Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.09.2020., 13:52   #1
Osobe s narcističkim crtama: vodič za preživljavanje

(edit: NPL-om* - ne mogu urediti naslov, a prvotno je bio NPD )

Provela sam godinu i pol u vezi s osobom s narcisoidnim poremećajem ličnosti, a to me sjebalo više od iti jednog odnosa ranije, a bila sam u dvije stvarno duge veze s ljudima s kojima sam živjela.
Poremećaj mu nije dijagnosticiran jer bi to značilo da je išao na terapiju što rijetko tko od takvih osoba napravi, ali on je ono klinički primjerak pa ću biti slobodna da ga okarakteriziram takvim.

U vezi je bilo isključivo psihičkog maltretiranja koje je uslijedilo nakon početne faze koju zovu "love bombing". Naravno da se nisam ni snašla, niti sam znala s kim imam posla. Takve stvari otkriješ kad želiš popraviti vezu pa počneš puno čitati, puno raditi na sebi i na kraju ti se otvore oči i ako imaš sreće, to se dogodi za godinu i pol, a ne za puno godina previše.

Zamislila sam da ova tema/chat bude za nas koji smo prošli vezu ili smo još uvijek u vezi s osobama koje imaju taj poremećaj.

Koje posljedice vam je ostavila takva veza? Ja sam recimo friško izašla iz takvog odnosa (čitaj: prije mjesec dana), a isti sam pokušavala prekinuti u nekoliko navrata. Sad po prvi put osjećam da sam napokon "slobodna". Najgori osjećaj koji mi je ostavila ta veza je sumnja u samu sebe, osjećaj bijesa koji imam prema samoj sebi što sam dopustila i općenito trenutno jako nisko samopouzdanje.

Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću se naći u takvoj vezi i da ću dopustiti takva vrijeđanja, spuštanja, smijala bi se jer svi koji me znaju, znaju da ne dam na sebe i da sam poprilično svadljiva kad je nepravda u pitanju. Doduše, i s njim sam se non-stop svađala jer mi nije bilo jasno kako mi može govoriti tako ružne stvari, ali najviše ti sjebe pamet kad te netko krivi za stvari za koje nisi kriv i kad prebaci krivnju na tebe za svoje zajebe koji su crno na bijelo. To dovede do toga da se stvarno pitaš jesi li lud.

Na Redditu postoji cijeli sub za žrtve narcističkog zlostavljanja pa sam željala da se i tu povežemo. Nisam uspjela naći sličnu temu osim "emocionalnog zlostavljanja" koje može biti razno iako to uglavnom stvarno rade narcisi, psihopati, sociopati...
NaraMara is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 14:57   #2
Sumirano, osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti oni su; bili bi možda oni koji takvim sobom potiču nekoga (žrtvu, mučenika...) na "rad na sebi", na čitanje, na informiranje se, na aktivnost, na učenje, na razvoj, na pokušaj boljeg prepoznavanja i razumijevanja okoline te..., na sposobnost primjećivanja vlastite se precijenjenosti i ranjivosti, na...... Tough love?
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 17:28   #3
Quote:
descender kaže: Pogledaj post
Sumirano, osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti oni su; bili bi možda oni koji takvim sobom potiču nekoga (žrtvu, mučenika...) na "rad na sebi", na čitanje, na informiranje se, na aktivnost, na učenje, na razvoj, na pokušaj boljeg prepoznavanja i razumijevanja okoline te..., na sposobnost primjećivanja vlastite se precijenjenosti i ranjivosti, na...... Tough love?
kakva je to definicija? po njoj ispadaju ko neki dobročinitelji koji potiču druge na rad na sebi.

moj rad na meni je isključivo moj rad. on je naravno potaknut lošim iskustvom, ali je moj rad i moja odluka. kao što bi odluka osoba s NPL-om trebala biti da se liječi, ako se uopće taj poremećaj može izliječiti...a prvo bi ta osoba trebala prihvatiti da ima problem šta oni nikad ne prihvate.

al da... ja definitivno imam problem da me uopće mogla privući takva osoba i trebalo je osvjestiti zašto se to dogodilo. i onda raditi na tome.
NaraMara is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 17:45   #4
Zašto bi odluka osobe s NPL-om trebala biti da se liječi? Ukoliko možda može - ako uopće smatra ičemu potrebnim - svoje prošlo djelovanje racionalizirati na način kako sam naveo? Drugi puta privučenost takvom osobom neće ti biti - ako bude sreće, ili znanja, ili... - moguća. Ako cijena koegzistencije pored tako, neznano joj moguće poprilično oštećene osobe nije bila prevelika, ili krajnje niska, moguće je ipak poslužila nekako, nečemu?

Kako ide ona narodna : "Čovjek malo kad dobije ono što želi; najčešće ono što (nekompetentan za iskrenu samokritičnost moguće često - možda i zaslužuje) mu (za razvoj) treba."? Ako je tema ili chat namijenjen blaćenju osoba s NPL-om, kao nekim vidom grupne samopomoći, tada da, sve što sam natipkao naravno da ne stoji uopće.
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 19:31   #5
NaraMara

Narcizisti su u vezi lako prepoznatljivi po njihovoj LJUTINI. To im je prva i najbitnija emocija koju osjecaju. Oni su ljuti na sve i svasta. Dizu se ujutro ljuti, budu ljuti pocijele dane i navecer idu spavati ljuti. Ali jutro, jutro im je najgore! Dok tokom dana na neki nacin se i mogu kontrolirati, ali ujutro nikako. Skoce van iz kreveta (bez mazenja, bez pusica, bez zagrljaja) i sute namrsteni. Nemozes ih nista pitati da ti lose ne odgovore.

Dakle ljutina ih prevladava. To se vidi pogotovo kad razgovaraju sa svojim bratom ili sestrom, ili majkom, ili ocem, tamo gdje se osjecaju sigurni tamo ispoljavaju najvise svoj bijes. Tako i u vezi kad se malo opuste. Pocnu se ljutiti gotovo bez razloga. Uvijek im nesto nedostaje i uvijek za to je netko drugi kriv.

A nista ne poduzimaju. Ali bas nista! To im je drugi osjecaj u nizu, PRAZNINA. Eh sada, dali su ljuti zbog praznine ili su prazni zbog ljutine? Tko zna! Ali jedno je sigurno: nema zagrljaja, nema mazenja, nema dodira, nema prijedloga, nema ideja, NEMA NISTA! Od njih nikad nista. Nema niti seksa: kao da treniraju u teretani i dizu utege, nema osjecaja, a pogotovo nema INTIMNOSTI. Ne otvaraju se, ne pricaju o svojim osjecajima (zeljama, tugama...).

Samo placu kako im je bilo tesko, kako su ih drugi iskoristili, kako su lose prosli, kako ih nitko ne razumije... Dok rade nesto sto ih zanima ne javljaju se po cijele dane, a kad im je dosadno nedaju mira i ne mogu biti sami niti sat vremena. Oko kuce se nista ne brinu, a kad se brinu onda krene svada, ljutina, optuzbe, ponizavanje... Sve je dobar razlog da podijele svoju ljutinu sa nama.

Na kraju sto se desi? Da kad postanes svijestan sto se desava postanes ljut kao i oni. Ljut sto si sebi sve to dopustio, sto je vrijeme proslo uzalud, sto si izgubio zivce, sto si toliko investirao u nista. Ostaje tuga, ljutina i praznina. POSTANES KAO I ONI. To su maheri svoje vrste prenjeti svoje nezadovoljstvo (ljutinu i prazninu) na druge.

Ja sam prezivio sve to!
Samo sto za razliku od njih nakon ljutine, te popratne depresije, tuge i praznine ipak pocnes zivjeti. Oni jadnici ipak ostanu zauvijek u svojoj ljutini i praznini. Kazem da su jadnici i da im treba pomoc jer mi ih je zao. Nije im dobro. Malo smirenosti osjecaju u drustvu kad se odkace i na neki nacin zabave. Traze zabavu, sprovod, uvijek nesto novoga traze od ostalih jer sami neznaju poduzeti nista. Zato uvijek novo izazovno drustvo im je na prvom mjestu da nesto dobiju i da bar na tren zaborave svoju bol.

Onda slijedi sve ostalo kao sto si sigurno procitala i preguglala copy-paste okolo naokolo.
Lorice is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 19:45   #6
Quote:
descender kaže: Pogledaj post
Sumirano, osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti oni su; bili bi možda oni koji takvim sobom potiču nekoga (žrtvu, mučenika...) na "rad na sebi", na čitanje, na informiranje se, na aktivnost, na učenje, na razvoj, na pokušaj boljeg prepoznavanja i razumijevanja okoline te..., na sposobnost primjećivanja vlastite se precijenjenosti i ranjivosti, na...... Tough love?
Slazem se u potpunosti, ali na malo drugaciji nacin.
Recimo da bez njih nikada ne bismo bili svijesni da su nas zapravo kroz cijeli zivot samo iskoristavali za mrvicu ljubavi. To je ono sto najvise boli u cijeloj prici. A poglavlje pricice koje zapravo kida utrobu jest da osobe koje su stvarno bile zainteresirane za nas i koje bi nas zaista voljele i cijenile NISMO NITI OSJETILI i bile su nam dosadne.
Lorice is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 20:49   #7
Quote:
NaraMara kaže: Pogledaj post
(edit: NPL-om* - ne mogu urediti naslov, a prvotno je bio NPD )

Provela sam godinu i pol u vezi s osobom s narcisoidnim poremećajem ličnosti, a to me sjebalo više od iti jednog odnosa ranije, a bila sam u dvije stvarno duge veze s ljudima s kojima sam živjela.
Poremećaj mu nije dijagnosticiran jer bi to značilo da je išao na terapiju što rijetko tko od takvih osoba napravi, ali on je ono klinički primjerak pa ću biti slobodna da ga okarakteriziram takvim.

U vezi je bilo isključivo psihičkog maltretiranja koje je uslijedilo nakon početne faze koju zovu "love bombing". Naravno da se nisam ni snašla, niti sam znala s kim imam posla. Takve stvari otkriješ kad želiš popraviti vezu pa počneš puno čitati, puno raditi na sebi i na kraju ti se otvore oči i ako imaš sreće, to se dogodi za godinu i pol, a ne za puno godina previše.

Zamislila sam da ova tema/chat bude za nas koji smo prošli vezu ili smo još uvijek u vezi s osobama koje imaju taj poremećaj.

Koje posljedice vam je ostavila takva veza? Ja sam recimo friško izašla iz takvog odnosa (čitaj: prije mjesec dana), a isti sam pokušavala prekinuti u nekoliko navrata. Sad po prvi put osjećam da sam napokon "slobodna". Najgori osjećaj koji mi je ostavila ta veza je sumnja u samu sebe, osjećaj bijesa koji imam prema samoj sebi što sam dopustila i općenito trenutno jako nisko samopouzdanje.

Da mi je netko prije dvije godine rekao da ću se naći u takvoj vezi i da ću dopustiti takva vrijeđanja, spuštanja, smijala bi se jer svi koji me znaju, znaju da ne dam na sebe i da sam poprilično svadljiva kad je nepravda u pitanju. Doduše, i s njim sam se non-stop svađala jer mi nije bilo jasno kako mi može govoriti tako ružne stvari, ali najviše ti sjebe pamet kad te netko krivi za stvari za koje nisi kriv i kad prebaci krivnju na tebe za svoje zajebe koji su crno na bijelo. To dovede do toga da se stvarno pitaš jesi li lud.

Na Redditu postoji cijeli sub za žrtve narcističkog zlostavljanja pa sam željala da se i tu povežemo. Nisam uspjela naći sličnu temu osim "emocionalnog zlostavljanja" koje može biti razno iako to uglavnom stvarno rade narcisi, psihopati, sociopati...
Dobrodošla u klub. Mogu se pohvaliti s svojih 5 godina staža + 3 godine gratis s takvom osobom. Ne računajući još ovih nekoliko s kojima radim i živim...
__________________
Sudija mora biti strog, ali mora umeti i da pokaže milost.... To je lice pravde.
Constantine is online now  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 21:07   #8
Ja sam jos uvijek u takvom odnosu, 10 punih godina. Dijete od pet godina. Sve znam, svega sam svjesna osim kako van na sto mirniji nacin


Sent from my iPhone using Tapatalk
katalea is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 21:18   #9
Quote:
katalea kaže: Pogledaj post
Ja sam jos uvijek u takvom odnosu, 10 punih godina. Dijete od pet godina. Sve znam, svega sam svjesna osim kako van na sto mirniji nacin


Sent from my iPhone using Tapatalk
Tako da prihvatiš da nema mirnog načina i budeš spremna na posljedice. A jedanput se treba suočiti s time i izdržati do kraja. Druge nema.
__________________
Sudija mora biti strog, ali mora umeti i da pokaže milost.... To je lice pravde.
Constantine is online now  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 21:25   #10
Moj otac je takav, a s njim nakon što sam jednom pregrmila užas i sve mu sasula u lice to nadalje rješavam - njegovim oružjem. Kad mi se usudi obratiti. S partnerima je drugačije, znam.
Nemam što mudro za reći osim da znam kako ti takve osobe mogu isisati vedrinu i samopouzdanje dok ne shvatiš kako nije do tebe nego do njih i sve što tada treba napraviti je maknuti se iz njihove blizine, društva, života.
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 21:38   #11
Quote:
Constantine kaže: Pogledaj post
Tako da prihvatiš da nema mirnog načina i budeš spremna na posljedice. A jedanput se treba suočiti s time i izdržati do kraja. Druge nema.

Znam. Zato trenutno ja idem na terapiju kako bi ojacala sebe da kad odem a on pocne s love bombingom ne popustim i vratim se. Grozno ali nekad bi stvarno voljela da samo nestane


Sent from my iPhone using Tapatalk
katalea is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 22:09   #12
Katalea: sretno u tome da uspiješ u tome.

Meni je krivo što nakon iskustva s bivšom još nisam naučio prepoznati takve osobe. Nakon skoro dvije godine, mislio sam da sam našao normalnu radnu sredinu dok kolega nije pokazao svoj pravi karakter poput bivše. Čim sam prepoznao obrasce i sličnosti, trebalo mi je nekoliko dana da dođem sebi. I sad mi je krivo što sam se uvukao u paukovu mrežu, a trebao sam prepoznati znakove.

Dotle potpuni ignore, samo poslovna komunikacija i biti smiren, hladan i ljubazan dok moram raditi s njime. To ga posve ubija u pojam. Već sam upao u zamku kad sam izgubio živce i planuo na njega pred svima, pa sam ispao budala, a on žrtva.

Ako ništa, bar me potaknulo da se pokrenem nakon duže pauze i što sam još brže izbacio taj njegov otrov od sebe. Jebeni emocionalni vampiri...
__________________
Sudija mora biti strog, ali mora umeti i da pokaže milost.... To je lice pravde.
Constantine is online now  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2020., 22:27   #13
Razgovor, razgovor, razgovor i osvjestavanje.
Pocevsi od bliskih prijatelja koji donekle mogu razumjeti o cemu pricas (isto ti udje u glavu kad ti neko opetovano ponavlja: jesi ti normalna? On je bolesnik, tebi nista ne fali, on je bolesnik, on je bolesnik...) pa do terapije ako je potrebno, gutanje literature na temu emocionalnog zlostavljanja.
To ce ti pomoc da osvjestis.
Dizanje srusenog samopouzdanja odnosno stvaranje kompletno novog, dolazi postepeno, jako polako. Radeci na sebi ma sta god to za tebe znacilo. Za mene je bila tjelovježba, broj 1 sto mi je pomoglo.
Druzenje s ljudima koji ti pasu. Stjecanje novih znanja.
Sve to ide polako i s usponima i padovima.
Ja sam se bas nekidan uhvatila kako vlastite obrasce ponašanja iz prethodne veze sam skoro prenila u novu. Nisam puno i stala sam na vrijeme plus sam sad s normalnom osobom koja mi je sama skrenula pozornost da se stalno ispričavam a da nikakve potrebe za tim nema. Pa sam malo stala i razmislila. I prestala.
Po pitanju ljutnje na samu sebe, nisi znala bolje. Kad si znala bolje, bolje si i napravila.
Polako i njezno sa sobom. I sretno

Poslano sa mog BLA-L29 koristeći Tapatalk
__________________
All it takes is one bad day to reduce the sanest man alive to lunacy.
One. Bad. Day.
Sheena is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2020., 01:31   #14
Necu cjepkati sad svacije postove pa cu ovako odgovoriti.

Da, bit ove moje teme JEST blacenje osoba s tim poremecajem. Ovo nije tema u kojoj se javljaju osobe s tim poremecajem i onda iznose svoju stranu. Ovo je tema za žrtve narcističkog poremećaja i one koji su izasli takve veze ili se jos bore u toj vezi. Jer to je borba, neprestana borba.

Ono sta sam ja naucila je da takve osobe ne znaju sta je ljubav, jer da znaju onda bi imale i griznju savjesti kad nekog povrijede. A oni nikad nisu krivi za nista i za nista se iskreno ne ispricaju. Njega bi 'palilo' kad bi ja plakala jer bi onda bio zadovoljan da me toliko isprovocirao.

Osobe s poremecajem imaju samo svoju stranu, a ta je da su oni uvijek u pravu ili u krajnjem slučaju da su oni naše žrtve.

Ovaj moj je bio u stanju dat nježnost i zagrljaje i sve to, ali kad je njemu pasalo. Sve je zapravo bilo kad njemu paše.

Čak i seks. Ako se meni dalo, a njemu ne, nema šanse iako nam je seks bio odličan.

Ljutnja je bila redovita. Ljutio se za svako govno, a meni govorio da sam drama queen.

On bi se ponašao ko šupak i ako bi ja reagirala, platila bi uvredama da sam bolesna, da mi treba terapija.

Jednom je poludio na mene jer mu nisam osigurala ulaznice za koncert koji je bio rasprodan kao da sam ja organizator.

Ljutio se jer mu ne želim kupiti odjeću jer je tako zamislio.

Poludio bi ako ne bi nešto shvatio iz prve pa bi mi rekao da mu tako ne trebam ni pomagat. Ako ne bi napravila za njega jednu stvar od 20, poludio bi i govorio da sam sebična.

Volio me činiti ljubomornom. Kad bi mu život bio super, kad bi partijao, onda ga ne bi bilo na radaru nego s par šturih poruka.

Kad bi pokušala otići od njega, prvo bi me pustio da se ohladim, a onda me bombardirao kao u startu da samo mene voli, da se mi svađamo jer se najviše volimo i pomirenja bi bila vatromet. Općenito je njegova teorija da se svađaju ljudi koji se vole. I da je normalno da dobivam i najgore od njega jer dobivam i najbolje. U stanje zrtve bi prelazio kad bi vidio da ne reagiram intezivno ko prije na njegova sranja pa bi probao novu taktiku da ja zapravo njega stalno vrijedam.

Filao me planovima o budućnosti - djetetu, zajednickom poslu itd kako bi se za nesto drzala jer u stvarnosti nisam imala nista.

Ubio mi je samopouzdanje, vjeru u sebe i sve je bilo on, on, on.

Srecom, naucila sam puno o takvim ljudima i imam super obitelj i prijatelje koji su mi odavno govorili da se maknem od njega i da me je ubijao u pojam.

Al dolazim sebi. I smijem se u ovih mjesec vise nego u zadnjih pola godine s njim, ako ne i vise. Kamen mi je skinut sa srca, al nije lako. Borim se i dalje a mislima kako sam mozda pretjerala, iako realno znam da nisam i ta sumnja je samo ostecenost koja je ostala.

Ono što mi je posebno pomoglo su screenshotovi ogavnih poruka i zapisivanje svih ruznih situacija koje mi je priuštio.
NaraMara is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2020., 10:45   #15
Quote:
NaraMara kaže: Pogledaj post

Čak i seks. Ako se meni dalo, a njemu ne, nema šanse...
Apsolutno! Isti slucaj. Ali seks nije nikad ukljucivao niti malo romantike, isto tako niti nekakve malo duze predigre (zezanja, navlacenja, provociranja i sl.)

Sve je bilo nekako mehanicki jer na predigru nije nikada reagirala. Kao da ju je smetalo.


Quote:
NaraMara kaže: Pogledaj post

Volio me činiti ljubomornom.
To je kao nekakava konstanta kod svih narcizista. To im je izgleda najbolji training/hobby, ciniti ljubomornima i gledati kako drugi pate za njima.

U nacelu narcizisti se osjecaju zadovoljnima kad gledaju kako netko pati za njima, ali isto tako (i tu je perverzija) vrijedimo sve manje. Desava se da provokacije ljubomorom su sve cesce, sve izrazenije i sve intenzivnije. Valjda zele da poludimo kao i oni. Neznam.


Quote:
NaraMara kaže: Pogledaj post

Kad bi pokušala otići od njega, prvo bi me pustio da se ohladim, a onda me bombardirao kao u startu da samo mene voli, da se mi svađamo jer se najviše volimo i pomirenja bi bila vatromet.

Hladne kalkulacije "ovdje i sada" provocirane pre-emocijama. Kao da emotivna proslost kod njih ne postoji. Dobio sam dojam da je to sve samo da se "ubije" dosada i jos jednom dokaze njihov ego (kako oni mogu dobiti bilo koga i kako njih se zapravo ne moze ostaviti jer oni su "naj...").

******

Provociraju, provociraju, provociraju... i nikad ne odustaju. Nikad! I kad vide da "ne pali" onda su ljuti. Pa odjednom placu k'o kisna godina. Pa su opet ljuti i ljuti. Nikako ih se rjesiti.

A sto se tice placa zanimljivo je kako se mogu sjetiti bilo kojeg tuznog dozivljaja u proslosti (njihovog osobnog, naravno) samo da bi mogli zaplakati u sadasnjosti i izglumiti empatiju (kako bi dokazali da im je zao za nas), a uopce im se ne place i nije ih briga.

Trenutak nakon toga kao da se nista nije dogodilo. Mogu zaplesati i zabavljati se citavu vecer. Kao roboti. To sve zbunjuje i stvara nocne more, anksioznost, ljutinu i depresiju.

******

Prvih mjeseci nakon rastanka nisam mogao doci k sebi. Nikako. Neprestane ruminacije, cudni snovi, budenje nocu, nesanica. Toliki stres mislim da su prosli samo oni u ratu. Kazu da sport, meditacija i sl. pomaze. Kazu da sami sebe potaknemo i poguramo. hhhmmm... ali kad se ujutrno ne mozes niti dici iz kreveta, kad tokom dana ides okolo naokolo kao zombie, kad ti misli lete same od sebe, kad ti se emocije pomijesaju i gore u tebi...

Dakle, kad cujem neke savjete o sportu i meditaciji dize mi se kosa na glavi. To mogu reci samo oni koji tako sto nisu prosli. Svaka prica je za sebe zasebna, ali ja da bi se ponovno mogao dici iz kreveta bilo mi je potrebno 3 mjeseca. Da bi se opet poceo baviti sportom bilo mi je potrebno godinu dana. A tek sada nakon dvije godine sam u stanju i meditirati.

Jos uvijek povremeno ustajem umoran. Jos uvijek imam povremeno down epizode. Ali sada funkcioniram. Mogu izaci, porazgovarati sa ljudima. Mogu se i koncentrirati na posao. Sada je polako pocelo teci normalno. Poceo sam cak i razmisljati upoznati nekoga novog (i ako se veze i vezica jos uvijek bojim).

Nisam uzimao lijekove, a mozda sam trebao. Neznam. Mozda bi me sa lijekovima sve brze proslo, i ako neki kazu da ne bi, da bi samo odgodilo elaboraciju proslosti. Neznam.
Lorice is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2020., 14:26   #16
Quote:
Lorice kaže: Pogledaj post
Apsolutno! Isti slucaj. Ali seks nije nikad ukljucivao niti malo romantike, isto tako niti nekakve malo duze predigre (zezanja, navlacenja, provociranja i sl.)

Sve je bilo nekako mehanicki jer na predigru nije nikada reagirala. Kao da ju je smetalo.
Ne mogu ni ja reći da je kod nas bila neka vela predigra. Zapravo je jedina predigra kod nas bilo ljubljenje. A to je stvarno bilo najbolje ljubljenje na svijetu. Tako da se tu ne mogu nešto žaliti jer sam zbilja uživala i bili smo dosta usklađeni. Ono što mi je falilo je maženje, tog je kod nas baš minimalno bilo. Evo čak mogu nabrojati koliko smo puta samo ležali zagrljeni gledajući tv.

Quote:
Lorice kaže: Pogledaj post
Desava se da provokacije ljubomorom su sve cesce, sve izrazenije i sve intenzivnije. Valjda zele da poludimo kao i oni. Neznam.
Naše svađe su stalno bile sve češće i izraženije i intezivnije i bilo je očito da on sve manje ima potrebu uopće išta riješiti smislenim razgovorom. Dapače, jedini smisleni razgovori su bili na početku veze. Kasnije je samo ponavljao da ja trebam prestati stvari shvaćati ozbiljno koje on govori u ljutnji, a stalno je ponavljao iste stvari.


Quote:
Lorice kaže: Pogledaj post
Provociraju, provociraju, provociraju... i nikad ne odustaju. Nikad! I kad vide da "ne pali" onda su ljuti. Pa odjednom placu k'o kisna godina. Pa su opet ljuti i ljuti. Nikako ih se rjesiti.
Ovaj moj bi plakao jedino kad bi se njemu nagomilalo stresa u životu i onda bi plakao od nemoći pa bi izajavio "kako je super kad ti je plakanje događaj u životu". Pa bi rekao "vidiš koliko te volim kad plačem zbog tebe". A nije nikad plakao zbog mene nego zbog sebe samo bi pokušao izmanipulirati tako situaciju.

Nadalje...

Meni je sport dosta pomogao da ne poludim više. Ja sam na moru i nakon posla bi otišla na plivanje i plivala bi 45 minuta nekad i sat i to bi mi dosta ispraznilo glavu i umorilo me. Zapravo sam skužila da je more moj lijek oduvijek. I sretna sam što mi se ovo sve događa dok je još ljeto i dok još mogu plivati. Nadam se bar još mjesec dana.

Ja sam ga tek nedavno maknula s društvenih mreža, ali još uvijek znam pogledati na Fejsu šta radi jer mu je otvoren profil i onda sebi govorim "zašto te zanima šta radi osoba koja ti je toliko boli prouzrocila" i kad to svaki put ponavljam sebi kad gledam njegov profil, onda pomalo smanjujem to gledanje "sta ima novog". Al on bar ne vidi sta ima kod mene. Tako da je sve to korak po korak.

Najteže je utuviti u glavu da se takvi ljudi stvarno ne mijenjaju. U medicinskom priručniku je taj poremećaj među psihičkim bolestima. Dr. Ramani (klinički psiholog koji se bavi temom narcisa i imate je na YouTube-u) kaže da se takvi ljudi u biti nikad ne promjene. A tek rijetki koji idu na terapiju mogu napraviti neki manji korak, ali nedovoljni za promjenu. Stvar je u tome da prihvatimo da su takvi i ostanemo u toj vezi, ako ne mozemo drukčije, ili da se jednostavno maknemo. Meni je ta veza činila stres i najveći strah koji sam imala je da ne obolim od tog stresa. Psihički i fizički. Čak sam imala zdrastvenih problema i sigurna sam da mi se to dogodilo zbog konstantnog stresa i tih nenormalnih osilacija u raspoloženju od ushita i ljubavi do stresa i tuge i jada.

Istaknula bi još da ne demoniziram njega. I naravno da on ima i dobrih strana i bilo mi je lijepo na momente. Samo sad kad realno sagledam, najviše sam se držala za taj početak veze i stalno mislila da opet može biti tako, a nikad ne bude. Nakon par dobrih situacija bi uslijedio opet stres i jad i čemer i tako u krug. On zapravo nije imao neke velike šanse u životu zbog obiteljske situacije i on je stvarno jako sjebana osoba ispod površine. Ja sam krivo vjerovala da ljubav može sve i da ja mogu postići da ispred mene bude ranjiv jer bi ga ja prihvaćala takvog. Ali stvar je u tome da svatko od nas ima izbora biti bolja osoba i da ne možemo dopustiti da se neko tako ponaša prema nama i gazi nas non-stop.

Ja sam se na prekid pripremala zapravo pola godine. Pola godine u kojima sam ja iščitavala o takvim ljudima i skužila da je su oni, tj. on užasno predvidljiv. Kad shvatiš kako djeluju, onda skužiš koliko je to predvidljivo. On ni sad kad sam se ja makla nije bio u stanju biti drukčiji. Nego bi govorio "evo ispričavam ti se za sve što sam ti napravio". A to je ono tako općenito, tako bezveze. On ne može konkretnije jer bi značilo da priznaje da je sjebao. A ovako izbacivati floskule uvijek može. Kao i floskule o ljubavi "volim te najviše na svijetu". A njihova ljubav je najpovršnija na svijetu. Oni se non-stop zaljubljuju u nekog i bude intezivno, ali zapravo uvijek površno. On, u to sam prilično sigurna, već na lageru ima novog dobavljača i vjerojatno ih je imao na čekanju sa mnom, ako ne i u upotrebi jer se uvijek mora s nekim dopisivati.
NaraMara is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2020., 11:57   #17
Mislim da nisam nikad pisala na ovom podforumu, ali ovaj topic me zaintrigirao i potakao jer...

Srela sam samo jednog narcisa do sad u zivotu (bar tako mislim, mozda nekog nisam prepoznala). Taj jedan mi je i vise nego dovoljno. Bili smo u kratkoj vezi, moglo bi se tako reci.

Mislim da ljudi koji kazu da ih puno narcisa okruzuje ne znaju zapravo sto su narcisi. Svak je do neke mjere narcisoidan, ali nemaju svi NPL. Stovise, mislim da su rijetki, ne srecemo ih svaki dan.

"Moj" narcis je mene love bombao vise od godinu dana dok me nije pridobio.
Danas su mi nevjerojatni svi dogadjaji koji su se zbili, ono kao da je to sve bilo u nekom paralelnom svemiru...

Na prve red flagse bila sam izbezumljena, ono wtf, sta se ovo dogadja, sta je ovo???? Jer ti red flagsi nisu bili uobicajeni kao u drugih muskaraca nego bi ih se moglo opisat u najmanju ruku cudnim (blaga rijec, znam, da..)..

Kasnije me dovodio do ludila i toliko zbunjivao da sam doslovno guglala simptome i njegovo ponasanje, a onda šok, ja nisam ni znala s kim imam posla. Nisam dotad znala sta je to i kako se to oni ponasaju.

Mozda kasnije napisem i vise detalja o nasem odnosu.

Moje osvjestenje je islo relativno brzo u odnosu na slucajeve o kojima sam citala i na to sam jako ponosna jer sam spoznala koliko sam jaka i cvrsta osoba.
I zaista treba bijeg od narcisa gledati kao vlastiti uspjeh.
Srecom, inace imam nisku toleranciju na partnerovo nebulozno ponasanje i zahtjevna sam i taj moj specificni karakter je u ovom slucaju odigrao kljucnu ulogu da se spasim.
"Moj" narcis je dakle lose odabrao zrtvu.

Toliko za sad.
IncredibleMe is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2020., 12:12   #18
Quote:
NaraMara kaže: Pogledaj post
Najteže je utuviti u glavu da se takvi ljudi stvarno ne mijenjaju. U medicinskom priručniku je taj poremećaj među psihičkim bolestima. Dr. Ramani (klinički psiholog koji se bavi temom narcisa i imate je na YouTube-u) kaže da se takvi ljudi u biti nikad ne promjene. A tek rijetki koji idu na terapiju mogu napraviti neki manji korak, ali nedovoljni za promjenu. Stvar je u tome da prihvatimo da su takvi i ostanemo u toj vezi, ako ne mozemo drukčije, ili da se jednostavno maknemo. Meni je ta veza činila stres i najveći strah koji sam imala je da ne obolim od tog stresa. Psihički i fizički. Čak sam imala zdrastvenih problema i sigurna sam da mi se to dogodilo zbog konstantnog stresa i tih nenormalnih osilacija u raspoloženju od ushita i ljubavi do stresa i tuge i
Da, i meni je zaista neshvatljivo da se oni promijenit ne mogu, ali to je zacarani krug. Da bi se promijenio prvo treba spoznat svoj problem...a jedan narcis da ima problem, pih, prije da problem imaju svi ostali. (u njegovoj glavi)

Mislim da nije ok savjet da se ostane u takvoj vezi i prihvati ih se takvi kakvi jesu jer to nije moguce i jedino sta ce zrtva u tom slucaju postic je da ce dopustit da ju se unisti skroz.

*******
Inace, on je nekada sa mnom razgovarao, a osjecaj kao da gleda kroz mene, kao da s robotom razgovaram. Brrrr

Ja se dan danas najezim od svega. Meni je to s psiholoskog aspekta toliko intrigantno i te osobe su bas jako mracne iznutra, voljela bih im zavirit u glavu cisto da znam pojavi li se, al ono ikad, tracak suosjecanja i griznje savjesti.

Ako nista drugo, pozitivno je, osim sta sam spoznala svoju snagu i to da sam toliko izucila literaturu o NPL da mislim da mi se takav slucaj ne bi mogao ponoviti vec bi ga prepoznala na vrijeme.
IncredibleMe is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2020., 12:34   #19
Pola ovoga sto ste napisali ja sam vidjela kod bliske prijateljice, koja je voljela osobu kako je rekla ‘vise od sebe’ i nije se bila ustanju od nje maknuti.

Ja ju ne znam kao narcisoidnu nimalo, vec kao osjetljivu i njeznu, pomalo kompliciranu i perfekcionisticku, ali generalno ok i pouzdanu.

Ona je bila s tim tipom, kojega je izutetno voljela. Po valjda svim mogucim pitanjima su bili totalne suprotnosti i kada je prva zaljubljenost minula, on joj je pilao zivce svojom povrsnoscu, nonsalantnoscu, bogomdanoscu, podrazumijevanjem itd, iako sam sigurna da ju je, nasvoj nacin, podjednako volio.

Da opisem, tocno sam to prepoznala jer netko je gore napisao, od 20 stvari on napravi 19 i ona se ljuti.
Ona se ljutila, jer je ta jedna stvar bila karika u lancu necega sto je smislila i nije mogla dalje. Ona se ljutila i zato sto joj nije bilo jasno zasto pobogu on nikad jednostavno ne napravi ono sto je trazila, nego uvijek po njenom mislhenju polovicno, djelomicno, povrsno, nepotpuno ili nesto. Ne mozes mu vjerovati. Ne mozes se na njega osloniti. Niti opustiti. Provela je godine zivota s njim konstantno, na jednon finom sublime nivou ne dobijajuci ono sto zeli i sto joj treba da bi bila sretna. I da se osjeti vidjeno i voljeno. Sort of cheated out of life. Always settling for 2nd best something. Nacin na koji je radio stvari uvijek je signalirao da ih eto odradjuje i da mu ona i njeni osjecaji i misljenje nisu bitni. On pak nije bio toliko tankocutan i nije kuzio gdje grijesi. To je, kako su godine tekle, dovelo do dinamike kakvu ste u prethodnim postovima opisali.

Sjecam se ko danas, godinama mi je pilila zivce kukanjem. Pitala sam ju zasto ne ode od njega. Rekla mi je da ga toliko voli da si ne bi oprostila da ona to prekine. Da zeli dati ama bas sve od sebe i da ce on to morati prekinuti. Medjutim sto je dulje trajalo, to je njeno nezadovoljstvo vise i vise isplivavalo na povrsinu, pa je njurgaka i zugala i mustrala ga, iz nemoci, a to ste lijepo opisali gore.

U biti nije zeljela nista lose, zajednistvo, brak i djecu i da ju on vidi kao osobu i zna kako se osjeca (bliskost). Godine su tekle i nista se nije razvijalo u tom smjeru, vec, dapace, ‘kiselilo’ na u prethodnim postovima opisan nacin. He was drifting away. A ona se pretvorila u vjesticu.

Ona je ‘egzistirala’ kraj njega, zaljubljena, ali nesretna ili polusretna ili tek ponekad sretna. On se osjecao ..... pa, da ste njega pitali, vjerojatno bi napisao ovo sto ste vi napisali, da je narcisoidna, uz iznimku ljutnje.

Zadnjih godinu dvije veze, on je varao nju. Ona (po mom misljenju) nije znala, ali je osjecala. Ona je pak nasvoju stranu varala njega. Na pitanje zar se ne osjeca krivo zbog toga, i neka ode od njega ako joj je toliko lose, dobila sam vrlo cudan odgovor:
Rekla mi je da ga jos uvijek voli previse i da nije stanju skupiti hrabrost i otici. Ali da se ne osjeca krivo zbog varanja. Dapace. Da ima osjecaj da mu je toliko sebe dala da nema vise sta dati, da od nhega ne dolazi nista i nista se ne pokrece, da tim varanjem ima osjecaj da je vratila dio sebe. Da se normalni ljudi lose osjecaju nakon sto prevare, a da ona se ponadaka da, ako je uspjela uzivati sa nekim drugim, da ce se takodjer uspjeti uskoro sabrati, ostaviti ga i potraziti svoju srecu sa nekim drugim. (Jebogapatak, ja za ovakvu reversed psihology nikad ranije nisam cula. Mozda na prvi pogled zvuci kao narcisticka triangulacija, no ne mislim da to i jest). U svakom slucaju pretuzno.

Nakon ca 2 god medjusobnog varanja i 4 godine mucenja u totalu (4 godine su imali dobre), on je nju ostavio. Njoj je trebalo 10 godina da se oporavi, iako mislim da ga do danas nije do kraja preboljela (jos uvijek nema nikog drugog u njenom srcu i osamila se).

Ako mene pitate, kao svojevremeno bliskog promatraca, nije tu bio nikakav narcizam u pitanju, nego su im presudile nepremostive razlike.

Moj zakljucak ove duge price je da, kada ljubav umire, to je uvijek tuzan i bolan proces. U tom procesu ljudi rade stvari koje inace ne bi. Koje generalno nisu dio njihovog karaktera, ali su pobudjene okolnistima u kojima su se nasli.

To da netko ljut i njurgav baulja okolo je mozda sto je na kraju svoje pameti, sto konstantno ne uspjeva dobiti iz veze ono sto mu treba i grije srce, a jos se nije u stanju sabrati i sâm/a otici, jer previse voli.

Druga krajnost, ali s istim rezultatom, je kada ljudi ne vole osobu s kojom su, ali iz nekog svog (sebicnog) interesa jos sa njom ostaju. Jebiga, life is not fair. Normalno da onda ‘gaze’ po njoj, nekada i nehoticno, jer ni ne kuze da gaze. A ne kuze jer nisu emotivno ukljuceni.

Za sve ove slucajeve, citav spektar, osoba ne mora nuzno biti narcist.

Mislim da se generalno etiketa (maligni) narcist previse olako lijepi. Svi mi imamo neku dozu (zdravog?) narcizma u sebi, zar ne.

Ono sto meni nije jasno je gdje je granica bolesnoga.
Marica Carica is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.09.2020., 13:03   #20
Marice Carice stoji sto si rekla da se olako lijepe etikete zato sam ja i napisala da kad osoba kaze da je okruzena narcisima u zivotu, mozda to i jesu narcisoidni ljudi, al nikako sve osobe s NPL.

Cesto puta netko nezadovoljan ponasanjem odredjene osobe, samo prisije dijagnozu sta nije normalno da su odjednom svi psiholozi.

Iz ovog sto si ti napisala, meni to djeluje "samo" kao neka toksicna veza kakvih ima mnostvo.

Osobu s NPL neces skuzit ako imas samo neki usputni doticaj s njom. Dapace, to mogu bit jako sarmantni ljudi u drustvu, naizgled s puno poznanstava i prijatelja.
S druge strane, iako nisu svi isti imaju uglavnom slicne obrasce ponasanja. Vecina osoba ih u svom zivotu nece susresti nikad, NPL je rijedak.
IncredibleMe is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:56.