"Avatar - film" - mogu li nas blockbusteri potaknuti na razmišljanje?

[evil-bitch]

darkwood dub kaže:

Khm-khm
http://www.flickr.com/photos/fuxoft/4245957438/sizes/o/

Mogu li nas blokbasteri potaknut na razmisljanje?

Mogu Da, čak i ti "jeftini" američki blockbusteri sa upitnom umjetničkom vrijednošću mogu čovjeka potaknuti na razmišljanje. Jer tu se radi o relaciji film-čovjek. Tu uopče nije bitno ništa drugo. Filmska industrija, činjenica da postoje filmovi na umjetničko višoj razini nije važna u tom kontekstu.
Imaš puno klinaca, adolescenata, pa i onih starijih koji nemaju umjetničko istančan ukus ali kojima će taj film biti uau, a tema će ih zaintrigirat i sasvim je moguće da će ih potaknut na razmišljanje. Neki film koji je tebi bezveze u nekom drugom čovjeku će doktaknut određenu "žicu". To je individualno iskustvo.

darkwood dub kaže:

Da, 250 milijuna dolara ulozenih u film (a i opcenito lova ulozena u filmsu industiju) se moglo /moze "way better" iskoristit

Filmska industrija nije humanitarna organizacija koja razmišlja u što bi korisno mogla uložit novce kako bi doprinjela napretku čovječanstva. Ona funkcionira po principu profita - ulaže u ono za što vjeruje da će joj donjet profit - što veći to bolji. To je biznis. Za njih je najbolje ono što im donosi najviše love.
A ako u tom biznisu netko napravi film koji možda nije umjetnički najsavršeniji, možda reciklira neke već viđene ideje - so what? Ako zabavi ljude a usput neke od njih natjera na razmišljanje o nekim stvarima, a neke možda i inspirira - još bolje!

[evil-bitch]

servantes kaže:

Ovo se u filozofiji zove argumentum ad numerum - Istinitost neke tvrdnje se potkrepljuje brojem ljudi koji vjeruju u nju.
Inače, osim neosporno, trenutno, najbolje filmske tehnologije snimanja filma i tehnoloških čudesa, možeš li svojim riječima izdvojiti i obrazložiti zašto bi film Avatar bio scenaristički, duhovno, književno i umjetnički vrijedan.

Ali nije ovdje riječ o tome kolko je film sa umjetničkog aspekta vrijedan, već da li je "dotaknuo" ljude. A očito je. Ako mnogi govore da ih je film dirnuo, natjerao na razmišljanje, da zbog njega na neke stvari sad drugačije gledaju, onda je to istina. Izjave tih ljudi to potkrepljuju.
E sad, ti se možeš žestiti zašto ljude emocionalno/duhovno dirne neki film na koji ti gledaš sa prezirom jer si svijestan da je priča već prije ispričana, režija loša, scenarij traljav, al jebga, emocije su iracionalne. Nemreš si naredit "ovaj film će me dirnut jer znam da je umjetnički savršen".

I ja sam svijesna da film sa umjetničkog apsketa nije neš posebno, al nisam to ni očekivala od te vrste filma. Kad želim gledat umjetnički genijalan film, onda si pogledam "Čovjek-slon" (na tom filmu sam plakala ko kišna godina) ili "Trois couleurs: Rouge" ili neš u tom stilu.

[Tomislav B]

"mogu li nas blockbusteri potaknuti na razmišljanje? "

Mogu! Skupi filmski hitovi su utjecajni filmovi i svi raspravljaju o njima. Svaki hit ima sasvim realni ekonomski utjecaj.
Najčešće su ti filmovi glupavi, ili se ne bave ničim konkretnim, pa od sveg popratnog materijala, igračaka, novelizacija i milijuna postova o njima nema neke vajde, (osim novaca za filmski studio).

Ali ako se filmski hit, osim što je skup i dobro napravljen, bavi nečim "konkretnim", takav film može imati konkretne posljedice i u stvarnom svijetu.
Prvi moderni blockbuster "Ralje" imao je sasvim konkretne posljedice za planet- poslije "Ralja", svi su bijele psine počeli percipirati kao čudovišta i loviti.
Film "Ralje" učinio je populaciju bijelih psina ugroženom životinjom.

Zašto ne bi bilo i obrnuto- da se neki filmski hit dotakne pozitivnih stvari i da stvarne posljedice budu pozitivne.

Recimo, u seriji Star Wars, postoje "Jedi vitezovi". Njihova religija nije imala najvažniju ulogu u filmovima, nego je sve to spomenuto usput, u okviru radnje. No, ljudi su zapazili nešto u Jedijima i čak osnovali stvarnu sektu na temelju nekoliko filmskih replika!

Isto tako je moguće da poslije Avatara mladež zabrije na ekologiju i "avatarsku" hipi duhovnost, (ili potraži srodnu duhovnost kroz knjige). Zamislite samo - U svibnju, mladi sjede u grupicama po gradskim parkovima držeči se za ruke i komuniciraju sa majkom Zemljom! Sade stabla okolo, demonstriraju protiv zagađivaća, šeću se šumom...
Mislim da filmski blockbusteri koji poruku ne nameću suviše, (mislim da su u Avataru malo i pretjerali sa new age hipijevštinom, ali dobro, to je moj ukus), mogu bolje proširiti neke ideje, nego kada se takve ideje nameću više "u glavu".

Da je Avatar film samo o duhovnosti i prirodi, bez ljubavne priče i akcije, to bi izgledalo kao da nam neka sekta natura ideje. Ali ovako, cijeli paket ovog filma je tako privlačan, da se duhovnost uredno proturi kroz priču i akciju kao da je premazana lubrikantom.

[evil-bitch]

Yivanmukta kaže:

Kud ćeš bolje nego u nekakvo tamo pasje popodne...sredinom kolovoza, kad je grad prazan, i zrak pun ljetnih mirisa što se neumoljivo uvlače u nosnice, izać iz kuće u reda-radi nabačenoj, komotnoj,laganoj košulji...onako bos, s u hodu navučenim natikačama i protegnut noge...
Osluškivat dok šetaš kako krošnje bremenite lišćem tiho šumore na laganom povjetarcu...osjetit kako ti njegovi topli prsti miluju golu kožu kroz onu raskopčanu košulju i opijen/a ljetnom sijestom što izbija iz svake pore, svakog metra napuštenih ulica na kojim ni pasa nema, odšepesat lagano poznatim putevima do najbliže klimatizirane dvorane, bacit sve četiri u zrak, pustit da te ergonomski oblikovana sjedala apsorbiraju i nauživat se u dobrome filmu...u polupraznoj dvorani, savršeno pozicionitran/a; u najboljem redu, u samom središtu zbivanja - u epicentru zvuka i slike - uz kokice i ledeno hladnu colu.
Mmmmmm !!!
Nekad sam ko klinac 2-3 u komadu znao ispeglat...iz čiste pizdarije.

Poslije malo pročekirat dućane od interesa...pokoju galeriju ili izložbu, ušetat u omiljenu knjižaru...prolistat par novih naslova, pogledat što ima novog od muzike...
Nakon toga sjest u debelom hladu negdje na špici i sat vremena ispijat hladnu pivu uz friške novine ili knjigu koju si upravo kupio/la...dok se u pozadini lagano vrti muzika po tvom ukusu, upotpunjene pjevom uličnih svirača što u to lijeno popode, ordiniraju odmah iza ugla.
Nigdje gužve, ni užurbanog ritma...nigdje strke, tek pokoji prolaznik...
Tu i tamo tramvaj zaškripi lijeno u prolazu tjerajući golubove koji ti se bezobrazno motaju pod nogama dok onako, ispod oka promatraš komade kako šetaju uokolo...tu i tamo se nasmješiš kojoj, uhvatiš joj pogled u letu i upiješ taj trenutak radosti koji ju je preplavio...taj iscjeljujući dašak oduševljenja induciran spoznajom da ju je netko primjetio / uočio, koji vješto poput kockara što se skriva iza špila karata za poker, pokušava prikriti glumeći nezainteresiranost...
Ajme...!

Jessss, upravo to Ovo tvoje gotovo umjetničko opisivanje vrućeg ljetnog popodneva me podsjetilo na jednu epizodicu iz mog života koja mi je ostala tako sviježa u pamčenju. Ljeto 2002.g., otišla sam raditi u Ameriku preko ljeta u dječje kampove, i nakon dva mjeseca prospavanih u šatorima, stalno okružena drugim ljudima i dječurlijom, sa vrlo malo vremena sama za sebe, uputih se sa curama iz kampa na putovanje po sjevernoistočnoj Americi prije odlaska natrag u Croatia. I tako mi dođosmo na Nijagarine slapove i odlučimo da idemo na Kanadsku stranu jer je ona kažu ljepša. I dođemo mi do granice, kad ono - one mogu preć na drugu stranu bez problema jer su sve iz Velike Britanije a meni treba viza jer sam iz Hrvatske. S obzirom da smo trebali bit tamo samo dva dana i nije mi se isplatilo trošit pol dana na pribavljanje vize, kažem ja njima - odite vi bez mene, ja ostajem ovdje, vidimo se za dva dana. I vjeruj mi, bilo je to nešt najbolje što mi se moglo desiti. Ostala sama na američkoj strani, sama u stranoj zemlji, bez igdje ikoga koga poznam, slobodna ko ptičica, sa ogromnim ruksakom na leđima i 500 dolara u đepu. Uživajući u toplom ljetnom suncu, uputih se lagano iscrpljena od cijelonoćne vožnje busom ali ushićena naglim osječajem slobode koji me obuzeo natrag do info centra, bio tamo jedan simpa čovjek koji slučajno zna puno o Hrvatskoj jer mu je kum rodom hrvat, kaže on meni "reko sam ti da ti treba viza". E sad, bilo je jutro, hostel se otvara tek u 4 popodne, a ja nemam kud sa prtljagom. I kako je super kad se stvari poslože upravo onako kako treba, kad si sam i ostavljen na milost i nemilost strancima i nepoznatim ljudima, i baš u tim trenucima naiđeš na ljubaznost i srdačnost, i čovjek mi ponudi da ostavim ruksak kod njega iza pulta, on će mi ga pričuvat, a ja nek idem u razgledavanje. I nakon što sam se riješila tereta uputih se prema slavnim slapovima čiju sam tutnjavu čula iz daljine, još prije nego što sam ih ugledala. I onda mi se pred očima otvorio veličanstven prizor, priroda u svoj svojoj prekrasnoj raskoši, ljepoti i snazi koja izaziva strahopoštovanje. Nakon što sam upila taj prizor u sebe, nastavia sam se šetati perivojima i stazama koje vode oko slapova, pijuckajući hladni čan od breskve i upijajući sunce u kožu. Milina! Kako nekad samoća i mir može izazvati osječaj totalne slobode - jednostavno taj osječaj prisutnosti u svijetu- biti ovdje i sada, okružen takvom ljepotom. Onda sam ogladnila i uputila se u obližnji restorančić, još dan danas se sječam kako sam za desert naručila chocolate ice cream with chocolate fudge i kako mi se simpa konobar smijao "that's my kind of girl, she loooves chocolate", to su te sitnice koje život znače
I kad se biližilo 4 sata uputila sam se natrag do info centra i onaj simpa čovjek me još svojim autom dopeljao do hostela kako ne bi morala sama pješice teglit ruksak. I vid' vraga, u hostelu sam upoznala curu iz Hrvatske i poslije smo se zajedno uputile u New York u kojem smo provele 4 fenomenalna dana krstareći Manhattanom.
Ništa se spektakularno nije desilo na tom putovanju, imale smo skromna financijska sredstva, smještene u ofucanom hostelu u Harlemu, ali bilo je fenomenalno upravo radi te sposobnosti uživanja u malim stvarima, nekad kad si sam, nekad kad si u društvu. Ali poanta je - biti prisutan u trenutku, osjetit svu energiju koja te okružuje. Nema opterečivanja, nema bespotrebnog analiziranja, jednostavno se prepustiš struji života da te nosi. To je to

Yivanmukta kaže:

Problem je ona druga (posebna) sorta filmofila koja sve ove stvari koje sam spomenuo ignorira.
Odgleda film i ode kući frustrirna...jer eto, planine u filmu lebde i vanzemaljci govore engleski.
Gnnnnn !!!
Prokleti Cameron !
400 mil.baksa, a toliko nelogičnosti ! Uh !
Prokleti Holiwood !
Prokleta scenografija, nesavršena priča i nedovoljno razrađeni specijalni efekti...fuj !

Prepoznaješ ih u mračnim dvoranama kako sjede po strani...izdvojeni i usamljeni.
Uvijek u žurbi.
S nikim ne razgovaraju, nikoga u oči ne gledaju...uvijek u stanju nekakvog permanentnog bijega...
Zatvoreni u sebe za vrijeme projekcije, prožeti teško mi objašnjivim strahom od ljudi, obavezno ustaju sa svojih sjedala prije nego li se po svršetku filma upale svjetla i užurbanim korakom napuštaju dvorane, nebi li izbjegli kontakt s ostalima koji su se tu igrom slučaja zatekli...!?

Kužiš, ZlaKučko !?

Ma kužim te totalno Yivane. Takve ljude srečeš stalno, ne samo u kinu. Recimo ja ih često vidim kad pješačim sljemenom - to je ona vrsta ljudi koji subotom rano ujutro brzim korakom hitaju uz planinu, gledaju u pod, vidiš da su ovdje samo radi održavanja kondicije ili čegaveć, brzo se popnu gore i natrag sjure dolje kao da su im svi vrazi za petama, ni na trenutak ne zastaju da pogledaju oko sebe, omirišu zrak, pogledaju zelenilo, upiju energiju šume u sebe, ne daju joj priliku da ih oplemeni. Nesposobnost uživanja u malim stvarima, ma opčenito uživanja u životu, konstantna frustriranost i cinizam i pesimizam je kuga današnjice.
Jebga, nije onda ni čudo da će analizirat u filmu ili u životu svaku sitnicu, cinično promatrat sve oko sebe.
Al neka nama ipak Avatara i plavih predivnih vanzemaljaca, pa čak i ako su nesavršeni Očito i takav manjkav, Avatar može dirnut ljude, natjerat ih na razmišljanje, možda čak ponukani filmom odluče otić u prirodu, pobjeć od gradske gužve, i uživat u besplatnoj ljepoti koja je svuda oko nas da vide what the whole fuss is about.
I ko onda kaže da blockbuster poput Avatara ne može produhovit ljude?

[Toza]

Film je moćan medij i može se iskoristiti i za takve stvari. Mislim da je Avatar pogodio u sridu po tom pitanju. btw. zaljubio sam se u vanzemaljku

[Hamael]

Evo nakon što sam vidio ovu temu, odlučio sam po prvi put otići u kino u Zagreb... I nisam razočaran, film je bio preeeedobar. Premda sam morao sjedit 3h u prvom redu i dobio glavobolju... Preporučujem svima definitivno.

Nadam se da ćemo gledat i Avatar 2

[Yivanmukta]

evil-bitch;

...Ostala sama na američkoj strani, sama u stranoj zemlji, bez igdje ikoga koga poznam, slobodna ko ptičica, sa ogromnim ruksakom na leđima i 500 dolara u đepu. Uživajući u toplom ljetnom suncu, uputih se lagano iscrpljena od cijelonoćne vožnje busom ali ushićena naglim osječajem slobode.. I nakon što sam se riješila tereta uputih se prema slavnim slapovima čiju sam tutnjavu čula iz daljine, još prije nego što sam ih ugledala. I onda mi se pred očima otvorio veličanstven prizor, priroda u svoj svojoj prekrasnoj raskoši, ljepoti i snazi koja izaziva strahopoštovanje. Nakon što sam upila taj prizor u sebe, nastavia sam se šetati perivojima i stazama koje vode oko slapova, pijuckajući hladni čan od breskve i upijajući sunce u kožu. Milina! Kako nekad samoća i mir može izazvati osječaj totalne slobode - jednostavno taj osječaj prisutnosti u svijetu- biti ovdje i sada, okružen takvom ljepotom. Onda sam ogladnila i uputila se u obližnji restorančić, još dan danas se sječam kako sam za desert naručila chocolate ice cream with chocolate fudge i kako mi se simpa konobar smijao "that's my kind of girl, she loooves chocolate", to su te sitnice koje život znače

Ništa se spektakularno nije desilo na tom putovanju, imale smo skromna financijska sredstva, smještene u ofucanom hostelu u Harlemu, ali bilo je fenomenalno upravo radi te sposobnosti uživanja u malim stvarima...poanta je - biti prisutan u trenutku, osjetit svu energiju koja te okružuje. Nema opterečivanja, nema bespotrebnog analiziranja, jednostavno se prepustiš struji života da te nosi. To je to

Vrhunski !

Al neka nama ipak Avatara i plavih predivnih vanzemaljaca, pa čak i ako su nesavršeni Očito i takav manjkav, Avatar može dirnut ljude, natjerat ih na razmišljanje, možda čak ponukani filmom odluče otić u prirodu, pobjeć od gradske gužve, i uživat u besplatnoj ljepoti koja je svuda oko nas da vide what the whole fuss is about.
I ko onda kaže da blockbuster poput Avatara ne može produhovit ljude?

Jučer sam gledao jedan prilog o Ivi Pervanu i njegovoj pasiji prema fotografiji.
Čovjek upravo snima jednu seriju posvećenu svijetu mrava i o svom iskustvu uistinu predivno svjedoči...
Veli da ih postoji preko 9 000 vrsta, da su svi listom "socijalni kukci" koji žive u kolonijama od po par stotina tisuća, do par milona jedinki...da žive u složenim zajednicama sa jasno fiziološko-socijalnom podjelom na kaste i sl.bakrače !!! Da žive u izvanredno složenom, fascinantnom svijetu.

Fotografira ih na površini prekrivenoj mahovinom i s obzirom da se koristi posebnom vrstom objektiva...u taj mikro svijet ulazi na "velika" vrata...gleda na njega iz savim jedne druge (vidljive) perspektive.
Veli da je dobio jedinstevnu priliku taj spektakularni krajolik iskusiti kao da se osobno nalazi u veličanstvenoj šumi nevjerojatne ljepote (što mahovina i livada uistinu i jeste), s toliko raznolikosti i grandioznosti da ga je to doslovno pomelo s nogu...
Poslije je primjetio kako često po tim veličanstvenim svjetovima koji nam se doslovno kriju ispod cipela, nemilice gazimo ne razmišljajući o čudesnom i složenom tkanju života od kojeg je sazdan.

Odmah sam se sjetio Avatara i prikaza Pandore i pomislio kako je igrom slučaja sam Cameron u svojoj viziji raja, u biti samo uvećao već postojeći zemaljski krajolik (spustio nas lukavo do razmjera kukaca, paparati i mahovine) i doveo nas u situaciju da ga - uz stanovite dorade - promatramo iz perspektive iz koje to ovih dana čini Pervan...!?

Rezultat je preko milijarde zarađenih baksa u samo mjesec dana prikazivanja...

Mislim da bi svi trebali malo pažljivije hodat unaokolo i povesti malo računa kuda i kao gazimo...!

[Orgonica]

Ako je jednom punoljetnom duhovnjaku film Avatar otkrio nesto novo, kukulele i s duhovnosti u ovoj drzavi..
Meni je film super, ali da se imam nad cime zamisliti, nemam. Mozda u osnovnoj skoli.

[evil-bitch]

Orgonica kaže:

Ako je jednom punoljetnom duhovnjaku film Avatar otkrio nesto novo, kukulele i s duhovnosti u ovoj drzavi..
Meni je film super, ali da se imam nad cime zamisliti, nemam. Mozda u osnovnoj skoli.

"Duhovnjaku" sigurno nije otkrio ništa novo, ali večina ljudi nisu "duhovnjaci", iako su punoljetni. Što te tu čudi? Kukulele s duhovnošću u ovoj državi? Možda bi trebali osnovat Ministartvo duhovnosti pa će bit bolje
Al ozbiljno, nije stvar u našoj "državi" tj našem narodu, već duhovnosti na čitavom svijetu, a da bi skužio na kojoj je razini, trebaš sam pogledat u kakvom stanju se svijet nalazi.

[Tempion]

Orgonica kaže:

Ako je jednom punoljetnom duhovnjaku film Avatar otkrio nesto novo, kukulele i s duhovnosti u ovoj drzavi..
Meni je film super, ali da se imam nad cime zamisliti, nemam. Mozda u osnovnoj skoli.

Nije nužno da otkrije nešto novo, ali da potakne na razmišljanje, zašto ne? Pa onda nam otkrij koja su tvoja razmišljanja o svemu prikazanom u filmu, kad sve razumiješ, jasno ti je i valjda tako onda i živiš? Ili?

[Yivanmukta]

Orgonica kaže:

Ako je jednom punoljetnom duhovnjaku film Avatar otkrio nesto novo, kukulele i s duhovnosti u ovoj drzavi..
Meni je film super, ali da se imam nad cime zamisliti, nemam. Mozda u osnovnoj skoli.

Svaki prema svojim mogućnostima...istina.

Mene je npr.oborio s nogu...između sijaset drugih gluopsti na koje nivan padnem (oduševim se njima).

Ti si očito napredniji po tom pitanju.

[Orgonica]

Tempion kaže:

Nije nužno da otkrije nešto novo, ali da potakne na razmišljanje, zašto ne? Pa onda nam otkrij koja su tvoja razmišljanja o svemu prikazanom u filmu, kad sve razumiješ, jasno ti je i valjda tako onda i živiš? Ili?

Svjesna sam kako izgleda moj ikran, fala na pitanju.

[servantes]

evil-bitch kaže:

Ali nije ovdje riječ o tome kolko je film sa umjetničkog aspekta vrijedan, već da li je "dotaknuo" ljude. A očito je. Ako mnogi govore da ih je film dirnuo, natjerao na razmišljanje, da zbog njega na neke stvari sad drugačije gledaju, onda je to istina. Izjave tih ljudi to potkrepljuju.

Svaki film koji "dotakne" ljude je umjetnički vrijedan.
Ovdje je problem "kako" ih je dotakao.
Većina je jednostavno zapanjena tehnikom, maštom i nikad viđenim specijalnim efektima. Jednostavno, pitaš se da li će nam u budućnosti uopće trebati glumci i ima li filmska industrija ograničenja.
Jedan manji dio je razmislio o priči koja se čini vrlo zgodna, gdje pozitivci pobjeđuju, a negativci gube, i koja, površinski gledano, glorificira prirodu i ekologiju. Energija koja sve povezuje, neosporno pravedan rat Navija protiv pohlepnih zemljana, sklad šume i svih bića koji žive u njoj, čini se tako lijepo simpatično.............i, potpuno neorginalno.
Većina ljudi čije je misli, djelom, Tampion, prezentirala nama na ovom forumu, a i ja zajedno s njima, sigurno se nećemo odreći tuširanja, cesta, klima, i svih onih civilizacijskih potrošačkih nepotrebnih potreba, koji svakodnevno uništavaju naš svijet. Žao nam je Navija, ali nije nam žao jedne Amozonske prašume, pluća ovoga planeta,koja svakodnevno nestaje.Ili nam je možda žao, ali samo na nekom misaonom nivou. Jer, to je uvijek problem nekog drugog.
Kad malo dublje uđeš u priču koja ti je prezentirana tada na vidjelo izlaze vrlo ozbiljne mane. Kako su prikazani Naviji? Kao divljaci. Pomalo rasistički. Zar ne?
Kako su prikazani ljudi? Kao izvor zla, ali eto, i među njima ima dobrih. A taj jedan dobri u roku od par mjeseci postaji najbolji u sredini koja nikada nije bila njegova do kraja. Kako je prikazana ljudska uprava (kao izvor zla i zavjere).Kako su pirkazani znanstvenici? Kao naivna bića kojima ne bi dao i da ovce čuvaju.
Zato postavljam pitanje.
Što je duhovno u ovom filmu?

[Orgonica]

servantes kaže:

Većina ljudi čije je misli, djelom, Tampion, prezentirala nama na ovom forumu, a i ja zajedno s njima, sigurno se nećemo odreći tuširanja, cesta, klima, i svih onih civilizacijskih potrošačkih nepotrebnih potreba, koji svakodnevno uništavaju naš svijet. Žao nam je Navija, ali nije nam žao jedne Amozonske prašume, pluća ovoga planeta,koja svakodnevno nestaje.Ili nam je možda žao, ali samo na nekom misaonom nivou. Jer, to je uvijek problem nekog drugog.
Kad malo dublje uđeš u priču koja ti je prezentirana tada na vidjelo izlaze vrlo ozbiljne mane. Kako su prikazani Naviji? Kao divljaci. Pomalo rasistički. Zar ne?
Kako su prikazani ljudi? Kao izvor zla, ali eto, i među njima ima dobrih. A taj jedan dobri u roku od par mjeseci postaji najbolji u sredini koja nikada nije bila njegova do kraja. Kako je prikazana ljudska uprava (kao izvor zla i zavjere).Kako su pirkazani znanstvenici? Kao naivna bića kojima ne bi dao i da ovce čuvaju.
Zato postavljam pitanje.
Što je duhovno u ovom filmu?

Cuj, ja se ne budem odrekla tusiranja. Nego, ono sto trenutno unistava ovaj svijet je sto je ljudi prokleto previse, i ako ce se majcica Zemlja htjeti oporavati od svih sranja koje smo joj uvalili, zbrisat ce sa svoje povrsine nekim potresom bar 4 mlrd. ljudi i eto ti oporavka.
E sad, ko drugo, film je opet, kao i sve u Hollywoodu, crno - bijeli. Osim sto su Naviji divljaci, naravno, oni su svi dobri, nema zle misli medju njima, ljudi su, osim Worthingtona i munjenih znanstvenika, svi zli ko crna noc.
Nije Zemlja u banani jer su ljudi djavoli na dvije noge, nego zato sto svi idu zajedno sa inercijom, a mozak upotrijebe dvaput godisnje i to na poslu.
Susjed vozi dva auta, vozit cu i ja, svake dvije godine novi kompjuter, pun ormar robe, tenisica iz Kine (Nike original) itd..
Amazona? Onom polupismenom i vjecno gladnom vozacu bagera u Brazilu stvarno puca neka stvar za tu sumu koju krci dok placa sjeda u njegove ruke. Skroz ga kuzim.
Za razliku od Zapada koji svega ima previse, doduse, od svih kukanja nad ekologijom u zivotu sam srela vrlo malo ljudi koji su se actually necega i spremni odreci..
Za pocetak, svi mi koji smo bili u kinu smo najvecoj tvornici iluzija priskrbili milijardu dolara.
A kao sto netko rece, pare za making of the film su se mogle i pametnije potrosit.

[Yivanmukta]

Intersantna je ta podjela na crne i bijele...to jesu stereotipi istina bog, ali kako se postaviti prema npr. američkom zatiranju indijanske kulture (višemilioska populacija koja je tamo obitavala tisućama godina u potpunosti je izbrisana).

U tom procesu nisu svi bijelci bili crni, nit svi crvenokošci bijeli...pa ipak znamo što se dogodilo...
Američka je vlada u jednom periodu plaćala svakoj šuši koja je došla sa indijanskim skalpom (žena, dijete, starac, ratnik...wtwr) 25 baksa !?

Jesmo li spremni / voljni u sebi prihvatiti tezu da je to cijene koja je morala biti plaćena da bi nastala "velika nacija"...
Dali i mi na neki način neposredno sudjelujemo u genocidu pospremanjem te činjenice pod tepih, kroz pušenje nekavih romantičnih priča koje se kroz film i medije pletu od svega toga (kroz romanticizam i zabavu stvara alibi) !?

Ili kako se npr.postaviti prema izgradnji Pamnamskog kanala !?
Rooseveltu je trebao tgovinski put, na putu mu je stajala Kolumbija, čovjek je jednostavno isprovocirao revoluciju (platio pobunjenike), kroz medije ih podržao (stvorio si alibi za napad), uključio se u sukob, okupirao područje koje ga je intersiralo, od njega stvorio banana republiku Panamu i na taj način jenostavno uzeo ono po što je došao...mnoge latinoameričke države doživjele su sličnu sudbinu.

Zvuči li vam taj inženjering poznato ?!!

Smijemo se kad na novootkrivenoj planeti zbog nekave tamo rude, zemaljska kompanija (pravednički...iz pragmatičanih razloga) napadne domoroce...!
Nazivamo to stereotipima i lošom dramaturgijom...dijelimo visokoumne kritike, uživamo u svom istančanom osjećaju za "umjetnički vrijedno"; "ha, ha, vidi "Pokahantas",...ha, ha...Ples sa Štrumpfovima", no dali je uistinu ispod časti tu naoko trivijalnu činjenicu pokušat malo dublje doživjet - u svjetlu svega gorespomenutog.

Činjenicu da je to - kako se u filmu naivno prikazuje - uistinu tako, nekako kritizersko elitistički prelako odbacujemo / zaboravljamo !
Da sila caruje i da kad joj se nešto nađe na putu - bez obzira ne regule, etiku, konvencije, pravo i pravdu - to jednostavno pomete.

Kad je npr.trebalo osigurati prevlast u svijetu kontrolom strateškog energenta (nafte), V.Britanija i Amerika su kao u slučaju Paname...iskoristile težnju Izraelaca za vl.državom i ozakonile brutalan genocid koji je proveden nad Plaestinskim narodom ("osigurale" si alibi za otimačinu)...
U ovom slučaju nije rudača s planete Pandore, već nafta na Bliskom Istoku.
Kroz novostvorenog "lokalnog igrača" / uporište, koji će biti faktor permanentne nestabilnosti u regiji osigurali si alibi za intervencije svih boja i oblika.
O tome je danas - malo, pomalo - čak i zabranjeno diskutirat !??
Postala je tabu tema !

Pred očima cijelog svijeta Palastinci su otjerani sa svoje zemlja, njihovo vlasništvo oteto, cijeli jedan narod stjeran u geto i opasan zidom (iz "sigurnosnih razloga") i svaki pud kad se netko od getoiziranih drzne braniti ili pak pokuša svoje vratiti...iz odmazde se cijeli geto bombardira (ekvivalent strijeljanju npr.20ak muškaraca kad jedan okupacijski vojnik strada...zvuči li poznato !?)...kompletni kvartovi se ravnaju bagerima i na njihovom mjestu niču nova okupacijaska naselja...!
Raketiranjem sravni cijela zgrada u koju svrati netko od vođa pokreta otpora, sa svima onima koji u njoj žive (djeca, žene...).
Na taj se način šalje poruka; "sami onezakonite vl.pokret otpora...inače ste svi kriminalci koje ćemo nemilosrdno likvidirat" !!
"...we want your land, what the fuck you don`t undrestanad...accept that or die...!!"
I to sve pred licem ujedinjenih naroda koji spušta glavu i kukavički gledati u drugom pravcu...naš vl.predsjednik odlazi tamo i servilno se klanja takovoj politici, nebi li se umilo kapitalu iz svjetskih centara moći !?

Izraelski se generali javno hvale (to naime uče u školama, spominju u uđbenicima) kako su politikom terora, posebno izvježbanim jedinicama za specijalnu namjenu koje nikog živog u sela u koja su ulazili nisu ostavljale (žene, djecu, stace...), stvarali šok u plaestinskoj populaciji i na svaki sljedeći mig da će ponovo pojaviti na nekoj drugoj lokaciji, bez borbe tjerali stanovništvo u bijeg.
Uspjeh je vele u tome, da su tim načinom (brutalno satravši par stotina ljudi) izbjegli potrebu da bombardiranjem satru tisuće i usput unište svu imovinu.
Vrhunski !!!
http://www.crimesofwar.org/thebook/c...al-target.html

Zvuči li poznato !?

Istu je metodu koristio i Milošević, no nažalost moć u svjetskim razmjerima nije u njegovim rukama pa eto sada on mora kao pedro visit (uz njega i žrtve takove politike).
Najkomičnije od svega je činjenica da mu kao "sude" i sve nas (i krvnike i žrtve) - iz pragmatičnih (geopolitičkih razloga / interesa) - u isti koš na ovim prostorima trpaju upravo injženeri politike terora i preventivnog / specijalnog rata - Ameri i Britanci !!??

Izgleda da kad su interesi moćnih u pitanju - sve prolaz i !!!
Svjetska naime proagandistička mašinerija uporno i vrijedno ponavalja; "nije li vrijeme da se akceptira zatečeno stanje. Betonira osvojeno...bude pragmatičan, prihvati realnost" !
Valjda mira radi...ili što već !?
Ako prođe ovaj put (a vjerojatno hoće, kao što je prošlo već puno puta do sada)...tko je tu da nas spriječi da opet ne pokušamo nešto slično, npr.u Iranu, Siriji...wtwr.
Nije se desilo jednom u povijesti da se žrtve otimačine prozove banditima, teroistima i prijetnjom svjetskom miru, a okupatora faktorom stabilnosti !
Povijest naime pišu silnici / "pobjednici" !

Ima ona stara poslovica; "Daj psu loše ime, a onda ga slobodno zatuci...!"

Isto tako, izgleda da je kopanje rude na Pandori u Pokahantas stilu presmješna stvar da bi na bilo koji način povukli paralelu s ovim što svakog dana kusamo...

Sve su to naime priče za malu djecu, vele filmski kritičari.
Pitaju se artistički senzibilizirano;..."ok, efekti su spektakularni, ali koja je poanta filma...u čemu je njegova vrijednost!?"

[servantes]

Yivanmukta kaže:

Sve su to naime priče za malu djecu, vele filmski kritičari.
Pitaju se artistički senzibilizirano;..."ok, efekti su spektakularni, ali koja je poanta filma...u čemu je njegova vrijednost!?"

Puno si napisao, počevši od Panamskog kanala do palestinskog pitanja.
Ali, stvarno, u čemu je, osim spektakularnih efekata, po tebi poanta i vrijednost filma?Po kojem mjerilu znaš da je film dobar ili ne. Ili ćemo sve relativizirati pa reći "nekome se sviđa, a nekome ne sviđa".
Kakav efekt očekuješ od filma?
Senzibiliranje javnosti za male narode i slabije. Kritika "prava jačega", ili "ne uništavajte prirodu jer ćete i sami biti uništeni"?
Zbog čega je, u konkretnom slučaju, negativno to kada kažeš da je to "priča za malu djecu"?

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=servantes;24382645]

Svaki film koji "dotakne" ljude je umjetnički vrijedan.
Ovdje je problem "kako" ih je dotakao.

Maš praf..mene je dotakao "Oslobađanje"...svaki put kad čujem benđo
naježim se.

http://www.youtube.com/watch?v=Uzae_SqbmDE

[servantes]

[QUOTE=Nemruth Dagi;24396502]

servantes kaže:

Maš praf..mene je dotakao "Oslobađanje"...svaki put kad čujem benđo
naježim se.

http://www.youtube.com/watch?v=Uzae_SqbmDE

Jako dobar film.

[alquirez]

Film sam pogledao na kopiji kopije originala, sa dijelovima ekrana koji su se
gubili u sivilu i sa povremenim natpisima na ruskom jeziku, tek da se zna
porijeklo, definitivno u 2D a ne u 3D. I ipak sam UZIVAO!

Zapravo bio sam odusevljen, tako da cu s vremenom iznajmiti 'original' iz
lokalne videoteke kad stigne, a zatim otici u kino kad stigne pa pogledati ponovo.

No da li me je potakao na razmisljanje? Pa evo nekih rezultata prvog
gledanja:

1. Zaljubio sam se u vanzemaljku.
2. Osjetio povezanost sa Zemljom, povukao po hiljaditi put paralele sa 2012,
Indijancima, Majama.
3. Vratio caroliju 'Stardust'-a, na dubljem nivou paralela sa Matriksom
4. Lebdece planine me nisu zabrinule, to je tako logicno s obzirom na onaj mineral koji su na pocetku filma prikazali kako lagano lebdi. Uostalom, reziser ima pravo i na mnogo cudnije stvari.

I to je to, nakon nekoliko dana uzbudjenja koje dijelim sa autorom teme, sve cega se mogu sjetiti sa odusevljenjem je predivan grafički utisak. Vidim da niko na temi nije raspravljao o pojmu avatarstva, kako se film zapravo zove, a to mi je zapravo najduhovnije u cijelom filmu.

[evil-bitch]

servantes kaže:

Svaki film koji "dotakne" ljude je umjetnički vrijedan.

Ako to uzmeš kao kriterij, onda je Avatar nesumnjivo umjetnički vrijedan.

servantes kaže:

Ovdje je problem "kako" ih je dotakao.
Većina je jednostavno zapanjena tehnikom, maštom i nikad viđenim specijalnim efektima. Jednostavno, pitaš se da li će nam u budućnosti uopće trebati glumci i ima li filmska industrija ograničenja.
Jedan manji dio je razmislio o priči koja se čini vrlo zgodna, gdje pozitivci pobjeđuju, a negativci gube, i koja, površinski gledano, glorificira prirodu i ekologiju. Energija koja sve povezuje, neosporno pravedan rat Navija protiv pohlepnih zemljana, sklad šume i svih bića koji žive u njoj, čini se tako lijepo simpatično.............i, potpuno neorginalno.

Zar si radio anketu pa znaš kolki je postotak ljudi fasciniran tehnikom snimanja i specijalanim efektima, a koliki postotak je dirnut pričom i likovima? Ili "podatke" o tome što je večinu dotaklo a što manjinu sipaš ovak bezveze?
A što ti to znači neoriginalno? Zar je moguće ispričat neku priču a da ona već ranije, u nekom obliku, nije ispričana? Praktički nemoguće. A ja baš ne vidim da nas Hollywood svake godine zatrpava filmovima na temu koja je prisutna u Avataru - kakti "razvijena" civilizacija" koja uništava sve pred sobom radi pohlepe nasuprot "divljaka" koji žive stopljeni sa prirodom. Činjenica je da je faktička povijest čovječanstva posvijedočila takvom događaju, koji je i dan danas jedan od najstrašnijih primjera genocida i uništavanja kulture čitave jedne rase. Ali da je baš puno filmova snimljeno na tu temu - pa i nije!
Nije ni Shindlerova lista bila prvi film snimljen na temu holokausta, pa ipak je remek-djelo.

servantes kaže:

Većina ljudi čije je misli, djelom, Tampion, prezentirala nama na ovom forumu, a i ja zajedno s njima, sigurno se nećemo odreći tuširanja, cesta, klima, i svih onih civilizacijskih potrošačkih nepotrebnih potreba, koji svakodnevno uništavaju naš svijet. Žao nam je Navija, ali nije nam žao jedne Amozonske prašume, pluća ovoga planeta,koja svakodnevno nestaje.Ili nam je možda žao, ali samo na nekom misaonom nivou. Jer, to je uvijek problem nekog drugog.

A jebiga, ti svemu pristupaš cinično, al tu ti niko nemre pomoć. Ti sad uvlačiš u razgovor ekološke probleme ovog svijeta, iako razgovaramo o filmu, sugerirajući kako su svi kojima se film sviđao krajnje licemjerni, jer eto - mi uništavamo naš planet. Iako to nema direktne poveznice sa pitanjem da li je film umjetnički vrijedan i da li je sposoban dotaknut ljude.
Uostalom, ko kaže da ljude nije briga za Amazonsku prašumu? Mene je briga, i ne smatram da je to problem nekog drugog. Samo što nisam u poziciji da direktno utječem na to. Al to je sasvim druga tema, dovoljno kompleksna da je ne uvlačimo u ovaj sad razgovor.
Znači ako nam se film sviđao, ako nam se ZAISTA sviđao, moramo se odmah odreć civilizacijskih nepotrebnih potrepština, ili nemamo pravo tvrditi da nam se film sviđao! Logika ti je onak, malo
Bez nekih stvari u današnjem društvu ne možeš funkcionirati, i to je činjenica. S druge strane, svatko može u vlastitom životu voditi računa da živi što ekološkije - ugradit sunčeve kolektore, reciklirat papir i plastiku, ne uzimat nove plastične vrečice svaki put kad ide u dučan nego imati jedan ceker/košaru koju nosi sa sobom...itd. Možda nekog taj film potakne da počne više voditi računa o tome. Možda netko odluči otići, inspiriran filmom, u šumu i pokušat osjetiti sjedinjenje sa prirodom. Sve su to mogući pozitivni utjecaji koje film može imati.
Poanta je u tome da se ljude film DOJMIO a ti sad sa nekim racionalizacijama pokušavaš dokazati da je to nemoguće, samo zato jer TI OSOBNO nemaš bogznakakvo mišljenje o filmu. Meni to nema smisla
A što se tiče Amazone i ostalih krupnih ekoloških problema, oni će se počet rješavati kad se ljudska svijest podigne na dovoljno visoku razinu, ako će ikada to uspjeti prije nego uništimo sami sebe. Ovaj summit u Kopenhagenu nažalost dokazuje da ljudi još nisu dosegli tu razinu.

servantes kaže:

Kad malo dublje uđeš u priču koja ti je prezentirana tada na vidjelo izlaze vrlo ozbiljne mane. Kako su prikazani Naviji? Kao divljaci. Pomalo rasistički. Zar ne?

Što ti tu vidiš rasistički? Ne kužim na što ciljaš. Prema kome bi taj rasizam trebao bit usmjeren? Prema nepostojećim plavim vanzemaljcima?
Oni nisu prikazani kao divljaci, već kao vrsta koja nema razvijenu tehnologiju, ali je zato na drugim razinama izrazito razvijena. I tebi su oni prikazani kao divljaci? Onda ti imaš rasističke predrasude. Meni su veći divljaci ljudi koji dolaze tamo kao prave sirove primitivčine, bez obzira na njihovu fensi šmensi tehnologiju.

servantes kaže:

Kako su prikazani ljudi? Kao izvor zla, ali eto, i među njima ima dobrih. A taj jedan dobri u roku od par mjeseci postaji najbolji u sredini koja nikada nije bila njegova do kraja. Kako je prikazana ljudska uprava (kao izvor zla i zavjere).Kako su pirkazani znanstvenici? Kao naivna bića kojima ne bi dao i da ovce čuvaju.

I gdje je tu problem?

servantes kaže:

Zato postavljam pitanje.
Što je duhovno u ovom filmu?

Pa ti nigdje nisi dokazao da film nema duhovnu crtu. Dakle ja ti mogu postaviti protupitanje - zašto film nije duhovan?
Uostalom, odgovor na tvoje pitanje već je dat - ljude je dirnuo, dotaknuo, dojmio ih se, počeli su više razmišljat o nekim stvarima, ili je nekima otvorio neke nove perspektive. Mnogi nisu gledali "Ples sa vukovima" pa im je ovo otkriće
Duhovan je prikaz odnosa Navija sa prirodom, sa svojom planetom. I prije nego što cinik proradi u tebi, odmah ću ti reći da taj prikaz nije nimalo naivan i nerealističan. Indijanci su imali otprilike takav odnos sa svijetom oko sebe.
Ti se jednostavno previše zamaraš bespotrebnim analiziranjem, na sve gledaš tako cinično, sa podsmijehom. Kaj će ti to u životu? Rađe se opusti, uživaj u filmu ako ti je dobar, ak nije iziđi iz kino dvorane i to je to.