Kako se postaviti u ovoj situaciji?

[sretnazena]

Dijete je 6. razred (dečko), u razredu imaju djevojčicu koja konstantno od početka školovanja maltretira drugu djecu u početku je to bilo samo verbalno , ali što su stariji to se diže na viši nivo (fizičko). I ne mogu reći da je to nešto jako strašno ali je izuzetno iritantno, sve do jedne situacije koja je mogla završiti puno gore nego što je.

Dakle djevojčica ima običaj udarati, pikati prstom pod rebra i ono što je najgore od svega zalijetati se u druge i odgurivati ih. To se dogodilo i ovih dana, dečki su stajali i čekali nastavu razgovarajući , a ona se iz čista mira zaletila i gurnula ih te je moje dijete zamalo lupilo glavom u zid.

U tom trenu mu je pukao film i vratio joj je istom mjerom, međutim nije procijenio situaciju i gurnuo je malu , a ona je odgurnula dečka koji je upravo tuda prolazio te je on jadničak lupio glavom o zid.

Profesorica čiji predmet su čekali, je odmah vidjela vidjela da s malim nešto nije u redu te pitala šta se dogodilo, i zaključak je da je naše dijete krivo te da objasni da li se došao u školu naguravati ili učiti (naravno i moje je mišljenje da je i on kriv jer je vratio i nije procijenio situaciju uopće nije razmišljao o posljedicama , ali zašto samo on? ).

Sreća u svemu je da ono treće dijete nije ozbiljije stradalo i da nije bio jači udarac s težim posljedicama. Profesorica koja je riješila situaciju je rekla da će sve reći razrednici te da će ona zvati njegove roditelje u školu, međutim to se na žalost nije dogodilo, kažem na žalost jer bi tako imali mogućnost rješavati situaciju, ovako čekamo informacije.

Ono što smo savjetovali djetetu je da više nipošto ne vraća jer može sve rezultirati time da se netko ozbiljno ozlijedi, nego da se makne i kao kobac pazi gdje je mala i da ju uvijek ima na oku. Također smo mu rekli da s njom porazgovara i kaže joj da naguravanje, udaranje i ostalo mora prestati da netko ne strada ozbiljnije , a ako to ne prihvati da ćemo onda mi roditelji razgovarati s njenim roditeljima.

Dakle naše dijete nikada nije počelo prvo, kaže da ga gura, udara barem jednom tjedno, a da joj on eventualno vrati jednom u dva mjeseca. Sve u svemu osjećam se loše što sam savjetovala djetetu, da takoreći bude vreća za guranje , jer nemoguće je u principu uvijek procijeniti da ona dolazi da bi nešto napravila i maknuti se, faktor iznenađenja je prisutan.

Šta bi vi savjetovali vašem djetetu?

Napominjem i da je naše dijete visoko i jako i u pravilu ga odgajamo da sve situacije rješava verbalno, ignoriranjem i sklanjanjem, osim ako ga netko ozbiljnije fizički napadne da se onda mora braniti, sve sreća to se nikada nije dogodilo.

Inače je dijete koje profesori, učitelji, i svi ostali hvale kao mirnog, uzornog, koji rješava sukobe i miče se iz situacija, a mi smo naravno svjesni da reagira ponekad, ali sada smu mu naglasili da više ne odguruje nikoga jer se zbog spleta okolnosti može dogoditi nesretan slučaj, bez obzira što se radi o vršnjacima, kod kojih je bilo pravilo da se brani.

Na žalost ovakove situacije gdje netko konstantno maltretira sve i ne može mu se ništa , a ti si nemoćan zaštititi svoje dijete su kod nas u školi normalne situacije i štiti se dijete koje radi probleme, a ovi drugi ne smiju talasati ,da ne bi škola imala problema. Razrednica je inače super, ali je jednostavno nemoćna išta učiniti.

[Monstera]

da bi djevojcica razumjela ozbiljnost situacije, i posljedice koje mogu biti rezultat njene "zajebancije", mora dozivjeti sto druga strana osjeca, i kakonetko reagira/moze reagirat na njene provokacije.

njoj zapravo nitko nije dao priliku, jer je i ovdje stavljena po strani, a da stvar bude jos gora, stavljeni su i djecaci i cijeli dogadjaj po strani, dok se ne pozovu roditelji (i vjerojatno sastavi hrpa zapisnika i posalju svi relevantni dopisi).
nekka imam osjecaj iz tvog posta, da se za sve slijeze ramenima godinama, samo da se ne talasa.


dakle, ja bih posjela svo troje i od svakog cula njegovu verziju price; da ih ja cujem, ali i da se oni medjusobno cuju. djeca mogu itekako suradjivati, ako imaju vodstvo, ako ih odrasla osoba zna slusati (bez prijetnji i monologa), i mogu svasta nesto osvjestiti i nauciti.
ovo cekanje roidtelja/izmisljanje kazne/kojecega nema smisla
sto bio roditelji kada dodju trebali napraviti? izmlattii dijete doma? drzati monologe?
dogodilo se eu skoli, roditelje treba informirati o dogadjaju i o tome kako je rjeseno.
a ovdje nije rjeseno.

meni je okej sev ovo sto vi savjetujete djetetu, ali isto tako, on taj bijes i nemoc skuplja u sebi, pa onda ovako reagira kad mu prekipi.
zato sto vidi da i drugi ne reagiraju.
pogotovo drugi koji su za tu djecu odgovorni, konkretno ovdje svaki profesor u skoli.
imate u skoli nekog strucnog suradnika koji je ujedno i medijator?
provodi li se CAP program kod vas?

meni je jasno da se verbalno podjebavanje ne moze vidjeti, ali ovo fizicko pikanje, guranje, moze itekako.
i uz nemocne odrasle i dijete postaje nemocno, a mali "tiranin" mocan.
da ne kazem da se prevencijom mogu cuda napraviti, pa onda i verbalno podjebavanje bude vidljivo u jakoooo ranoj fazi, a fizicko i spreceno.

[buditedobro]

sretnazena kaže:

Dijete je 6. razred (dečko), u razredu imaju djevojčicu koja konstantno od početka školovanja maltretira drugu djecu u početku je to bilo samo verbalno , ali što su stariji to se diže na viši nivo (fizičko). I ne mogu reći da je to nešto jako strašno ali je izuzetno iritantno, sve do jedne situacije koja je mogla završiti puno gore nego što je.

Dakle djevojčica ima običaj udarati, pikati prstom pod rebra i ono što je najgore od svega zalijetati se u druge i odgurivati ih. To se dogodilo i ovih dana, dečki su stajali i čekali nastavu razgovarajući , a ona se iz čista mira zaletila i gurnula ih te je moje dijete zamalo lupilo glavom u zid.

U tom trenu mu je pukao film i vratio joj je istom mjerom, međutim nije procijenio situaciju i gurnuo je malu , a ona je odgurnula dečka koji je upravo tuda prolazio te je on jadničak lupio glavom o zid.

Profesorica čiji predmet su čekali, je odmah vidjela vidjela da s malim nešto nije u redu te pitala šta se dogodilo, i zaključak je da je naše dijete krivo te da objasni da li se došao u školu naguravati ili učiti (naravno i moje je mišljenje da je i on kriv jer je vratio i nije procijenio situaciju uopće nije razmišljao o posljedicama , ali zašto samo on? ).

Sreća u svemu je da ono treće dijete nije ozbiljije stradalo i da nije bio jači udarac s težim posljedicama. Profesorica koja je riješila situaciju je rekla da će sve reći razrednici te da će ona zvati njegove roditelje u školu, međutim to se na žalost nije dogodilo, kažem na žalost jer bi tako imali mogućnost rješavati situaciju, ovako čekamo informacije.

Ono što smo savjetovali djetetu je da više nipošto ne vraća jer može sve rezultirati time da se netko ozbiljno ozlijedi, nego da se makne i kao kobac pazi gdje je mala i da ju uvijek ima na oku. Također smo mu rekli da s njom porazgovara i kaže joj da naguravanje, udaranje i ostalo mora prestati da netko ne strada ozbiljnije , a ako to ne prihvati da ćemo onda mi roditelji razgovarati s njenim roditeljima.

Dakle naše dijete nikada nije počelo prvo, kaže da ga gura, udara barem jednom tjedno, a da joj on eventualno vrati jednom u dva mjeseca. Sve u svemu osjećam se loše što sam savjetovala djetetu, da takoreći bude vreća za guranje , jer nemoguće je u principu uvijek procijeniti da ona dolazi da bi nešto napravila i maknuti se, faktor iznenađenja je prisutan.

Šta bi vi savjetovali vašem djetetu?

Napominjem i da je naše dijete visoko i jako i u pravilu ga odgajamo da sve situacije rješava verbalno, ignoriranjem i sklanjanjem, osim ako ga netko ozbiljnije fizički napadne da se onda mora braniti, sve sreća to se nikada nije dogodilo.

Inače je dijete koje profesori, učitelji, i svi ostali hvale kao mirnog, uzornog, koji rješava sukobe i miče se iz situacija, a mi smo naravno svjesni da reagira ponekad, ali sada smu mu naglasili da više ne odguruje nikoga jer se zbog spleta okolnosti može dogoditi nesretan slučaj, bez obzira što se radi o vršnjacima, kod kojih je bilo pravilo da se brani.

Na žalost ovakove situacije gdje netko konstantno maltretira sve i ne može mu se ništa , a ti si nemoćan zaštititi svoje dijete su kod nas u školi normalne situacije i štiti se dijete koje radi probleme, a ovi drugi ne smiju talasati ,da ne bi škola imala problema. Razrednica je inače super, ali je jednostavno nemoćna išta učiniti.

Nemoj pasivno čekati da te pozovu. Dođi u školu i iznesi sve kao ovdje. Ako imaš problem to iznijeti usmeno, isprintaj svoj post i donesi ga u školu - odlično si sve opisala. Sve je jasno.
Kako djeca nerado prijavljuju jedna druge ne želeći ispasti tužibabe, cinkaroši, možda se i ne zna da curica često čini nešto neprimjereno.
Za dobro svog djeteta, i ostalih koje ona gnjavi, a i za njezino dobro, traži da joj se pruži prikladna pomoć. Možda se samo radi o skretanju pozornosti, pubertetskom porivu... da nešto kaže... A možda curica traži način da kaže i nešto više o svojim problemima. (Pritom je ne opravdavam.)
Pretpostavljam da je to djeci jako iritantno, moglo je i loše završiti, no pitam se što je s tom malom. Možda uopće to što radi ne doživljava kao nešto bitno. Na to joj mora netko skrenuti pozornost. A razgovorom o tome, na tvoju inicijativu, pokazat ćeš da ti je stalo da se problem riješi. Možda uopće nije velik kako se čini, možda je dovoljno da netko iz škole porazgovara s djevojčicom.

[Aruena]

Ja sam samo roditelj,a ne strucno lice.

Trebala si ,kad se incident dogodio,otici u skolu,sa razrednicom,svojim sinom,povrijedjenim djecakom i tom djevojcicom pravo do ravnatelja i dignuti dreku da eto sto se dogadja kad uprava skole "ne talasa".
Trebala si zaprijetiti inspekcijom.

Skolska uprava bi vjerojatno malo vise stisnula nemirnu curicu i njene nezainteresirane starce.

Reci sinu,da kad se iduci put mala zeleti na njega ili ga krene gnjaviti,bude malo verbalno grub.Nek joj kaze pred svima da je ruzna/debela/zgoljava/krivonoga/da joj smrdi zadah/etc...i tako svaki put.
Prestat ce,najvjerojatnije,i naci drugu zrtvu.

[kajpa]

Aruena kaže:

Ja sam samo roditelj,a ne strucno lice.

Trebala si ,kad se incident dogodio,otici u skolu,sa razrednicom,svojim sinom,povrijedjenim djecakom i tom djevojcicom pravo do ravnatelja i dignuti dreku da eto sto se dogadja kad uprava skole "ne talasa".
Trebala si zaprijetiti inspekcijom.

Skolska uprava bi vjerojatno malo vise stisnula nemirnu curicu i njene nezainteresirane starce.

Ni slucajno pokusati problem rjesavati kulturno, smireno i ..po mogucnosti uz neciju strucnu pomoc. Odmah urlanje i prijetnje.

Reci sinu,da kad se iduci put mala zeleti na njega ili ga krene gnjaviti,bude malo verbalno grub.Nek joj kaze pred svima da je ruzna/debela/zgoljava/krivonoga/da joj smrdi zadah/etc...i tako svaki put.
Prestat ce,najvjerojatnije,i naci drugu zrtvu.

Jednu nesigurnu djevojcicu koja ima problem uciniti jos nesigurnijom i poticati je u tom njenom zlostavljanju drugih, a vlastito dijete uciti verbalnom sadizmu.
Bas krasno.

[onix]

kajperinja kaže:

Ni slucajno pokusati problem rjesavati kulturno, smireno i ..po mogucnosti uz neciju strucnu pomoc. Odmah urlanje i prijetnje.



Jednu nesigurnu djevojcicu koja ima problem uciniti jos nesigurnijom i poticati je u tom njenom zlostavljanju drugih, a vlastito dijete uciti verbalnom sadizmu.
Bas krasno.

"Odmah urlanje i prijetnje" nakon što mala maltretira sve oko sebe već šest godina? I nakon što su mu roditelji već savjetovali da pokuša s ignoriranjem i ostalim nenasilnim alatima?

Roditelji nešto starije djece prije ili kasnije shvate da ni oni ni njihova djeca ne žive u lalalandu. Uskraćivati djetetu pravo na samoobranu je u najmanju ruku okrutno, ali i neodgovorno. Iskreno, ni meni Aruenin prijedlog nije baš zazvučao lijepo, ali što da radi dečko koji je veći i teži od male nasilnice? Ako joj pokuša vratiti istom mjerom što bi bilo najpoštenije, nagrabusio je. Zapravo mu se to već dogodilo.

Stručnu pomoć nek joj traže roditelji i škola, za to zaista nisu odgovorni roditelji žrtve. Njihova odgovornost je zaštititi vlastito dijete.

[Azz]

nema u ovome neke velike filozofije. ovo se raspravlja s razrednikom/razrednicom i svakako se kao roditelj i dalje informirati o razvoju situacije. djevojčica očito ima nekih problema i bez sumnje joj je potrebna pomoć. nipošto je ne maltretirati, vrijeđati i raditi gadarije koje je netko gore predložio. to je besmisleno, loše, pogubno i otrovno, a sumnjam da itko od nas želi imati dijete koje je otrovno. nažalost, za neku se djecu roditelji jako rano pobrinu da su otrovni, zajedljivi, zlonamjerni, pa zato i imamo horde neempatične, emocionalno, da me prostite, sjebane djece koji sutra postaju sjebani i zločesti odrasli ljudi.

autorice, reci sinu da je pokuša zaustaviti, izbjeći, da se nastoji izmaknuti od cijele te situacije. uvijek je jedino bitan stav koji zauzmemo, a da je moj sin u takvoj situaciji ja bi mu objasnila da joj u trenutku pikanja uhvati za ruku i fizički odmakne (ne nanošenje boli, odgurivanje koje, kako ste i doživjeli, može završiti loše i sl). ali joj pokazati da je otpor tu i da postoje granice (koje njoj očito, nažalost, nije imao tko pojasniti). kad se zaleti u njih neka joj kaže "ej čuj, znam da ti se sviđam, ali ima i drugih načina da bi te primijetio..."

[kajpa]

onix kaže:

"Odmah urlanje i prijetnje" nakon što mala maltretira sve oko sebe već šest godina? I nakon što su mu roditelji već savjetovali da pokuša s ignoriranjem i ostalim nenasilnim alatima?

Ne, ne...krivo.
"Odmah" cim procitas ovako nesto, problem neki koji bi mozda trebalo nekako drugacije....ali ne - odmah = prvo sto predlazes je bunt, urlanje, vrijedjanje prijetnje i nasilje.
A to je po meni najgori moguci nacin.

Roditelji nešto starije djece prije ili kasnije shvate da ni oni ni njihova djeca ne žive u lalalandu. Uskraćivati djetetu pravo na samoobranu je u najmanju ruku okrutno, ali i neodgovorno. Iskreno, ni meni Aruenin prijedlog nije baš zazvučao lijepo, ali što da radi dečko koji je veći i teži od male nasilnice? Ako joj pokuša vratiti istom mjerom što bi bilo najpoštenije, nagrabusio je. Zapravo mu se to već dogodilo.

Nisam primjetila da je itko predlozio ili odobravao da se nekome uskrati pravo na samoobranu.
Ali mislim da se problem treba rjesavati nekako drugacije nego vrijedjanjem djevojcice.

Stručnu pomoć nek joj traže roditelji i škola, za to zaista nisu odgovorni roditelji žrtve. Njihova odgovornost je zaštititi vlastito dijete.

Nisam ni mislila striktno na neku pomoc usmjerenu samo i jedino na nju, nego neku malo siru pomoc od strane skole (a ako treba i dalje, ako skola nema adekvatno osoblje) koje bi svima njima skupa pomoglo.
Ako zele zastiti vlastito djete, onda ni sami ne bi trebali imati nista protiv strucne pomoci...i zrtve trebaju pomoc, takve stvari se ne rjesavaju u 4 oka s "groznom" djevojcicom, koju onda oni "poprave"...pa sve bude ok.
To da se odavno trebalo nesto poduzeti, a ne tek kad netko lupi glavom, apsolutno se slazem

[Aruena]

kajperinja kaže:

Ni slucajno pokusati problem rjesavati kulturno, smireno i ..po mogucnosti uz neciju strucnu pomoc. Odmah urlanje i prijetnje.



Jednu nesigurnu djevojcicu koja ima problem uciniti jos nesigurnijom i poticati je u tom njenom zlostavljanju drugih, a vlastito dijete uciti verbalnom sadizmu.
Bas krasno.

Mala godinama maltretira drugu djecu,ima roditelje koje boli dupe zbog toga,skolska uprava ignorira problem , zakon stiti djecu nasilnike , a tvoje ,moje,necije dijete ni krivo ni duzno mora da se pati?

Aha,kako da ne.

Briga me za njene probleme,kao sto je ,ocito,i njene starce briga sto im kcer druge maltretira. Mozda su cak toliki idioti,pa im takvo ponasanje imponira.Mozda misle da im je kcer nekakva faca.

Ja nemam empatije prema nasilnicima.Nikakve.Bas me briga zasto su takvi,njima neka se bave strucne sluzbe i oni koji moraju.Ja nisam ni psiholog ni pedagog niti roditelj nasilnog djeteta.
Djecu svoju ucim da ih se klone,ali ako nemaju kud da se brane-i rukama i nogama i jezikom.Cime stignu!
Neprihvatljivo mi je da djecak udari curicu;ruzno je i da je rijecima uvrijedi,ali makar tako (grubim rijecima) moze nekako da se obrani nakon toliko i toliko maltretiranja,dok roditelji curice sute,dok razrednica suti,dok skola suti...dok zakon nasilnoj djeci nista ne moze.

[onix]

Kajperinja, ajd' pročitaj opet prvi post. I zamisli da dijete 6 godina pet puta tjedno na nekoliko sati šalješ u sredinu u kojoj ga netko maltretira. Škola već 6 godina nije riješila problem. Razrednica je „nemoćna“, dakle autorica je očito pokušala ispravnim putem kroz sustav. Sustav nasilnicima dijeli lizalice kao korektivnu mjeru, doslovno.
Roditelji žrtve su poučili dijete kako da nenasilno pokuša riješiti problem, ni to ne funkcionira. Koji je tvoj prijedlog nakon svega toga? Razgovarati, opet? S kim, zašto ako je očito da sustav ne funkcionira? Žrtva je ionako već predugo izložena nasilju.
Aruena i ja imamo djecu slične dobi i očito slična iskustva, pa na problem gledamo iz druge perspektive. Bojim se da ćeš i ti vrlo brzo shvatiti naše stavove, nakon što ti dijete napusti sigurnost vrtića. Ja bih vjerojatno prije došla na neku drugu ideju, navalila bih im socijalnu službu ili policiju za vrat jer jednostavno mi je verbalno nasilje pregadljivo. Ali koji god pristup zaštiti žrtvu nakon što su sva legalna sredstva zakazala, dobar je. (Molim svekoliko članstvo foruma da se ovdje suzdrži od karikiranja, naravno da to ne mislim doslovno).
Promašila si bit, uopće nije poanta u „popravljanju“ nasilnika. Briga me za nasilnika u šestom razredu, iskreno i ne vjerujem u stvarni „popravak“ u toj dobi. Problem nasilnice je trebalo rješavati čim se pojavio, vjerojatno u vrtiću. Poanta je u zaštiti vlastitog djeteta. Roditelj koji dozvoli da njegovo dijete bude izloženo nasilju u tolikoj mjeri da mu bude potrebna psihološka pomoć da ga „pokrpa“ je opako zakazao.

[MMovca]

Nekidan u parku rastavim dva malca, tu su negdje 6. razred, koji su se počeli tući, nakon rastavljanja jedan od njih tresući se viče drugom: "Misliš da te se svi boje?! Misliš da nema jačeg od tebe?! Misliš da sve možeš maltretirati?!"

Moj ljudski poriv bio je grozan, pomislila sam na najgore moguće stvari, imala sam odvratan osjećaj da sam trebala pustiti da ga u bijesu klinac premlati pred svima.

Zašto?

Zato što je taj mali agresivac brat zlostavljača moga djeteta iz vrtića, zato što sam potvrdila da je u njihovoj obitelji to očito normalan modus operandi, zato što se mali smijao kao hijena djetetu koje je puklo pod pritiskom.

Pitam se što činim svom djetetu učeći ga da se nauči nositi s frustracijama kad znamo primjere u kojima su oni koji su imali svu potporu, sve mehanizme, ipak u sebi gutali, bez obzira na sav naš rad s njima. Bojim se jednoga trenutka u kojem će djelovati prekomjernom silom, u kojem će sva njegova frustracija, čak i oni ostaci nakon razgovora i potpore, izletjeti van i bojim se kako bi to moglo izaći.

Ni škola ni ti roditelji ni njihova okolina ne rade ništa zbog "dobrih odnosa", jer se roditelji znaju dugi niz godina. Mame djece koja idu s njim u razred kažu da je on jednostavno takav, nije na njima da rješavaju, njegova mama uči ga da je jači onaj koji tlači, a ja mislim da ću sljedeći put pustiti da ga netko premlati jer mislim da je izgubljen slučaj i u ovom trenutku uopće ne osjećam nikakvu empatiju prema tom djetetu, koliko god ono nije krivo za to što radi, mislim da je u šestom razredu čovjeku već moguće sagledati svoje postupke i razmišljati svojom glavom.

I koje mehanizme obrane na kraju ta zlostavljana djeca smiju imati? Ne smiju fizički vratiti, tj. obraniti se, ne bi trebali vrijeđati, trebaju čak pokazati razumijevanje.... Dajte se malo smirite s tim pacifizmom, ako vam je do toga, slobodno podmećite leđa slučajnim agresivnim prolaznicima i dajte da vas netko cipelari na ulici, mene niti biće koje sam rodila neće nitko bez obzira na sve okolnosti dok god stručne službe dijele lizalice zlostavljačima i packe roditeljima zlostavljane djece.

Sve mi se više čini da je u osoba u stručnoj službi veći ego i njihova samopotvrda da su razgovorom sve riješili, a manje istinsko razumijevanje da ništa nisu riješili i da im takvi razgovori ne pomažu.

Možda da smisle neke druge načine, da se bar potrude, a ne da kukaju koliko ih je malo na toliko učenika iako broj učenika konstantno pada.

Jer 6 godina ne prijaviti stvar socijalnoj službi kad je očito da nešto nije u redu... e to bih kažnjavala zakonom, stručnog suradnika i školu, a ne čekala da netko nekoga ubije.

[kajpa]

onix kaže:

Kajperinja, ajd' pročitaj opet prvi post. I zamisli da dijete 6 godina pet puta tjedno na nekoliko sati šalješ u sredinu u kojoj ga netko maltretira. Škola već 6 godina nije riješila problem. Razrednica je „nemoćna“, dakle autorica je očito pokušala ispravnim putem kroz sustav.

Evo procitala sam. I nisam nigdje uocila da se bilo sto pokusalo poduzeti prije 6 ili 5 godina, nigdje ne pise da su se roditelji zalili, pokusali urgirati, razgovarati s uciteljicom/ravnateljicom. Mozda jesu, ali to u postu ne pise, pa imam dojam da nitko i nije ukazao na problem svih ovih 6 godina...a onda naravno da se nije ni rjesavao.
Iskreno, ne mogu si to zamisliti da dijete saljem 6 godina negdje gdje ga non-stop maltretiraju, pokusala bih raditi na tome da se to sprijeci, a ako bas nista ne bi pomoglo preselila bih dijete u drugu skolu.

Slazem se s onime sto su napisale nosorog i buditedobro ...izmedju ostalog:

buditedobro kaže:

Kako djeca nerado prijavljuju jedna druge ne želeći ispasti tužibabe, cinkaroši, možda se i ne zna da curica često čini nešto neprimjereno.

Ako se do sada nitko nije bunio, ako sute i djeca i roditelji...onda mozda i nije uocena ozbiljnost problema.

onix kaže:

Sustav nasilnicima dijeli lizalice kao korektivnu mjeru, doslovno.
Roditelji žrtve su poučili dijete kako da nenasilno pokuša riješiti problem, ni to ne funkcionira. Koji je tvoj prijedlog nakon svega toga? Razgovarati, opet? S kim, zašto ako je očito da sustav ne funkcionira? Žrtva je ionako već predugo izložena nasilju.

Iako je istina da sustav nije nesto djelotvoran, nisam u ovom slucaju uocila da se radi o problemu koji je evidentiran odavno, a nije nista poduzeto. Radi se samo o zadnje opisanom dogadjaju. Nista o prijasnjim pokusajima ne pise.

Aruena i ja imamo djecu slične dobi i očito slična iskustva, pa na problem gledamo iz druge perspektive. Bojim se da ćeš i ti vrlo brzo shvatiti naše stavove, nakon što ti dijete napusti sigurnost vrtića. Ja bih vjerojatno prije došla na neku drugu ideju, navalila bih im socijalnu službu ili policiju za vrat jer jednostavno mi je verbalno nasilje pregadljivo. Ali koji god pristup zaštiti žrtvu nakon što su sva legalna sredstva zakazala, dobar je. (Molim svekoliko članstvo foruma da se ovdje suzdrži od karikiranja, naravno da to ne mislim doslovno).

U stvari se slazem s idejom angazirana socijalne sluzbe, no ne na nacin "navalila bih im socijalnu službu ili policiju za vrat".
Svaka skola ima valjda pedagoga ako vec nema socijalnog pedagoga, koji bi se trebao pozabaviti djecom s odredjenim problemima u ponasanju. Ako to ne funkcionira, da, treba se obratiti czsr-u i traziti i njihov angazman u rjesavanju problema.

Promašila si bit, uopće nije poanta u „popravljanju“ nasilnika. Briga me za nasilnika u šestom razredu, iskreno i ne vjerujem u stvarni „popravak“ u toj dobi. Problem nasilnice je trebalo rješavati čim se pojavio, vjerojatno u vrtiću. Poanta je u zaštiti vlastitog djeteta. Roditelj koji dozvoli da njegovo dijete bude izloženo nasilju u tolikoj mjeri da mu bude potrebna psihološka pomoć da ga „pokrpa“ je opako zakazao.

Slazem se i s tim da takve probleme treba detektirati vec i u vrtickoj i puckoskolskoj dobi i reagirati na njih. S time da je za dijete od 12 godina kasno i da je nemoguce pomoci mu da rijesi svoje probleme i promijeni ponasanje ne slazem se. Jasno, nije jednostavno ...ali to je ipak jos dijete, ne kriminalac.
Slazem se i s tim da roditelj treba reagirati daleko ranije i sprijeciti da se njegovom djetetu to svakodnevno dogadja. Nikako ne cekati 6 godina i nista ne poduzimati. (ne tvrdim da je u ovom slucaju tako, ali ne znam je li drugacije)

MAJAMAMA kaže:

Ni škola ni ti roditelji ni njihova okolina ne rade ništa zbog "dobrih odnosa", jer se roditelji znaju dugi niz godina. Mame djece koja idu s njim u razred kažu da je on jednostavno takav, nije na njima da rješavaju, njegova mama uči ga da je jači onaj koji tlači, a ja mislim da ću sljedeći put pustiti da ga netko premlati jer mislim da je izgubljen slučaj i u ovom trenutku uopće ne osjećam nikakvu empatiju prema tom djetetu, koliko god ono nije krivo za to što radi, mislim da je u šestom razredu čovjeku već moguće sagledati svoje postupke i razmišljati svojom glavom.

Cak niti da se (zbog vlastite djece) angaziraju toliko da se zale, da pokusaju pokrenuti dezurne ljude...sluzbe.

I koje mehanizme obrane na kraju ta zlostavljana djeca smiju imati? Ne smiju fizički vratiti, tj. obraniti se, ne bi trebali vrijeđati, trebaju čak pokazati razumijevanje.... Dajte se malo smirite s tim pacifizmom, ako vam je do toga, slobodno podmećite leđa slučajnim agresivnim prolaznicima i dajte da vas netko cipelari na ulici, mene niti biće koje sam rodila neće nitko bez obzira na sve okolnosti dok god stručne službe dijele lizalice zlostavljačima i packe roditeljima zlostavljane djece.

Nije stvar u tome da se imamo zlostavljace i one koje treba poduciti kako da se brane, nego da se problem rjesava.
Kako bi ti vlastito dijete savjetovala? Kako bi sprijecila zlostavljanje koje mu s doogadja u skoli?

Sve mi se više čini da je u osoba u stručnoj službi veći ego i njihova samopotvrda da su razgovorom sve riješili, a manje istinsko razumijevanje da ništa nisu riješili i da im takvi razgovori ne pomažu.

Jednim razgovorom se takvi problemi ne rjesavaju.

Možda da smisle neke druge načine, da se bar potrude, a ne da kukaju koliko ih je malo na toliko učenika iako broj učenika konstantno pada.

To nije posao nastavnika, osim djelomicno, kao dio tima sa drugim strucnjacima.

Jer 6 godina ne prijaviti stvar socijalnoj službi kad je očito da nešto nije u redu... e to bih kažnjavala zakonom, stručnog suradnika i školu, a ne čekala da netko nekoga ubije.

Prvo treba detekirati problem. Mozda je tu zakazao i netko drugi.

[franka72]

sretnažena, tražila bih od razrednice da pozove roditelje djevojčice, izvijesti ih o ponašanju male i tražila "follow-up" razgovora s njenim roditeljima, i tako stalno dok se mala ne počne normalno ponašati (to trebaju tražiti i roditelji druge djece koja se žale na ponašanje te male). Nisi opisila zašto se djevojčica tako ponaša - znaći od svoje 7. god do 12. god, malo mi je čudno da tako dugo postoji problem, a ti regairaš tek sad kad je tvoje dijete "nagrabusilo". Oprosti, ali mislim da nije u redu ni prema ostaloj djeci šutjeti o maltretiranju druge djece, jer da ste odmah vi roditelji reagirali možda do ovakve situacije ne bi niti došlo--- to me podjeća na onu situaciju "stavimo glavu u pijesak dok se nas to ne tiče"... Pitanje da li škola zna o tome išta, je li ovo prvi put da su dobili primjedbu na ponašanje djevojčice?

[franka72]

još nešto da napomenem - zapazila sam kad si napisala da ta djevojčica stavlja prst pod rebra ( u razredu mog sina je isto bilo dijete koje je to radilo, pogotovo djeci koju su malo krupnija). Evo primjera dobre suradnje roditelja, tog malog nasilnika i ostalih roditelja i razrednice: roditelji (ne djeca!) su malog prijavljivali razrednici, ona ga je slalal psihologici, dok nije sam uočio da je njegovo ponašanje neprimjereno (ostala djeca su ga također izognirala i nisu se htjela družiti s njim)

[MMovca]

Kajperinja, a kako bi ti?

Što bi rekla svojoj curici koju netko sustavno maltretira?

Što bi učinila da ona u sebi nema mehanizme niti da ih može izgraditi za borbu protiv toga, jednostavno takav karakter, nekonfliktna ličnost?

Što kad ne bi urodilo plodom ni s pomoću službi? Što da gledaš kako stručni suradnik "razgovara" s nasilnikom i daje mu lizalicu, pritom recimo i tvom djetetu koje se branilo govoreći da agresija ništa ne rješava, a odgurnulo je primjerice nasilnika od sebe, dakle štitilo je svoje tijelo i svoj identitet?

Dokle ide razumijevanje prema problematičnim učenicima i dokle seže traženje razumijevanja od onih koji su zlostavljani? Imaju li oni prava? Imaju li pravo ne biti zlostavljani u razredu u kojemu MORAJU biti, dakle stjerani su u kut.

Hoćemo li napokon uvesti suspenzije i novčane kazne za nebrigu o djeci zlostavljačima? Hoćemo li napokon poslati jasnu poruku ovog društva da su nam važniji oni koji nikoga ne ugrožavaju od onih koji remete rad, mentalno zdravlje i normalan proces obrazovanja ostaloj djeci.

Dok nisu uveli raznorazne razgovore, restrikcije učiteljima i sustave rehabilitacije kretenskih nakupina stanica u institucijama, školama, životima općenito,dok se nije javno počelo davati zamah zlostavljačima u vidu razumijevanja i rehabilitiranja, oni su postojali, ali nisu imali potporu.

Ovo sad je čista potpora maltretiranju, jer rijetko tko u javnosti i struci govori o istini da u velikom broju slučajeva nije riječ ni o odnosima u obitelji ni o zanemarivanju, nego čistoj nepatvorenoj pokvarenosti pojedinca u samoj njegovoj srži.

Da, djeca su pokvareni ljudi, nemojmo se mazati, možemo mi tu sad izmišljati triggere, razloge i ne znam ti ja što, ali ima nas koji smo proživljavali traume od rođenja pa nismo nikoga zlostavljali, a nisu ni roditelji s nama razglabali o pravdi, o razumijevanju za druge, nego smo to sami valjda shvaćali.

Ona teza da je i prije toga bilo, ali se nije govorilo ne samo da ne drži vodu, nego je čista izmišljotina koja opravdava zakazivanje nas kao društva, roditelja i stručnjaka koji umjesto da se bore protiv tekovina ovoga našeg neoliberalnog društva koje su dokazano loše, opravdavaju, pišu zbornike, jer ne treba se suočiti s istinom - KRIVNJOM za nastalo stanje.

Mi smo odgovorni za ovo što se događa, mi koji dopuštamo da nas pretvore u robote sistema, koji radimo, radimo, radimo, a premalo se obaziremo na svijet oko sebe koji pada u ambis oprosta grijeha za svako nedjelo, jer čovjeku treba dati priliku, čovjeka se uvijek može rehabilitirati.

How yes no!

Čovjek je najpokvarenija sorta koja postoji, još više jer je umišljen u vlastitu neprikosnovenost, jednom treba stati na loptu i reći NE, OVO U NAŠEM DRUŠTVU NE PROLAZI, BEZ IZNIMKE.

A mentalne probleme pojedinaca koji su naučeni da zlostavljaju druge neka rješavaju njihovi roditelji, plaćanjem psihoterapije ako žele, na to upućeni od tih istih lizaličastih stručnih službi, kao preduvjet za vraćanje u nastavni proces, inače trajna suspenzija, jer nema pravo na obrazovanje onaj koji to pravo uskraćuje drugomu.

PS: Jako sam ljuta, ljuti me ova tema, ljuti me što smo kolektivno kreteni, ljuti me i možda sam preagresivna, ne isključujem da je ovo napisano i u afektu.

[kajpa]

MAJAMAMA kaže:

Kajperinja, a kako bi ti?

Ja sam prva pitala.
A i napisala sto bih.

[Lenac7]

jedino uz pritisak većine roditelja koja znaju šta se događa i tako skupno prijavljuje i vrši pritisak na učitelja/icu da reagira može se nešto napraviti....
dakle sad su već 6. razred i to je kraj godine....ali bez konkretne prijave i pritiska nema ništa.....
mora se stalno vikati i vršiti pritisak,a i tražiti povratne informacije inače ništa od toga....
učitelj/ica sam ima poprilično zavezane ruke i zato reagirajte odmah čim se situacije ponavljaju.....nema druge
nažalost radi par nasilnika ili nasilnica cijeli razred ispašta....od kazni cijelog razreda do loše atmosfere

[leeloo27]

MAJAMAMA kaže:

PS: Jako sam ljuta, ljuti me ova tema, ljuti me što smo kolektivno kreteni, ljuti me i možda sam preagresivna, ne isključujem da je ovo napisano i u afektu.

Dobro si sve napisala.

U zadnje vrijeme primjećujem da dosta ljudi ne voli svoju djecu odgajati na način da vrate kad ih netko napadne već je sve ono skloni se, imaj razumjevanja zbog.... Ne kontam to okretanje drugog obraza i imanje razumjevanja za zlostavljača.

Nećeš dijete učiti da udara okolo druge i da zlostavlja, ali bome kad ga/ju netko napadne treba ih naučiti da se brane kako god znaju.

U protivnome učiš odmalena krivo da je u redu da te netko zlostavlja i da tog nekoga treba razumjeti jer eto ima nekakvih problema. Danas je to jedna mala koja bocka u rebra, sutra je to muž/žena, šef, kolege na poslu....

[MMovca]

kajperinja kaže:

Ja sam prva pitala.
A i napisala sto bih.

Nije li to licemjerno? Reci da je zlizlostavljac zapravo jadan i treba mu pomoć, a onda odlučiti pobjeći u drugu školu, kao da tamo nema zlostavljaca...

Pa humanije je reći svom djetetu da zlostavljacu nabije šljivu na oku ili ga verbalno ponizi, da osjeti na svojoj koži, da mozda osvijesti ako mu vec starci i sluzba ne zele pomoci na neki pametan nacin, nego bježati i tako mu jos poruciti kolika je faca, hraniti mu ego, dodavati na tom ogavnom ponašanju.

I ni slucajno dizati kolektivnu hajku, ne, ne, onda cete u novinama završiti jer radite linč nad neduznim djetetom zlostavljacem.

Dajte me nemojte, neke su dok sam ja isla u osnovnu vec spavale s deckima ljeto nakon sestog.... to nuje dijete, to je osoba, naporna i pokvarena, ne treba je ubiti, ali je treba kolektivno iskljuciti i postaviti se pred nju kad nekoga napikne, njih pet kao zid ispred zrtve.

E to rijetki roditelj uči dijete, kako stati u obranu slabijega, kako se boriti za druge, jer sto jedna cura moze kad njih 5 stane pred nju, bez fizičkog obracuna, bez icega... moze se samo slediti od straha.

Ali ne, ni slucajno da se moje dijete petlja, jer i njihovi roditelji na ulici bi prosli pokraj takvoga cega

[chocolatecookie]

Koliko god da su takva djeca jadna i trebalo bi im pomoći, ničije im dijete neće pomoći. Ali može obraniti sebe, i skinuti si s čela nacrtanu metu.

To što nekoga ne treba smatrati jako odgovornim za vlastito ponašanje, i to što čovjek može imati tisuću empatije za jasno nesretno sjebano dijete idiotskih roditelja, ne znači da treba nužno imati nešto protiv toga da mu maltretirano dijete da po pički i time mu jednom za sva vremena poruči da odjebe u skokovima, na vrlo jasnom i razumljivom jeziku.

Naravno, to ne treba biti prva linija obrane, ali ne treba ni godinama biti nečija vreća za boks.