Vrednovanje čovjeka

[Weedeemer]

kroz neku priču sam s kolegom karikirano (plastično) predstavio model "vrednovanja" čovjeka u današnjem svijetu:

npr:
1) Ja sam u svom životu došao do razine Golfa VII
2) Ja sam na razini BMW 740
3) Ja imam jahtu
4) Ja imam avion
5) Ja imam ***enu flotu !!
6) Ja sam bio u svemiru

sa različitim pod-tipovima
1) imam 156 laptopa doma
2) TV 65"
3) kuću trokatnicu
4) ja imam samo tablet
5) imam samo stari telefon i jedva kupujem bonove
6) jedem kruha i margarina za doručak i parizere
7) ja samo kavijare i losose
......

priča se potegla iz pitanja "Što znači uspjeti u životu":

tj, sad opet pogledajte ovo gore napisano i samo stavite "ja sam u svom životu uspio do razine Golfa VII....."

[Bubač85]

Svima nam je potrebno poštovanje i cijenjenje drugih kako bismo mogli sagraditi vlastito samopoštovanje. U to sam se vrijeme žalio zato što me moji roditelji ne prihvaćaju onakvim kakav jesam, zato što nisam najomiljeniji
medu prijateljima, zato što ne mogu dobiti priznanje na poslu. "Ima jedna stara priča o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć. Tvoj me problem podsjeća na njegov."
"Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim
da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što,
da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično
glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da
me više cijene?"
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: "Baš mi je
žao, momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram
riješiti svoj problem. Možda poslije..." Malo je zastao i dodao: "Kad bi ti meni pomogao, brže bih to
riješio i možda bih ti onda mogao pomoći."
"V... vrlo rado, učitelju", oklijevao je mladić osjećajući
da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe
zapostavljene.
"Dobro", nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji
je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga
mladiću, dodao: "Uzmi konja koji je vani i odjaši do
tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti
dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i
ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije
se vrati s tim novčićem."
Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na
tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga
promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao
koliko traži za njega.
Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali,
drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio
dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan
da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je
htio pomoći te mu ponudio srebrnjak i bakrenu posudicu,
ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa
manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na
tržnici, a bilo ih je više od stotinu, shrvan zbog neuspjeha
popeo se na konja i vratio se.
Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati
učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio
njegov savjet i pomoć!
Ušao je u sobu.
"Učitelju", rekao je, "žao mi je. Ne mogu dobiti to
što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrnjaka,
ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s
pravom vrijednošću prstena."
"To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju",
odgovorio je učitelj. "Najprije moramo doznati pravu
vrijednost prstena. Ponovno uzjaši konja i idi zlataru.
Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš
prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega.
Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se
ovamo s prstenom."
Mladić je opet uzjahao konja.
Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljanice, pogledao
ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:
"Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah
prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam
zlatnika."
"Pedeset osam zlatnika?" uzviknuo je mladić.
"Da", odgovorio je zlatar. "Znam da bismo s vremenom
za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali
ako ga hitno prodaje..."
Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao
mu što se dogodilo.
"Sjedni", rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao.
"Ti si poput ovoga prstena: pravi biser, vrijedan i
jedinstven. I kao takva može te procijeniti samo pravi
stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan
otkrije tvoju pravu vrijednost?"
I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve
ruke.

[smoky 9999]

Bubač85 kaže:

Po čemu se čovjek u vašim očima vrednuje? Dali to ovisi o školovanju, zaposlenju, marljivošću ili je to nešto više?

Dobar i loš

Tko je dobar u srcu i duši za mene je vrijedan.
Ni škola ni posao ni novac...

Tko je loš i pokvaren za mene ne vrijedi ništa.

[Pasamaha Ahab]

Materijalno ne određuje vrijednost čovjeka...To samo prikazuje njegovu sposobnost,vještinu snalaženja,okruženja,veza i sl.Ali nikako ne govori o tome što je taj čovjek i koje su njegove vrijednosti.
Usudim se reći da je pola bogataša,upravo sa niskim indeksom plemenitosti ili humanosti u čovjeku.To su većinom predatori koji žderu slabije i prijete u obrani svog bogatstva koje im priskrbljuje pohlepa.

[Bubač85]

U redu slažem se sa svim stavkama koje ste rekli, no ajmo sad zaboraviti materijalno dobro, školovanje i zaposlenje. Što je sa prijateljstvom, vrijedi li čovjek onoliko koliko ima prijatelja? Kad kažem prijatelja ne mislim na ni jednu društvenu mrežu niti poznanstva.

[smoky 9999]

Bubač85 kaže:

U redu slažem se sa svim stavkama koje ste rekli, no ajmo sad zaboraviti materijalno dobro, školovanje i zaposlenje. Što je sa prijateljstvom, vrijedi li čovjek onoliko koliko ima prijatelja? Kad kažem prijatelja ne mislim na ni jednu društvenu mrežu niti poznanstva.

Ako nema prijatelja ne može nikoga zajebat...
A ako nikog ne zajebava... pa taj je na pozitivnoj nuli.

[Pasamaha Ahab]

Bubač85 kaže:

Što je sa prijateljstvom, vrijedi li čovjek onoliko koliko ima prijatelja?

Po meni ne.
Među boljim ljudima koje sam upoznao bili su introvertiti.Ljudi za sebe.Nikom nisu činili ni mislili zlo.
Samo u društvu postoji kompeticija.Sam čovjek se natječe sam protiv sebe..

[The Maystor]

Ja mislim da prisutnost covjeka ima puno vise mogucnosti ako se situacije mogu dozivjetivkao izazovi u kojima se moze naci ono bitno.Zivot kao takav je prisutan, a zivot cine trenuci, a osjecaj potrebe da ti trenuci budu ispunjeni je ucinkovit.

Prepoznavanje covjeka? Uh, usudio bih se reci da je i to borba, tj. da je tesko iskreno vjerovati drugima, ako je poljuljana vjera u sebe. Nada u bolje danas {jer sutra je mozda nepredvifivo} s pravom ima strukturu za trazenjem aktivne svijesti. Tragovi ostaju, proslost ipak moze biti poticaj za motivaciju kroz sadasnjost i blisku buducnost.

Zivot trazi odgovore ako su pitanja postala previse nejasna za ostvarivanje zelja kroz zivot.A otvorena vrata znace poticaj za snagu u onome sto je vazno.
A sad, okolnosti utjecu poprilicno, i kako bi se reklo, bilo bi idealno ici prema zeljama, i izbjeci nezeljene situacije. Teoretski to i ne zvuci komplicirano {malcice je drukcije u praksi}

[Garys]

Tesko je odgovoriti decidirano na ovo pitanje jer zavisi od mnogih faktora, okolnosti, i svega skupa.

Dvoje koji se inace ne bi nikada ni pogledali u nekoj odredenoj situaciji mogu razviti vrlo snazne veze.

Najbolji primjer je ratno stanje, svi zajedno i nakon toga svi protiv svih.

Ljudska priroda je retardirana previse i napravljena je sjebana da bi se moglo tocno ustvrditi tko vrednuje koga preko i po cemu i preko cega. Za to bi bilo potrebito biti posve svijesno bice, sto primat nazalost nije, te ne poznaje ni sebe kako treba, ako i uopce.

[Elica Page]

Koliko shvaćam autorica ima problem jer je obitelj supruga ne cijeni zato što nije završila školu i jer nema posao.

Mislim da svatko vrednuje ljude po nekim svojim kriterijima, tako da jednu osobu netko može poštivati i smatrati je vrijednom, a netko drugi tu istu osobu može smatrati lošom.

Ja osobno ne bih osudila osobu koja trenutno nema posao (pa koliko je samo nezaposlenih u zemlji) i osobu koja nije završila školu (može biti milijun razloga za to).

Autorici savjetujem da se sjeti da ju je muž odabrao ovakvu kakva jest, i da je njemu takva dobra. Razumijem da je nekad teško izdržati pritisak familije od muža, jer ruku na srce, familija je familija, to su njegovi, a svatko voli svoje roditelje. Možda da probaš izgladiti stvari? Ako nemaš posao, imaš puno slobodnog vremena, probaj ga iskoristiti za nešto korisno, možda njima možeš nekako pomoći?