Droge - zlouporaba, ovisnost i liječenje - opća tema

[old-soul80]

Trava (pa i mnoge druge droge uključujući farmaceutske otrove) mogu biti okidači za derealizaciju/depersonalizaciju kod podosta ljudi. Pametnome dosta!

[upomoc21]

Dragi moji, izvinite unaprijed ukoliko sam mašio temu.
Došao je dan, odlučio sam.
Ne želim više konzumirati to smeće.
To već traje 6 godina i ne mogu stati.
Kad sam bio nešto veoma bolesta, izdržao sam godinu i pol dana bez toga.
I sad evo ga opet.
Od desetog mjeseca, ja se ne mogu "odduvati" da se tako izrazim.
Svaki prokleti dan.
Funkcionalan sam, radim, ostala još samo dva ispita - to nije problem.
Međutim, ja se osjećam grozno, vidim da to radim iz čiste obijesti i nemogućnosti da se nosim sa svojim problemima.
Društvo je divno.
Većina ih "duva" ali kad god sam rekao da neću, nisu me nikad terali, to bih slagao kada bih rekao.
Ne pričam o fiizčkoj ovisnosti, jer to marihuana (valjda?) ne uzrokuje, već o čistoj psihičkoj.
Pijem antidepresive već tri godine, Eliceu zbog paničnih napada.
Pijem i Normabel, jedan ili dva dnevno, jer radim odvratno stresan posao s još odvratnijim ljudima.

ŠTA DA RADIM!?
Već si zadnjih mjesec i pol dana govorim, neću - neću, izdržim 3 dana i aj jovo nanovo... Opet sam jučer failao...

Kako da se riješim toga zla, momentalno!?
Ne zanimaju me moguće korisne stvari toga, znam ih i sam, samo želim da se manim toga na vijeke vjekova jer od 1.9. krećem raditi novi posao na kojem neće biti moguće dolaziti u takvom stanju

Ako itko ima savjeta, pomažite...

[descender]

Može i zrak pored jakuševca, zrak pored (filterom maskiranog izgaranja mazuta) toplane u zagrebu, zrak pored plivinog pogona u zagrebu, zrak pored toksične bare u koju pliva u savskom marofu ispušta otpadne vode, zrak pored.... biti okidač i uzrok za štošta-nešto-svašta.. pa svejedno, po mnogim pametnima(dosta) koji su svjesni mogućnosti.. ipak ne vidimo, čujemo ili čitamo, za-po-pametnom-dosta-pitanju-vlastitog-zdravlja, velikim migracijama s toksičnih područja.

[Freyr]

Ja hoču da smršavim, volim fino papati, shvatio da hranu ne volim samo papati jer sam gladan nego jednostavno je to moj način da se izborim sa stresom, jednostanvo dok jedem uživam. Slično je kod tebe sa marihuanom iako ona nije zdrava.


Probaj od doktora zatražiti novi antidepresiv, možda ti bude pomogao više kod paničnog napadaja i protiv stresa na poslu. Nisu svi antidepresivi isti pa probaj tako.

Usput bavi se sa sportom, nađi neku sportsku aktivnost koja ti bude godila UM-u, dok sam ja na moru na ljetovanju, ja volim satima šetati, užitak je šetati, upoznavati okolicu, pobjediti neka brda, baš se uživa, a dok sam doma onda nemam vremena zbog posla, i neda mi se bas jer je posao stresan. I ja isto moram nesto poduzeti u vezi svojeg života, Nisam kronično debeo ali opet dugo planiram i samo odgađam da smršavim i da si napraivm neku liniju

Osim sporta, razmisli o još nekoj drugoj zanimanciji tj poslu, hobi koji bi ti skrenuo misli. Da se odreknes marihuane, moras istodobno raditi kao pobjediti stres.

[mahunarka]

Bok, evo i mene s pričom Počela sam pušiti još u prvom srednje, a redovito tj svakodnevno pušim već godinama. Iz pušačkog sam kvarta, svi koje znam puše, a oni koji nekad nisu pušili su počeli unazad nekoliko godina. Jednostavno sam okružena gensom i stalno ga nekak ima oko mene. Iskreno, probali smo sve osim dopa, ali to je neusporedivo s pušenjem i ne koristi se redovito. Točnije, sve kemije sam se odrekla odavno i sad je to samo uspomena na neke mlađe godine, početke samostalnog života i te fore.

U početku je sve bilo super i veselo, ali s godinama pušenja je jednostavno ušlo u naviku. U zadnje vrijeme sam pljugu koristila za spavanje jer imam problema, plitko spavam, često se budim, a kad zapalim me nema. Zaspem u roku keks i probudim se barem pet sati kasnije. Problem je u tome što se jedva budim ujutro kad se večer prije zabetoniram i to me prati cijeli dan.

Isto tako me dere anksioza već godinama, iako se ne aktivira ovisno o pljugi nego o situaciji u kojoj se nalazim. Slabo izlazim iz kuće jer imam snažnu potrebu za komforom, da mi je sve nadohvat ruke i da se mogu opružiti kad god zatrebam/zaželim.
Unazad mjesec dana sam počela piti antidepresive i neko vrijeme nisam pušila, ali ta navika je preduboko ukorjenjena u moj ovisnički karakter i nije mi lako odreći je se. Možda to stvarno je ovisnost, a možda samo nemam dovoljno jaku volju i želju za prestajanjem. U svakom slučaju, trudim se ne pušit pretjerano, trudit ću se i dalje, ali ni sama ne vjerujem u taj cilj.

[Floverka]

mahunarka kaže:

Bok, evo i mene s pričom Počela sam pušiti još u prvom srednje, a redovito tj svakodnevno pušim već godinama. Iz pušačkog sam kvarta, svi koje znam puše, a oni koji nekad nisu pušili su počeli unazad nekoliko godina. Jednostavno sam okružena gensom i stalno ga nekak ima oko mene. Iskreno, probali smo sve osim dopa, ali to je neusporedivo s pušenjem i ne koristi se redovito. Točnije, sve kemije sam se odrekla odavno i sad je to samo uspomena na neke mlađe godine, početke samostalnog života i te fore.

U početku je sve bilo super i veselo, ali s godinama pušenja je jednostavno ušlo u naviku. U zadnje vrijeme sam pljugu koristila za spavanje jer imam problema, plitko spavam, često se budim, a kad zapalim me nema. Zaspem u roku keks i probudim se barem pet sati kasnije. Problem je u tome što se jedva budim ujutro kad se večer prije zabetoniram i to me prati cijeli dan.

Isto tako me dere anksioza već godinama, iako se ne aktivira ovisno o pljugi nego o situaciji u kojoj se nalazim. Slabo izlazim iz kuće jer imam snažnu potrebu za komforom, da mi je sve nadohvat ruke i da se mogu opružiti kad god zatrebam/zaželim.
Unazad mjesec dana sam počela piti antidepresive i neko vrijeme nisam pušila, ali ta navika je preduboko ukorjenjena u moj ovisnički karakter i nije mi lako odreći je se. Možda to stvarno je ovisnost, a možda samo nemam dovoljno jaku volju i želju za prestajanjem. U svakom slučaju, trudim se ne pušit pretjerano, trudit ću se i dalje, ali ni sama ne vjerujem u taj cilj.

Tvoj problem nije ovisnost, već comfort zone koju si stvorila, sve što si nabrojala viđam svakodnevno i mislim da je problem na onome mjestu gdje si tu zonu počela graditi i naravno, u motivima, koji su te natjerali na to.

Volja nije dovoljna, moraš biti motivirana na promjenu loših navika.
Ne vjerujem u ovisnost o travi, ali vjerujem zamku koju sam navela.

Šta kaže psihoterapeut? - Jel prilagodba u pitanju?

[mahunarka]

Floverka kaže:

Šta kaže psihoterapeut? - Jel prilagodba u pitanju?

Što je najgore još se nismo dotakli teme pušenja jer me malo i sram, ali uskoro će mi kontrola pa ću probati nešto reći i o tom. Obično se ljudi začude ako se potegne taj razgovor jer izgledam kao štreberica pa se znaju šokirati i pušenje im nikako nije spojivo sa mnom.

U trenutnom stanju u životu, ne mogu zamisliti ne pušiti ili pušiti samo jednom tjedno.

[nema potrebe]

mahunarka kaže:

Što je najgore još se nismo dotakli teme pušenja jer me malo i sram, ali uskoro će mi kontrola pa ću probati nešto reći i o tom. Obično se ljudi začude ako se potegne taj razgovor jer izgledam kao štreberica pa se znaju šokirati i pušenje im nikako nije spojivo sa mnom.

U trenutnom stanju u životu, ne mogu zamisliti ne pušiti ili pušiti samo jednom tjedno.

nakon epizode s paničnim napadima izgubila sam sram.
razgovarala sam s 2 psihologa i 1 psihijatrom, svima sam rekla da pušim, koliko dugo i kakve količine. jedan psiholog i psihijatrica nisu ni trepnuli na spomen canabisa, niti su komentirali (moj muž je rekao "sigurno i oni duvaju" ). psihijatrica mi to čak ni na nalaz nije napisala. druga psihologica me pitala što mislim zašto pušim. i to je to. nikakva predavanja i prosipanje pameti. tak da nema te kaj biti sram, velika je vjerojatnost da uopće neće reći ništa na tu temu niti će te drugačije gledati.

e da, i drago mi je da si se javila na temu i da ti je bolje

[Zokonja]

upomoc21 kaže:

... jer radim odvratno stresan posao s još odvratnijim ljudima.

... ŠTA DA RADIM!? ...

... jer od 1.9. krećem raditi novi posao na kojem neće biti moguće dolaziti u takvom stanju

Rekao bih da u ovom tvom jednom postu imaš vrlo vjerojatano uzrok problema i potencijalno riješenje.
Izdrži

[Nercjeger]

U prvom postu sam vidio svog prijatelja, na žalost njega više nema, nije mogao izdržati sve probleme i pritiske koji su mu se nagomilali.
Suicid mu je bio jedini izlaz. Možda će zvučati grozno ( što zapravo i je jako grozno) ali svojim činom olakšao je probleme svojim bližnjima i okolini. Teško je, ali sa smrću se lakše nosiš i prihvatiš je s godinama, ostanu ti lijepe uspomene, one ružne potisneš.

Riješi se tog poroka i kemije, pokojnom prijatelju nismo mogli pomoći ni mi ni psihijatri.

Želim ti svu sreću.

[Chvembo]

Nažalost, panični napadaji i anksioznost su ćesto puta posljedica korištenja marihuane koja je sjebala mozak. I onda je to začarani krug, ili si na marici ili na tabletama, i jako je teško nazad u normalan život. Imam nekoliko frendova koji su si s "bezopasnom" maricom sjebali cjeli život, samo je jedan uspio srediti se do kraja i donekle ozdraviti i zasnovati obitelj. A rješenje je jedino po meni uz nesebičnu podršku i pomoć bliske osobe i obitelji izaći iz tog pakla, živjeti jedno vrijeme na tabletama, te pomalo onda smanjivati tablete, sport, rekreacija, sunce i zdrava okolina.

[eskobar]

Dobro kaze mahunarka...problem je jutro. Kada se prije spavanja zbetoniram pa se ujutro nemoguce ustat... Magla iznad mozga cijeli dan...Snovi, uopce ih nema! Ne sjecam se kada sam zadnji put nesto sanjao... iako sam nedavno sanjao Ninu Badrić, no nebitno.

Ovisnost ne mora biti samo psihička... i ja također većinu vremena provodim doma. Sacuvaj Boze da izadem iz comfort zone! Radije cu biti doma, zapalit i psiho-analizirat se, nego nestoo drugo... no zivot prolazi.

Ma druge droge nebi ni spominjao jer su mi nekako drugacijeg tipa... Sve zans sta uzuimas i sta ti radi lose....kod trave mislim da nesvjesno utjece u puno aspekata zivota.

[upomoc21]

Ljudi, hvala vam lijepo na savjetima.
Evo, dva dana sam bio dobar.
Jučer navečer - fail.
Došao sjeban s posla, gradiva za učiti ajme (kao da me vlastiti mozak sabotira, da ne mogu naučiti za ta dva prokleta ispita još!) i šta ja napravim?
Ajmo, SMOTAJ TRI.
Danas si jebem mater, nisam učio, od 4 radim.
Sad ću uzeti i makar probati proletjeti nešto od gradiva.
Što se suicida tiče, presjekao sam vene u drugom mjesecu.
Hvala Bogu, bez posljedica, osim krasnog ožiljka.
Prije bih rekao čak da je to "attention whore"moment bio, ne znam
Činjenica je da sam u začaranom krugu siromaštva.
Moram raditi da bih studirao, tako da sam u 6 godina studija tek sad na kraju treće (radim od prvog dana, jer me nema tko školovati!).
Odlučio sam da diplomski neću upisivati, em nema posla s anglistikom, em ne mogu još dvije godine raditi 6 sati dnevno i trčati po predavanjima te učiti.
Nema šanse, ne mogu FIZIČKI.
Što se siromaštva tiče, u inozemstvo NE ŽELIM NI MRTAV. Živio sam od rođenja do prvog razreda u Njemačkoj kao izbjeglica i hvala lijepa. Ako ckrnem od gladi, neka crknem na svome, neću nikome ići biti sluga. Također, ne želim ni u Zagreb. Super ljudi, odvratan grad. Tamo bih tek prolupao...
Prebolio sam gadnu boleštinu koja mi je ostavila posljedice u vidu lakog umaranja i nemogućnosti da se bavim sportom te o njoj ne želim, odnosno NE MOGU.
Rolanje, bicikl, šetnja - to da.
I tako... opet sam posrnuo...
I kontam kako ću se navečer opet srokati od muke, jer su stigle režije, treba platiti stan, moram u Austriju u srijedu, a plaće nema...
Svjestan sam svega, umjesto da čuvam i tih 60kn koji mi do utorka moraju biti, ja ću ih (najvjerojatnije) spičkati na znate već šta.
Probat ću da ne.
NE ZNAM.
Razmišljam stvarno da se krljnem u glavu i gotovo više.
Pička sam, znam i to.
Sebičan, znam i to.

Sramota me vlastita postojanja, iako s 24 godine rijetko tko može reći da završava fax s 4,0 prosjekom, da stalno radim, plaćam si sam stan i hranu i još si SAM optlaćujem autoškolu. Sve to od 3200. Kako?

NEMAM POJMA, SLAVONSKO ČAROBNJAŠTVO IZGLEDA.

[dixx]

Mozda bolje postaviti temu na psihologiju. Zvucis razumno i pametno i vjerujem da ti nije lako!
Probaj si zadati kratkorocne ciljeve - recimo necu pusiti tjedan dana. Ja ne smatram povremenu konzumaciju marihuane nekim velikim zlom, ali ako je svakodnevno onda je problem. Ti ni nemas gdje to ugurati uz tako pretrpan raspored - kad ne radis, ucis. Najbolje bi bilo kad bi otisao u setnju, na kavu i sl.nakon posla i onda prionio na ucenje.
Vise me zabrinjava ovaj pokusaj suicida, da li jos uvijek ides na neku psihoterapiju?

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

[F.A.Q]

eskobar kaže:

Dobro kaze mahunarka...problem je jutro. Kada se prije spavanja zbetoniram pa se ujutro nemoguce ustat... Magla iznad mozga cijeli dan...Snovi, uopce ih nema! Ne sjecam se kada sam zadnji put nesto sanjao... iako sam nedavno sanjao Ninu Badrić, no nebitno.

Ovisnost ne mora biti samo psihička... i ja također većinu vremena provodim doma. Sacuvaj Boze da izadem iz comfort zone! Radije cu biti doma, zapalit i psiho-analizirat se, nego nestoo drugo... no zivot prolazi.

Ma druge droge nebi ni spominjao jer su mi nekako drugacijeg tipa... Sve zans sta uzuimas i sta ti radi lose....kod trave mislim da nesvjesno utjece u puno aspekata zivota.

sta mislis ima li ljudi koji se ne drogiraju a zive vrlo slicno kao ti?

meni to sto konzumiras drogu zvuci isto ko ljudi koji recimo popiju koje pivo ili neki koji gledaju TV po cijele dane i nista ne rade

napisah "ZVUCI" a ne da je tako .. peseki mir

opcenito za najopasniju drogu smatram NOVAC

pa da vidis ovisnosti .. kidanja koze, cupanja kose, varanja, laganja, ubijanja sranja preko glave .. ratova silovanja ... i ono najgore politike

ovisnici o novcu

[mahunarka]

nema potrebe kaže:

nakon epizode s paničnim napadima izgubila sam sram.
razgovarala sam s 2 psihologa i 1 psihijatrom, svima sam rekla da pušim, koliko dugo i kakve količine. jedan psiholog i psihijatrica nisu ni trepnuli na spomen canabisa, niti su komentirali (moj muž je rekao "sigurno i oni duvaju" ). psihijatrica mi to čak ni na nalaz nije napisala. druga psihologica me pitala što mislim zašto pušim. i to je to. nikakva predavanja i prosipanje pameti. tak da nema te kaj biti sram, velika je vjerojatnost da uopće neće reći ništa na tu temu niti će te drugačije gledati.

e da, i drago mi je da si se javila na temu i da ti je bolje

Ma znaš kaj, nije me toliko sram pred drugim ljudima koliko me ponekad sram pred samom sobom.

[El Gato Félix]

Premješteno s pdf-a Zdravlje.

[upomoc21]

dixx kaže:

Mozda bolje postaviti temu na psihologiju. Zvucis razumno i pametno i vjerujem da ti nije lako!
Probaj si zadati kratkorocne ciljeve - recimo necu pusiti tjedan dana. Ja ne smatram povremenu konzumaciju marihuane nekim velikim zlom, ali ako je svakodnevno onda je problem. Ti ni nemas gdje to ugurati uz tako pretrpan raspored - kad ne radis, ucis. Najbolje bi bilo kad bi otisao u setnju, na kavu i sl.nakon posla i onda prionio na ucenje.
Vise me zabrinjava ovaj pokusaj suicida, da li jos uvijek ides na neku psihoterapiju?

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

Jučer sam čitav dan radio i učio.
Mislio sam to je to.
I opet se uništim sinoć.
Sad sam došao do sebe, popio kavu, tuši i ajmo pasti ispit u ponedjeljak pa u utorak
Nisam nikada išao psihologu.
Bio sam samo kod psihijatra nekoliko puta.
Isprepisivali lijekove i moš ići.
Šta ja znam, ni nevjerujem baš u te psihoterapije?
Misliš li da bi mogle biti od pomoći?
Pitam jer se termin u OS dobije max. dvaput mjesečno, a sad da nekom ispovijedam svoju životnu priču tko me vidi dvaput mjesečno, pa kako će on išta razumjeti što mu želim reći?
Znam ja što ću napraviti.
Baba i deda mi žive u zapadnoj Slavoniji, tako da mislim da ću tjedan dana na godišnji i zatvoriti se gore na Papuku.
Ne znam, igrati šah s dedom i raditi u bašti s babom.
Možda bude od pomoći, samo da se maknem od grada i stresa!
POJEST ĆE ME.
Vesele vijesti - skinuli mi plaću na 2800!
Stvarno sam na rubu.
Nije trollanje, nije zajebancija, već mi je prostitucija stvarno pala na pamet.
Neću to učiniti, ne vjerujem.
Ali da imam svakakvih ideja, nažalost imam.
U začaranom sam krugu i moram VAN, MORAM VAN

Edit: imao sam okršaj s roditeljima. Oni su se vratili u ZS također.
Taj se novi posao radi od kuće i tata me zove da se vratim i ja, da ne plaćam stan, dam nešto njima u kuću ili da preuzmem sestru da školujem i dobro. Jer stvarno imaju OGROMNU kuću u kojoj bih imao svu privatnost koja mi je potrebna + divni su ljudi i nikad, ali nikad mi nisu gurali nos u život.
Međutim, majka mi je rekla otvoreno da joj ne trebamo ni ona ni sestra, jer su oni do pred koju godinu živjeli kod roditelja i da neće dozvoliti da ona napravi istu grešku s nama, u smislu da nam dozvoli da živimo kod njih. Kao, moramo u svijet sami.
Da se razumijemo, ne bih ni ja nazad na vrh brda okružen "niđe ničijem" kako tamo kažu, ali ovo me dotuklo.
Uvijek sam s majkom imao bolji odnos i nisam očekivao da će me tata MOLITI da se vratim kući, a mama tako 'ladno... "pa 'esam ja teb' dve ruke rod'la?" Ma marš u pičku materinu.
6 godina si sam kuham, perem, ne tražim ni dinara.
Niti je kad išla za mnom i pospremala i radila sve umjesto mene, jer nije bilo potrebe!
Uvijek sam bio i vrijedan i uredan.
Al ajd... pripisat ćemo joj menopauzi i tome što su im oboma plaće skinuli na 2600...

[snake1]

upomoc21 kaže:

Pitam jer se termin u OS dobije max. dvaput mjesečno, a sad da nekom ispovijedam svoju životnu priču tko me vidi dvaput mjesečno, pa kako će on išta razumjeti što mu želim reći?

Student si, javi se ovdje, besplatno je, lako se dogovoris za cesce termine...
http://www.unios.hr/studenti/psiholo...e/kako-do-nas/

[Vordas]

upomoc21 kaže:

Dragi moji, izvinite unaprijed ukoliko sam mašio temu.
Došao je dan, odlučio sam.
Ne želim više konzumirati to smeće.
To već traje 6 godina i ne mogu stati.
Kad sam bio nešto veoma bolesta, izdržao sam godinu i pol dana bez toga.
I sad evo ga opet.
Od desetog mjeseca, ja se ne mogu "odduvati" da se tako izrazim.
Svaki prokleti dan.
Funkcionalan sam, radim, ostala još samo dva ispita - to nije problem.
Međutim, ja se osjećam grozno, vidim da to radim iz čiste obijesti i nemogućnosti da se nosim sa svojim problemima.
Društvo je divno.
Većina ih "duva" ali kad god sam rekao da neću, nisu me nikad terali, to bih slagao kada bih rekao.
Ne pričam o fiizčkoj ovisnosti, jer to marihuana (valjda?) ne uzrokuje, već o čistoj psihičkoj.
Pijem antidepresive već tri godine, Eliceu zbog paničnih napada.
Pijem i Normabel, jedan ili dva dnevno, jer radim odvratno stresan posao s još odvratnijim ljudima.

ŠTA DA RADIM!?
Već si zadnjih mjesec i pol dana govorim, neću - neću, izdržim 3 dana i aj jovo nanovo... Opet sam jučer failao...

Kako da se riješim toga zla, momentalno!?
Ne zanimaju me moguće korisne stvari toga, znam ih i sam, samo želim da se manim toga na vijeke vjekova jer od 1.9. krećem raditi novi posao na kojem neće biti moguće dolaziti u takvom stanju

Ako itko ima savjeta, pomažite...

neznam kak bih ti pomogo stari, fakat neznam. možda da počneš nešto konzumirat drugo, ne droge nego nešto za odvikavanje, neznam majke mi pomogo bih ti al ne kužim se u to. možda ima lijećenje za to, za odvikavanje. mislim mi smo to pušili i po tri godine ali nikad nisam steko ovisnost. mogo sam prestat kad sam kod htio ali mi se nije dalo jel je takva ekipa bila i onda sam prestao nekak smo odrasli. znam frajera kaj mi je pričo kaj je to pušio 6 godina tad smi igrali one tabletne igre tipa Dragons and dungeons i tip veli da mu je spržen mozak od te marice ja tad nisam više pušio ali frajer je imo jebenu maštu ono baš ludu. neznam jel tad bio pod marici nije imo crvene oći ali možda je uzo Visine neznam stari ak te to tak jebe odi na rehab ak to uopće ima od marice. ak ima od kokaina ili herića valjda ima i od marihuane sam kaj je sad zajebano kaj radiš pa nemreš napustit radno mjesto. fakat trebaš se raspitat ozbiljnije na netu i zvat telefone, nema druge.