"L'Aikido e per il mondo intero "

[Porto]

Konnichi wa watashi no tomodachi
(pozdrav prijateljima)


Pozivamo vas na demonstraciju KI-AIKIDO umijeća
te ujedno i vaš prvi trening!


15.03.2004. (ponedjeljak) u 19:30
Kinezioloski fakultet, Horvacanski zavoj 15
dvorana za judo

vise informacija na stranicama
Ki Aikido društvo ZAGREB


Ja matta
(vidimo se)

na tatamiju!

SAYONARA

[iznenad84]

yoga je odlicna za duhovnost. a i aikido,tamo se rade vjezbe disanja meditiranja i KI vijezbe,tj cijeli aikido je baziran na duhovnosti i KI-u

[Dragan]

iznenad84 kaže:

to sto ja govorim za aikido nije nikakva "egzotika" ni mistifikacija, nego put duha i energije svega sto nas okruzuje, aikido je uzeo dosta stvari iz zen budizma cija je duhovnost najaca

a sport je sport,osim onoga u zdravom tijelu je zdrav duh nema vise naglaska na duhovnost.

Vec duze sam razmisljao da otvorim temu o aikidu, koji me fascinirao od studentskih dana (na zalost nikad dovoljno vremena za duzi, neprekinuti i ozbiljni trening), pa evo neka ove postavke od iznenada84 budu umesto uvoda.
Iznenade, ako znas vise o aikidou (posebno i iz prakse), pokloni se i pocni.
PS
Ali ako moze malo preglednije.

[iznenad84]

nesto malo znam o aikidou,ali ono sto neznam je kako pocet (i sta) pisat o njemu.

najbolje bi bilo da ako netko ima kakvo pitanje da ga postavi pa cu se ja potrudit odgovorit na to isto pitanje.

inace aikido je osmislio covijek po imenu Morihei Ueshiba koji je prije aikida vijezbao neke vijestine kojima je glavni cilj bilo ubijanja a isto tako je imao i neke duhovne ucitelje,na njega je veoma snazno utijecao drugi svjetski rat i bombe bacene na hirošimu i nagasaki,nakon toga je ljudima bilo pun kufer toga ko je jači. za aikido se kaze da je to umijeće mira,ljubavi i harmonije,ali to se cesto krivo shvača pa ljudi misle da ako je to umijece mira i ljubavi da je nemoguce se s tim obraniti. prvobitni naziv aikidoa je bio aikibudo,ali u to su vrijeme svi bili jako osjetljivi na to "budo" pa je morao izbaciti "bu" iz naziva. budo znaci ratnički put sto znaci(po nazivu) da je obrana od napadaca u velikoj mjeri zastupljena.

[banderas]

AIKIDO = Put harmonije s KIem (energijom, seljački rečeno)
Što se tiče duhovnosti danas, mislim da prvenstveno trebamo govoriti o Ki Aikidu, a ne onome što je (obični) Aikido danas.

[TincH]

Potpisujem banderasa, ki-aikido prvenstveno
Ali treba imati dobrog vodiča.

[Dragonfly]

Evo ja treniram "običan" tj. klasičan tracionalni aikido koji je, ajmo reći dosta "tvrđi" od ki aikida.
Smatram da je uopće neumjesno odvajati ili izdvajati bilo koju vještinu, jer niti jedna vještina nije loša i svaka pruža izazov i mogućnost rasta - loši mogu biti samo ljudi koji ju prakticiraju.
Stvar je pristupa: pa tako ima ljudi koji godinama treniraju i dobri su ili čak savršeni tehničari, a da zapravo nikada nisu niti zagrebli ispod površine onoga što rade.
Aikido je put i kao i svaki put pun je uspona i padova, prepreka i iziskuje stalne napore i stalna suočavanja s jednim jedinim protivnikom jer, iako se mijenjaju mnogi koji stoje nasuprot, jedina osoba s kojom se aikidoka mora stalno iznova suočavat i odmjeravat jest on sam.
I to je ono najljepše što je meni osobno aikido donio.

[banderas]

Pa, nisam rekao ništa loše o Aikidu, samo da je duhovni pristup ipak puno zastupljeniji u Ki Aikidu, to mu i je osnovna razlika.

[r0nin]

banderas kaže:

Što se tiče duhovnosti danas, mislim da prvenstveno trebamo govoriti o Ki Aikidu, a ne onome što je (obični) Aikido danas.

Ki aikido je samo jos jedan sektaski pristup dobroj ideji jer upucuje na to da moras pripadati odredjenoj grupaciji da bi bio duhovaniji (sto god to nekom znacilo). Ueshiba je sustav nazvao jednostavno AIKIDO. Jasno je da je dodavanjem "ki" ispred aikido netko htio ispasti strasno vazan i poseban jer to ki vec postoji u originalnom pojmu (ai-KI-do) pa je dupliranje nepotrebno i nepromisljeno.

Inace Tohei-ev stil se naziva Shin shin toitsu aikido. Medjutim posebno naglasavati da nesto radis ujedinjujuci um i tijelo (shin shin toitsu) je apsurdno pogotovo kad se to koristi u razlikovanju stilova. Svaka borilacka vjestina je ujedinjenje uma i tijela. Rezanje luka za rucak je ujedinjenje uma i tijela. Metenje poda je radnja sa ki-em jer dok si ziv od toga ne mozes pobjeci.

[Dragan]

rOnin (i shamantrixx),
vama taj pojam sektastvo bas prirastao za srce, te ga u skoro svakom postu koristite i lepite sugovornicima i grupama.
Sada je ki aikido na redu. Vi to zbog unapredjenja diskusija ?!
(dovodite me u napast da vas pitam “a kojoj vi sekti pripadate?” , ali za takve rasprave imamo jedan poseban topic o sektama i sektastvu!)

Formalno ki stoji vec u ai-ki-do (pa ipak postoji i ai-KI-kai aikido), ali koliko sam ja video, a evo i Dragonfly potvrdjuje, moguce je godinama vezbati aikido, a ne "zagrebati ispod povrsine".
Ta sve su to samo ciste poluge, uvrtanje ruku i mehanika.

Ja sam se sa aikidom susreo u Beogradu, pre cetvrt veka. Desetak crnopojasa koji su aikido vezbali 10-15 godina, najvise kod Lj. Vracarevica (koji je valjda bio najveca faca u Jugoslaviji i najvise doprineo sirenju sportskog aikida u Yu), su se odrekli tog crnog pojasa kada su susreli ucitelja ki aikida i osnovali novi klub. Tako da je moj prvi susret bio upravo sa ki aikidom. Nakon nekoliko meseci su pokazivali sta su ranije vezbali i razlike su bile doista velike.
Kako bilo da bilo, na 15-20 ucenika bilo je 8-10 ucitelja, tako da sam u tih nekoliko meseci naucio sigurno vise nego da sam negde drugde vezbao godinama.
Vec od prvih treninga se insistiralo na pravilnom (stabilnom) sedenju, hodanju i primeni cetiri principa - drzanje tacke, dinamicka opustenost, tezina tela na dole i strujanje kia.
Na pocetku aikido treninga smo radili kratku meditaciju na disanje. Onda bi onaj koji vodi trening isao od jednog do drugog i proveravao polozaj, gurnuo te nazad, u stranu, ili povukao. Ako bi svesno, ili nesvesno pokusao da radis kontru, padao si lako kao kruska. Tek kada bi zaista nasao svoje srediste i ukotvio se u njemu, nije bilo lako da te izvede iz ravnoteze.
U to vreme sam pocinjao i sa hatha yogom te sam vezbao i opustenost.
Medjutim u toj opustenosti nije bilo strujanja energije, sto se manifestovalo time da je ruka bila poput bezivotne krpe. Na aikidu sam onda video razliku izmedju pasivne i dinamicke opustenosti.
Skoro na svakom treningu moglo se osetiti to strujanje kia (koje kasnije u drugim skolama i kod raznih ucitelja nisam doziveo, ili veoma malo) i bilo je interesantno videti kako neka tehnika "radi", ili "ne radi" u zavisnosti od toga da li pokusavas na silu, ili zaista sledis tokove enrgije. Cak sam i nakon treninga osecao strujanje zmaraca po telu i prijatnu opustenost, kao nakon tusiranja.

Izvorni aikido, koji je ucio Ueshiba, prirodom stvari biva modificiran samim karakterom (fizickim i psihickim) njegovih ucenika i ucenika od ucenika.
Nema potrebe bilo koji od ovih razlicitosti proglasavati krivim i sektaskim.
Lepota aikidoa je, u njegovoj otvorenosti zivotu, slobodi pokreta, improvizacije, delovanja u trenutku, kreativnosti, istrazivanju ... i ima dovoljno prostora da se o tome raspravlja, a ne da se bespotrebno vode dogmatski ratovi i kritikuju skole, drugacije od onih koje smo upoznali.
Ovde (na zalost na engleskom) se moze videti mali istorijat i pregled razlicitih aikido stilova.
Kao sto je Dragonfly vec napisala i po tome ova tema i spada na duhovnost, bez obzira na to sa kim radimo (a i to je lep aspekt aikidoa, rad u dvoje i dobar osecaj spram grupe, koji povezuje ljude sirom sveta), na kraju se ipak radi o nama samima.
PS
I moram priznati da pri metenju poda nisam uspeo da dozivim toliko ujedinjenje uma i tijela i strujanje kia, kao pri vezbanju aikidoa, ili meditacije.
To valjda dolazi tek na visim stupnjevima (mada kada ljustim krompir dolazim u stanje veoma blisko meditaciji ).

[r0nin]

Dragan kaže:

rOnin (i shamantrixx),
vama taj pojam sektastvo bas prirastao za srce, te ga u skoro svakom postu koristite i lepite sugovornicima i grupama.
Sada je ki aikido na redu. Vi to zbog unapredjenja diskusija ?!

Te te smetaju sekte, te dijagnoze. Sta ti je?
Nemam posebne negativne konotacije spram naziva sekte i rado ga trosim. A sto se pripadnosti tice, mogao si do sad vidjeti da razmisljam svojom glavom a za takve nema sekte.

Dragan kaže:

Formalno ki stoji vec u ai-ki-do (pa ipak postoji i ai-KI-kai aikido), ali koliko sam ja video, a evo i Dragonfly potvrdjuje, moguce je godinama vezbati aikido, a ne "zagrebati ispod povrsine".

Aikikai je krovna organizacija. Ono sto se poducava u Hombu dojo ne zove se aikikai aikido vec samo aikikai.

Sto se grebanja povrsine tice pitaj se kome je to grebanje potrebno. Duhovnjacima zasigurno, jel? Onima koji se ne zele oznojiti na treningu nego pricati? Ljudi obicno ne razumiju ni fiziku ni psihomotoriku tijela a fantazirali bi o ekstenziji kia. Ne mogu tenkan napraviti a bacali bi bez dodira. Da bi konj i jahac bili jedno trebaju godine jahanja, talenta, razumijevanja i postovanja. Ono sto je radio Ueshiba to je samo on mogao.

Dragan kaže:

I moram priznati da pri metenju poda nisam uspeo da dozivim toliko ujedinjenje uma i tijela i strujanje kia, kao pri vezbanju aikidoa, ili meditacije.
To valjda dolazi tek na visim stupnjevima (mada kada ljustim krompir dolazim u stanje veoma blisko meditaciji ).

Ne mozes u jednom osjetiti a u drugome ne ili to sto radis radis ofrlje.

[Dragonfly]

r0nin kaže:

Ueshiba je sustav nazvao jednostavno AIKIDO. Jasno je da je dodavanjem "ki" ispred aikido netko htio ispasti strasno vazan i poseban jer to ki vec postoji u originalnom pojmu (ai-KI-do) pa je dupliranje nepotrebno i nepromisljeno.

Inace Tohei-ev stil se naziva Shin shin toitsu aikido. Medjutim posebno naglasavati da nesto radis ujedinjujuci um i tijelo (shin shin toitsu) je apsurdno pogotovo kad se to koristi u razlikovanju stilova. Svaka borilacka vjestina je ujedinjenje uma i tijela. Rezanje luka za rucak je ujedinjenje uma i tijela. Metenje poda je radnja sa ki-em jer dok si ziv od toga ne mozes pobjeci.

Tako nekako i sama mislim o svemu - čemu naglašavati KI komponentu nečega što već samo u sebi tu komponentu sadrži?

Osnivač Aikida je jedan, O'Sensei Morihei Uyeshiba, i koliko je meni poznato, čovjek je bio majstor Shinkage Ryu Ju Jutsu-a te izvorno odličan ratnik i majstor nekoliko bv-a.

U jednom trenutku nije mogao pomiriti dvije stvari: štetu koju BV mogu nanjeti drugom ljudskom biću i njegovu osobnu želju za uspostavom mira i harmonije među svim ljudskim bićima. Izvorno, njegov životni put je bio ratnički, a unutarnja težnja ka miru i harmoniji, tada je mislio, bila je u suprotnosti s time.

Ima jedna anegdota: jednom je u nekom prepucavanju došao u sukob s nekim Englezom koji je izvukao mač i poželio ga probosti.
On mu se uspješno izmicao i na kraju je ovaj iscrpljen odustao.

Tada je O'Sensei shvatio(prosvijetlio se ) da možda ono što je bilo na prvi pogled nespojivo, agresija i napadački stil mnogih japanskih vještina + univerzalna ljubav, jest itekako spojivo.

Tako je nastao Aikido - vježbanje uma i tijela i kako ronin reče, put njegova ujedinjenja i na kraju ujedinjenja bića s cijelim svemirom.

[servantes]

Aikido sam trenirao prije više od trideset godine. Negdje od 1972. do 1974. godine, i mislim da sam polagao za neke pojase. Imam zeleni ili smeđi, više nisam siguran. U naš mali grad je došao neki Slovenac koji je otvorio aikido i kendo tečaj i mi smo se upisali. Poslije je došao Krešo iz Amerike i mi svi (cijela generacija) smo otišli u košarku, što je i bio moj glavni sport u slijedećih dvadesetak godine.
Aikidu me je prvenstveno privukla elegancija pokreta, dok je kendo bio puno atraktivniji. Sjećam se da smo se svi palili na neku slijepu Oiči iz japanskih filmova koja je savršeno vladala mačem.
Danas, moj prijatelj novinar vodi aikido u Zadru.
Još uvijek razmišljam da se ponovo angažiram, premda me odbija činjenica da sam jednostavno prevelik i pretežak (110 kg). A u biti u aikidu, godine i težina uopće nisu bitne.

[iznenad84]

Svaka borilacka vjestina je ujedinjenje uma i tijela. Rezanje luka za rucak je ujedinjenje uma i tijela. Metenje poda je radnja sa ki-em jer dok si ziv od toga ne mozes pobjeci.

si cuo kada da se u karateu,tek van dou,kick boksu,jiu jitci,boksu,judu govori o ujedinjenju uma i tijela?

metenje poda moze bit radnja sa puno KI-a a i sa jako malo KI-a,ljudi sa slabim KI-jem isto mogu mest pod.

Morihei Ueshiba je reko "upoznaj svoj dah i upoznat ces sebe"
dah je veza izmedju naseg tijela i duha,vijezbajuci dah(ne samo) postizes ujedinjenje tijela i uma.

[banderas]

r0nin kaže:

Ki aikido je samo jos jedan sektaski pristup dobroj ideji jer upucuje na to da moras pripadati odredjenoj grupaciji da bi bio duhovaniji (sto god to nekom znacilo). Ueshiba je sustav nazvao jednostavno AIKIDO. Jasno je da je dodavanjem "ki" ispred aikido netko htio ispasti strasno vazan i poseban jer to ki vec postoji u originalnom pojmu (ai-KI-do) pa je dupliranje nepotrebno i nepromisljeno.

Inace Tohei-ev stil se naziva Shin shin toitsu aikido. Medjutim posebno naglasavati da nesto radis ujedinjujuci um i tijelo (shin shin toitsu) je apsurdno pogotovo kad se to koristi u razlikovanju stilova. Svaka borilacka vjestina je ujedinjenje uma i tijela. Rezanje luka za rucak je ujedinjenje uma i tijela. Metenje poda je radnja sa ki-em jer dok si ziv od toga ne mozes pobjeci.

O Bože
Tohei je bio najbolji Ueshibin učenik i, koliko znam, jedini kome je sam Ueshiba dao 10. Dan. Nakon Ueshibine smrti, Aikido je više zbog tradicionalnih razloga preuzeo Ueshibin sin (koji je imao manji stupanj od Toheia), a Tohei kako nije želio prihvatiti da ga dalje podučava osoba koja je manjeg stupnja od njega, "stvorio" je svoj stil aikida, u kojem je dosta pojačao duhovni aspekt, a smanjio borilački. Dakle, nakon Ueshibine smrti, Tohei je bio najveći živući majstor Aikida u svijetu i ako je netko trebao nastaviti vještinu, to je bio on. Optuživati ga za sektašenje je tragikomično, od koga se on to molim te odvojio, od osobe koja je bila daleko slabija od njega?

Bezbroj je primjera u povijesti gdje neku vještinu/vjeru/znanje nasljeđuje sin, iako po stupnju nije to trebao naslijediti. Uostalom, u islamu imamo vrlo sličnu stvar.

[Dragonfly]

Tohei nije htio prihvatiti da ga uči čovjek manjeg stupnja od njega?

Ako je tome tako i bilo, niti Tohei, a niti itko drugi nije shvatio uopće smisao i bit Uyeshibinog učenja jer tako nešto ne bi ni u snu izvalio (don't take it personal bandi, prenosiš samo ono što si čuo, znam).

Prvo i osnovno da bi se krenuo vježbati Aikido, nije bitno razumjeti ništa od njegove kozmologije, suštine i sl.

No da bi se Aikido živio i shvatio onako kako je to Uyeshiba tumačio, to je itekako nužno, ali opet - nije nužno potrebno haha!

Tradicija, tehnika i metodologija su jedno, a duh i suština postojanja kao takvog, nešto su sasvim drugo.

Aikido je samo jedan od načina da se to postigne i izrazi, ali ne i jedini.

Univerzalan duh ljubavi, manifestacije te iste ljubavi (meditacija u pokretu npr. što Aikido, ali i bilo koja druga bv u svojoj čistoj suštini jeste, kao i bilo koja druga aktivnost - može i rezanje luka ) ne ovise o školi, niti ovise o učitelju, niti danu, niti tradiciji. Ovo je isključivo moje osobno mišljenje.

Univerzalni duh Aikida je jedan i on nije u "vlasništvu" niti jedne organizacije, niti jednog učitelja, niti jedne škole.

Tehnike i prijenos tradicije, pristup i način poučavanja su pak drugi par rukava i o tome možemo raspravljati, ali po meni radije na borilačkima, nego ovdje.

[banderas]

Dragonfly, Ueshiba je umro a da nije definirao što će se dešavati s vještinom nakon njegove smrti, tko će je službeno predstavljati u budućnosti i tko će je dalje razvijati i voditi. S obzirom da je Aikido tada bio ipak vrlo mlada vještina, to je ostavilo mnogo otvorenih pitanja. Takve stvari su se dosta često dešavale i u kraljevskim familijama, a gdje neće u jednoj vještini. Po tradicionalizmu je u tom slučaju Aikido preuzeo njegov sin, koji nije bio niti glavni , niti najbolji Ueshibin učenik, niti njegova desna ruka, a to sve je Tohei dugi niz godina bio. A sad možemo razgovarati i o tome koliko je Ueshibin sin uopće nastavio tradiciju Aikida jer je u tom trenutku o Aikidu znao ipak daleko manje od Toheia, i ako ćemo gledati po znanju, iskustvu i majstorstvu, bio je miljama iza Toheia.

[Dragonfly]

banderas kaže:

Dragonfly, Ueshiba je umro a da nije definirao što će se dešavati s vještinom nakon njegove smrti, tko će je službeno predstavljati u budućnosti i tko će je dalje razvijati i voditi. S obzirom da je Aikido tada bio ipak vrlo mlada vještina, to je ostavilo mnogo otvorenih pitanja. Takve stvari su se dosta često dešavale i u kraljevskim familijama, a gdje neće u jednoj vještini. Po tradicionalizmu je u tom slučaju Aikido preuzeo njegov sin, koji nije bio niti glavni , niti najbolji Ueshibin učenik, niti njegova desna ruka, a to sve je Tohei dugi niz godina bio. A sad možemo razgovarati i o tome koliko je Ueshibin sin uopće nastavio tradiciju Aikida jer je u tom trenutku o Aikidu znao ipak daleko manje od Toheia, i ako ćemo gledati po znanju, iskustvu i majstorstvu, bio je miljama iza Toheia.

So what?

Zar je to bitno u svojoj suštini?

Ok, ja ću reći čisto da se definiram npr. prema gornjem navodu da pripadam tradicionalnoj školi iz Iwame jer sam u klubu koji ju slijedi.

Ti ćeš reći npr. da pripadaš Toheievom ki aikido klanu.

I kaj sad? Koje je slijedeće pitanje?

[TincH]

Dragonfly kaže:

Tako nekako i sama mislim o svemu - čemu naglašavati KI komponentu nečega što već samo u sebi tu komponentu sadrži?

Nije to naglašavanje ki-ja, već njegovo korištenje na, da se tako izrazim, mekši način.

Dragonfly kaže:

U jednom trenutku nije mogao pomiriti dvije stvari: štetu koju BV mogu nanjeti drugom ljudskom biću i njegovu osobnu želju za uspostavom mira i harmonije među svim ljudskim bićima. Izvorno, njegov životni put je bio ratnički, a unutarnja težnja ka miru i harmoniji, tada je mislio, bila je u suprotnosti s time.

Put ratnika je put samorazvoja. Nije nužno nasilan, štoviše čak. Put npr. borca je više orjentiran na nasilje.

Dragonfly kaže:

Tada je O'Sensei shvatio(prosvijetlio se ) da možda ono što je bilo na prvi pogled nespojivo, agresija i napadački stil mnogih japanskih vještina + univerzalna ljubav, jest itekako spojivo.

Da, s ovim se slažem
Dodala bih i - obrambeni. No, ono što aikido u suštini podučava je iznad svega toga, dakle nema ni napada ni obrane. No do toga treba doći kroz oboje, pa i kroz tehnike same

[TincH]

Dragonfly kaže:

Ti ćeš reći npr. da pripadaš Toheievom ki aikido klanu.

Joj, klanovi. Ne
Nema klanova, ja vas sve volim. Pis