... Dosta cesto razmisjam o tome kako duhovnost uskladiti sa stilom zivota. Posao, obitelj, prijatelji, ljubavnici... sve su ljudi koji su se nasli u mom zivotu i sa kojima moram biti i moram ih prihvatiti takve kakvi jesu. Zivim u maloj sredini 20k stanovnika, punom ljudi uskog gledišta koji svojom limitiranom svijescu truju ostale. Dok sam sam u tisini bez šumova zatrovane okoline veoma brzo mi se otvori um, ali cim dodjem na posao, u drustvo vecine prijatelja svjesnost se pocne zatvarat, padam nekoliko nivoa prema dolje i pritvaram se u zombia. Pucam od srece kad u komunikaciji sa nekim ljudima primjetim da imaju malu dozu otvorenog uma, ali to je vrlo rijetko i u tako malim kolicinama. Od svih svojih prijatelja imam jedva 2 s kojima mogu razgovarati "normalno" ali obojica su van moje sredine. Sat vremena razgovora sa jednim od ta dva prijatelja me moze vratiti iz naj gore depresije. Veoma je tesko kad kuci za stolom, na poslu, u drustvu i sa djevojkom moras imati komunikaciju na razini 15-18 godina, razmisljam dali su ljudi u vecim gradovima otovrenijeg uma, ili ako ne bar je veci postotak u vecoj sredini i lakse je upoznati nekoga. Opet gledam te velike gradove, kad stanem u sred evropskih metropola i promatram tu masu ljudi kako teće niz ulice, osjeca se ogromna kolektivna svijest, sve sama šablona, filmovi ... stado. Tako velika sredina toliko zaokupljen um da nebi imao vremena za sebe nikad pa ni tad. Jedino mjesto na kojem cesto mogu vidjeti visi nivo svijesti je internet. I evo menu tu malo, cisto onako da se izlajem, trenutno stanje uma bez neke cvrste osnove, it's all just a ride ...
Lipo je vidit na okupu grupicu open-mind peoplesa, di ste u svoj ovoj dzungli ^^ ... eto ... sve vas volim
poz
bassam štrc brc ^^
..
Linearni mod
