Vukovi samotnjaci

[zoomzoom888]

Ljudi uglavnom na spomen vuka samotnjaka pomisle na socijalne outcaste, ljude bez frendova, koji imaju problem povezivanja s ljudima, koji ne vole bit u društvu, ne plivaju dobro u njemu, emocionalno osakaćenim, s introvertiranim osobama itd.

No ovdje ne mislim na takve ljude. Mislim na ljude koji imaju dost frendova, vole izlazit, družit se, otvoreni su, pričljivi, pristupačni, nikakvi čudaci, no veći dio vremena vole ipak sami provodit, nije im dosadno u vlastitom društvu.

Upoznal sam par takvih osoba i svi sebe smatraju starim dušama, nisu pretjerano zainteresirani za 'svjetovno', smatraju se duhovnim osobama.

Ovo dost veze ima s intro/ekstrovertiranošću. Zabluda je da karakter osobe ima veze s intro/ekstro. Čitah negdje da intro/ekstro ovisi od kud osoba crpi energiju, u društvu drugih ljudi il društvu samog sebe. Npr. kolegica s posla koja je u društvu najpričljivija, ful društvena osoba koja sam tak sklapa nova prijateljstva, kojoj čitav karakter smrdi na 'ekstrovert' kaže za sebe da je vuk koji najviše voli sam bit, najbolje joj je u vlastitom društvu. S druge strane, puno više ljudi znam kaj ne znaju kaj bi sami sa sobom, dosadno im je kad su sami, svaki dan pozivaju ljude k sebi, dost njih kaže da se osjeća prazno kad nisu u nečijem društvu.

I sam sam jedan, umjesto da sad idem van, više me veseli ideja meditiranja, čitanja knjige, kontemplacije, promatranja i građenja unutarnjeg svijeta, pisanja knjige. Jedino kad sam sam uspijem se 'centrirat', vratit u točku spokoja i ravnoteže od koje ponovo krećem u daljnju borbu.

Ponavljam, znam ljude sa svakakvim problemima, emocionalno oštećene, koji ne plivaju dobro u društvu, imaju problem sa socijalizacijom i sl. pa se dobrim djelom zbog od nekih tih problema smatraju starim dušama, introvertima, duhovnima i kaj sve ne, kao vole bit sami a više neg očito je da se ne znaju socijalizirat, fale im prijatelji, društvo npr..cijeli post je o uravnoteženim emocionalno zrelim osobama kojima niš ne fali no od svega preferiraju vlastitu samoću ko crpilište energije.

Reko bi da su vukovi samotnjaci više povezani sa svojim autentično Ja..kaj vi kažete?

[Katayama]

Mislim da najčešće i jesu više povezani
Samoća je vrlo važan element koji nam sve više izmiće u ovome svijetu.
Sam se rađaš, sam i umireš.

Doduše, meni je najdraže biti sam sa mačkama, nema te tuge ili nervoze koju one ne otjeraju

[Retra]

Zanimljivo gledište.

Ja sam ekstrovert i uglavnom mi paše društvo. Rijetko imam potrebu za samoćom, zalomi mi se čisto slučajno (obično u obliku šetnje) i tada uživam u njoj.
Dvije osobice koje volim najviše na svijetu su introverti i glede ovoga što si napisao da su bolje povezani sa svojom autentičnošću, moguće da jesu. Ako se kompariram s njima, često su odmjereniji, stabilniji i konkretniji od mene. I ako kompariram ekstroverte i introverte koje poznajem, dolazim do istog zaključka.

Jedino, ne vjerujem u ove spike oko starosti duša, pa o tome nemam što reći.

[Katayama]

Možda su te stare duše jednostavno osobe što su zrelije od svojih kalendarskih godina..a možda i jesu opet ovdje pa im nije više toliko zanimljiv ovaj svijet

[yakuzza]

zoomzoom888 kaže:

Reko bi da su vukovi samotnjaci više povezani sa svojim autentično Ja..kaj vi kažete?

Kad si svoj, uvek si sa sobom, bilo u 4 zida ili kafani i na stadionu.
Naravno, kad si zreljii, ne vuče te "adrenalin" kao osnovni razlog u toj meri koji ljude vuče u izlaske ili nekakve aktivnosti i tome slično, dakle, radi popunjavanja onog dela koji bi inače prerastao u "dosadu" - i svakako ne ide se na mesta "zato što se eto tamo ide".

Polje zanimanja nije jednako onome što se u društvu događa, "nudi", dešava, jer je sve to manje više jedan cirkus, onaj koji se upliće i živi u cirkusu doživljava posledice istog - no, kod onoga koji sebe ne identifikuje sa cirkusom i kada je vreme da se uplete u cirkus, ne samo da vidi taj cirkus nego ga cirkus i ne dotiče i može kad god je potreba da stupi "na scenu" i bude uloga, jer to je život koji nam je ostao na ovoj planeti trenutno - i na žalost.

Kad neko želi da nastavi svoj Put tako da ne želi ni da pomisli na cirkus, tada fizički i mentalno ide off, no, ipak ni to off ne služi kao "predah radi predaha", već ako se želi napred na Putu, tada je i sam 'rad' u relaciji sa cirkusom posredno - kao nekakva pomoć koja nije samo unutrašnja već i prema svima onima koji ga žive i ne uviđaju ga najbolje, ali ga osete na svojoj koži, jer ih bode i grebe, ujeda.

[Empyreus]

Ako su ti ljudi karakterno vukovi samotnjaci, onda je i vuk koji ima svoj čopor samotnjak. A samoća (individualnost) jastva je osnovna egzistencijska činjenica i to da se može biti ok sa time ne znači baš puno. Vuk samotnjak je po definiciji vuk koji je ili napustio ili bio isključen od svojeg čopora. Kao ljudska osobina trebalo bi biti jasno što to znači.

To je kriva riječ za te ljude o kojima ti govoriš. To bi prije bili ljudi koji su OK sa svojom samoćom, i koji su introvertirani ali pomalo i ekstrovertirani, dakle imaju ponešto od oboje, ali su više na intro strani. Čim oni imaju dosta prijatelja i sve ostalo što si nabrojao to znači da ih se ne može staviti u tu kategoriju.

I zapravo mislim da nije moguće ne biti povezan sa svojim autentičnim ja. Možda eventualno u dubokom stanju nesvijesti kada tog ja niti nema. Ako se to uopće može nazvati 'ne biti povezan'. No za one koji više obračaju pažnju na svijest i na njene sadržaje se može reći da su malo više u toku sa time. Ništa posebnog.

[Pravi Život]

Empyreus kaže:

Vuk samotnjak je po definiciji vuk koji je ili napustio ili bio isključen od svojeg čopora. Kao ljudska osobina trebalo bi biti jasno što to znači.

Isključen, jer... ne postoji čak ni vuk (životinja) kojem je radost obitavati/živjeti sam samcat.
Ljudi, osim filinga imaju i logiku, vuk ima samo filing.
Ljudi se poistovjećuju s vukom, naizgled, al kad malo bolje poslušaš, uvidiš da se poistovjećuju s mačkama. Interesantno, kanda te dvije vrste imaju nešto zajedničkog.

[Lunor]

astrološki gledano, vladar moje prve kuće (one koja opisuje moju ličnost i sklonosti) je pluton u škorpionu i smješten je u dvanaestu kuću, takozvani carcer, kuću izolacije. iz tog razloga uživam u samoći iako mogu i s drugim ljudima provesti ugodne trenutke. ne dugo i ne često, doduše.

vukovi samotnjaci se po meni puno više bave svojom podsvjesti od ostalih vukova

[Pravi Život]

Lunor kaže:

uživam u samoći iako mogu i s drugim ljudima provesti ugodne trenutke...

vukovi samotnjaci se po meni puno više bave svojom podsvjesti od ostalih vukova

Pa da, uzeti s vremena na vrijeme, po svojoj si potrebi, vrijeme za biti sam sa sobom... ne znači da si automatski vuk samotnjak.
Samozatajne tipove neki put nazivaju vukovima samotnjacima, ali nešto ipak nedostaje pri uspoređivanju, no ići sad analizirati detalje bilo bi prije za psihologiju namjesto duhovnosti, također i to da se samotnjaci u odnosu na druge više bave svojom podsvijesti, što je i nije... primjerice, poznajem puno druželjubivih koji su stalno u društvu i stalno pričaju o svojoj podsvijesti i poznavanju sebe samih, onako, zanimljivo mi je slušati ih.

[Lunor]

pod bavljenje s podsvjesti sam mislila na to da uživaju boraviti u svojoj glavi više nego u društvu drugih. nisu oni jadni krivi. društvo nakon nekog vremena zna isisati sav elan iz čovjeka! pogotovo ako su teme razgovora "ja, moje i meni"...

[dugii]

zoomzoom888 kaže:

.kaj vi kažete?

Ja kažem da su i jedni i drugi vukovi samotnjaci samo svako iz svojih razloga.
Netko je to jer uživa u tome,drugi pak ne uživa ali ne može iz toga i tak.

[Pravi Život]

Lunor kaže:

pod bavljenje s podsvjesti sam mislila na to da uživaju boraviti u svojoj glavi više nego u društvu drugih. nisu oni jadni krivi. društvo nakon nekog vremena zna isisati sav elan iz čovjeka! pogotovo ako su teme razgovora "ja, moje i meni"...

E, to je sad već druga stvar. Krivo je društvo. Promijeni ga da ne postaneš vuk samotnjak jer najvjerojatnije ćeš tokom sazrijevanja odmaknuti od starog društva, silom (ne)prilika, pa ako na drugom mjestu sebi ne pronađeš slične - eto nama odma još jednog vuka samotnjaka!

Jel tak nekak ide ta štorija?

[arna]

Volim biti u društvu ali kad nisam isto tako volim biti sama.
Čovjek je stalno sam sa sobom, drugačije ni ne može biti, pa je problem ako mu je to nedovoljno i ne ispunjava ga, jer onda teži u drugima tražiti ono što ne nalazi u sebi, a to je, bome, Sizifov posao.
Ne znam u kakvom je to odnosu sa starošću duše, niti koliko je povezano sa podsvjesnim, no znam da i kad sam sama ne osjećam se usamljeno- nekako sam ispunjena životom, kao da mi ništa bitno ne nedostaje... no ako se pojavi dobro društvo, ja sam i za to!

Recimo, predlani sam stjecajem okolnosti provela dva mjeseca na moru sama s pesicom, bez interneta, bez tv-a, tek s povremenom susjedskom komunikacijom, i bilo mi je super ( inače ne bih tolko ni ostala), a obično sam svakodnevno na netu i ovdje na forumu, uz tv, pa bi čovjek mogao umisliti da se bez toga nemože, no očito nije tako.
E sad, imam li sklonosti vuka samotnjaka- možda da, izgleda onog koji je sam sebi dovoljan, no isto se tako zaveseli i kad naiđe na čopor pa se zabavi s drugima kolko mu odgovara.

[dugii]

Prva asocijacija na naslov ove teme bila mi ja zapravo stepski vuk Hermana Hessea.Možda je zapravo taj Hesseov vuk jedini "autentični" vuk samotnjak,pojedinac protiv društva i njegove licimjernosti.Roman je pisan prije skoro 90 godina ali mislim da je aktualan i danas.

[Pravi Život]

dugii kaže:

Prva asocijacija na naslov ove teme bila mi ja zapravo stepski vuk Hermana Hessea.Možda je zapravo taj Hesseov vuk jedini "autentični" vuk samotnjak,pojedinac protiv društva i njegove licimjernosti.Roman je pisan prije skoro 90 godina ali mislim da je aktualan i danas.

Je, aktualan je. Ko je čitao Hessea zna kako je lako postati vukom samotnjakom.
Samo što, eh, kome je do depresive, ne dijele se ljudi lošom voljom neg se zbližuju dobrom voljom.

[dugii]

Pravi Život kaže:

Je, aktualan je. Ko je čitao Hessea zna kako je lako postati vukom samotnjakom.
Samo što, eh, kome je do depresive, ne dijele se ljudi lošom voljom neg se zbližuju dobrom voljom.

Skužio je to na kraju i Harry Haller al eto trebalo mu je malo više vremena.
Previše osjetljiva dušica

[Levelrunner]

zoomzoom888 kaže:

I sam sam jedan, umjesto da sad idem van, više me veseli ideja meditiranja, čitanja knjige, kontemplacije, promatranja i građenja unutarnjeg svijeta, pisanja knjige. Jedino kad sam sam uspijem se 'centrirat', vratit u točku spokoja i ravnoteže od koje ponovo krećem u daljnju borbu.

Potpis. Izuzev toga što se ja recimo više ne borim, nemam protiv čega. Ljudi koji su bili kao "prijatelji" su otpali jer se nisu mogli nositi sa frekvencijom. A svoju nebi podigli nizašto. Imam prijatelje i jednako su samotni bez obzira na okruženje. Imam i nesamotnih, ali su sve dalje negdje, ispod, iznad, nije bitno... I dabome da znam već dugo da sam stara duša, jako stara.

Pod zadnje, odgovor: Da.

[Dalaj Sanja]

zoomzoom888 kaže:

Ljudi uglavnom na spomen vuka samotnjaka pomisle na socijalne outcaste, ljude bez frendova, koji imaju problem povezivanja s ljudima, koji ne vole bit u društvu, ne plivaju dobro u njemu, emocionalno osakaćenim, s introvertiranim osobama itd.

No ovdje ne mislim na takve ljude. Mislim na ljude koji imaju dost frendova, vole izlazit, družit se, otvoreni su, pričljivi, pristupačni, nikakvi čudaci, no veći dio vremena vole ipak sami provodit, nije im dosadno u vlastitom društvu

Ta sam.

Ovo dost veze ima s intro/ekstrovertiranošću. Zabluda je da karakter osobe ima veze s intro/ekstro.

Meni je ta intro/ekstra priča zanimljiva jer me ljudi koji me znaju percipiraju kao izrazitog ekstroverta, a testovi pokazuju da sam pretežni introvert.

Npr. kolegica s posla koja je u društvu najpričljivija, ful društvena osoba koja sam tak sklapa nova prijateljstva, kojoj čitav karakter smrdi na 'ekstrovert' kaže za sebe da je vuk koji najviše voli sam bit, najbolje joj je u vlastitom društvu.

Da, ja sam takva.

[Dalaj Sanja]

Lunor kaže:

vukovi samotnjaci se po meni puno više bave svojom podsvjesti od ostalih vukova

e, to isto da.

[Fantasist]

ipak se radi o čudacima..e sad sve ovisi koji je tip čovjeka u pitanju, čime se bavi u samoći, to je jako bitno reći.