sam isto imala jedno 2 godine razdoblje kad su mi negativne emocije konstantno izlazile iz mene, čak sam dobila nesanicu pa nisu ni po noći prestajale, to je bio moj osobni horor. (mislim, naravno, sve je išlo uz moju odluku i namjeru, mislila sam da tako čistim podsvjest). Promatrala sam sve to, ali nikad nisam uspjela imati neko suosjećanje jer mi se to činilo nekako umjetno, ako ne osjećam susosjećanje da ga sad idem forsirati. Samo dva put sam uspjela osjetiti suosjećanje i nakon toga sam osjećala te osjećaje blaženstva i ekstaze, da su mi suze išle na oči od sreće (što je najgore, bila sam u tom trenutku na poslu, na sastanku, al dobro)

S tim da misli nisam mogla promatrati, a i nisam ih ni pokušavala obuzdati, nego bi išla gdje god me one vode i zapravo sam i se prepuštala (vjerovala im u najgore scenarije, nisam ni mogla zamisliti ništa pozitivno). Pa bih onda promatrala emocije koje su nastale.

I sad, meni je u jednom trenutku dosadilo tako stalno biti ljuta i bijesna preko svake zamislive mjere jer mi je to uzelo svu energiju i nisam mogla funkcionirati, mislim da sam zračila negativnom energijom. I ujedno sam se susrela s tehnikama koje ti kažu da pustiš misli, da nisu istinite i da se ne obazireš na njih.

I dugo mi je trebalo dok sam odlučila da idem pokušati, osjećala sam se kao da moram nastaviti misliti jer ću jedino tako riješiti "probleme" koji me "muče". Tek sam nakon nekog vremena rekla pa idem probati poslušati to da se ne obazirem na misli, da vidim do čega će me to dovesti, uvijek se mogu vratiti na ovaj horor.

I svaki put kad bi mi došla neka misao, odlučila sam da me ne zanima. Opet ih nisam promatrala jer bi u tom trenutku jednostano nestale. I tako sam naučila / navikla se srezati ih u startu. I biti bez njih. I tada sam se nakon dugo vremena opet dobro osjećala, jako dobro, povezano s prirodom, prisutno, ugodno, veselo, optimistično itd.

Ljutnja je još uvijek bila ovdje ispod površine i mogla sam postati ljuta za sekundu, bilo bi dovoljno samo da si dopustim misliti o tim nekim stvarima. Onda je nakon par dana i ta ogromna ljutnja nestala, čak i kad bih mislila o tom stvarima koje su me prije ljutile, sad imam negativne osjećaje u vezi s tim, ali ne toliko intenzivne.

I sad ja ne znam je li to dobro. Jer sam na neki način zaustavila taj proces čišćenja. Jer navodno ispod ljutnje se krije tuga, a ispod tuge - strah, a ja uopće nisam prošla kroz nikakvu tugu i strah. Kažem, najviše bih voljela da mogu pustiti misli i emocije da se odvijaju, ali da se ne identificiram s njima. Ovako kao da ih se bojim na neki način i da ih izbjegavam

Ili je ovo što sam prestala misliti i pustila sve to kvragu zapravo dobra stvar?

Jer kad ne mislim, ne dolaze mi nikakve emocije, osim nekog blaženstva i osjećaja da sam u nekom predivnom filmu jer su sve stvari nekako žive i nove. Pogotovo mi biljke daju neku predivnu sreću i mir.

A i znam da neki zen učitelji baš to i zagovaraju i kažu da je zato i dobra patnja jer te natjera da više ne misliš o tome jer ne možeš to više podnijeti i svaki put kad počneš misliti neke kombinacije, "ugrize te" pa se brzo vratiš u stanje da ne želiš razmišljati. Možda to nije neko potiskivanje i bijeg. Ne znam.

Opet, neki ideal bi trebao biti da nemaš neke preferencije hoćeš li se osjećati dobro ili loše, kad je sve to ionako nestvarno i prolazno. A ovako ipak kao da se bojim negativnih osjećanja i želim ih izbjeći. Što će opet odvesti u patnju.

Ajoj, zapetljala sam, pomoć, ako je netko imao ovakva pitanja i došao do nekih zaključaka.

Zadnje uređivanje Lleena : 05.09.2017. at 10:44.
Lleena is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 10:37   #46
Quote:
utisana kaže: Pogledaj post
Mozes li ovo detaljnije opisati?

Proceduru, kako si energizirao?
Mene pak u vezi tog pitanja zanima - ako težiš pozitivnim mislima kako bi ti dale energiju, nije li to i dalje zarobljenost u tom drogiranju zvanom misli? (pozitivne te dižu, negativne te spuštaju i tako stalno u krug)
Lleena is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 00:05   #47
Quote:
utisana kaže: Pogledaj post
Mozes li ovo detaljnije opisati?

Proceduru, kako si energizirao?
Ne postoji procedura , to se sve spontano odvija , jer ti sada kao svijest više nisi niti misao , niti razmišljanje.
Cosmic Wanderer is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 00:14   #48
Quote:
Cosmic Wanderer kaže: Pogledaj post
Ne postoji procedura , to se sve spontano odvija , jer ti sada kao svijest više nisi niti misao , niti razmišljanje.


Cek, kazes da si misao energizirao.
Pitam: kako si je energizirao?

Zasto je to nemoguce opisati ako imas praksu??
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 00:31   #49
Quote:
Lleena kaže: Pogledaj post
Jer navodno ispod ljutnje se krije tuga, a ispod tuge - strah, a ja uopće nisam prošla kroz nikakvu tugu i strah.
Ispod straha , koji nam izgleda kao najjača i najstrašnija emocija , ako zagrebemo malo dublje , duboko dole u nama nalazi se najjača i najbolnija emocija koju sam ikada osjetio , a to je prva "negativna" emocija od koje su sve sve gornje "negativne" emocije i nastale , to je duboka bol odvojenosti-razdvajanja od cjeline.

Jedinstvo/sjedinjenost svijesti ili ljubav ima svoju suprotnost , a to nije strah kao što neki misle , već upravo ova najdublja bol odvojenosti nas kao jedinki svijesti od cjeline , od Kreatora , od Boga , od jedinstva svijesti.

Zadnje uređivanje Cosmic Wanderer : 06.09.2017. at 00:46.
Cosmic Wanderer is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 02:32   #50
Quote:
Lleena kaže: Pogledaj post
Hvala ti da si tako detaljno i otvoreno napisao svoje iskustvo. Napisat ću kako je išlo sa mnom pa mi ti možeš reći što misliš.

Ja sam isto imala jedno 2 godine razdoblje kad su mi negativne emocije konstantno izlazile iz mene, čak sam dobila nesanicu pa nisu ni po noći prestajale, to je bio moj osobni horor. (mislim, naravno, sve je išlo uz moju odluku i namjeru, mislila sam da tako čistim podsvjest). Promatrala sam sve to, ali nikad nisam uspjela imati neko suosjećanje jer mi se to činilo nekako umjetno, ako ne osjećam susosjećanje da ga sad idem forsirati. Samo dva put sam uspjela osjetiti suosjećanje i nakon toga sam osjećala te osjećaje blaženstva i ekstaze, da su mi suze išle na oči od sreće (što je najgore, bila sam u tom trenutku na poslu, na sastanku, al dobro)

S tim da misli nisam mogla promatrati, a i nisam ih ni pokušavala obuzdati, nego bi išla gdje god me one vode i zapravo sam i se prepuštala (vjerovala im u najgore scenarije, nisam ni mogla zamisliti ništa pozitivno). Pa bih onda promatrala emocije koje su nastale.

I sad, meni je u jednom trenutku dosadilo tako stalno biti ljuta i bijesna preko svake zamislive mjere jer mi je to uzelo svu energiju i nisam mogla funkcionirati, mislim da sam zračila negativnom energijom. I ujedno sam se susrela s tehnikama koje ti kažu da pustiš misli, da nisu istinite i da se ne obazireš na njih.

I dugo mi je trebalo dok sam odlučila da idem pokušati, osjećala sam se kao da moram nastaviti misliti jer ću jedino tako riješiti "probleme" koji me "muče". Tek sam nakon nekog vremena rekla pa idem probati poslušati to da se ne obazirem na misli, da vidim do čega će me to dovesti, uvijek se mogu vratiti na ovaj horor.

I svaki put kad bi mi došla neka misao, odlučila sam da me ne zanima. Opet ih nisam promatrala jer bi u tom trenutku jednostano nestale. I tako sam naučila / navikla se srezati ih u startu. I biti bez njih. I tada sam se nakon dugo vremena opet dobro osjećala, jako dobro, povezano s prirodom, prisutno, ugodno, veselo, optimistično itd.

Ljutnja je još uvijek bila ovdje ispod površine i mogla sam postati ljuta za sekundu, bilo bi dovoljno samo da si dopustim misliti o tim nekim stvarima. Onda je nakon par dana i ta ogromna ljutnja nestala, čak i kad bih mislila o tom stvarima koje su me prije ljutile, sad imam negativne osjećaje u vezi s tim, ali ne toliko intenzivne.

I sad ja ne znam je li to dobro. Jer sam na neki način zaustavila taj proces čišćenja. Jer navodno ispod ljutnje se krije tuga, a ispod tuge - strah, a ja uopće nisam prošla kroz nikakvu tugu i strah. Kažem, najviše bih voljela da mogu pustiti misli i emocije da se odvijaju, ali da se ne identificiram s njima. Ovako kao da ih se bojim na neki način i da ih izbjegavam

Ili je ovo što sam prestala misliti i pustila sve to kvragu zapravo dobra stvar?

Jer kad ne mislim, ne dolaze mi nikakve emocije, osim nekog blaženstva i osjećaja da sam u nekom predivnom filmu jer su sve stvari nekako žive i nove. Pogotovo mi biljke daju neku predivnu sreću i mir.

A i znam da neki zen učitelji baš to i zagovaraju i kažu da je zato i dobra patnja jer te natjera da više ne misliš o tome jer ne možeš to više podnijeti i svaki put kad počneš misliti neke kombinacije, "ugrize te" pa se brzo vratiš u stanje da ne želiš razmišljati. Možda to nije neko potiskivanje i bijeg. Ne znam.

Opet, neki ideal bi trebao biti da nemaš neke preferencije hoćeš li se osjećati dobro ili loše, kad je sve to ionako nestvarno i prolazno. A ovako ipak kao da se bojim negativnih osjećanja i želim ih izbjeći. Što će opet odvesti u patnju.

Ajoj, zapetljala sam, pomoć, ako je netko imao ovakva pitanja i došao do nekih zaključaka.
Mnogo si toga zanimljivoga napisala ovdje , a po mom mišljenju na dobrom si putu , ako se to može nazvati put , jer koliko vidim imala si i uspona i padova , što je kod mene također bio slučaj.

Kad kažeš da ti biljke daju predivnu sreću i mir to je odlično , jer ja npr. bez zelenila i prirode ne bih mogao preživjeti u ovom betonu , a zanimljivo je kako većina ljudi reagira kad je u prirodi , gleda da što prije pobjegne iz nje , jer priroda iscjeljuje dvojnost-odvojenost , dok je ne-priroda ljudskog ega stvaranje iluzije odvojenosti od cjeline i onda nije teško zaključiti tko ustvari bježi od prirode-ego.

Potiskivanje emocija natrag u podsvijesno nije nikakvo rješenje , jer potiskivanjem si samo odgodila suočavanje s njima , a zasigurno ih se nisi riješila.

Zanimljivo je da ovdje većinu zanima samo promatranje misli , što u početku može biti zanimljivo , ali kasnije i ne baš...to promatranje , pa onda transformacija tih istih misli je samo jedna stvar , a ima mnogo važnijih i dubljih stvari koje se otkrivaju jedna za drugom kako ti se svijest uzdiže ili širi i baš kako taj zen učitelj kaže da je dobra patnja, jer kad je potpuno osjetiš u sebi , bez potiskivanja , uvijek ti se otvaraju neka nova iskustva i vidici.

Kažeš kad ne misliš , da ti onda dolazi osjećaj blaženstva , a to je odlično , jer već možeš kad hoćeš voljno prekinuti bujicu misli , što je opet znak da si već imala iskustva povišene svijesti.

Iz mog iskustva najbolji znak da sam svijestan ili da pravilno meditiram , je prirodno ,bez napora , usporeno , duboko disanje koje osvježava svaku stanicu tijela.
Cosmic Wanderer is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 13:12   #51
Quote:
Cosmic Wanderer kaže: Pogledaj post
Jedinstvo/sjedinjenost svijesti ili ljubav ima svoju suprotnost , a to nije strah kao što neki misle , već upravo ova najdublja bol odvojenosti nas kao jedinki svijesti od cjeline , od Kreatora , od Boga , od jedinstva svijesti.
Suptilnu bol odvojenosti osjećaju samo svjesnija bića, ali ne i ona manje svjesna. Njima daj dovoljno sna, hrane, pića, zabave, sigurnosti i riješio si im sve probleme na razini koja im je bitna. Uskrati im ponešto ili više od ponešto i automatski reagiraju nezadovoljstvom i tugom. Ako se takvo nezadovoljavanje potreba bude često ponavljalo, rezultirat će mentalno-emotivnim miksom straha i patnje, kao reakcije na percipirano neželjeno stanje stvari. O tome svi znamo iz iskustva, jer se u suprotnom ne bi zanimali za ovakve teme.
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 14:04   #52
Evo ako nekoga interesira a ne zna gdje da pronadje to o cemu pises, tj.o dominaciji vitala

https://umetnostpokretayoga.wordpres...emocije-vital/
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 22:29   #53
"Tako smo započeli put. Ali on je vrlo dug. Mnogo stvari se dešava na putu".

"Nepopustljivom koncentracijom morate preći na drugu stranu zida i tamo ćete naći novo znanje, novu snagu i moć, svežu pomoć i bićete u stanju da stvorite novi sistem, novi metod koji će vas sigurno odvesti veoma daleko.
Ne kažem ovo da vas obeshrabrim; ali se stvari tako odvijaju. Najgore od svega je biti obeshrabren kada se zastoj desi
".

I tek na samom kraju: "Ako želite da istinski svime ovladate i transformišete vitalne pojave, to se može uraditi jedino pod uslovima u kojima pružate mogućnost vašem psihičkom biću, duši u vama, da se potpuno probudi i da uspostavi vlast… da vam nametne svoj način čiste devocije, iskrene težnje i potpunog beskompromisnog poriva ka svemu što je božansko".

Velika je šansa da dobar broj onih koji čitaju neće ni doći do kraja članka ili će im pažnja već toliko popustiti da će im smisao napisanog promaći. Ako i ne promakne, shvatit će da se radi o duši, koja je negdje tamo - daleko i duboko, na kraju puta i do koje se dolazi nakon puno puno vremena, a upravo suprotno je istina.

Duša je sada i "budi se" jedino shvaćanjem zablude identiteta te od toga treba krenuti, a ne od drugih stvari. Ne samo mentalno nego i u življenju, jer ako nije popraćeno djelima, kao da se nije ni desilo. Niža priroda će konceptualno razumijevanje ignorirati i nastaviti po starom, tješeći tragaoca u nama da jednog dana... kad se poslože bolji uvjeti od ovih koji su sada i ovo ono. Prodat će nam laži i mi ćemo nasjesti na njih, kao i toliko puta ranije.

Zato mislim da su ovakvi tekstovi zapravo više štetni nego korisni, jer najvažnije daju na kraju, kao dalek cilj ili barem neki jako teško ostvariv. Kao nešto do čega se dolazi nakon puno, puno svega drugog. Kad se tragaoc toliko umori od pokušavanja da mu preostane jedino odustati i tješiti se mišlju kako barem zna teoriju i "kuži stvari".
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 23:08   #54
Quote:
Istiphul Amue kaže: Pogledaj post
"Tako smo započeli put. Ali on je vrlo dug. Mnogo stvari se dešava na putu".

"[I]Nepopustljivom koncentracijom morate preći na drugu stranu zida i tamo ćete naći novo znanje, novu snagu i moć, svežu pomoć i bićete u stanju da stvorite novi sistem, novi metod koji će vas sigurno odvesti veoma daleko.
Ne kažem ovo da vas obeshrabrim; ali se stvari tako odvijaju. Najgore od svega je biti obeshrabren kada se zastoj

Duša je sada i "budi se" jedino shvaćanjem zablude identiteta te od toga treba krenuti, a ne od drugih stvari. Ne samo mentalno nego i u življenju, jer ako nije popraćeno djelima, kao da se nije ni desilo. Niža priroda će konceptualno razumijevanje ignorirati i nastaviti po starom, tješeći tragaoca u nama da jednog dana... kad se poslože bolji uvjeti od ovih koji su sada i ovo ono. Prodat će nam laži i mi ćemo nasjesti na njih, kao i toliko puta ranije.

Zato mislim da su ovakvi tekstovi zapravo više štetni nego korisni, jer najvažnije daju na kraju, kao dalek cilj ili barem neki jako teško ostvariv. Kao nešto do čega se dolazi nakon puno, puno svega drugog. Kad se tragaoc toliko umori od pokušavanja da mu preostane jedino odustati i tješiti se mišlju kako barem zna teoriju i "kuži stvari".
Onda ponudi tragateljima nesto sto je vise korisno nego stetno

utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2017., 23:57   #55
Quote:
utisana kaže: Pogledaj post
Onda ponudi tragateljima nesto sto je vise korisno nego stetno



Pa kome sam pisao ovo: "Duša je sada i budi se jedino shvaćanjem zablude identiteta te od toga treba krenuti, a ne od drugih stvari. Ne samo mentalno nego i u življenju, jer ako nije popraćeno djelima, kao da se nije ni desilo"?

Radi se o tome da što god pokušavamo mijenjati kao mi kakvim se poznajemo i osjećamo neće uroditi plodom, jer ustvari samo pravimo konceptualnu podjelu unutar "nižeg" bića, gdje jedan dio te prirode dobiva zadatak mijenjati drugi, s kojim nije zadovoljan, iako su oboje od istog materijala - lošeg

Sve drugo će se prije početi i skužiti nego to, a i kad se skuži, onda se neće moći provoditi u djelo i transformirati, jer će sile opiranja biti prejake i pomest će s nama pod svaki puta kad se takvo što usudimo. Ipak, nije beznadežno, jer tko ne odustaje unatoč nebrojenim padovima, tome se načini otkrivaju, energija i snaga dolaze te se skriveni putevi otvaraju.

Ništa ne mistificiram. Mogu o koracima i "ključevima" pisati cijeli dan, ali svi oni se na kraju svedu na samostalno traženje modela koji nama najviše odgovara i koji je najviše naš
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.09.2017., 00:13   #56
Quote:
Istiphul Amue kaže: Pogledaj post




Ništa ne mistificiram. Mogu o koracima i "ključevima" pisati cijeli dan,š

Kreni
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.09.2017., 00:38   #57
Quote:
utisana kaže: Pogledaj post
Kreni
Ha ha, ne nee. Ne ide to tako

Ključevi se ne dobijaju kao gotovo jelo u menzi. Uostalom, oni su u tebi, a netko drugi ti ih eventualno može samo pomoći osvijestiti. Ako želiš nešto saznati, onda najprije opišeš svoju situaciju; što želiš postići, koje razumijevanje trenutno imaš i gdje si zapela te sve povezano, za što smatraš da je bitno. Bez toga se možemo igrati pokvarenog telefona do unedogled
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.09.2017., 01:02   #58
Quote:
Istiphul Amue kaže: Pogledaj post
Ha ha, ne nee. Ne ide to tako

Ključevi se ne dobijaju kao gotovo jelo u menzi. Uostalom, oni su u tebi, a netko drugi ti ih eventualno može samo pomoći osvijestiti. Ako želiš nešto saznati, onda najprije opišeš svoju situaciju; što želiš postići, koje razumijevanje trenutno imaš i gdje si zapela te sve povezano, za što smatraš da je bitno. Bez toga se možemo igrati pokvarenog telefona do unedogled
Moze o motivaciji?
Kako je sada ojacati?

Posto sam prije bila gonjena programima, osjecaj moranja mi je davao gorivo.
To se istopilo

Da li bi devocija trebala zauzeti ex mjesto "moranja"?

Primijecujem sa su mi i volja i motivacija oslabile.
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.09.2017., 01:44   #59
Ja ću napisati svoje iskustvo koje sam imao pred jedno 3-4 godine. Bio sam zainteresiran za duhovnost, isprobavao metode, tehnike. Definitivno psihički "najzanimljivije" razdoblje mog života. Najvjerojatnije ste čuli za sliku i priliku Osha. Za neke je prevarant, za neke nešto više. Između ostalog, koristio sam i njegove metode i učenja, koje su se zasnivale na tome da promatraš svoje misli, tj. da ih pokušavaš zaustaviti. To u biti ljudi pokušavaju raditi i sa ostalim vrstama meditacije(ispravite me ako to nije vaš cilj).

Ali što sam duže takve vježbe radio na sebi, to mi se više pojavljivala psihoza, koju je teško za opisat. Kao da mi je mozak bio preopterećen sa tim vježbama. Doživio sam i par puta "duhovna" iskustva koja mi danas u retrospektivi više liče na halucinacije. Ali svakako su bila intenzivna i upečatljiva. A na neko vrijeme, to me sasvim obuzelo, došao sam do stadija da ne mogu normalno funkcionirati u društvu, jer su sva iskustva bila preintenzivna za moju glavu. Mogao bi to opisati kao traumatično, samoozljeđujuće iskustvo i patnju.

Ali sjećam se tog trenutka kad sam uspio odvojiti "sebe" i "misli" jedno od drugoga u pravom smislu riječi. U tom trenutku mi je bila jasno kao dan da sam ja svjesnost koja upravlja mislima. I ta svjesnost je bila apsolutno mirna, spokojna. I mogla je upravljati mislima i osjećajima, navoditi ih. Imao sam osjećaj kao da je moj mozak instrument kojeg mogu u bilo kojem trenu koristiti da razmišlja na koji god pravac želim. Ali ovaj put bez popratnih osjećaja straha, grižnje savjesti, uzbuđenja. I te osjećaje sam mogao navoditi i upravljati njima. U tom trenutku osjećao sam se stvarno slobodno. Kao da se ničega nemam bojati. Ali ispario je već idući dan. Kroz idućih par dana mogao sam ga na mahove vratiti, ali nikad za stalno. Naposljetku sam odustao od prakse jer sam shvatio da nije vrijedna sve te prijašnje patnje. A i zato jer sada barem intelektualno znam da je mozak samo instrument "duše" , ali sada imam sumnju da je ono stanje bilo samo zabrijavanje i ništa drugo. Ali ta čistoća misli, osjećaja, hmmm drago mi je da sam to doživio, usprkos prethodnoj patnji

Samo da vas upozorim na sve ovo i zašto mislim da krivo pristupate i da sam ja pristupao na krivi način. Ako Vi mislite promatrati misli, tko ste to Vi koji ih promatrate i komentiraju? Promotrite malo, i shvatit ćete da je prilično jasno da Vi koji promatrate misli ste i dalje samo misli. Jedan dio misli se odvojio da gleda druge dijelove misli. Drugim riječima, napravili ste konflikt između "sebe" koji gleda misli i "sebe" kao običnih misli. To se barem meni dogodilo. I u tom konfliktu, mozak počinje raditi nestabilno, jer je u suprotnosti sa samim sobom cijelo vrijeme. Kao da mašinu odvojite na dva dijela i jedan dio upogonite da ide ravno, a drugi dio da ide u rikverc. Rezultat je da mašina stoji na mjestu i ne služi svrsi. Neznam kako drugačije to opisati
__________________
Napuši se kurca!
JesusReborn is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.09.2017., 09:31   #60
Nisi dobro shvatio tehniku zbog toga ti je i dosla ta psihoza.
Taj koji promatra je Promatrac.
To je nacin za budjenje objektivnije svijesti
Tehnika koja se koristi i u psihologiji

Nije da masina sebe ide naprijed a Sebe gura u rikverc , vec Sebe paralelno ide uz masinu , recimo kao kamera koja je na nju montirana i snima sta masina radi
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:47.