Koliko škola potkreše djetetu krila?

[cajna_mjesavina]

Imam predivno dijete koje uskoro kreće u školu.
Otvorena je, komunikativna, sigurna u sebe, pametna, kreativna i posebna.
Ne govorim to samo ja, da ne bi ispalo .. Ne prođe tjedan da ne čujem pohvale na njen račun, bilo od odgajatelja u vrtiću, trenerica i ljudi s kojima je u komunikaciji kraće ili dulje vrijeme.


Razgovaramo s njom o svemu, uvažavamo njene emocije i vjerujem da je dijelom takva i radi našeg odgoja. Naravno, nije sve med i mlijeko - uporna je i tvrdoglava, raspravlja se oko granica i slično.

Moje želje za nju su kao i želje svakog roditelja - da razvija svoje potencijale, bude sretna, svijet vidi kao mjesto s mnogo mogućnosti za nju.

Ono što me brine - da će škola zatrti njezinu kreativnost i da će je pokušavati maksimalno ukalupiti. Naš zastarjeli školski sustav gdje se premalo radi na kreativnom izražavanju i inovativnosti djece, a previše na bubanju i šabloniranju ne odgovara svakome. Meni prvoj nije odgovarao.

Toliko me to muči da sam razmišljala da je upišem u waldorsfku školu, no nisam sigurna koliko je to pametno radi daljnjeg obrazovanja. Primjerice ako će se željeti obrazovati na nekom težem tehničkom fakultetu, brinem se da joj waldorfska nije dobra podloga. Kada bih znala da neće htjeti na fakultet ili da će studirati nešto umjetničko, odmah bih je upisala u waldorfsku.

Voljela bih čuti iskustva drugih roditelja kada im je dijete krenulo u školu.
Kako se vaše dijete nosilo s besmislenim štrebanjima napamet, pravilima da nema dizanja sa stolice i ukalupljivanjem?

Bilo bi super da i koji nastavnik napiše mišljenje.

Hvala svima.

[Cepin40]

Definitivno te skola ukalupi i tesko da ce netko prepoznati njezin potencijal. To ti opet ne ovisi o skoli nego o konkretnom profesoru.

Pogledaj eventualno i druge privatne skole. Sada ih barem ima. Waldfordfska je po meni previse uskog pogleda. Nekako je sve laganini, imaju neku svoju vjeru. Ne znam, previse alternativna i tesko bi se uklopila nakon takve “laganini” skole u neku redovnu srednju. Ali uvijek moze i u srednju privatnu ako si to financijski mozete priustiti.

Od jedne frendice mali je isao u zidovsku (osobno nemaju veze sa zidovstvom), ali primaju sve ocito. On je imao adhd pa je smatrala da se ne bi uklopio u drzavnu. Nakon nje je isao u privatnu srednju. Sada je na fakultetu drzavnom.

Od druge frendice mali je krenuo u francusku skolu, ali vec s 5 godina jer njima osnovna traje 9 godina. S 5 je kao nama predskola u vrticu. On takodjer nema veze s Francuskom, ali misle da je mali poseban i da se ne bi uklopio u drzavnu. Samo sto se nastava odrzava na francuskom.

[tiluriumm]

Škola forsira neki set pravila i više manje djeca to i prihvate i donekle usvoje. Ali ja ne znam da je ikad postojao razred klonova ili da su sva djeca bila ista. Većinom od početka postoje oni koji su mirni, oni koji su nestašni, oni koji imaju sve 5 do onih koji se jedva provlače, oni koji uz redovnu idu na dva jezika i u glazbenu paralelno, oni koji idu na tri sporta do onih kojima je jedina vanškolska aktivnost plejić. Postoje oni koji u cijelom školskom stažu drhte i zamuckuju pred pločom, a i oni koji briljiraju na svim školskim natjecanjima. Oni koji od 1. razreda osnovne idu na repeticije do onih koji u svom školovanju samo pomažu ekipi iz razreda, drže repeticije mlađima i nikad nisu išli na repeticije iz ničega. Oni kojima u 8. razredu mama/tata s njima čita lektiru, rješava matematiku, ponavlja povijest, do onih kojima roditelji ni ne pogledaju pošteno zadaću. Oni koji su omiljeni ekstroverti s hrpom oko sebe i oni koji su zadovoljni sa svojim sendvičem na klupi ili jednim te istim prijateljem cijelo školovanje. Oni kojima su roditelji svako tjedan, dva na primanju do onih koji se pojave dvaput u polugodištu. Isto tako oni koji se jedva provlače kroz osnovnu i srednju završe uspješno npr FER, a neki koji sve prođu laganini na kraju odustanu od fakulteta i završe na kruzeru ili se bave nečim na što nikad nisu ni pomislili.

Ja bih pokušala biti pozitivna, otvorena za sve opcije, od početka optimistična u odnosu prema učiteljima i školskom programu. Radila s djetetom kao i prije škole na svim poljima koja ga zanimaju, a ona u kojima zapinje i dodatno, pokušala ih približiti učiniti zanimljivima i pamtljivima. Najviše od svega, a možda i najteže biti potpora i kad ide i kad ne ide, i kad je sve lagano i kad zapne, i kad padaju pohvale i kad je faza neću, ne da mi se i ljutnja na cijeli sustav i svijet, mrzim ovaj predmet ili mrzim ovu učiteljicu/lja. Biti iskreno zadovoljan i s 5 i sa 2 sve dok se dijete trudi i biti na kraju zadovoljan i ako dijete hoće na medicinu i ako hoće za frizera.

Forsira li kolektiv i funkcioniranje u sustavu određena pravila ponašanja, poslušnosti, funkcioniranja? Naravno, i taj set će više manje ostati isti uvijek u životu gdje god se živi i radi u široj zajednici. Barem bi trebalo biti tako, da se šuti dok drugi govore, da se sjedi, sluša i promatra dok se nešto događa, da se poštuje pravila zajednice u kojoj sudjeluješ... A opet vidimo da iako smo svi školovani u baš takvim sustavima i nije "ispiranje mozga i ukalupljivanje" baš uspjelo kad smo na kraju izašli opet svakakvi, a društvena atmosfera pokazuje da smo dobrom dijelu "nametnutih" pravila figurativno kolektivno generacijski pokazali srednji prst. Od poštovanja prema učiteljima i odgajateljima do ustajanja starijima, pozdravljanja u prolazu/na hodniku i što je sve bilo "dobro školsko ponašanje". Iako se 20-30 g poslije nekad s nostalgijom sjetimo nekih omraženih profesora i kažemo da se jedino stvari iz tog predmeta i danas sjećamo iako smo istinski mrzili teror i štrebanje tada.

Raspitajte se o svim opcijama, ali što god odaberete upamtite da snalaženje u ikojem sustavu ovisi isključivo o osobi/djetetu i potpori koju ima, bilo da se prilagodi, bilo da uči, bilo da se nosi sa svim preprekama i poteškoćama koje se pred njega stavljaju. Škola vam sigurno nije prva stepenica koju ste dosad savladali, samo je novi korak. Ako niste imali problema do sada u vrtiću, predškoli, kod doktora, na rođendanima, u igraonicama, na treninzima, nema nikakvog razloga da sad odjednom sve pođe po zlu i u skroz krivom smjeru. Dijete ne polazi u profesionalnu vojsku, nego u školu.

Sretno <3

[Hagne]

Svaki tako glomazan sustav mora imati ser temeljnih pravila da bi se održao na životu u gunguli svih mogućih varijacija.

Isto tako možemo razmišljati o svemu oko nas i biti vječno nezadovoljni buntovnici bez pravoga razloga ili se naučiti plivati i tražiti svoje mjesto pod suncem.

Djetetu nitko neće pomoći oduzimanjem prava na borbu i osamostaljivanje, uz potporu i usmjeravanje, naravno. U sustavu je toliko entuzijasta i sam sustav doživio je velike promjene pa mnogi iskorištavaju pravo autonomije u radu, a nikad dosad nismo imali toliko kreative u nastavi kao ovih posljednjih godina, toliko da se postavlja pitanje jesmo li pretjerali.

Svakom, pa i najkreativnijem i najposebnijem djetetu, potrebna je ponajprije struktura i granica da bi uopće znalo tražiti izvan njih i usmjeriti se kvalitetno, bez toga dobijete vječno nezadovoljne ljude koji neprestano nešto traže bez ikakvih parametara.

U svemu, pa i u sustavu, ODNOS je temelj, stoga radite na odnosu, shvatite kako funkcionira sustav u koji dijete šaljete i znajte njegove prednosti i mane. Sve je dostupno, samo svi mi rijetko imamo volje zaista znati što imamo.

[mart28]

cajna_mjesavina kaže:

Toliko me to muči da sam razmišljala da je upišem u waldorsfku školu, no nisam sigurna koliko je to pametno radi daljnjeg obrazovanja. Primjerice ako će se željeti obrazovati na nekom težem tehničkom fakultetu, brinem se da joj waldorfska nije dobra podloga. Kada bih znala da neće htjeti na fakultet ili da će studirati nešto umjetničko, odmah bih je upisala u waldorfsku. .

Nisam baš najbolje upoznata s hr školstvom I zakonom ali obično u svim državama privatne škole s djecom moraju odraditi sve što se radi/uči i u državnoj školi, dakle smiju nešto dodati, smiju i to prenijeti dijeci na drugačiji način ali izbaciti ne smiju tako da dijete ne može biti u minusu.
Ima privatnih ustanova unutar kojih ima i vrtić i osnovna i gimnazija....tu onda ima i testiranja znanja jezika i općenito znanja.
Ako financije dozvoljavaju birajte privatnu....ib program , ali u to dalje ne bih ulazila.
Moji klinci su prošli tjedan odradili svoj prvi cijeli školski tjedan i od učiteljica smo čuli samo pohvale kako je u većini i u vrtiću bilo i oni su zasad zadovoljni.
Mislim da je za dijete najvažnija dobra priprema za školu, u prenatrpanoj državnoj školi dijete sigurno lakše "potone" ali svaka škola ima svoja pravila u koja se treba uklopiti.

[proab]

Ukratko - zavisi kakva vas ucitelnica zapadne. To je na zalost puno veći faktor nego sama škola.

Pazi jako prvi razred, ako ukalupljuje djecu, ne sluša ih, ne brine o razredu kao kolektivu i ne rjesava probleme nego gura pod tepih, radi na način da je njoj lakše bez obzira na to kako je djeci, ako manipulira, ubija radoznalost i sl - onda traži dalje.
Mi nismo i žao mi je što nismo, a sve vodjeni tom "nek se nauci izboriti i nositi sa svijetom" idejom. Kad ti dijete plače doslovce četvrti dan škole a veselilo se skoli prethodnih godinu dana treba shvatiti na vrijeme da nije slučajnost nego sustavni način rada dotične.

S dugim djetetom sam imala suprotnu situaciju, malo strožu ali jako kvalitetnu uciteljicu. I dijete mi je bilo sretno u skoli, s tim da je to dijete puno emotivnije i osjetljivije od prvog, a to ti je najbolji indikator kako je je. To dijete u 4 godine nižih razreda nikad nije plakalo što ide u školu bez obzira na sve...

I to ti je bitnije od stoijedne intelektualne aktivnosti. A inace, škola je takva kakva je, prilično streberska. Djeca se brzo prilagode da uce samo ono što treba. Nećeš u našem sustavu uz sav trud nac neke velike pomake po tom pitanju. No tu je ključno da bar imaš uciteljicu koja potiče diskusiju i razmisljanje a ne zabranjuje postavljanje pitanja "jer je sve objasnila" i "to sad nije tema".

[Prigorecc]

Kada ste gore opisivali svoje dijete, opisali ste 95% djece u svijetu pa vecina njih ipak ide u drzavne skole.

Ipak ja bih vama preporucio da dijete upisete u privatnu skolu.
Vec ste donijeli sud o drzavnim skolama i skola ce biti kriva za sve sto Vasem djetetu ne bude pravo.

[tanita]

cajna_mjesavina kaže:

...

Ono što me brine - da će škola zatrti njezinu kreativnost i da će je pokušavati maksimalno ukalupiti. Naš zastarjeli školski sustav gdje se premalo radi na kreativnom izražavanju i inovativnosti djece, a previše na bubanju i šabloniranju ne odgovara svakome. Meni prvoj nije odgovarao.

Ne treba te to brinuti, doduše u školi postoje pojedini profesori koji vole ukalupljivati djecu ali i takvima je bitno da dijete razumije gradivo a, ne da ga nabuba, što će biti samo, eventualno više posla doma za tebe ali, ne i šabloniranje djeteta jer ćeš morati pronaći način kako djetetu približiti nešto što mu nije leglo na prvu.
S druge strane imaš i dosta profesora koji vole takvu djecu i potiču ih da budu kreativna i inovativna.
Moja kćer je imala u osnovnoj razrednicu koja je na svakom roditeljskom ponavljala da djecu ne učimo kako su profesori uvijek u pravu nego da ih učimo kako se založiti za sebe i obraniti svoj stav.

Nisu učitelji i profesori u našim školama toliko loši kao što se priča, više je problem u roditeljima koji kroz ružičaste naočale gledaju svoju djecu i umjesto da im pomognu približiti nešto što ne razumiju, pljuckaju otrov po profesorima koji rade svoj posao i u našem djetetu nisu dužni vidjeti malog neshvaćenog genija.
Ako ćeš imati korektan odnos sa njima, samo će ti pomoći da malena bude još bolja.

Sve će biti dobro, vidjet ćeš.

[cajna_mjesavina]

Puno hvala svima na upisima, dosta ste mi pomogli i neke rečenice su pogodile cilj i opustile me da će sve biti super.