Kako se postaviti u ovoj situaciji?

[onix]

kajperinja kaže:

Evo procitala sam. I nisam nigdje uocila da se bilo sto pokusalo poduzeti prije 6 ili 5 godina, nigdje ne pise da su se roditelji zalili, pokusali urgirati, razgovarati s uciteljicom/ravnateljicom. Mozda jesu, ali to u postu ne pise, pa imam dojam da nitko i nije ukazao na problem svih ovih 6 godina...a onda naravno da se nije ni rjesavao.
Iskreno, ne mogu si to zamisliti da dijete saljem 6 godina negdje gdje ga non-stop maltretiraju, pokusala bih raditi na tome da se to sprijeci, a ako bas nista ne bi pomoglo preselila bih dijete u drugu skolu.

Slazem se s onime sto su napisale nosorog i buditedobro ...izmedju ostalog:

Ako se do sada nitko nije bunio, ako sute i djeca i roditelji...onda mozda i nije uocena ozbiljnost problema.


Iako je istina da sustav nije nesto djelotvoran, nisam u ovom slucaju uocila da se radi o problemu koji je evidentiran odavno, a nije nista poduzeto. Radi se samo o zadnje opisanom dogadjaju. Nista o prijasnjim pokusajima ne pise.

U stvari se slazem s idejom angazirana socijalne sluzbe, no ne na nacin "navalila bih im socijalnu službu ili policiju za vrat".
Svaka skola ima valjda pedagoga ako vec nema socijalnog pedagoga, koji bi se trebao pozabaviti djecom s odredjenim problemima u ponasanju. Ako to ne funkcionira, da, treba se obratiti czsr-u i traziti i njihov angazman u rjesavanju problema.

Slazem se i s tim da takve probleme treba detektirati vec i u vrtickoj i puckoskolskoj dobi i reagirati na njih. S time da je za dijete od 12 godina kasno i da je nemoguce pomoci mu da rijesi svoje probleme i promijeni ponasanje ne slazem se. Jasno, nije jednostavno ...ali to je ipak jos dijete, ne kriminalac.
Slazem se i s tim da roditelj treba reagirati daleko ranije i sprijeciti da se njegovom djetetu to svakodnevno dogadja. Nikako ne cekati 6 godina i nista ne poduzimati. (ne tvrdim da je u ovom slucaju tako, ali ne znam je li drugacije)
...

Imaš pravo, možemo samo nagađati što se događalo prije, možda se autorica vrati pa nam kaže, pa na taj dio nema smisla odgovarati.

Što se "navaljivanja" socijalne službe na vrat tiče, napisala sam to iz dva razloga. Prvi je da to uopće ne bi trebao biti moj zadatak, nego zadatak stručnog tima ako drugačije ne može drugačije izići na kraj s djetetom. To bi onda uključivalo i njihovo nastojanje da zaštite moje dijete od nasilja, pa ja ne bih morala posezati za time. Drugi je da moj cilj u tom slučaju ne bi bila dobrobit zlostavljača, nego pokušaj da natjeram njegove roditelje da nešto naprave u smjeru rješavanja problema. Moj cilj je zaštiti moje dijete. Iskreno, mislim da socijalna služba ima dovoljno problema s rješavanjem puno problematičnijih slučajeva i da ne bi mrdnuli dalje od jednog izlaska na teren zbog dječjeg naguravanja. Uopće se ne zanosim idejom da bi mi oni riješili problem.

Kajperinja, ozbiljno ti kažem, pazi na svoje dijete. Imaš curicu, a curice su puno perfidnije u suptilnim načinima zlostavljanja. Slome žrtvu prije nego li je i ona sama svjesna ozbiljnosti situacije. Kod dečkiju u pravilu stvari brže iziđu na vidjelo i mislim da se ipak lakše rješavaju.

Premještanjem djeteta u drugu školu kažnjavaš svoje dijete ni krivo ni dužno jer ga čupaš iz njegove sredine, dok zlostavljač ostaje zaštićen. (Usput, gdje smo sad s drugom djecom koju zlostavljač maltretira, više te nije briga za njih?) Ja sam uz svoja dva sina vidjela kako funkcioniraju dva vrtića (nekoliko različitih grupa u svakom), tri škole, niz kojekakvih sportskih i sličnih klubova. U velikoj većini tih dječjih skupina ima bar jedan bully. Ako naučiš svoje dijete da bude žrtva, kud god da je premjestiš, neki bully će je prepoznati.

[kajpa]

MAJAMAMA kaže:

Nije li to licemjerno? Reci da je zlizlostavljac zapravo jadan i treba mu pomoć, a onda odlučiti pobjeći u drugu školu, kao da tamo nema zlostavljaca...

Ovo sto si napisala je.
Medjutim ja nisam to napisala nego:
"Iskreno, ne mogu si to zamisliti da dijete saljem 6 godina negdje gdje ga non-stop maltretiraju, pokusala bih raditi na tome da se to sprijeci, a ako bas nista ne bi pomoglo preselila bih dijete u drugu skolu."
Dakle, prije toga bih ucinila sve zivo sto mi padne na pamet da to prestane, da nekog odgovornog pokrenem i zastititim svoje...a i drugu djecu.

A ti jos uvijek nisi odgovorila...sto bi konkretno ti poduzela?

Pa humanije je reći svom djetetu da zlostavljacu nabije šljivu na oku ili ga verbalno ponizi, da osjeti na svojoj koži, da mozda osvijesti ako mu vec starci i sluzba ne zele pomoci na neki pametan nacin, nego bježati i tako mu jos poruciti kolika je faca, hraniti mu ego, dodavati na tom ogavnom ponašanju.

Moze biti, tko ima visokog i jakog sina koji je u stanju nekog prebiti, neka mu tako savjetuje, ako zeli. No, neka mu napomene da onda ovaj drugi moze doci s grupom frendova koji su raspolozeni za tucnjavu.
Oni koji imaju deckice smokljane ...ili sicusne kcerkice, na zalost ...ili na srecu ne mogu davati takve savjete. Osim onog makni se takvima s puta.
A prije toga, zali se na pravom mjestu. Nemoj sutit.

I ni slucajno dizati kolektivnu hajku, ne, ne, onda cete u novinama završiti jer radite linč nad neduznim djetetom zlostavljacem.
Dajte me nemojte, neke su dok sam ja isla u osnovnu vec spavale s deckima ljeto nakon sestog.... to nuje dijete, to je osoba, naporna i pokvarena, ne treba je ubiti, ali je treba kolektivno iskljuciti i postaviti se pred nju kad nekoga napikne, njih pet kao zid ispred zrtve.

Cini se da si pravi strucnjak za postavljanje anamneze/dijagnoze/prognoze ovako preko foruma..znas da je ta cura pokvarena i kako s njom treba.
Ja ne znam, ali mislim da ovo nije nacin.
Onaj tko bi trebao znati je skolski pedagog/socijalni pedagog, odnosno czsr i njihovi strucnjaci za takve probleme.
A ako spavaju treba ih probuditi.
Iako nije stvar u tome, nego prije u nedostatku zaposlenog kadra na broj djece...ali treba biti uporan.

E to rijetki roditelj uči dijete, kako stati u obranu slabijega, kako se boriti za druge, jer sto jedna cura moze kad njih 5 stane pred nju, bez fizičkog obracuna, bez icega... moze se samo slediti od straha.

I onda vise nece biti naporna i pokvarena nego ce se pretvoriti u princezu iz bajke?

onix kaže:

Imaš pravo, možemo samo nagađati što se događalo prije, možda se autorica vrati pa nam kaže, pa na taj dio nema smisla odgovarati.

Što se "navaljivanja" socijalne službe na vrat tiče, napisala sam to iz dva razloga. Prvi je da to uopće ne bi trebao biti moj zadatak, nego zadatak stručnog tima ako drugačije ne može drugačije izići na kraj s djetetom. To bi onda uključivalo i njihovo nastojanje da zaštite moje dijete od nasilja, pa ja ne bih morala posezati za time.

Naravno. Samo ne moze se zvati socijalna sluzba za svaku glupost, za svaku djecju nepodopstinu i ocekivati da se odmah angazirati maximalno bas na tom problemu...istom kao i miljon drugih. Imaju oni previse posla (a najvise vjerojatno s papirologijom) da se bave svim i svacim.
Ako kojim slucajem nije uoceno da se ne radi samo o nepodopstini nego o sustavnom i dugotrajnom zlostavljanju djece, onda to treba prijaviti....ako treba i 100 i 1000 puta...traziti reakciju, ici do czsr, raspitivati se, traziti suradnju strucnjaka (ako skola nema, onda pomoc iz druge skole) ...nemam pojma...napraviti sve sto se moze....biti uporan, dosadjivati...

Drugi je da moj cilj u tom slučaju ne bi bila dobrobit zlostavljača, nego pokušaj da natjeram njegove roditelje da nešto naprave u smjeru rješavanja problema. Moj cilj je zaštiti moje dijete. Iskreno, mislim da socijalna služba ima dovoljno problema s rješavanjem puno problematičnijih slučajeva i da ne bi mrdnuli dalje od jednog izlaska na teren zbog dječjeg naguravanja. Uopće se ne zanosim idejom da bi mi oni riješili problem.

Mozda ne bi, no ako bi svi roditelji nesto ucinili, svi urgirali, svi bili uporni ...pa mozda bi se ipak nesto i pomaknulo. A ako ni nakon slonovskih napora (ne nakon 6 godina, nego prije) ne bi islo, da, pokusala bih naci drugo okruzenje za dijete.

Kajperinja, ozbiljno ti kažem, pazi na svoje dijete. Imaš curicu, a curice su puno perfidnije u suptilnim načinima zlostavljanja. Slome žrtvu prije nego li je i ona sama svjesna ozbiljnosti situacije.

Sto ovime zelis reci? Da je moje dijete perfidni zlostavljac koji lomi zrtvu? Ili mislis da ce to postati?
Ili si se samo nespretno izrazila?

Kod dečkiju u pravilu stvari brže iziđu na vidjelo i mislim da se ipak lakše rješavaju.

Premještanjem djeteta u drugu školu kažnjavaš svoje dijete ni krivo ni dužno jer ga čupaš iz njegove sredine, dok zlostavljač ostaje zaštićen. (Usput, gdje smo sad s drugom djecom koju zlostavljač maltretira, više te nije briga za njih?)

Ako nikako ne ide, ne nije. Ako se poduzme sve sto se moze, sve cega se dosjete svi - svi roditelji, svi ucitelji, svi strucni radnici na skoli, svi strucni suradnici, svi strucnjaci iz czsr, pa i sire...onda ne znam vise sto drugo, nego pobjeci.

Ja sam uz svoja dva sina vidjela kako funkcioniraju dva vrtića (nekoliko različitih grupa u svakom), tri škole, niz kojekakvih sportskih i sličnih klubova. U velikoj većini tih dječjih skupina ima bar jedan bully. Ako naučiš svoje dijete da bude žrtva, kud god da je premjestiš, neki bully će je prepoznati.

Ne slazem se s tim. Da, jasno da postoji tip zrtve i da svuda to moze postati. No, tesko da ikoji roditelj bas uci i nauci dijete da bude zrtva. Bar ne sa savjetima tipa makni se, jer ces inace stradati...ali pobuni se na odgovarajuci nacin, trazi zastitu na sve moguce nacine.
Dijete ima svoju prirodu, svoju plahost, svoj pacifizam, svoj strah i svoju nejaku konstituciju koja ga nauci kako da se ponasa u nekim situacijama.
Mnoga djeca, dapace vecina, koja ni najmanje ne naginju tucnjavi i nece se potuci gotovo nikada, nego ce izbjegavati takve ljude, takve "prijatelje", situacije, maknuti se iz njih ...nikada nitko ne maltretira niti ugnjetava.
Ne, nisu sve djevojcice od 30kg koje se ne znaju tuci (ne znaju kung-fu) na meti razrednih zlostavljaca. I tesko im se moze reci - vrati, ubij boga u njemu...tako treba s pokvarenim siledjijama....kad bih kojim slucajem netko i napao.

[onix]

kajperinja kaže:

...
Sto ovime zelis reci? Da je moje dijete perfidni zlostavljac koji lomi zrtvu? Ili mislis da ce to postati?
Ili si se samo nespretno izrazila?
...

Ne mogu vjerovati da si to tako shvatila... Ne znam u kojem bih kontekstu mogla vrtićko dijete nazvati perfidnom zlostavljačicom ...

Htjela sam reći da je kao djevojčica zbog sredine i društva u kojem će se kretati izloženija takvoj vrsti nasilja.

[kajpa]

Spol žrtve nisi ni spomenula. Ni dob djeteta.
Napisala si da su curice perfidnije u suptilnim nacinima zlostavljanja i da pazim na svoje dijete.

[Aruena]

kajperinja kaže:

Spol žrtve nisi ni spomenula. Ni dob djeteta.
Napisala si da su curice perfidnije u suptilnim nacinima zlostavljanja i da pazim na svoje dijete.

O Boze,pa zena te je samo dobronamjerno opomenula.

Svi smo imali (ili barem vecina roditelja) ,dok su nam prvorodjena djeca bila bebe sto puze, iluzije o tome da su sva djeca na svijetu dobra i neiskvarena bica.

Dok nam klinci nisu krenuli u skolu...

[kajpa]

onix kaže:

Ne mogu vjerovati da si to tako shvatila...

Samo sam pitala sto si htjela reci napisanim, zato jer nisam shvatila sto jesi htjela reci.

Htjela sam reći da je kao djevojčica zbog sredine i društva u kojem će se kretati izloženija takvoj vrsti nasilja.

A gdje to u ovoj recenici pise? Zasto bi bas ona bila izlozenija tom perfidnom/suptilnom nasilju zlostavljacica nego drugi?

Kajperinja, ozbiljno ti kažem, pazi na svoje dijete. Imaš curicu, a curice su puno perfidnije u suptilnim načinima zlostavljanja. Slome žrtvu prije nego li je i ona sama svjesna ozbiljnosti situacije.

Recimo da imas sina i da ti napisem:
"onix, ozbiljno ti kažem, pazi na svoje dijete. Imaš decka, a decki su puno agresivniji i uporniji u fizickom zlostavljanju. Zlostavljaju grubo i udruzeno."
Bi li ti iz toga iscitala da je zbog sredine i drustva ...tvoje dijete izlozenije takvoj vrsti nasilja? I da sam htjela napisati da moras cuvati svog dijete od zlostavljanja tih agresivnih djecaka, vise nego li to treba bilo tko drugi?

Ne znam u kojem bih kontekstu mogla vrtićko dijete nazvati perfidnom zlostavljačicom ...

Pa i nisi spomenula vrticko dijete, nego:

ozbiljno ti kažem, pazi na svoje dijete. Imaš curicu, a curice su puno perfidnije u suptilnim načinima zlostavljanja.

Dakle, ako kazes da si time samo htjela reci da je "kao djevojčica zbog sredine i društva u kojem će se kretati izloženija takvoj vrsti nasilja"...ocito i nisi govorila o vrtickom djetetu, nego o nekoj buducnosti.
Iako ...nije mi bas jasno, na koju to sredinu i drustvo ustvari mislis? Gdje mislis da ce se to ona kretati, a gdje nece tvoje dijete (bez obzira kojeg spola) i sva druga djeca? Ili...gdje se to krecu iskljucivo djevojcice, pa da to ima utjecaja na izlozenost nasilju?

Edit: nemam pojma od kuda ovaj smajlic gore

[Retra]

kajperinja kaže:

Ni slucajno pokusati problem rjesavati kulturno, smireno i ..po mogucnosti uz neciju strucnu pomoc. Odmah urlanje i prijetnje.

Slažem se s tobom. Otići u školu i tražiti od razrednice sastanak s roditeljima naporne djevojčice i roditeljima dečka koji je ozlijeđen. I tražiti da se uključi psiholog jer problem traje godinama i tražiti da ti objasne što oni točno rade po tom pitanju - jer su s tim upoznati. I na svako pipkanje ispod rebara ili bilo kakvo drugo uznemiravanje napraviti to isto. I ne sjahati dok se ne riješi.

Ne vidim smisla u tome da se djetetu objašnjava kako da problem riješi na miran način (što on i radi), a onda ćemo se raspaliti i svima im pokazati njihovoga boga.

[Dlapek]

Jedini put je organizirati roditelje ostale djece u razredu i pokušati barem pokrenuti neku akciju. I radi djevojčice i radi svih ostalih.
Nemojte se nadati brzom rješenju.
U školi u središtu Zagreba za gotovo identičan slučaj trebale su dvije godine.
Dvije godine ...

[kajpa]

Puno manje nego 6.
Samo pitanje je sto je u tih sest poduzeto.

[sretnazena]

franka72 kaže:

sretnažena, tražila bih od razrednice da pozove roditelje djevojčice, izvijesti ih o ponašanju male i tražila "follow-up" razgovora s njenim roditeljima, i tako stalno dok se mala ne počne normalno ponašati (to trebaju tražiti i roditelji druge djece koja se žale na ponašanje te male). Nisi opisila zašto se djevojčica tako ponaša - znaći od svoje 7. god do 12. god, malo mi je čudno da tako dugo postoji problem, a ti regairaš tek sad kad je tvoje dijete "nagrabusilo". Oprosti, ali mislim da nije u redu ni prema ostaloj djeci šutjeti o maltretiranju druge djece, jer da ste odmah vi roditelji reagirali možda do ovakve situacije ne bi niti došlo--- to me podjeća na onu situaciju "stavimo glavu u pijesak dok se nas to ne tiče"... Pitanje da li škola zna o tome išta, je li ovo prvi put da su dobili primjedbu na ponašanje djevojčice?

Evo da odgovorim. Nisam čekala 6 godina, prvo je bila upoznata učiteljica, i mnogi roditelji, ali nije se učinilo ništa, samo savjeti ignorirajte dijete ima problema, roditelji se čine ok i razgovaraju s njom, ali očito ne previše uspješno. Razrednicu sam obavijestila o istome, međutim reakcija je bila , tu se ne može puno, ona je veoma energična i živa djevojčica i sretni smo da to ikako držimo pod kontrolom. Drugim riječima sretna sam što to niste nikome prijavili i da se to zataškalo. Kroz razgovor s drugim roditeljima koji su probleme prijavljivali znam da nisu postigli ništa, kod nas u školi je sustav takav, štiti se onaj koji radi konstantno probleme, a svi drugi moraju trpiti , a ako slučajno reagiraju jer im je pukao film, oni bivaju proglašeni nasilnicima i problematičnom djecom. Škola čeka da se riješi te djece, da prođe tih puno godina i završe osmi razred, te postanu problem neke druge škole. Naravno da sam ljuta, jadna, nemoćna, ali i nakon ovog događaja sam razgovarala ponovo s nekim roditeljima koji su rješavali te situacije i shvatila da smo nemoćni, bez obzira što mnogi misle da nije tako, možemo jedino promijeniti školu, ali zar je to rješenje?

Eto naša sreća u svemu je da ga je mala od tog događaja pustila na miru, možda to postane konstanta.

U svakom slučaju zahvaljujem se svima na odgovorima.

[Aruena]

sretnazena kaže:

Evo da odgovorim. Nisam čekala 6 godina, prvo je bila upoznata učiteljica, i mnogi roditelji, ali nije se učinilo ništa, samo savjeti ignorirajte dijete ima problema, roditelji se čine ok i razgovaraju s njom, ali očito ne previše uspješno. Razrednicu sam obavijestila o istome, međutim reakcija je bila , tu se ne može puno, ona je veoma energična i živa djevojčica i sretni smo da to ikako držimo pod kontrolom. Drugim riječima sretna sam što to niste nikome prijavili i da se to zataškalo. Kroz razgovor s drugim roditeljima koji su probleme prijavljivali znam da nisu postigli ništa, kod nas u školi je sustav takav, štiti se onaj koji radi konstantno probleme, a svi drugi moraju trpiti , a ako slučajno reagiraju jer im je pukao film, oni bivaju proglašeni nasilnicima i problematičnom djecom. Škola čeka da se riješi te djece, da prođe tih puno godina i završe osmi razred, te postanu problem neke druge škole. Naravno da sam ljuta, jadna, nemoćna, ali i nakon ovog događaja sam razgovarala ponovo s nekim roditeljima koji su rješavali te situacije i shvatila da smo nemoćni, bez obzira što mnogi misle da nije tako, možemo jedino promijeniti školu, ali zar je to rješenje?

Eto naša sreća u svemu je da ga je mala od tog događaja pustila na miru, možda to postane konstanta.

U svakom slučaju zahvaljujem se svima na odgovorima.

Ocito da se kod male nista na lijep i razuman nacin ne moze postici.

Takvu djecu treba strpati na vrijeme u popravne domove.

[kajpa]

Po čemu je to očito? Pa Aruena je napisala da ništa i nije poduzeto.
Da je učinjeno nešto konkretno možda bi do sada problem bio ako ne riješen, onda bar umanjen... pod kontrolom.

[Aruena]

kajperinja kaže:

Po čemu je to očito? Pa Aruena je napisala da ništa i nije poduzeto.
Da je učinjeno nešto konkretno možda bi do sada problem bio ako ne riješen, onda bar umanjen... pod kontrolom.

A sto to konkretno poduzeti?

Razgovori uciteljice sa malom i njenim roditeljima nisu urodili plodom,ocito je i uprava skole (samo) razgovarala?

I sto ti znaci to da problem bude umanjen,ako ne rijesen?
Da umjesto sto maltretira,recimo, desetoro djece ona maltretira troje?

Tebi je to u redu? Problem je umanjen?

Bravo.

Sve,sve,samo nedajboze da joj se neko jadnici neshvacenoj zamjeri...

[Reina]

Kao nastavnica koja radi u školi, doduše, srednjoj, ne mogu vjerovati da postoji razrednica koja ne može riješiti problem.
Ako ona nije sposobna za to, onda je roditelje i djevojčicu trebala uputiti stručnome suradniku u školi, npr. pedagogu.
Ako se niti onda problem ne riješi, onda bih se zapitala želim li ja da moje dijete ide u školu u kojoj rade tako stručne osobe.

Ovo je problem na koji se ne smije skrenuti pozornost na, recimo, roditeljskom sastanku.
To može izazvati neugodnost kod roditelja i, zapravo, rekla bih da će rezultirati namjernim izbjegavanjem problema opravdavanjem ili, jednostavno, ignoriranjem.
Roditelj zlostavljanoga djeteta treba zatražiti razgovor s razrednicom, stručnim suradnikom i roditeljima (oboje, ako je moguće) te na tom razgovoru izložiti problem.
Naknadno treba dovesti djecu (zlostavljanog i zlostavljačicu), posjesti ih i neka razgovaraju. Dijete koje trpi nasilje treba reći kako se ono osjeća, a djevojčicu treba upitati zna li ona kako se drugi osjećaju dok ih maltretira. Želi li se promijeniti! Kako to misli učiniti? Treba li joj pomoć? Možda razgovori s pedagogom?

Možda je problem što to dijete ne zna kako bi drugačije privuklo pažnju vršnjaka, neprilagođena je u društvu, možda i odgojno zanemarena. Tko zna kako se roditelji ponašaju u njezinoj blizini, dijete smatra da je to prihvatljivo ponašanje.

[GipsyKings]

Nisam majka i nemam nikkvog iskustva s djecom, osim kada sam bila mala. Osobno nisam bila predmet bullinga, osim par puta zbog izgleda, no to je bilo bez ikakvog povoda, a ja nisam reagirala.
No, imam zanimljivu pričicu, moja sestrična je u 7. razredu imala koji kilogram viška. Nije bila debela, jednostavno nije bila mršava u tom periodu.. Jedan glupi klinjo joj je prilikom velikog odmora pred punim hodnikom vršnjaka viknio da je: debela i ružna! i još koji takav epitet.. također, bez ikakvog razloga, ona je samo prolazila. Osramotio ju je pred svima i pred njenom simpatijom, no srećom, obzirom da je bila, a takva još i uvijek, inteligentna i brza na jeziku, odgovorila mu je: ''Ja možda jesam debela, ali mi barem otac nije ulična pijandura!''

Djeca znaju biti jako okrutna i ovaj njezin odgovor je bio vrlo nizak i pakostan, ali gle čuda.. više ju nikada, ali nikada nije ponižavao ili joj rekao ijednu ružnu riječ, ni njoj ni drugima, skroz se prizemljio. Kada gledamo sa strane, čovjeku prvo dođe žao dječaka jer nije on kriv što mu je otac alkoholičar, ali nije ni moja sestra kriva što je imala 2-3 kilograma više i što je to baš njemu smetalo da ju javno ponizi. Razlika između njega i nje je ta što on zbog vlastitih problema i kompleksa maltretira druge, a ona ne. I zbog toga sam pobornik da se takve nasilnike vati na njihovo mjesto.

Možda zvuči okrutno, ali čisto sumnjam da bi u ovom konkretnom slučaju ikakav grupni razgovor uz roditelje/profesore pomogao obzirom da je taj dečko bio problematičan slučaj. Ovako ga je na zemlju spustila jedna djevojka, njegova vršnjakinja čiji autoritet nije mogao zanijekati, obzirom da su jednaki. Gledajući realno na moju generaciju, praktički pola ako ne i više učenika su imali problematične roditelje, alkoholizam je često bio prisutan, a i još je. No nitko zbog toga nije maltretirao svoje vršnjake i ponižavao ih.

[istox]

GipsyKings kaže:

.

ovo ti je obrana tipa "niđe veze". On njoj da je ružna a ona njemu da mu je tata pijandura.
Tako se to radi kad hoćeš zbunit protivnika jer on očekuje obranu sprijeda a ne napad odozada.
Ženske su inače verbalno snalažljivije od muških ali su muški zato spretniji u podvalama tako da .....

[choupette]

Ja sam prominila misljenje na ovu temu.
Dolazim iz duboko pacifisticke obitelji, roditelji me nikad nisu udarili.

Imala sam u inozemstvu kad sam pocela sa skolovanjem problema sa bullyngom. I to u jednoj naprednoj zapadnoj drzavi sa zavidnim sustavom u odnosu na nas. Nema toga sto starci nisu pokusali. Sve je islo po ps-u. Problematicni klinci su isli i kod psihologa, isla sam i ja jer mi je sto je to maltretiranje dulje trajalo samopouzdanje bilo sve gore. Ucili me da se micem, da ricima nastojim objasniti, a ne vracati.
Na kraju je bas to povlacenje jos vise poticalo agresiju druge strane. Nista nije pomagalo. Primistili su me u drugu skolu i opet je krenulo. Dok se nije skupilo i polila vodom glavnu cheerleader tuku, pocupale se nasrid kantine. Ravnatelj, roditelji, cirkus opet ispocetka, ali glupani me vise NIKAD nisu takli.
Spasila sam se. A tribalo je samo par pleski zalipiti.
I na verbalne proljeve sam pocela odgovarati, par puta i prestalo je i to sranje.

Zato iz iskustva ne virujem da uvik pomazu te pacifisticke metode, na zapadu ih masovno primjenjuju po skolama, a ja vidila svojim ocima da u dobrom dilu slucajeva posebno pomazu nisam (zbog posla staraca sam prominila po inozemstvu nekoliko skola pa sam se nagledala).
Ja sam inace bila pola u RH osnovnoj, pola vani. Kod nas je pristup nasilju bia seljacki, vracaj ako te netko napadne i jednostavno nije bilo da je neko dite bilo iskljuciva konstantna meta. Bili su to sporadicni ispadi. Ali u tim vrlim pacifistickim zemljama, cega sam se navidala sa svim njihovim kaunselinzima i milkenjem po agresivcima...a sto da recem kad u rijecniku imaju izraz za dicu koja u grupi postanu meta, jer to je kao normalno za koheziju grupe (rici osobe od struke).

Ne kazem da u nekim slucajevima sustav ne pomaze. Sigurno pomaze, ali u nekima jednostavno ne.
A jebes mi sve ako bi ja svoje dite ucila okritati drugi obraz i postajati zrtvom dok ovi godinama sreduju problem. Jer znam iz prve ruke sto vrsnjacko maltretiranje cini psihi i ako to nije covik prosa na svojoj kozi, nema pojma.
Meni su tribale godine nakon svega da povratim naruseno samopouzdanje i jos dugo sam umirala od straha da opet ne postanem metom. Nisam nikada vise. U biti sam se naucila dosta dobro hendlati nasilnike.

Zato sam rekla, da moj postane meta, prvo bih upogonila sluzbene korake i ucila dite da se makne, cak i pokusa ici onim istim pacifistickim metodama kojima sam ja isla, a nisu upalile.
Ali da to potraje, nema sanse da bi pridonila tome da mi se dite traumatizira, jer se tamo bedina jadnog zlostavljaca.