Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 04.10.2015., 00:22   #1
Unhappy Vječni strah

Dobar dan/jutro/večer svima!
Ja odkad znam za sebe imam, kako ja zovem "vječni strah". Za svaku stvar koju idem raditi, iako je ispravna, meni neki unutarnji glas kaže da odustanem. U školi, napravim sve, naučim, napišem - ali svejedno je tu. Probao sam šetnje prirodom da razbistrim um, pa umirujuću glazbu, pa vježbanje, ali ne ide. Jeli to nešto prirodno kod nekih ljudi ili si to zadam sam? Ne bih tražio pomoć na forumu da mi ljudi sve češće nisu počeli ispitivati i govoriti "šta si u strahu?", "šta se bojiš svačega?", "ma daj se opusti!". Molim Vas, pomoć.
__________________
"I'm not saying I'm gonna change the world, but I guarantee that I will spark the brain that will change the world." -Tupac Shakur (1971. - 1996.)
sladoledar is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2015., 01:18   #2
Quote:
sladoledar kaže: Pogledaj post
Dobar dan/jutro/večer svima!
Ja odkad znam za sebe imam, kako ja zovem "vječni strah". Za svaku stvar koju idem raditi, iako je ispravna, meni neki unutarnji glas kaže da odustanem. U školi, napravim sve, naučim, napišem - ali svejedno je tu. Probao sam šetnje prirodom da razbistrim um, pa umirujuću glazbu, pa vježbanje, ali ne ide. Jeli to nešto prirodno kod nekih ljudi ili si to zadam sam? Ne bih tražio pomoć na forumu da mi ljudi sve češće nisu počeli ispitivati i govoriti "šta si u strahu?", "šta se bojiš svačega?", "ma daj se opusti!". Molim Vas, pomoć.
Isprepadan si zato što misliš da ono što radiš neće biti dovoljno dobro, a obzirom da te takve misli okupiraju učestalo i učestalo se suočavaš sa takvim strahom taj unutrašnji strah koji te tjera da odustaneš u biti je poriv da izbjegneš suočavanje sa strahom i negativim emocijama. Tebe je strah straha zar ne?
Suština svega je manjak samopouzdanja, zbog njega izbjegavaš prezentirati rezultate svoga rada, izbjegavaš donositi odluke, težiš perfekcionizmu..
Istina je da smo svi pogrešivi, da pokušavamo stvari učiniti najbolje što možemo, nekad se obrukamo, nekad ispadne super, samopouzdane osobe sve to shvate kao iskustvo i negativne stvari ne utječu mnogo na njihovo mišljenje o sebi. Nećeš umrijeti ako ne dobiješ najbolju ocjenu, nećeš umrijeti ako dobiješ lošu ocjenu, ako ti se ponekad netko nasmije jer izvališ glupost, ako ne radiš sve savršeno i slično. Prestani se opterećivati već učini najbolje šta možeš, nadaj se dobrome pa što bude. Ako pustiš da te takve misli žderu svremenom će te pojesti. Neka ti misli budu da to možeš, da ćeš dati sve od sebe ali bit će što bude, ako bue loše drugi put ćeš se više potruditi i to je sve...

Nikad ne dopusti da neki loš događaj utječe na sliku koju imaš o sebi, a naročito da loši događaji budu temelj slike koju imaš o sebi.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2015., 17:51   #3
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Isprepadan si zato što misliš da ono što radiš neće biti dovoljno dobro, a obzirom da te takve misli okupiraju učestalo i učestalo se suočavaš sa takvim strahom taj unutrašnji strah koji te tjera da odustaneš u biti je poriv da izbjegneš suočavanje sa strahom i negativim emocijama. Tebe je strah straha zar ne?
Suština svega je manjak samopouzdanja, zbog njega izbjegavaš prezentirati rezultate svoga rada, izbjegavaš donositi odluke, težiš perfekcionizmu..
Istina je da smo svi pogrešivi, da pokušavamo stvari učiniti najbolje što možemo, nekad se obrukamo, nekad ispadne super, samopouzdane osobe sve to shvate kao iskustvo i negativne stvari ne utječu mnogo na njihovo mišljenje o sebi. Nećeš umrijeti ako ne dobiješ najbolju ocjenu, nećeš umrijeti ako dobiješ lošu ocjenu, ako ti se ponekad netko nasmije jer izvališ glupost, ako ne radiš sve savršeno i slično. Prestani se opterećivati već učini najbolje šta možeš, nadaj se dobrome pa što bude. Ako pustiš da te takve misli žderu svremenom će te pojesti. Neka ti misli budu da to možeš, da ćeš dati sve od sebe ali bit će što bude, ako bue loše drugi put ćeš se više potruditi i to je sve...

Nikad ne dopusti da neki loš događaj utječe na sliku koju imaš o sebi, a naročito da loši događaji budu temelj slike koju imaš o sebi.
Hvala na odgovoru, ali ja ne mogu na duže vrijeme tako održavati "i don't give a f**k" stav. Imaš pravo, trebam prestati misliti što će drugi misliti o meni. Hvala!
__________________
"I'm not saying I'm gonna change the world, but I guarantee that I will spark the brain that will change the world." -Tupac Shakur (1971. - 1996.)
sladoledar is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2015., 18:37   #4
Quote:
sladoledar kaže: Pogledaj post
Hvala na odgovoru, ali ja ne mogu na duže vrijeme tako održavati "i don't give a f**k" stav. Imaš pravo, trebam prestati misliti što će drugi misliti o meni. Hvala!
Od nečeg trebš krenuti, ako te brine što će drugi misliti kad god nešto radiš postaješ ovisan o drugima i tako ne možeš izgraditi smopouzdanje zar ne. Trebaš taj slobosni brostor u kojem ćeš reći BMK što ć biti. S vremenom kada ti prijeđe u nviku i kako samopouzdanje bude raslo tada će ti postati rutina da cjeniš samo određena mišljenja i procjenjuješ ljude prema onom tko ti je rekao a ne što ti je rekao. Ne možeš si dopustiti da pretjerano ovisiš o tuđem mišljenju, jer ćeš imati strahove, nećeš moći upoznati sebe i ovisit ćeš o odobravanju oca, majke, prijatelja, kolege, šefa, žene.. odnosno biti ćeš bezkičmjenjak koje ne može imati svoje JA jer te definiraju stavovi drugih...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2015., 19:32   #5
Quote:
sladoledar kaže: Pogledaj post
Dobar dan/jutro/večer svima!
Ja odkad znam za sebe imam, kako ja zovem "vječni strah". Za svaku stvar koju idem raditi, iako je ispravna, meni neki unutarnji glas kaže da odustanem. U školi, napravim sve, naučim, napišem - ali svejedno je tu. Probao sam šetnje prirodom da razbistrim um, pa umirujuću glazbu, pa vježbanje, ali ne ide. Jeli to nešto prirodno kod nekih ljudi ili si to zadam sam? Ne bih tražio pomoć na forumu da mi ljudi sve češće nisu počeli ispitivati i govoriti "šta si u strahu?", "šta se bojiš svačega?", "ma daj se opusti!". Molim Vas, pomoć.
Nemoj moje riječi shvatiti preozbiljno jer sam daleko od nekoga tko je stručnjak za psihološka pitanja, no mislim da prije svega termin koji koristiš - strah - nije dovoljno prikladan i precizan da opišeš svoje stanje. Moraš postati, ako već nisi, malo sofisticiraniji u opisivanju svog mentalnog stanja. Počni sa analizom svojih bazičnih motivacijskih struktura. U što vjeruješ, što te pokreće i motivira, za što živiš, tko si ti bazično, van tvojih poslovnih i obiteljskih uloga. Jesu li te bazične motivacijske strukture dovoljno robusne ili su slabe i nerazvijene? Probaj što preciznije izanalizirati svoju prošlost, recimo razdijeliti ju u 5-6 epoha, i probaj naći one stresne i neugodne dijelove, koncentiraj se na njih i pokušaj ih razmjeti. Da li te možda nerazjašnjeni prošli događaji u tvom životu opterećuju na taj način da uzrokuju ono što nazivaš strah, a psiholozi bi nazvali anksioznost? Probaj također razmisliti i o svojoj budućnosti. Možeš li projicirati sebe u budućnost i zamisliti što bi sve trebao činiti, a što ne činiti da dostigneš nešto blisko idealnoj budućoj projekciji sebe? Možda anksioznost koju spominješ uzrokuje upravo neizvjesna budućnost, a ovo bi ti možda moglo pomoći da postaneš pripremljeniji na buduće izazove.
Lyss P. Hacker is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:35.