Srodna dusa - real one

[CherryLie]

LorenaLory kaže:

Kety05...osobe koje se prije rođenja u ovoj inkarnaciji dogovore da se sretnu i s kojima imamo susrete iz ranijih života su upravo osobe koje nazivamo srodnim dušama...A karmičke duše su isto srodne duše ali one srodne duše koje su imale barem jednu prethodnu inkaranciju skupa koja je završila nesretno. Ponovno se sada sreću u određenom životu sa namjerom da razriješe prošle lekcije ispravljajući bilo kakvu neprijateljsku karmu. Eto ukratko..a ono u vezi pitanja gdje se to dogovaraju prije rođenja..dogovaraju se upravo tamo gdje se sretnu ponovno poslje "smrti" i gdje čekaju novu priliku za rođenjem.

OT: Srodna duša je sinonim za osobu koja nas kompletira i koja odgovara našim trenutnim idealima osobe. Dakle, nekome će svi biti srodne duše, a netko nikada neće naći svoju. Ne postoje predeterminirane osobe koje su tvoje srodne duše jer bi to onda bio kaos i sama statistika i ponešto biologije nam govori da bi čovječanstvo brzo izumrlo u slučaju da su srodne duše random predeterminirane.

[Akujiki]

CherryLie kaže:

OT: Srodna duša je sinonim za osobu koja nas kompletira i koja odgovara našim trenutnim idealima osobe. Dakle, nekome će svi biti srodne duše, a netko nikada neće naći svoju. Ne postoje predeterminirane osobe koje su tvoje srodne duše jer bi to onda bio kaos i sama statistika i ponešto biologije nam govori da bi čovječanstvo brzo izumrlo u slučaju da su srodne duše random predeterminirane.

Pa Jako jako tesko da si neko obeca u nekom zivotu da ce se naci u nekom buducem...nije nemoguce ali je jako tesko i rjetko da se to dogodi...
Ja kolko znam iz svog iskustva nijednoj svojoj srodnoj dusi nisam nista obecavao u proslim zivotima...jer se nikada nismo ni sreli izravno ni dosli u kontakt jadan s drugim...makar smo zivjeli u istim vremenima i jako blizu...
( dobro ovo kaj pricam stvar je svakoga osobno ko zeli vjerovati u prosle zivote ko ne...)
Ako si neko i obeca da ce se vidjeti u nekom buducem zivotu to se mozedogoditi ali nemora znaciti da ce te osobe doci u kontakt jedna s drugom...dusa bi trebala biti jako osvjestena da se to dogodi i obje te osobe bi trebale imati sjecanje na svoje prosle zivote da se to dogodilo...
Moguce ad postoji i koji takav slucaj u svjetu ali to je velika rjetkost...
...Tak da srodne duse se ne obecavaju u proslim zivotima

[al_đezira]

CherryLie kaže:

OT: Srodna duša je sinonim za osobu koja nas kompletira i koja odgovara našim trenutnim idealima osobe. Dakle, nekome će svi biti srodne duše, a netko nikada neće naći svoju. Ne postoje predeterminirane osobe koje su tvoje srodne duše jer bi to onda bio kaos i sama statistika i ponešto biologije nam govori da bi čovječanstvo brzo izumrlo u slučaju da su srodne duše random predeterminirane.

''Ne treba ti netko da te kompletira (upotpuni),
samo ti treba netko da te prihvati kompletno (u potpunosti).''

[tanita]

CherryLie kaže:

OT: Srodna duša je sinonim za osobu koja nas kompletira i koja odgovara našim trenutnim idealima osobe. Dakle, nekome će svi biti srodne duše, a netko nikada neće naći svoju. Ne postoje predeterminirane osobe koje su tvoje srodne duše jer bi to onda bio kaos i sama statistika i ponešto biologije nam govori da bi čovječanstvo brzo izumrlo u slučaju da su srodne duše random predeterminirane.

krivo, srodna duša je u nekom širem smislu sinonim za našu drugu polovicu
prema platonu npr.,prvotni ljudi su imali dva spojenja tijela, ovisno o rodu (muško, žensko androgin)...
prkosili su bogovima i da bi ih oslabili, bogovi, tocnije zeus ih je rasjekao na pola...i od tada, svaka polovina cezne za onom drugom...

šta se tice dogovora među dušama, još oko 730 g, sufiji su govorili o tome,... u ovo naše vrijeme između ostalih, npr. dr. michael newton napisao je nekoliko knjiga na tu tematiku, koje su zapravo rezultat njegovog dugogodišnjeg rada sa stvarnim a, ne imaginarnim ljudima

i srodna duša ti inace nema nikakve veze s krvnim srodstvom da bi covjecanstvo brzo izumrlo ona je iskljucivo vezana uz tvoju dušu i karmu

[abnegation]

Ovako ja to gledam, kroz zivot upoznajemo puno ljudi i s nekima jednostavno kliknemo, jer su oni u nekoj fazi zivota u kojoj njihovo trenutno stanje (stavovi, emocije i jos mali milijun faktora) odgovara nasem. Da smo neku osobu koju smo danas upoznali i svida nam se, upoznali prije 5 godina ili za 5 godina i pokusali ostvarit neki odnos, mozda bi stvari bile potpuno drugacije. Naprimjer, imala sam prijateljicu s kojom sam provela par godina i bile smo nerazdvojne, medutim to je puklo i sad nakon 2-3 godine pukog pozdravljanja na cesti i small talka, ponovo smo se pocele malo cesce vidati i cuti, ali nije to to. Odrasle smo u razlicitim smjerovima. Isto tako imam ljude u zivotu koje znam od svoje 8. godine, u tadasnje vrijeme se nismo mogli podnijeti, a sad unazad par godina si nevjerojatno odgovaramo i provodimo svaki dan zajedno
Naravno, po toj logici je moguce da se s prijateljem ne cujete i ne vidite 10 godina, pa ponovo ostvarite odlican odnos koji moze trajati i trajati. Ljudi se stalno mijenjaju, iz dana u dan, i mozda nakon vremena razdvojenosti ponovo dodu na neke razine koje ce biti kompatibilne jedna s drugom, a mozda i ne.
Ne vjerujem u srodne duse, bolje receno, ne vjerujem da postoji jedna osoba na ovom svijetu s kojom se mogu osjecati bolje i potpunije nego s bilo kojom drugom, puno dobrih stvari upropastim idealiziranjem, pa se trudim sto manje to radit

[zorajesvanula]

NEMA SANSE kaže:

po čemu to djeca najljepše vole. tko je to izmislio. moja prijateljica je sa šesnaest godina tvrdila kako je našla srodnu dušu, i tu istu svoju mošmislit srodnu dušu prevarila sa svojom drugom srodnom dušom, ta je mijenjala srodne duše kao čarape, i uvijek je tupila da je taj s kim je sad srodna duša, ali redovito je i tog s kim je tad bila zamjenjivala sa kako je ona mislila još pravijim. u sadašnje vrijeme, kad je kao odrasla, iako se po njenom mozgu ne bi reklo da je zrela, tvrdi da joj je to bila samo faza u životu i da nije znala kud sa sobom, dakle, pričala je u prazno bez da uopće razumije što srodna duša uopće znači. sad opet tvrdi da je sa onim pravim, a pitanje je kad će ga zamijeniti po njenom, još pravijim. to je samo jedna u nizu koja ima takve brije o srodnoj dušui.

a dok sam ja čekala svog princa na bijelom konju, bez da sam bila s raznoraznim mamlazima kao ona i njoj slične, bila sam predmet rasprave i smatrana uštogljenom jer su mi se gadili ti mamlazi i jer nisam htjela bit s takvima. nisam znala što je srodna duša tada, ali sam osjećala da postoji, pa sam ga čekala, i dočekala na sreću. ali tada nisam htjela pričati o fenomenologiji srodnih duša, jert što da sam rekla da bi to imalo težinu, kako bi iznijela vlastito iskustvo kad ga nisam imala.

Koliko dugo si sa srodnom dušom u vezi? Čini mi se kratko, a možda griješim?

[lasttrain]

ja mislim da ću umrijet, ali neću pronaći tu svoju ''srodnu dušu''

[Akujiki]

lasttrain kaže:

ja mislim da ću umrijet, ali neću pronaći tu svoju ''srodnu dušu''

Nebudes...Nasla budes neku dusu za par godina bas onu koju trebas...
mozda mislis da ti vrjeme prebrzo prolazi jer si pod pritiskom okoline da moras odma imati nekoga jer svi oko tebe imaju...nemoj zuriti sve bude doslo u svoje pravo vrjeme nemoj samo traziti na silu...zivo normalno i bez prevelikih planiranja svega ...

Dosla bude sigurno

[adorabile]

al_đezira kaže:

''Ne treba ti netko da te kompletira (upotpuni),
samo ti treba netko da te prihvati kompletno (u potpunosti).''

Pa ne znam jel to baš tako,ljudi teže komplementarosti i neki trebaju drugu osobu za to.

[todaytonight]

tocno. a ta komplementarnost ne znaci odobravanje, uduplavanje i pojacavanje svih tvojih nesavrsenosti, vec upravo iniciranje rasta i pokretanje promjena u tebi/ u vama oboma

s tim da su te 'promjene' zapravo samo tvoji potencijali

.. i ti sad hajde, budi blagoslovljen pravom osobom za tebe

[yeeeah]

lasttrain kaže:

ja mislim da ću umrijet, ali neću pronaći tu svoju ''srodnu dušu''

Ako takav stav zauzmeš, onda će tako i biti! Kao šta sam prije spomenuo, ono što želiš traži, samo ti ne znaš šta želiš, čije želje želiš i tko si ti, u tome je problem.

[al_đezira]

lasttrain kaže:

ja mislim da ću umrijet, ali neću pronaći tu svoju ''srodnu dušu''

I to je sasvim u redu!
Ne treba ti ''srodna duša'' da bi sada, u ovom trenutku, i ovdje, gdje jesi, bila sretna i u miru sa sobom. Ništa takvo ne dolazi izvana, važno je ono što se nalazi unutra.
U tvojoj nutrini nalazi se vibracija dubokog Mira i bezvremenske Ljubavi, jer ti si mladica na trsu Života koji posvuda, oko tebe i u tebi, pulsira stalno, bez prestanka..., i tek kad iskreno prihvatiš i zavoliš sebe maštanje o ''srodnoj duši'' i potraga za istom više neće biti važne.

adorabile kaže:

Pa ne znam jel to baš tako,ljudi teže komplementarosti i neki trebaju drugu osobu za to.

Ti neki onda još uvijek nisu prihvatili sebe takvima kakvi jesu. I dalje se smatraju ''ne-cjelovitima'', što je usko povezano s ustrojem njihovog ega tj. s manjkom samopouzdanja i osjećajem manje vrijednosti, pa izvan sebe uvijek iznova traže nekog/nešto da ih učini ''cjelovitima''.
Uporno mir, ljubav, ''srodnu dušu'' i oslonac traže izvan sebe umjesto da se ukorjene/usidre/usredište u sebi i Bogu koji jest u njima. ''Cjelovitost'' koju ponekad možda i pronađu izvan sebe - u drugoj osobi - prilično je kratkotrajna i iluzorna, jer dok god čovjek u svom srcu iskreno ne prihvati sebe i ne spozna da je u svojoj najdubljoj biti već CJELOVIT, onda mu je uzalud vlastiti osjećaj cjelovitosti tražiti u nestabilnim i promjenjivim odnosima s drugim ljudima, jer sve što je prolazno ne može čovjeku pružiti trajni mir.

Trajni mir može pronaći samo i jedino u sebi i - Bogu u sebi.

[yeeeah]

To je istina Al đezira šta govoriš. Ali ljudi su u raznim fazama razvoja. Nekome je baš potrebna druga osoba za sreću, tj. za njegov razvoj u tom trenutku. Ja sam mišljenja, ne treba sa tim da odustaneš od svijeta i da ideš samo sebi unutra. Ja sam bio dugo vremena sam, htio sam steći stanje da mi ne treba osoba izvana, tj. da mogu biti ispunjen sam po sebi, i to mi je išlo dobro. Ali opet sam želio s nekom osobom dijeliti neke stvari. I volim društvo. Mogu reći da mi je to iskustvo dobro došlo jer sam naučio reći NE i naučio sam živjeti u samoći. Ali iz mog gledišta ako osoba voli romantiku, ako voli seks i ljubav i povezanost sa osobom sličnog razmišljanja, zašto ne. Neka proživi sve to. A neka sama skuži kakva je to stvar, kakva je povezanost između boli i tzv. ljubavi i prave ljubavi. Šta je to prava ljubav itd.. I Krishnamurti govori da se možemo spoznati u svezi sa drugim osobama. Spoznati će čovjek kad tad da je on sam sebi dovoljan i onda će davati iz čiste ljubavi bez požude jer će davati iz radosti i iskustva jer je naučio da je to u njemu ta radost, a ne u drugoj osobi (i u drugoj osobi), nego da on ili druga osoba samo dijeli tu radost, koja je nama svima zajednička.

[yeeeah]

A jednom kad skužiš da je ionako sve san.. Ona će ti život biti možda lijepi san, ako voliš budan sanjati! P.s. Ja sam nekidan imao za mene jedan baš lijep san.. Sanjao sam kako je došla neka žena i oduzela neka zemljišta, i onda sam se bunio i nekako uspio pridobiti nazad ta zemljišta. Nekako sam bježao sa svim vlasničkim listovima koje sam imao od tih zemljišta i netko je išao za mene, ali mene nije bilo briga jer sam bio sretan jer sam imao sva zemljišta i novaca koje sam zamišljao da mi treba. I držao sam čvrsto te listove vlasničke da ih ne izgubim, s onim osjećajem da ih ne želim izgubiti, da su moji i osjećajem sigurnosti a ujedno i strah da ih ne izgubim, tj želja da traje vječno. A to je taman bilo pred buđenje. I ja se probudim s tim osječajem kako sam ih čvrsto držao. I ja se mislim, pa to je tako i ovdje. Sve ove stvari, sve oko mene šta "posjedujem", sve to pokušavam držati, a jednog dana kad "odem" šta će mi ostati od toga? Ništa, kao u snu! Mislim se, sve je ovo jedan san. Mislim, to sam čitao dosta puta. Ali taj osječaj me baš dojmio.

[al_đezira]

yeeeah kaže:

To je istina Al đezira šta govoriš. Ali ljudi su u raznim fazama razvoja. Nekome je baš potrebna druga osoba za sreću, tj. za njegov razvoj u tom trenutku. Ja sam mišljenja, ne treba sa tim da odustaneš od svijeta i da ideš samo sebi unutra. Ja sam bio dugo vremena sam, htio sam steći stanje da mi ne treba osoba izvana, tj. da mogu biti ispunjen sam po sebi, i to mi je išlo dobro. Ali opet sam želio s nekom osobom dijeliti neke stvari. I volim društvo. Mogu reći da mi je to iskustvo dobro došlo jer sam naučio reći NE i naučio sam živjeti u samoći. Ali iz mog gledišta ako osoba voli romantiku, ako voli seks i ljubav i povezanost sa osobom sličnog razmišljanja, zašto ne. Neka proživi sve to. A neka sama skuži kakva je to stvar, kakva je povezanost između boli i tzv. ljubavi i prave ljubavi. Šta je to prava ljubav itd.. I Krishnamurti govori da se možemo spoznati u svezi sa drugim osobama. Spoznati će čovjek kad tad da je on sam sebi dovoljan i onda će davati iz čiste ljubavi bez požude jer će davati iz radosti i iskustva jer je naučio da je to u njemu ta radost, a ne u drugoj osobi (i u drugoj osobi), nego da on ili druga osoba samo dijeli tu radost, koja je nama svima zajednička.

Slažem se.., ali niti ne govorim da treba odustati od svijeta već samo od sebe, od svoje egoistične vezanosti za stvari i druge ljude..Ja i jesam za to da svatko proživi (iskusi) sve što poželi sve dok pritom ne ugrožava tuđu cjelovitost, slobodu i slobodnu volju. I naravno da odnos s drugom osobom može pomoći nekome u njegovoj nadgradnji tj. razvoju u tom trenutku, i to je nešto predivno i najbolje što pojedinac može doživjeti, ipak, ne smije se iskreni prijateljski ili ljubavni odnos mješati sa ovisničkom vezanošću za tu osobu.
Ljubav je onda i kad znaš osobu pustiti da ode. Kako si je prihvatio tako je i puštaš, i sve to iz ljubavi.

[baja]

lasttrain kaže:

ja mislim da ću umrijet, ali neću pronaći tu svoju ''srodnu dušu''

upoznaj se

Onaj pravi/prava ne postoje, jer Vi i samo Vi ste ”onaj pravi” ili ”krivi”. Vas se čeka da shvatite i prigrlite srodnost sa osobom koju ste prihvatili i koja je dio vašeg svijeta, a ne da kroz procjenu važete osobine drugoga. Naravno, naš rafinirani ego, uvjetovanje i ukusi imaju snažna i suptilna uvjerenja o tome kakva otprilike ‘čarobna osoba’ bi to trebala biti da vi odlučite ili čak ‘prepoznate’ svoju srodnu dušu. To je netko tko vas posve razumije, netko s kime je tako ugodno i lako biti, netko koga kao da već nekud od prije znate – zvuči poznato? Ah, kakav veličanstveni misterij mora da jeste kada vjerujete da postoji jedna od 7 milijardi osoba koja baš Vas posve i potpuno razumije i prihvaća.

Na žalost, to su infantilne fantazije. Neće vas razumjeti niti ta jedna osoba. Nitko, ni jedna duša na planeti ili svemiru nije tu da bi posve zadovoljio vaše luckaste i posebne vizije i specifična uvjerenja i ukuse, bilo o sportskim kladionicama, klasičnoj glazbi ili nekoj nejasnoj boli koju nosite naoko iz djetinjstva. Srodna duša nije vaša vlastita preslika; to je Narcis u ogledalu. Pravo zrcaljenje koje doista postoji među partnerima je ono koje nam se najmanje sviđa i ono zbog kojega se veze često i rasturaju. Srodna duša nije, suprotno adolescentskoj ostavštini, ona sa kojom bi nam trebalo biti lako i glatko kao po ulju. Tu je najveća zamka u mišljenju i očekivanju. Ako to mislite, čekat ćete još jako, jako… nedovoljno dugo.

[adorabile]

al_đezira kaže:

I to je sasvim u redu!
Ne treba ti ''srodna duša'' da bi sada, u ovom trenutku, i ovdje, gdje jesi, bila sretna i u miru sa sobom. Ništa takvo ne dolazi izvana, važno je ono što se nalazi unutra.
U tvojoj nutrini nalazi se vibracija dubokog Mira i bezvremenske Ljubavi, jer ti si mladica na trsu Života koji posvuda, oko tebe i u tebi, pulsira stalno, bez prestanka..., i tek kad iskreno prihvatiš i zavoliš sebe maštanje o ''srodnoj duši'' i potraga za istom više neće biti važne.




Ti neki onda još uvijek nisu prihvatili sebe takvima kakvi jesu. I dalje se smatraju ''ne-cjelovitima'', što je usko povezano s ustrojem njihovog ega tj. s manjkom samopouzdanja i osjećajem manje vrijednosti, pa izvan sebe uvijek iznova traže nekog/nešto da ih učini ''cjelovitima''.
Uporno mir, ljubav, ''srodnu dušu'' i oslonac traže izvan sebe umjesto da se ukorjene/usidre/usredište u sebi i Bogu koji jest u njima. ''Cjelovitost'' koju ponekad možda i pronađu izvan sebe - u drugoj osobi - prilično je kratkotrajna i iluzorna, jer dok god čovjek u svom srcu iskreno ne prihvati sebe i ne spozna da je u svojoj najdubljoj biti već CJELOVIT, onda mu je uzalud vlastiti osjećaj cjelovitosti tražiti u nestabilnim i promjenjivim odnosima s drugim ljudima, jer sve što je prolazno ne može čovjeku pružiti trajni mir.

Trajni mir može pronaći samo i jedino u sebi i - Bogu u sebi.

Mislim da se takvi ljudi nazivaju svecima.Oni su ti koji su spoznali i vapili SAMO za Bogom i jedinstvo s NJim.

[Happyning]

"Nekada" je bilo samo po jedno biće... U "nekom" trenutku to biće je "bilo prepolovjeno". Tako je nastala ženska i muška polovica, koje se od tog trenutka traže da se "opet spoje" u jedno biće.

I nekako je najveći trik u svemu tome da biće nije nikad prepolovljeno.

tako to ja duboko osjećam te na taj način grubo ukalupio u krutu riječ. I zaista sam u ovom trenutku jako radostan što to osjećam i tu radost u ovom trenutku želim na taj način podijeliti..

i ja se sam sebi jako često i sve ćešće znam sam sebi i od srca nasmijati.

[Templarski red]

Svepulsirajući Svemir oko nas, kao i onaj u nama koji se neprestano širi i sažima, rađa i umire upravo je dobar primjer za objasniti nalaženje srodne duše.

Naime ako pođemo od najjednostavnijeg princpa diobe stanica vidimo kako iz jednog nastaje dvoje.

Pronalazak, odnosno spajanje sa srodnom dušom samo je obrnut proces.

Znači i želja za diobom zapisana je i prožeta Duhom dok smo bili jedno. Isto tako spajanje i želja za sjedinjenjem, puninom, zapisana je i prožeta tim istim Duhom.

[Happyning]

Templarski red kaže:

Svepulsirajući Svemir oko nas, kao i onaj u nama koji se neprestano širi i sažima, rađa i umire upravo je dobar primjer za objasniti nalaženje srodne duše.

Naime ako pođemo od najjednostavnijeg princpa diobe stanica vidimo kako iz jednog nastaje dvoje.

Pronalazak, odnosno spajanje sa srodnom dušom samo je obrnut proces.

Znači i želja za diobom zapisana je i prožeta Duhom dok smo bili jedno. Isto tako spajanje i želja za sjedinjenjem, puninom, zapisana je i prožeta tim istim Duhom.

...jer taj Duh se nikad ne gubi... samo nekakva spirala koja teži dotaknuti i spoznati samu sebe u "drugom" Duhu.