Minijature - najbolje od forumaša duhovnosti

[r0nin]

samting kaže:

Nepoštovanje potreba tijela dovodi do posljedica koje svakako moraju utjecati na psihu. No same potrebe tijela su relativno mali dio priče o duhovnosti. Usklađen bioritam, kvalitetna prehrana i kretanje nisu daleka mudrost, iako većini prilično nepoznat detalj pa do njega niti ne drže. Ustvari većina je totalno distancirana i od svoga tijela i od psihe. Poistovjećuju se samo sa dvije stvari - osjećaj ugode i neugode te dosadom koja nastupi u međuvremenu.

[N'dugu]

todaytonight kaže:

pavaogc vjerojatno zeli reci da onaj um koji nije cist da i nije um, vec da je ne/um
Sto za njega nije 'cisti um' tj sto je za njega neum??



Odgovori su tu prave izvedenice i nalaze se citanjem izmedju redaka tj izmedju mozdanih vijuga, a ne u samim vijugama. Nalaze su u dubinskom kopu. Dok su sami razlozi na samoj povrsini. Kada se odgovori vise ne mogu naci, mora se pristupiti odstranjivanju nanosa slojeva jednog po jednog kako su i nastajali.

Istinsko bice s kojim se covjek radja i koje je u njemu (dusa) tokom zivota se zatrpava naslagama svakojakih ideja i predodzbi, apstraktnih spoznaja i koncepata stvorenih i uvjetovanih njegovom okolinom i svijetom u kojemu zivi. To vremenom vise nije covjekovo istinsko jastvo vec povrsinsko ja tj njegov svjetovni ego. Istinsko covjekovo bice, ono bozansko u njemu (dusa) i isfiltrirano iluzorno ja, ego – sve su dalje jedno od drugoga, cak i u potpunom rascjepu i iskljucenosti, u totalnom mraku jedno od drugoga. Ono sto je bilo jedno, postaje oprecnost.

Razni vidovi duhovnosti imaju jedinstvenu svrhu: re/konekciju izmedju duha i ega, izmedju subjekta i objekta, izmedju univerzalnoga duha i lokalnoga uma, izmedju vjecnoga i prolaznoga, izmedju bezgranicnoga i limitiranoga. Covjekove vijuge imaju svoj rok trajanja i one zahtijevaju punjenje: san, odmor, regeneraciju. Dok um miruje i spava, duh bdije. Dusa je ta koja nas budi dok nam je mozak na vjecnim lovistima iskljucen. (Napom: ne pravim razliku izmedju duha i duse.)
Ideal svake duhovnosti je stapanje toga povrsinskoga iluzornog ega sa istinskim sobom 'iz dubine duse'. Omeksanje otvrdnuloga ega, do potpunog predanja i rasplinjavanja. To je kada se ego potpuno predaje u okrilje svoje duse. Kada je obgrljen svjetloscu svojega istinskoga sebe.

Cist, pretaljen i prociscen skrusenim duhom i poniznim srcem. 'Siromasan u duhu' je covjek koji je predao svoj materijalni ego i koji ne promatra svijet ocima imanja vec bivanja u duhu siromastva tj neimanja.
Siromasan duhom moze biti darezljiv bogatas, dok siromah (u materijalnom smislu) moze biti itekako arogantan, podao i zloban covjek iskvarenoga srca koji se uza sve svoje svjetovno siromastvo ne moze nadati kraljevstvu Nebeskom jer nema siromastva duhom niti srcem svojim.

Necistom umu diskonektiranom od svojega istinskoga sebe do kojega svjetlo njegove duse tesko moze prodrijeti, cesto ne preostaje drugo do tretman 'skalpelom' tj odstranjivanjem jabuke kako ne bi zagadila cijelo stablo, cijelo bice, sto je ekvivalent psihijatrijskim tabletama koje imaju zadatak ubiti pogubne koncepte oboljeloga ega.

Najcesci 'dusevni' bolesnici su oni koji ili ne vjeruju u postojanje duse, ili su oni koji su izgubili kontakt sa svojom dusom tj sa bozanskim sobom.

Zdravoj i uravnotezenoj osobi prosvijetljenoj i siromasnoj u duhu, osobi u harmoniji samoj sa sobom tj u pomirenju svojega vlastitoga ega sa svojim duhom, ne preostaje nista drugo do neprestano posezati za odgovorima podmazivajuci konekciju izmedju svojega povrsinskoga sebe i istinskoga bozanskoga sebe ne zaboravljajuci odrzavanje neimanja tj svojega siromastva u duhu kroz konstantno traganje jednoga siromaha za pomoc.

Blago sretnicima u nesreci svojoj.

tt

Nečisti um, čisti um, čisti neum ili nečisti neum...?

[Dragan]

samting kaže:

Rekao sam ono šta jest.

Obično vadim negativno zato šta se isto previđa i gura pod normalno i usputnu "prtljagu" pozitivnoga misleći da će nestati samo od sebe, a ništa ne nestaje samo od sebe. Sranja nisu dio pozitivnog i to treba razjasniti, jer inače ćemo se pretvoriti u ljude na koje već i sada pomalo ličimo gdje će se dobre stvari raditi kako bi dobili novčanu nagradu ili emotivni poklon, gdje će ljubav podrazumijevati i batinu i poljubac, a sreća će biti zamjenica za novac, seks, akademsku titulu, par psihičkih poremećaja i četiri braka iza sebe.

Ne! Negativne stvari nisu paket koji idu obavezno sa dobrima.
Smatram da ono šta ne valja i ostale laži koje štete treba razotkriti. Ako smo spali na to da se pozitivno mora dodatno veličati i nagrađivati komplimentima kako nebi imali vremena pričati o truleži tada se bojim da je situacija toliko loša da bi čovjek mogao propasti do kraja. Nije loše pričati o pozitivnim stvarima, no dok god je stanje u kaosu sa druge strane ne možemo imati previše vremena za šminku, a pogotovo obraza za sklopiti oči pred onim šta je problem. Probleme treba osvijestiti, suočiti se s njima i riješavati ih. Za to su mnogi kukavice i mi smo ti koji i dalje potičemo taj kukavičluk.

Naravno da ljude smeta kad pričam o negativnim stvarima jer i sami znaju da postoje i riječi probude ono duboko zakopano, ali se istovremeno i zavaravaju da će nestat ako zatvorimo oči pred istima. Problemi postoje i kad lijepo spavamo, ne samo kad mislimo na njih. Kada je vrijeme i prilika za slavljenje života tada ga slavim, kada smatram da treba reći ponešto o onoj smrdljivoj strani tada kažem. Ako se čini da previše pričam o smradu to samo pokazuje gdje smo.

Otud prijezir i ogorčenost.

Ono sta jest.

[pavaogc]

samting kaže:

Svi idu u istom smjeru, neki zastrane više, neki manje. Sama stranputica za sobom često nosi i sugestibilnost po pitanju gledanja samo vlastite koristi. Iznošenje činjenica o zastranjivanju ne mijenja na stvari, dapače, više je korak nazad nego poticaj za korak naprijed.

Pravo je pitanje što uistinu želimo postići kada smo u interakciji s nekim, pokazati svoju moć zapažanja ili pružiti jedinu istinsku pomoć za koju je neophodno obostrano razumijevanje i uvažavanje, a koliko čega ima najbolje zna onaj koji temeljito sagleda, ako uopće i sagleda.

Ljudi su prilično splašena i plaha stvorenja, i ako im priđeš neoprezno ukipit će se od straha, uključiti obrambeni mehanizam i neće čuti niti jedne riječi, stvoriti će još i averziju prema toj osobi, a kamoli da prepozna savjet koliko god on čitak ili jasan bio. Nije mudrost reći ono što vidimo, već reći na način da i drugi progleda. Teško da postoji išta teže, ali i vrednije.

Boldani dio.

[r0nin]

venerijanac kaže:

Dokle god bude težio nekakvom konkretnom, opisanom cilju, Homo sapiens će ostati to što jeste (misleća životinja) iz dva razloga:
1. slika i opis nekog cilja ne može biti drugo nego li odraz njega samog, takvog kakav jeste, ovdje i sada. Ma koliko mu se predodžba cilja činila uzvišenom, ma koliko težio njenom ostvarenju, istinske promjene tu ne može biti.
2. čovjek se ne može istinski mijenjati ako ne razumije to što mijenja. U protivnom, to je samo nasilje ili samodopadna obmana koja, povijesno, nije rezultirala ničim dobrim. Samo novim podjelama, sukobima i patnjama.

Da bi rijec rekao..

[Mila_78]

sai ram kaže:

moram da kazem, vidim buducnost, tako jasno kao sunce i nebo kad ih pogledam, i to ne bilo koju buducnost, nego buducnost 2011. u Republici Hrvatskoj, i imam obvezu da je podijelim, dragi ljudi ceka nas nevjerojatno razdoblje, svi problemi ce da se rijese, sve bolesti ce da se iscijele, u ovoj drzavi postoji toliko dobrih dusa koje samo cekaju da se probude, upale i zablistaju, i hoce, uskoro a kako sve ide po zaslugi onda mora da smo svi skupa to i zasluzili. znam da vam ovo zvuci nevjerojatno medjutim to je tako i nikako drukcije i nitko to nemoze da poremeti, od ovih vidljivih pa do nevidljivih golih okom entiteta, astral iznad Hrvatske ce da se ocisti. zlatno doba spominjano u svim religijama te od svih vjerodostojecih proroka i duhovnjaka u Europi pocinje u Hrvatskoj 2011.

Amen

[venerijanac]

Floverka kaže:

... Jer za mene uz oprost jednakim intenzitetom galopira i očekivanje - recimo: opraštam ti sad i nadam se da se nikad neće ponoviti! Nema toga. Kad prihvatiš i razumiješ čovjeka (a to prvenstveno znači prihvatiti i razumjeti sebe!) tada ne očekuješ ništa jer znaš da će se ponoviti, jer si shvatio i dobio uvid u karakter određene osobe i znaš kako se ona ponaša, postane predvidljiva. Ako ti ne paše onda je se kloneš, ako joj zamjeraš, pa opraštaš, govoriš samo o svojoj rascjeprljenosti i o svojim vlastitim problemima. Tek kad te vlastite probleme nadiđeš, razgradiš i prihvatiš, tek tada možemo govoriti o prihvaćanju.

Što jest, jest!

[Mila_78]

N'dugu kaže:

Dobro je sinergija, naime kad spajanjem dvije stvari dobiješ više nego kad su odvojene. "Sila" kojom se to postiže se obično naziva "ljubav" ili "kreativnost". Zlo je, prema tome, suprotno sinergiji, ono je ometa, zlo je antisinergija. Teoretski zlo je stav da neke stvari ne trebaju postojati jer momentalno za njih ne vidimo svrhu. One su "višak" koji "smeta". A dobro je baš u (su)višku za koji ne moramo odmah pronaći svrhu. Zlo teži tome da život bude igra nultog zbroja, da jedan mora izgubiti upravo onoliko koliko drugi dobije, te da zato nema potrebe za spajanjem kroz silu ljubavi jer time ne nastaje nikakav višak, a kad bi i nastajao, za njim nema potrebe jer nema "svrhu". Zato se bića moraju međusobno uništavati i proždirati kako bi se produžila. Kad bi u prirodi stvarno postojala samo konkurencija i darvinistički opstanak jačega, onda bi to bilo zlo i ne bi moglo nastati ništa više nego što je bilo u početku, juha aminokiselina u moru, no u prirodi postoji i sinergističko djelovanje okoline i organizma, duha i tijela, tako da kroz to spajanje u cjelinu nastaje nešto više nego kroz odvojenost. To je, zapravo, smisao kreacionističkog gledišta na teoriju evolucije, naime da se evolucijom kao nekim čudom stvara ukupno više, a ne manje.

U nuklearnoj fisiji čini se nekome da se radi o antisinergiji, ali se može raditi i o većoj sinergiji u kojoj je dio mase pretvoren u energiju. Tajna zla je u tome kako definiramo što je nama "više", a što "manje", a ponekad i manje može biti više. Ako gledamo samo masu, čini nam se da imamo manje, da je to zlo, a ako gledamo energiju (ne kao razornu bombu, nego možda kao neku elektranu), možda nam se učini da je to "više".

Ako gledamo evoluciju i ljude, izgleda da je raznovrsnost oblika, pojava, različitih genetskih informacija ono "više" i s te strane nestanak dinosaura nije nužno zlo, jer je omogućio pojavu novih vrsta koje bi ti debelokožci jednostavno pojeli i izgurali na rub. S te strane ni genetski inženjering ne mora biti zlo, ako ide za tim da poveća raznolikost živih vrsta, njihov "višak", a ne da je reducira samo na one koje se nama zbog nečega čine korisne, jer imaju "svrhu".

Unfuc*inbelieveable

[Žulaj]

N'dugu kaže:

najbolje što sam uspio smisliti jest da je svijet nešto kao puzzle, slagalica koja se u jednom času raspala na zilijun komadića i ne zna se da li itko više zna kako je izgledala. Kao djelići slagalice, imamo samo dio slike u sebi i sjećanje na cjelovitu sliku koju ne možemo osvijestiti, a ponekad osjetimo ili nam se učini da nas drugi dijelovi slagalice vuku prema slaganju slike, no možda ih nismo u stanju održati složenima zato jer netko negdje drugdje nije obavio svoj dio posla, nije složio onaj dio slike koji bi omogućio da se tvoj složeni dio uklopi u cijelu sliku, pa se on zato isto raspada. I to onda zovemo 'zlo', ali možda će slika jednom ipak biti složena. I što onda? Nova slagalica?

iako ne djelim mišljenje, ili bolje rečeno, pesimistični ton

[Mila_78]

atko kaže:

Govor srca, kao što si primjetila nije isti kao onaj kad smo uronjeni u um, onaj koji stvarnost i sebe održava dijalogom, bolje reći monologom. On neprekidno nešto dogovara, oblikuje, preuređuje, sofisticiranje mu je put promjene i napretka. Sve to prati neprekidnim govorom, samom sebi, stvara stvarnost koja komunicira sama sa sobom. I tako opstaje.
Kad napustimo taj um, njegov dijalog, jer tišina prekrije njegov tok, ( tišina je neprekidno u nama, akumulirala se dovoljno da se to desi) drugačiji govor, onaj koji je svjedočanstvo, i nema drugog interesa doli svjedočiti stvarnosti.

Stvarnost nam govori, pokazuje se, ogleda u nama.
Sve to znači da je svijest uvedena, pristupili smo joj, i svijest je ta koja razazanaje a mi znamo, ono što je razaznala. Poruku prima ili materijalni ili osjećajni ili mentalni um, sve ovisi gdje je usmjeren pogled. Dijalog postaje ono što uistinu je, osvještavanje okoline, situacije, volje.
Možda ti koja riječ bude poznata, ali nebitno, očito razaznaješ, nisi zanemarila važan dio svog bića. Srce i tišinu koju ono budi.
Um koji pri tom prima osvještene sadržaje nije isti kao onaj bučni koji opažaj preuzima, samo u skladu s već izgrađenom slikom stvarnosti.
Slaganje iste naziva svješću.
Bitno je u postu preskočeno, to zna samo trenutak koji dolazi. U njemu možemo naći sve odgovore pa i onaj kako nešto ostvariti. Ovaj um što sve planira, umukne kad promatramo trenutak koji dolazi i svijet se po prvi put rađa pred nama, i čujemo novu vrstu govora. Tu odmah sa strane je i pokretač, veliki režiser.kad ga pratimo sve postaje izazov. Neosoban je - neosobnost daje novi pogled, sve postaje izazov.

[Bynw]

todaytonight kaže:

ti pricas o egu koji je jedinstven, koji se ne dijeli na dusu/bitak (soul) i na ego kao nesto 'nauceno' i zemaljski konceptualizirano

da tvoja dusa (iako ti onda vjerojatno ne vjerujes da ju uopce imas) ne svjedoci tvojemu egu, ti svojim egom ne bi niti mogao naslucivati sto je Realnost vec bi bio prikovan samo za njenu refleksiju, za ovu stvarnost do koje se tvoj ego proteze

ti imas pravo kada vidis dusu i ego kao jedno, jer jedno na drugo uticu, dva su samo aspekta jednoga bica

ako mene pitas, a ne pitas me jer ti to prijeci tvoj NAUCENI i do sada u tvom zivotu skucani ego, meni se cak i svidjas, cemu vise mozes zahvaliti svojemu Self, a manje svojemu egu
.. hocu reci, da ipak vidim i dusu i ego

Causa termina.

[Dragan]

Jednom je jedan budistički svećenik ušao u hram. Vidio je puste vjernike kako pale tamjan i mirišljave štapiše ispred Budinog kipa. Došao je ispred kipa i pljunou u njega

talitha kumi kaže:

Da sam u poroti glasao bih uvjereno kako je ova pričica izmišljena i svjedok laže!

Naime budizmu ima ista količina liturgije,klanjanja,pjevanja,rituala ,andjela i demona kao i u kršćanstvu i islamu i judaizmu!
U zen centru u Zagrebu u Đorđićevoj poje se Budi u istom duhu kao što se u katedrali 600 m više poje Kristu.

*** nam citira i podmeće ''zen tanke *** dalmatinskog ljenčine '' tj. ''pročitani zen '' , a on je romantizirano i anegdotalno hipi zapadnjačko shvaćanje budizma kako je on navodno slobodan od rituala,dogmi,liturgije,sakralne godine ..

Navodim po sjećanju istinitu protu-anegdotu .
Nažalost nemam kod sebe tu knjigu jednog amerikanca koji je postao zen roshi. (Philip Kapleau)
On navodi da je s prijateljem posjetio zen samostan.
Njegov prijatelj uskoro je s čuđenjem pitao poglavara samostana.Recite mi molim vas kako to da se vi klanjate kipu Buddhe ,palite mirisne listiće, pjevate mu. Pa ja sam pobjegao od toga u našem kršćanstvu i mislio sam kako je vaš zen slobodan od tog praznovjerja .

Roshi mu je odgovorio (navodim po sjećanju).
Prije svega to nije praznovjerje ! Klanjanje i pjevanje izvrsna je terapija protiv samovažnosti(oholosti) i lijenosti.
Vi slobodno možete ne klanjati se Buddhi ,ali ja sam IZABRAO odati mu počast klanjanjem.
Navečer su otišli na spavanje i sutradan je roshi pozvao oba amerikanca na razgovor.
Recite mi molim vas zašto ste sinoć mokrili u vrtu ispred vaše sobe ,a niste otišli u wc?
Ovaj amerikanac a la krena koji je romantizirao o pljuvanju i paljenju Buddhe odgovorio je -
'' Pa zar veliki um i zen nije svugdje oko nas ,zar u zenu nije svejedno gdje ću se popišati , tu u vrtu ili u wcu ?

Roshi je ovako odgovorio svim anegdotalnim krenama koji su umislili svoj ''zen tanke krene'':
Istina je da je VELIKI UM svuda oko nas , ali vi to još niste realizirali i samo papagajski ponavljate TUĐE postignuće.
Osim toga vi niste mokrili u vrtu(koji je netko drugi vrijedno čistio ) radi vašeg dubljeg poimanja zena nego jer ste bili lijeni otići u wc koji je na drugom kraju samostana.

Mislim da ove 2 anegdote sasvim raspršuju popularne maštarije o tome kako se u budizmu svaki dan ubija buddha, pljuje se na buddhu, pale se njegovi kipovi i kako je budizam ustvari jedna lagana šetnja prepuna viceva sa čudnim poantama.

Budizam je kao i ostale monoteističke religije red rad i disciplina odnosno svakodnevna krv,znoj i suze tj sve ono što sve *** na kugli zemaljskoj ne žele raditi već po kafićima pričaju zen viceve.
Ipak je lakše i zabavnije anegdotalno pisati o romantičnom zenu po forumu i zabavljati romantičnog ****.

Kako ubiti Budu...

[samting]

Dragan kaže:

Duhovnost nema negativnih strana.
Jedino ako pod duhovnoscu uguras nesto sto duhovnost nije.
U tom slucaju moze se reci, da je duhovnost zapravo jedan veliki skup negativnosti.

Primer:
Duhovnost odvaja ljude od realnog sveta, te ljudi pocinju lebdeti u oblacima.
Duhovnost cini da covek postaje izolovan od normalnog sveta i egoista.
Duhovnost je ideologija, koja coveka cini sturim, zadrtim i neprilagodljivim.
Duhovnost se uzima preozbiljno te ljudi gube smisao za humor iako je ona zapravo samo placebo.
Duhovnost (=religija) potiskuje prirodne nagone i cini coveka bolesnim.
Itd.

Ovaj niz se moze nastaviti do beskonacnosti, iako nema nikakvog smisla, vec samo govori o nerazumevanju duhovnosti.

.

[Dragan]

pavaogc kaže:

Možemo vidjeti da su razni ljudi, s i manje ili nikvog teološkog i filozofskog znanja i praksi, ili u hodu s istima, dolazili do vlastitih shvaćanja promatranjem prirode i procesa u njoj.

Za takve slučajeve i njihove opise otvaram ovu temu, a započeti ću s osobnim primjerom...



Rođen i odrastao prvu na ruševinama grada (stanovao sam u ranom djetinjstvu u kućama neposredno u ostatke stare Salone pa kao igralište imao prirodu i kamene ostatke nekad velkog grada), potom u gradu (Split), volio sam odlaske na selo (učestale vikendima, praznicima), okolica Trilja... pa opet za igralište imao šumu...

PTICE

Rano djetinjstvo. Na gumno, vjerojatno iz otvora u zidu sjeniku nekako je ispalo gnijezdo s ptićima. Sretan zbog pronalaska, stvarajući već viziju pripitomljavanja ptića uzeo sam ih u ruke i požurio između starih kamenih kuća do one svoje bake... Sretan, racionalizirajući kako ptica sama ne može uzeti ptiće i vratiti staro stanje stvari, razmišljao sam već o krletkama, vodi, hrani... Sunčan dan i baka se odnekud vratila već s nekog od poslova koje obavlja tijekom dana i na moje oduševljeno traženje kukuruza i drugog za ptiće hladno i s odbijanjem odgovorila kako za iste nema hrane, da oni to ne mogu jesti, da su njihova isključiva hrana crvi...

Oduševljenu viziju zamijenilo je isto tako brzo i naglo razočaranje. Nisam imao pojma odakle tražiti crve svakog dana i kako othraniti tih nekoliko ptića pa odmah zamislio i njihovo polagano umiranje od gladi. Otišao sam iza kuće, kroz vrt i jednog po jednog sa suzama u očima brzo zdrobio vlastitom rukom...

Kasnijih godina, prilikom odlazaka na selo, možda je taj događaj bio osnova moga potpunog emotivnog odvajanja od životinjskog svijeta prigodom odluke da se u prirodne procese koje ne razumijem, ne miješam i pustim da se prije ptićima nahrane mačke, nego da sam činim ono što nisam u stanju. Brzopleto donošenje odluka zamijenilo je puko promatranje.

U svim situacijama, klali rođaci janjad, svinje, ili trčao pas do iznemoglosti za traktorom i prikolicom u kojom sam sjedio dok smo putovali kilometrima po sijeno. Makar je bilo situacija u kojima sam ipak reagirao, poput one u kojoj se pas klao sa susjedovim, ili tuge nastale zbog uginulog kunca kojeg sam pripitomio tako da ide sa mnom na livadu ne bježeći u prirodu, emotivna distanca je uglavnom zadržana u većoj mjeri, nego što je to obično kod gradske djece, i ljudi, koji drže kućne ljubimce i govore o sebi da su prijatelji životinja, a iste hrane mesom onih uzgajanih u idustrijskim uvjetima i kavezima kakve ne bi poželio nijednom biću...

Šetao sam tako šumom s kosirom od malih nogu; uz pratnju privrženog mi psa, promatrajući procese u njoj, isto tako kada su rođaci nabavili još dva psa i zaključili kako je trećeg potrebno ubiti jer ime ne trebaju i ne mogu hraniti tri, slušao sam starije i bez protivljenja bio spreman ubiti istog sam... Kada je došao taj trenutak ujac je otišao u šumu, ponudio sam se da to učinim sam. Nije mi htio dopustiti ni da odem s njim. Iz hrastove šume začuo se jedan pucanj, potom još njih par... Bila je to životinja koju sam inače volio najviše od svih ikad. Svoji emocijama nisam nikad dopustio da budu iznad onih bliskih mi ljudi.

Kasnije tijekom života, otkrivajući sve što su mi ti isti ljudi iz rodibine napravili, povezivajući situacije godinama i na desteke godina kasnije u vezi događaja u vlastitoj obitelji, nisam dobio dojam da su ti ljudi uvijek tako razmišljali o meni. Stvoriti onu emocionalnu distancu koju sam stvorio od najranijih nogu prema bićima kojima sam dugovao osjećaje vlastite sigurnosti i životne sreće, ne mogu ni danas. Sve skupa, čak i kada vidim stari zapušteni djedov vinograd, a mrzio sam kroz život sva pijana posla, pokušavajući sebi da su vinom i bolešću psihe uzrokovana; dok se sjetim svog onog veselja dok sam nejak vukao prve betonske stupove kroz njega, pogledam u visoku travu iznad stupova, osjetim kako se stelgo srce i pitam se hoće li stati. Neki ljudi koji su ga obrađivali danas su mrtvi, a mnogi od onih koji nisu, skoro isto kao da i jesu. Ostalo je u meni samo vrijeme koje je prošlo, koje je sada, i koje će doći. Duhovnim vještinama koje se me ipak na kraju naučili neki strani ljudi, načine kako ću kontrolirati svoje misli, emocije i usmjeriti ih na kraju na stvaranje dobra i nadilaženje zla - dugujem svoju skoru smrt, i svoj život, kao što živote mojih nekad najbližih spašavaju iste te vještine, a nekim dijelom još tome svemu i ono lijepo u vremenu koje je prošlo...

Na kraju ipak sam napisao holistički tekst, ali tako u svakom trenutku pokušavajući uvijek iznova koristiti sav svoj svemir u trenutku sadašnjosti spajam i biljke, životinje i ljude; jer u tome i jest cijela priroda, i snaga za dobrom koju kada izgube ljudi potražimo na nebu, i svim pticama koje po njemu lete, i sa njega padaju.


Svim sokolovima koji su pored tijela razapeli i dušu;

Pavao Grubišić Čabo
selo Jabuka, 6. kolovoza 2011. god.

"Skola prirodne duhovnosti"

[Dragan]

JivanMukta kaže:

Svijet je bas odraz nase unutrasnjosti. Odraz nas samih.
Duboko izreceno. Plitko shvaceno u vecinu slucaja.

Znati da je svijet nas odraz, znati, ne misliti da znamo, jeste visoko unutrasnje stanje svijesti. Tada je sve moguce.

Ja sam Sam Centar Univerzuma. I sam za Sebe, ne zelim niti sam ikada zelio, da zivim u bilo kakvom siromastvu, bijedi, jadu, nesreci.
Ako sam tako zivio, i ako tako zivim, to je ocit dokaz mog samozaborava u ovom tijelu i umu.

Moje temeljno osjecanje je Ljubav i Radost. S njima mogu sve. Suprotnost je strah, grizodusje, glupost, inhibiranost, jad, zalost.. Ali moja suprotnost nije moje zlo. Zlo je laz uma. Kao i dobrota. Svaka osobina koju imam, imam s jednim razlogom, da se bolje upoznam. Sam sebe ne vidim, znam da postojim i da Jesam, ali vidim se u odnusu na osobine i dogadjaje koji me okruzuju, koje izazivam i na koje reagujem.

Ja sam taman kao Ambis, svijetao kao najsvetlije Sunce. U praznini Nistavila Ja Postojim, u svijetlu Svijetla Ja Jesam. Ja sam Alfa i Omega, pocetak i kraj. Samo Ja postojim i sam Sebe od pocetka nalazim, trazim i zaboravljam. Nista drugo ne postoji. Posto je to tako, nista nije lose, niti je dobro. Sve je samo Moj odraz, i pomocu njega upoznajem i ispoljavam svaki Svoj Aspekt.
Zahvalnost je nacin da se prihvatim, ispoljaim i privucem kreaciju. Svaki moj atom postoji da bi kreirao.

Sam Sobom se Ogledam u cijelom Univerzumu. Sam Sobom se nalazim. Sam Sobom se skrivam. Igram igru stvaranja i razaranja, sam sa Sobom. I sve je bas tako Kakvo Treba Biti.

.

[Dragan]

VeronikaN kaže:

Odmah bih se u potpunosti složila s tobom, kad naše tijelo (egzistencija) ne bi imalo vlastite zahtjeve i potrebe bez kojih ne može opstati.
Zapitaj beskućnike, koji spavaju pod mostovima, uglovima ulica, u kartonskim kutijama, odjeće iznutra obložene novinskim papirom pri minus 20C. Zapitaj i one pojedince i obitelji (broje se tisućama), koje imaju obrok jednom dnevno (o kvaliteti namirnica uopće ne treba raspravljati), a ni to svakodnevno. Zapitaj njih, kako da se utješe pogledom u plavo nebo, žuborom potoka, pogledom na prekrasno cvijeće, promatranjem zvijezda i slično. Zapitaj koliko to dobrih, vedrih i nasmijanih ljudi sreću?
I možeš li uopće zapaziti ljepotu oko nas, dok ti uslijed neishranjenosti i pada imunosistema, stižu te bolesti, lijekovi su ti nedostižni, a često niti ne pomažu jer je tijelo izbačeno iz normalnog funkcioniranja...

Kad jednom,samo jednom u životu budeš dulje od mjesec dana podnosila sve to, bez šanse da se išta promijeni shvatiti ćeš i sama, koliko brzo napreduje apatija...a na tvoje i slična pitanja (konstatacije) mogu se samo gorko nasmiješiti...
A takve ja vidim, slušam i promatram prečesto i u sve većem broju...
da bih mogla mirne savjesti, nakon takvih iskustava, negirati njihovo postojanje (nedavno je jedan user na jednom drugom forumu napisao da u našoj zemlji još nitko nije umro od gladi,te da trpe samo lijenčine... ,jer on osobno ne trpi), a da sama ne zapadnem u jad i čemer, svjesna objektivne egzistencijalne bezizlaznosti i stanja u našoj državi i šire.
Što misliš koliko je onih koji su u nevolji u stanju razmišljati i osječati kao ti??? Koliko je tih snažnih duša, koje mogu kompezirati svu opisanu trpnju, uživanjem u ljepoti oko nas?
Ovo nemoj shvatiti kao neki osobni napad na tebe, jer gotovo ti zavidim ako možeš uživati i živjeti tako, ali ja osobno ne mogu niti zatvoriti oči niti praviti se da ne suosječam s milijardama ljudi diljem svijeta, koji trpe, čija je bezizlasnost objektivna i očita, te i sama često zapadam u apatiju, jer ono malo što mogu pomoći je nedovoljno, a nije u mojoj moći više od toga...

.

[arna]

@ zadnji Draganov post
Koji put, kako je rekao Chopra, " morate biti spremni otpustiti današnja uvjerenja, misli i djela, bez obzira kako se zbog njih osjećate duhovnima", a da bi spoznali Apsolutno.

[fbuki]

r0nin kaže:

Nove razine mogu postici oni koji imaju hrabrosti reskirati vlastitu sigurnost. Sigurnost koju pruza obitelj, kultura, tradicija ili uvjerenje. Sigurnost koju pruzaju sve one mrtve strukture koje se boje prave promjene a istom nazivaju nekakva sitna pretakanja iz supljeg u prazno unutar poznatih okvira sto nije nista novo. Nije dovoljno samo biti svjestan sto bi trebao napraviti vec je nuzno djelovati. Nuzno je preci granicu bez ikakvih ocekivanja od novog i zaljenja za starim.

Iz nepoznatog, neistrazenog ili neutabanog puta dolazi novo, ne iz poznatog.

[samting]

modro-zeleni kaže:

postoje trenuci u kojima osjećamo da smo dio Vječnosti
a Vječnost je trenutak

.

[emofree KJ]

Citat od : yeeeah

Mislim da intuiciju trebaš razvijati tako da pratiš svoje misli i događaje vezane uz njih. Mislim da trebaš očistit mozak i naučit prepoznati svoje misli, zapravo misli koje stalno razmišljaš, koje se ponavljaju i koje dolaze bez da si ih prije mislila kao neki osječaj. I skužit koje si informacije naučila kroz život, neki osječaj koji ti kaže to je naučeno, ta informcija ne mora biti točno. Može a i ne mora. Kad je informacija i točna i nije, mislim da je naučeno, onda je vjerojatno autosugestija. Ako se pitaš da li treba voliti čovjeka koje ti je loše napravio u životu i oprostiti mu. Čim se pitaš, razmišljaš i stvaraš zaključke, to nije intuicija po meni.


A ako kažeš sebi, nije me briga, ja volim sve ljude jer znam da je to samo škola za svakoga, neki veći smisao postoji nad svim i nije moje da sudim tko je loš tko je dobar. Neki osječaj oprosta. Ili uopće to ne razmišljaš nego samo ono shake your head, kao koji mi je k... to je isto intuicija. Mislim da intuicija želi samo dobro ili želi ukazati na neke stvari koje su bitne za tvoj razvoj. Sam trebaš shvatit di si i šta bi to moglo značiti za tebe.

Ili ono kad si ljut i znaš u sebi da ljutnju možeš držati samo da manipuliraš drugima. A intuicija ti kaže, možeš bit vesel kad god hočeš, ne trebaš nikad patiti, ništa nije važno, bitan je samo trenutak, život je beskonačan, život je pun beskonačno lijepih stvari koje se stalno događaju, sad i sve je moguće ako želiš i prihvatiš intuiciju, prihvati ljubav, smijeh radost bilo kad ..

Dobro je i naučit razlikovati sebe i svoje misli.

Ja i dok ovo pišem pokušavam koristiti intuiciju. Mislim da je kreativnost i spontanost isto intuicija. Jednostavno kad nešto radiš bez da razmišljaš.

Šta kažu ne možeš razmišljati o sreći, ona se jednostavno događa. Čim počmeš razmišljat o njoj, ona je prošla.. I onda ti se možda javi autosugestija ja mogu kontrolirati svoju sreću, i onda pokušavaš opet biti sretan, ali ne ide. Ali koristi intuiciju i ići će ..
A i također mislim da je intuicija zapravo mogućnost gledanja u budućnost tako da ti "bog" ili netko drugi šalje informacije. Mislim da je teško utišat te informacije. I kad mi je mozak bez misli opet intuicija dopire do mene na nekom stupnju. Mislim da je to jednostavno nešto šta znaš, to nije misao, više neki osječaj nego misao. Kako bog kaže ja jesam. On se ne misli, nego zna. Neke zakonitosti postoje i jednostavno su takve. Koliko god čovjek misli možda da su to samo uvjerenja, možda i jesu, ako i jesu možda uvjerenja mase, ona su u ovom trenutku istinita za sve.

Meni se ćesto dogođi nešto kad nisam svjestan npr., nešto mi padne na pamet, ali to zaboravim i onda se to nešto dogodi, ne znam ni sam šta je to točno. Imam osječaj kad bi rekao, treba mi to i to, ali bez da razmišljam o tome, da bi to dobio. Često u životu sam kad god bi mi nešto trebalo to pitao i uvijek sam dobio. Kad nisam bio spreman za to, dobio bi upozorenje, kroz neki test ..

Nekad mi se desi da je ne želim slušati, jer želim kontrolirati sa svime i mislim da sebi radim dobro. Zapravo sam sebičan. I onda mi dođe misao, sebičnost je dobra stvar ali i loša i onda se može pojaviti intuicija gdje kaže, nije važno samo opušteno ..

Svatko u stanju mijenjat realnost ali mislim da je većinom u stanju mijenjat svoju realnost. Jer sam čitao da ako se nešto treba dogoditi, dogodit će se, na koji način nije bitno. Ti dobiješ svoje tijelo, ti ne možeš promijeniti izgled svog tijela, možeš mu staviti mišiće ili ga urediti vamo tamo .. Naravno možda bi mogao putem kirurgije mijenjati sve, ali onda bi trebao imati dovoljno novaca, hočeš li to uspjeti ? Kažu da je 25 posto free will ..

Mislim da ako baš želiš razvit intuiciju to trebaš baš i želit da imaš. Nekad šta kažeš imaš neki osječaj, a ne želiš ga vjerovati ponekad, možda ne želiš drugome prenositi bol i postati kriva za to šta se dogodi. Jer su ljudi dosta praznovjerni. A i ja osobno nebih volio da mi netko kaže, imam intuiciju da će se to i to desiti.. Kao šta sam negdi već spomenuo, mislim da je bitno da osobno izvučeš neku poruku iz toga, jer jedino šta je bitno je tvoj osobni razvoj.

Svidja mi se